Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž Ovr-102/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Zoranu Nikoliću, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja HRT, Prisavlje 3, 10000 Zagreb, OIB: 68419124305, kojeg zastupa Josip Madirazza, odvjetnik u Splitu, protiv ovršenika OČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Stjepan Grubišić, odvjetnik u Solinu, radi pravnih sredstava ovršenika u postupku izravne naplate, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-403/2026-4 od 13. travnja 2026., 29. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-403/2026-4 od 13. travnja 2026.

II. Odbija se ovršenik sa zahtjevom za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem i zaključkom odlučeno je:

" I. Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenika, koja su zaplijenjena na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika Mirjane Popovac u Splitu posl. broj Ovrv 13203/2015 od 11. prosinca 2015.

II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troškova kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova kao neosnovan.

z a k l j u č i o j e

I. Upućuje se ovršenik OČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], najkasnije u roku od 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka ovog zaključka pokrenuti parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, u postupku koji se vodi u ovoj pravnoj stvari.“

2. Protiv navedenog rješenja ovrsi pravodobnu žalbu je izjavio ovršenik pobijajući ga zbog pogrešne primjene materijalnog prava (prigovor zastare), zbog bitne povrede odredaba postupka (čl. 354, stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu:

ZPP u vezi s čl. 52. stavak 4. OZ-a, odluka ne sadrži obrazloženje zbog čega je za ocjenu zastare potrebno vođenje parnice kad je to vidljivo iz spisa).

Predlaže usvojiti žalbu, te ukinuti pobijano rješenje u cijelosti ili preinačiti, ovršni prijedlog odbaciti, te obvezati ovrhovoditelja na plaćanje troškova ovršenika.

3. Na žalbu nije odgovoreno. Međutim, ovrhovoditelj se u podnesku od 1. travnja 2026. očitovao o ovršenikovom „prijedlogu za odgodu ovrhe, prigovor i podredno žalbu od 4. ožujka 2026.“ i ovršenikov prigovor zastare. Naveo je da je temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mirjane Popovac iz Splita posl. broj:

Ovrv-13203/2015 od 11. prosinca 2015. koje rješenje je postalo pravomoćno i ovršno 19. siječnja 2016., ovrhovoditelj još 25. veljače 2016. podnio na Financijsku agenciju zahtjev za izravnu naplatu protiv ovršenika, te da je u tom postupku to rješenje kao osnova za plaćanje isknjiženo iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje dana 25. veljače 2019. zbog nemogućnosti naplate sukladno čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine, broj:68/18, 2/20, 47/20, 46/20, 83/20, 133/20). Stoga smatra da je 25. veljače 2016. došlo do prekida zastare sukladno čl. 241. ZOO, te da je zastara ponovno krenula teći protekom 25. veljače 2019. (čl. 245. stavak 1. ZOO, pa da je novi zahtjev za izravnu naplatu podnesen 13. veljače 2026. podnesen unutar desetogodišnjeg zakonskog roka iz čl. 233. stavak 1. ZOO-a. Pozvao se i na sudsku praksu županijskih sudova, te je dostavio kopiju Potvrde FINE o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje temeljem čl. 12. ZPONS-ovršenik OČ OIB: [osobni identifikacijski broj] od 1. travnja 2026. (l.s. 19) koja se provodila u predmetu pod brojem Ovrv-13203/15 pred FINA-om od 25. veljače 2026. do 25. veljače 2019. zbog iznosa od 246,00 eura.

4. Žalba nije osnovana.

6. Predmet postupka je ovrha izravnom naplatom temeljem Zahtjeva ovrhovoditelja za naplatu novčanog potraživanja ovrhovoditelja na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojeg je donio javni bilježnik u Splitu, Mirjana Popovac, posl. br. Ovrv-13203/15 od 11. prosinca 2015. Nakon što je ovršenik saznao za postojanje Zahtjeva za naplatu uvidom u sustav FINA-e podnio je Općinskom sudu u Splitu zahtjev kojim je predložio odgodu ovrhe (čl. 209. stavak 7. OZ-a), istaknuo je prigovor zastare potraživanja jer je temeljen na ovršnoj ispravi od 11. prosinca 2015. pa smatra da je podnošenjem Zahtjeva za naplatu 13. veljače 2026. protekao desetogodišnji zastarni rok iz čl. 233. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima. Također je predložio da sud donese rješenje kojim se pljenidba i prijenos novčanih sredstava s Agencija na ovrhovoditelja proglašava nedopuštenim kako bi se spriječilo izdavanje naloga bankama za prijenos sredstava po proteku roka od 60 dana od dana zaprimanja ovršne isprave, koji se smatra podnesenom žalbom zbog istog razloga (čl. 210. stavak 2. OZ-a) – nastupanja zastare, te se pozvao na žalbeni razlog iz čl. 50. stavak 1. točka 11. OZ-a. Nakon što je prvostupanjski sud odlučio o tim pravnim sredstvima ovršenika, odbio prijedlog za odgodu ovrhe (temeljem čl. 65. stavak 1. točka 1 do 11. OZ-a ) smatrajući da ovršenik nije dokazao objektivne pretpostavke za odgodu, niti da je učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je to potrebno da b i se spriječilo nasilje), uputio ga je zaključkom u parnicu radi proglašenje ovrhe nedopuštenom (čl. 52. stavak 3. u vezi s čl. 210. st. 1.i 2. i u vezi s čl. 50. stavak 1. točka 11. OZ-a), te odlučio o troškovima postupka. Ovršenik se žalio na to rješenje i zaključak prvostupanjskom suda, te se u ovom drugostupanjskom postupku odlučuje o osnovanosti njegove žalbe.

7. Ispitujući pobijano rješenje u granicama svojih nadležnosti u smislu čl. 365. stavak 2. supsidijarnog ZPP-a, i u vezi sa člankom 381. supsidijarnog ZPP-a, a koji se ZPP primjenjuje supsidijarno temeljem članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 114/22 i 6/24 – u daljem tekstu OZ), ovaj sud nije utvrdio postojanje bitnih povreda postupka iz čl. 354. stavak 2. točka 2., 4, 8., 9., 13., i 14. supsidijarnog ZPP-a, ni one iz čl. 50. stavak 5. OZ-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Ovaj sud ne nalazi ni postojanje povreda materijalnog prava iz čl. 356. supsidijarnog ZPP-a, ni one iz čl. 50. stavak 5. OZ-a na koje također pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. stavak 2. supsidijarnog ZPP-a).

Bitni žalbeni razlozi ovršenice o kojima je ovlašten odlučivati ovaj drugostupanjski sud

(čl. 52. stavak 7. OZ-a):

8. Ovršenik u žalbi i ne iznosi razloge za odgodu ovrhe iz čl. 210. stavak 1. i 2. u vezi s čl. 65. OZ-a, već sadržajno iznosi prigovor zastare koji posljedično ima utjecaj i na odluku prvostupanjskog suda o odgodi izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava. Također žalitelj iako u žalbi na pobijano rješenje ističe da podnosi žalbu „na rješenje“ on sadržajno „dotiče“ i zaključka kojim je ovršenik upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, ističući da prvostupanjski sud „pogrešno primijenio odredbu čl. 52. stavak 3. OZ-a jer je bio dužan u konkretnom slučaju primijeniti stavak 4. iste odredbe i obustaviti ovrhu, umjesto da ovršenika upućuje na pokretanje parnice“. Smatra da „upućivanje ovršenika u parnicu ima smisla samo kada su odlučne činjenice sporne ili kada je za njihovo utvrđivanje potrebno provođenje dokaza“. Smatra da je u konkretnom slučaju protek zastarnog roka utvrdiv neposredno iz sadržaja podnesaka i primjenom zakonskih odredbi o zastari. Žalitelj smatra da je prvostupanjski sud trebao primijeniti odredbu čl. 52. stavak 4. OZ -a, prihvatiti žalbu, ukinuti provedene radnje i obustaviti ovrhu.

9. Odmah valja reći da je nedopuštena žalba protiv zaključka kojim je ovršenik upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom (čl. 11. stavak 5. OZ-a). Međutim, kako ovršenik u žalbi izričito navodi da žalbu podnosi samo protiv rješenja kojim je odlučeno o odgodi to ovaj sud nije ovom odlukom odlučivao o žalbi protiv zaključka, s obzirom da je žalitelj jasno ograničio svoju žalbu, iako se žalitelj obrazlažući i pobijajući odluku kojom je odbijen prijedlog za odgodu ovrhe, dotiče i zaključka.

10. Razlog zbog kojeg ovršenik zahtjeva odgodu ovrhe je taj što smatra da je nastupila zastara potraživanja utvrđenog pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog tijela javne vlasti, javnobilježničkim aktom temeljem čl. 233. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO), jer je proteklo više od 10 godina od pravomoćnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mirjane Popovac iz Splita posl. broj: Ovrv-13203/2015 od 11. prosinca 2015. (koje rješenje je postalo pravomoćno i ovršno 19. siječnja 2016.;l.s. 9).

10. Člankom 210. stavak 1. i 2. OZ-a propisano je :

„(1) Nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovoga Zakona, prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.

(2) Na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).“

11. Vezano za prigovor zastare potraživanja, radi se o žalbenom razlogu iz čl. 50. stavak 1. točka 11. OZ-a o kome je nadležan odlučivati prvostupanjski sud (a ne drugostupanjski sud) temeljem čl. 52. stavak 1. i 3. OZ-a što je prvostupanjski sud i učinio jer je ovrhovoditelj osporio navode ovršenika vezane za postojanje zastare potraživanja, a ovršenik u takvoj pravnoj situaciji svoje tvrdnje nije mogao dokazati javnom ispravom ili javno ovjerovljenom ispravom, niti se radilo o općepoznatim činjenicama, niti se radilo o činjenicama koje se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (čl. 52. stavak 4. OZ-a). To iz razlog jer se ovršenik pozvao na prekid zastare (čl. 241. ZOO), pa je te navode valjalo provjeriti u parnici radi nedopustivosti ovrhe kako bi se utvrdilo je li nastupila zastara potraživanja ili ne. Time je prvostupanjski sud odlučio o prijedlogu ovršenika za proglašen je pljenidbe i prijenosa nedopuštenim zbog nastupanja zastare potraživanja (čl. 210. stavak 1. i 2. u vezi sa čl. 52. stavak 3. OZ-a)

12. U takvoj situaciji ovršenik je morao u skladu s čl. 210. stavak 2. OZ -a u vezi s čl. 65. stavak 1. OZ-a argumentirati svoj prijedlog za odgodu, a što on nije učinio, te nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, niti da bi odgoda bila potrebna da bi se spriječilo nasilje. Naime, izjavljeni prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim zbog nastupanja zastare potraživanja, smatra se u postupku izravne naplate (čl. 209. stavak 1. OZ-a) temeljem čl. 210. stavak 2. OZ-a pandanom žalbi na rješenje o ovrsi u sudskom postupku ovrhe. Sama činjenica da je ovrhovoditelj pravna osoba govori u prilog tome da naplatom ovog novčanog potraživanja ovršeniku ne bi mogla nastati nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, jer se u eventualnom postupku protuovrhe ovršenik može lako naplatiti od ovrhovoditelja, samo nakon što pokrene parnicu na koju je upućen i u njoj dokaže da je nastupila zastara potraživanja. U spisu nema naznaka da bi odgoda bila potrebna da bi se spriječilo nasilje, niti na to itko u postupku ukazuje.

13. Stoga je ispravno prvostupanjski sud zaključio da nema zakonskih uvjeta za usvajanjem prijedloga ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenika koja su zaplijenjena na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika Mirjane Popovac u Splitu posl. broj Ovrv 13203/2015 od 11. prosinca 2015., te je ispravno odbio kao neosnovan taj prijedlog ovršenika, pa je ovaj sud temeljem čl. 380. točka 2. supsidijarnog ZPP-a odbio žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu, te je odlučio kao u izreci ovog rješenja.

14. Ovaj sud je temeljem 154. stavak 1. i čl. 166. stavak 1. ZPP-a odlučio o troškovima žalbenog postupka ovršenika, s obzirom da u njemu nije uspio, a budući je ovaj sud odbio žalbu ovršenika kao neosnovanu, to ga je ovaj sud odbio s zahtjevom za troškovima žalbenog postupka, te je odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

U Dubrovniku, 29. lipnja 2026.

Sudac

Zoran Nikolić