Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-43/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Josipu Grubišiću, u pravnoj stvari tužitelja VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., sa sjedištem u Zagrebu, Ulica Frana Folnegovića 1, OIB: 83416546499, zastupan po punomoćniku Hrvoju Lui, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. u Zagrebu, Zelinska 4, protiv tuženika PŠ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 20. listopada 2025., poslovni broj Povrv-767/2024-7, dana 29. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 20. listopada 2025., poslovni broj Povrv-767/2024-7.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je u toč. I. izreke održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivica Vuković iz Zagreba poslovni broj Ovrv-76228/2023 od 14. veljače 2024. kojim se tuženiku nalaže isplatiti tužitelju 90,00 EUR. U toč. II. izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka od 62,31 EUR. U toč. III. izreke je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka kao neosnovan u cijelosti.
2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/09., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14. , 70/19, dalje: ZPP) uz prijedlog presudu ukinuti, uz naknadu troška žalbenog postupka.
3. Žalba nije osnovana.
4. Predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl.458. ZPP -a, u kojem se presuda prema čl. 467. st. 1. ZPP može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava.
5. U donošenju pobijane presude nije ostvarena niti jedna od bitnih postupovnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi članka 467. stavak 1. ZPP-a.
5.1. Suprotno žalbenim navodima tuženika, presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, niti postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava, slijedom čega nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za isplatu dospjelih, a nepodmirenih usluga opskrbe vode za poslovni objekt na adresi [adresa], uzevši u obzir da tuženik osporava da je vlasnik, posjednik ili korisnik predmetnog poslovnog objekta.
7. U ovom stadiju postupka sporna je pasivna legitimacija.
8. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:
- temeljem dopisa Grada Zagreba, Gradskog ureda za upravljanje imovnom grada, KLASA: 372-03/2020-01/9, URBROJ: 251-14-32/101-20-5 od 16. rujna 2020. (list 31 spisa) da je Grad Zagreb obavijestio GRADSKO STAMBENO KOMUNALNO GOSPODARSTVO d.o.o. da se u posjedu poslovnog prostora [adresa] (utuženi prostor), šifra objekta: 04227182, ranijeg korisnika Novi izgled d.o.o., nalazi tuženik,
- čitanjem matičnih evidenciji – bilješki (list 37-38 spisa) te registra matičnih podataka (list 39-40 spisa) da je tuženik evidentiran kao korisnik usluga za šifru objekta: 04227182.
9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je primjenom čl. 3. st. 1. toč. 6. Zakona o vodnim uslugama (Narodne novine br. 66/19. – dalje ZVU) i čl. 3. toč. 14. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga (Službeni glasnik Grada Zagreba br. 17/13. – dalje Opći i tehnički uvjeti), zaključio da je tuženik posjednik nekretnine te da je obvezan podmiriti utuženo potraživanje.
10. U pravu je tuženik da isprave na kojima se temelji zaključak suda o pasivnoj legitimaciji tuženika nisu javne isprave te da je tuženik u prigovoru osporio postojanje tražbine. Međutim, tužitelj je navedenim ispravama dokazao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, odnosno pasivnu legitimaciju tuženika. Naime, Grad Zagreb izvršio je očevid poslovnog prostora i utvrdio da tuženik posjednik, a potom je tuženik uskladio svoje matične evidencije i zaveo tuženika kao korisnika poslovnog prostora za koje je utuženo potraživanje. Osim toga, ispostavljeni računi za poslovni prostor su naslovljeni upravo na tuženika, koji istima nije prigovarao niti je u skladu s čl. 11. st. 2. i 3. Općih i tehničkih uvjeta otkazao korištenje vodnih usluga.
11. Neovisno o navedenom, prigovor da tuženik nije posjednik, odnosno vlasnik poslovnog prostora na adresi [adresa], je prigovor pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog kojeg se presuda u sporovima male vrijednosti ne može pobijati (čl. 467. st. 1. ZPP), stoga žalbeni navodi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.
12. Odluka o dosuđenim troškovima se temelji na čl. 154. st. 1. ZPP, a što tuženik u žalbi ne prigovara određeno.
13. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP riješiti kao u izreci.
U Zagrebu, 29. lipnja 2026.
Sudac:
Josip Grubišić