REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI - POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola
Poslovni broj Gž-556/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Alenke Paus, predsjednice vijeća, Ive Kancijanić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Dolores Peruško, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Vlado Vladika, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženog IZOMONTING d.o.o. Rijeka, Franje Kresnika 33/II, OIB 44117641651, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Vizentin Brnabić & Rus j.t.d. Rijeka, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj Pn-20/2020-14 od 24. svibnja 2023., u sjednici održanoj 29. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj Pn-20/2020-14 od 24. svibnja 2023.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvoga stupnja, u točki I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice da se naloži tuženom IZOMONTING d.o.o. Rijeka isplatiti joj na ime naknade štete iznos od 19.100,64 EUR / 143.913,75 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31. svibnja 2017. do isplate, u roku od 15 dana, uz daljnju obvezu na naknadu prouzročenog parničnog troška. Točkom II. izreke naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 1.492,50 EUR / 11.245,24 kuna, u roku od 15 dana.
2. Pravovremenu i dopuštenu žalbu protiv te presude podnosi tužiteljica. Prigovara počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008.
– ispravak, 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje: ZPP). Navodi da je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a, budući da prvostupanjski sud nije primijenio odnosno nepravilno je primijenio odredbe članka 8. i članka 7. u vezi s člankom 219. ZPP-a. Prigovara da je prvostupanjski sud izgubio iz vida činjenicu kako vještak nije u cijelosti izvršio zadaću povjerenu mu rješenjem prvostupanjskog suda od 27. srpnja 2022. u postupku pod brojem Povrv-61/2019. Opširno obrazlaže primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka posebno ističući činjenicu da se vještak nije očitovao na okolnost koliko je umanjena vrijednost izvedenih radova zbog nedostatka pisane isprave glavnog inženjera, nadzornog inženjera ili koje druge osobe na okolnost izvedenih radova i kvalitete ugrađenog materijala te zašto spojevi nisu projektno obrađeni i kao takvi izvedeni odnosno zašto navedeno vještak nije cijenio kao nedostatak. Prigovara da izboji za struju nisu sanirani, spojevi da su obijeni i uzrokuju močenje i vlažnost u unutrašnjosti kuće, puknuća da su raspona od 5 do 9 cm, a na pojedinim mjestima da nema stiropora ni završne fasade u visini 25 cm od tla pa da s takvim puknućima fasada nema svrhe. Ističe i da je fasada izblijedila pet godina od postavljanja. Osporava zaključke vještaka s obzirom na to da je sam naveo da je za utvrđenje kvalitete, sastava, materijala i načina ugradnje potrebno dubinsko dokazivanje. Smatra da je to sudu trebao biti dostatan razlog da odredi provođenje dokaza novim građevinskim vještačenjem, a od novog vještačenja da je odustala, jer bi bio određen isti vještak kao u predmetu pod brojem Povrv-61/2019. Žaliteljica osporava i utvrđenje suda utemeljeno na završnom Izvješću ELIS Inženjering d.o.o. Rijeka da su radovi završeni u roku, jer da suprotno proizlazi iz poruke datirane poslije sačinjena Izvješća kojim je pozvana da hitno dođe izabrati boju cokla, a radni nalog društva Vigo Adria dokazuje da su i grilje montirane nakon godinu dana. Navodi da joj to Izvješće ni zapisnik nisu nikada dostavljeni. Pobija i odluku o troškovima sadržanu u pobijanoj presudi. Predlaže preinačiti presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev te obvezati tuženika da joj naknadi parnične troškove, uključujući troškove žalbe.
3. Sa žalbom je postupljeno prema članku 359. stavku 1. ZPP-a.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba tužiteljice nije osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao naručiteljice za naknadu štete koju joj je prouzročio tuženik kao suugovaratelj i izvođač radova po Ugovoru o izvođenju radova (Energetska obnova stambene zgrade) od 1. rujna 2016., a kojim se obvezao izvesti radove na obnovi fasade stambene zgrade u [adresa], sukladno ponudi br. 25/15 te pripadajućem troškovniku, uz ugovorenu cijenu koštanja od 148.325,00 kuna.
6.1. Od ukupno utuženih 143.913,75 kuna, iznos od 113.913,75 kuna odnosi se na vraćanje novčanih sredstava uplaćenih tuženiku za izvršene radove obnove fasade, za koje tužiteljica tvrdi da su izvedeni nestručno i nekvalitetno te da su bezvrijedni a fasada je neupotrebljiva, a iznos od 30.000,00 kuna odnosi se na gubitak prava na sredstva donacije Fonda za energetsku učinkovitost (s kojim je tužiteljica 20. listopada 2015. sklopila Ugovor o neposrednom sufinanciranju projekta energetske obnove obiteljske kuće davanjem sredstava donacije) zbog nedostataka u pogledu izvedenih radova i činjenice da isti nisu dovršeni u ugovorenom roku odnosno do 20. listopada 2016.
7. Sud prvog stupnja je pobijanom presudom odbio tužbeni zahtjev u cijelosti, jer je na temelju nalaza i mišljenja građevinskog vještaka JN, koji je sačinjen u predmetu poslovni broj Povrv-61/2019 i kojega je prihvatio kao stručnog i vjerodostojnog, utvrdio da su radovi navedeni u Ugovoru o izvođenju radova od 1. rujna 2016. u cijelosti izvedeni, sukladno pravilima struke, te da nema nedostataka u izvođenju ovih radova, kako u pogledu izvedenosti radova, tako i u pogledu kvalitete izvedenih radova i ugrađenih materijala.
7.1. Nadalje, sud prvog stupnja je na temelju Izvješća o provedenom završnom pregledu obiteljske kuće sačinjenom po društvu ELIS Inženjering d.o.o. (s kojim je tužiteljica 4. svibnja 2015. sklopila Ugovor o energetskom certificiranju obiteljske kuće kao preduvjet apliciranju za projekt sufinanciranja energetske obnove obiteljske kuće ) utvrdio da su radovi izvedeni u roku pa je stoga odbio i zahtjev za naknadu štete u daljnjem iznosu od 30.000,00 kuna.
8. Presuda je ispitana u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP -a, prema članku 365. stavku 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. – ispravak, 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013. i 89/2014. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske), koja odredba se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/2019.) i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
9. U prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Protivno navodima žaliteljice, izreka presude nije nerazumljiva niti je proturječna razlozima koji se navode u obrazloženju pobijane presude. U obrazloženju su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, koji nisu proturječni ispravama ni raspravnim zapisnicima koji prileže sudskom spisu.
10. Nisu počinjene ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
11. Nisu osnovane niti žalbene tvrdnje o počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. i člankom 7. u vezi s člankom 219. ZPP-a, jer da sud nije izveo sve dokaze koje je tužiteljica dostavila u sudski spis. Dopis arhitekta CN u kome da on ukazuje na nedostatke izvedenih radova nije priložen sudskom spisu, a niti bi mogao biti od odlučnog značaja za presuđenje s obzirom na to da nije riječ o vještačenju koje je provedeno po nalogu suda pa je ono moglo poslužiti isključivo kao argument za obnovu vještačenja. Spisu nije priložena niti poruka kojom se tužiteljicu poziva odabrati boju cokla, a ni radni nalog KN, na koje dokaze tužiteljica upućuje u prilog dokazivanja trenutka dovršetka radova. S obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, fotografije same za sebe ne mogu biti dokaz vrste ugrađenih materijala. U preostalom dijelu tužiteljica određeno ne navodi koje je dokaze sud propustio izvesti i od kakvog je to utjecaja na ishod postupka.
12. Sud prvog stupnja je na temelju nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke JN, dipl.ing.građevine, utvrdio da s obzirom na to da ne postoji pisani trag o ugrađenim materijalima i da nema potpisanog primopredajnog zapisnika, jer nisu vođeni gradilišni dokumenti (građevinski dnevnik, građevinska knjiga, zapisnici i druga dokumentacija koja bi govorila o tijeku izvedbe radova) niti je tužiteljica angažirala nadzornog inženjera te nema pisanih tragova da je prigovarala kvaliteti izvedbe radova niti je na to pisano upozoravala tijekom gradnje, a što je ugovorila u ugovoru, optičkim pregledom već dovršene fasade da je sada moguće samo konstatirati da su radovi izvedeni u potpunosti, a da bi za svako dubinsko dokazivanje ugrađenih slojeva fasade bilo nužno tzv. razornom metodom na više mjesta prorezati sve slojeve fasade, čime bi se moglo ustanoviti što je točno ugrađeno, a samim tim debljina slojeva, vrsta materijala i žbuka, ali bi i tada bilo vrlo neizvjesno utvrđivati kvalitetu stiropora i termo žbuke te bi postojala velika mogućnost da se fasada više ne može vratiti u prvobitno stanje. Slijedom toga, vještak zaključuje da je fasada izvedena, da nema ni na jednom mjestu pukotina po samoj fasadi i spojevima fasade s elementima krova, istacima, prozorima i vratima te terasi, da je jednolike (osim kod jednog prozora) žute boje i da je vodonepropusna odnosno da u cijelosti odgovara standardima koji se mogu sada uočiti kroz optičko promatranje. Na mjestu oštećene fasade koju je punomoćnik tužiteljice izdubio vidljivo je da je stari dio kuće zaravnat žbukom, na nju postavljen stiropor, na kojem je u glet položen sloj staklenog voala i izveden završni sloj tonirane LK StrukturOLA završne žbuke žute boje.
12.1. U odnosu na spojeve fasade s podlogom vještak je naveo da se radi o vrlo sitnim pukotinama na samom spoju koje nije moguće izbjeći ako se spoj nije projektno obradio i kao takav izveo, a takvi radovi na posebnoj obradi spoja fasade s elementima vanjskih zidova (neobrađenih i kamenih) i kolnika da nisu predviđeni ponudom niti su ugovoreni, pa da može konstatirati da su oni s obzirom na te okolnosti uredno izvedeni i da ne mogu predstavljati nedostatak i loše izvedene radove na izradi fasade, dok su manje neravnine na završnom sloju s obzirom na veličinu izvedene fasade, a sada i protek vremena od šest godina, unutar granica odstupanja pravila struke. Vještak je nadalje utvrdio da je prikazano i zatečeno oštećenje fasade ispred vanjskih dvorišnih vrata u naravi mehaničko oštećenje fasade uzrokovano tupim čvrstim predmetom kojim se oštetio - zarezao vanjski dio žbuke, stakleni voal i sloj stiropora te da takve udarce po fasadi ne mogu izdržati slojevi ovakve vrste sustava fasada koji nisu projektirani za takva naprezanja i nisu rezultat loše izvedenih radova na fasadi. Tamniji sloj fasade da je rezultat otvora čime je taj dio fasade izložen manjem utjecaju kiše i sunca što je normalna i lokalna pojava uslijed proteka šest godina i uobičajena je u primorskim krajevima za tonirane fasade. Otvor za cijev instalacija koji nije obrađen da nije rezultat nekvalitetne izvedbe fasade jer ga treba zatvoriti posebnim poklopcem, postavljanje kojega nije ugovoreno.
12.2. Zaključak je vještak da su u potpunosti izvedeni radovi na obnovi fasade, a dovršenost radova da odgovara uobičajenoj kvaliteti i vrsti rada koji je ugovoren odnosno da ne postoje nedostaci u izvođenju radova kako u pogledu izvedbe radova tako i ugrađenih materijala.
13. Ovakve zaključke vještaka, a posljedično tome i odluku koja je utemeljena na tome nalazu i mišljenju, tužiteljica je mogla osporiti jedino predlaganjem obnove vještačenja (članak 261. stavak 2. ZPP-a) budući da evidentno sud ne raspolaže odgovarajućim stručnim znanjem da bi mogao utvrditi nedostatke izvedenih radova i štetu koja je s time u vezi nastala. Međutim, kako je tužiteljica na ročištu održanom 5. svibnja 2023. izričito navela da odustaje od provođenja dokaza građevinskim vještačenjem, to sud prvog stupnja, unatoč izjavi njenog punomoćnika da kod toga prijedloga ustraje, nije mogao izvesti taj dokaz, s obzirom na to da u slučaju suprotnih izjava stranke i punomoćnika vrijedi izjava stranke (arg. iz članka 93. stavka 1. ZPP - a). Neodlučno je stoga je li sud prvog stupnja pravilno odluku utemeljio na provedenom vještačenju odnosno je li to vještačenje bilo manjkavo u smislu članka 261. stavka 2. ZPP-a (nejasno, nepotpuno ili proturječno samo sa sobom ili s izviđenim okolnostima), jer da ga i nije prihvatio primjena pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a ZPP-a) dovela bi do jednakog ishoda s obzirom na to da tužiteljica nije dokazala propuste u postupanju tuženika.
14. Tužiteljica tijekom postupka nije dokazala ni da je postupanje tuženika odnosno konkretno loša izvedba radova ili prekoračenje ugovorenog roka za izvođenje radova u uzročnoj vezi s raskidom Ugovora o neposrednom sufinanciranju projekta energetske obnove obiteljske kuće davanjem donacije odnosno gubitka prava na odobrena sredstva u iznosu od 30.000,00 kuna, o čemu je tužiteljica obaviještena obaviješću Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost od 31. svibnja 2017. Naime, s time u vezi sud prvog stupnja je odluku pravilno utemeljio na Izvješću o provedenom završnom pregledu obiteljske kuće sačinjenom po ELIS Inženjering d.o.o. iz listopada 2016. Na temelju tog je Izvješća utvrđeno da su radovi izvedeni u roku s obzirom na to da je u Izvješću upisan datum posjeta kući tužiteljice 17. listopada 2016., a u t. 2.1.1. pod energetska obnova pročelja obiteljske kuće opisana je izvedba fasade kao što su stranke ugovorile, iz čega sud zaključuje da su radovi na izvedbi fasade bili izvedeni do 17. listopada 2016., jer se u protivnom Izvješće ne bi moglo sastaviti.
14.1. Tužiteljica u žalbi neosnovano osporava zaključke toga Izvješća kada tijekom prvostupanjskog postupka nije priložila dokaze na koje se poziva u žalbi, a kojima bi osporila utvrđenja iz tog Izvješća.
14.2. Osim toga, iz obavijesti Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost od 31. svibnja 2017. proizlazi da je Fond 21. listopada 2016. zaprimio nepotpunu dokumentaciju zahtjeva za isplatu te je zatražio dopunu dokumentacije za isplatu, s time što je Upravni odbor Fonda na sjednici održanoj 10. studenoga 2016. odobrio produljenje roka za realizaciju i dostavu potpune dokumentacije za dodatna tri mjeseca. Tužiteljica nije dokazala o kojoj se nedostajućoj dokumentaciji radi i zašto ju nije mogla dostaviti ni u naknadno odobrenom roku te u kakvoj je to vezi s postupanjem tuženika.
15. Slijedom svega navedenog, proizlazi da je sud prvog stupnja donio pravilnu i zakonitu odluku kada je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan pa je stoga valjalo odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a.
16. Budući da sa žalbom nije uspjela, tužiteljica nema pravo na naknadu troška žalbe (članak 154. stavak 1., članak 166. stavak 1. ZPP-a).
U Puli 29. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća
Alenka Paus