Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž -956/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Sabini Dugonjić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Močiću, odvjetniku iz Splita, protiv tuženika OTP banka d.d., OIB: 52508873833, Split, Domovinskog rata 61, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Anić & Anić d.o.o., odvjetnicima u Splitu, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja o troškovima parničnog postupka sadržanog u presudi i rješenju Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2491/2021-21 od 8. siječnja 2026., dana 29. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana te potvrđuje rješenje o parničnom trošku sadržano u presudi i rješenju Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2491/2021-21 od 8. siječnja 2026., u dijelu pod. točkom II. izreke kojom je tužitelju dosuđen parnični trošak u iznosu od 2.293,06 € sa zateznim kamatama tekućim od 8. siječnja 2026. do isplate.

II. Žalba tuženika uvažava se kao djelomično osnovana pa se preinačuje odluka o parničnom trošku sadržana u navedenom rješenju u dijelu izreke pod točkom II. kojom je tužitelju dosuđen parnični trošak preko iznosa od 2.293,06 € do iznosa od 4.418,06 € (za iznos od 2.125,00 € ) i sudi:

Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.125,00 € sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 60,00 €, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. 1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je glavni tužbeni zahtjev i to da se utvrdi ništetnim i bez pravnog učinka Ugovor o kreditu broj: 18837/06 od 4. travnja 2006. zaključen između ĐĐ, kao korisnika kredita i HVB Splitske banke d.d., kao kreditora, sada OTP banka d.d., (st. 1.), te da se naloži tuženiku OTP banka d.d., u roku od 15 dana isplatiti tužitelju ĐĐ, iznos od 5.840,21 € sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća do isplate kako je pobliže navedeno u izreci presude (st. 2.) te da se naloži tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja pa do isplate (st. 3.). Nadalje, pod točkom II. izreke usvojen je podredni tužbeni zahtjev i to da se utvrđuju ništetnim i bez pravnog učinka odredbe Ugovora o [broj kredita] od 4. travnja 2006. zaključenog između ĐĐ, kao korisnika kredita i HVB Splitske banke d.d., kao kreditora, sada OTP banka d.d., i to: - odredba članka 1. u dijelu kojim se stavlja na raspolaganje kredit u iznosu od CHF 31.800,00 u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju Kreditora na dan korištenja te odredba članka 10. u dijelu "prema kojim se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 629,93 CHF i jednog preostalog anuiteta od 628,81 CHF, d) točka 1. prema kojem se mjesečni anuiteti plaćaju uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za valutu Ugovora prema tečajnoj listi Kreditora na dan dospijeća, točka 2. prema kojoj ukoliko Korisnik kredita zakasni s uplatom mjesečnog anuiteta, Kreditor će na uplatu primijeniti prodajni devizni tečaj vrijedeći na dan kad mu je omogućeno raspolaganje uplaćenim novčanim sredstvima, a na prijevremene uplate primijeniti će prodajni devizni tečaj vrijedeći na dan dospijeća (st.1.), zatim da se utvrđuju ništetnom i bez pravnog učinka odredbe Ugovora o [broj kredita] od 4. travnja 2006. zaključen između ĐĐ, kao korisnika kredita i HVB Splitske banke d.d., kao kreditora, sada OTP banka d.d., Domovinskog rata 61 i to: odredba članka 4. u dijelu kojim je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva a na dan zaključenja ugovora iznosi 6,88%, te odredba članka 9. u dijelu kojim je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva, a utvrđuje se odlukom o visini kamatnih stopa ili drugim aktom kreditora (st. 2.). Nadalje je naloženo tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 1.867,03 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate kako je pobliže navedeno u izreci presude (st. 3.).

1.2. Isto tako, rješenjem istog suda u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosio na isplatu po osnovi ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli u iznosu od 3.204,61 €. Pod točkom II. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 4.418.06 € sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, dok je za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 293,08 € zahtjev odbijen kao neosnovan.

2. Protiv odluke o parničnom trošku u točki II. izreke rješenja u dosuđujućem dijelu žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 -Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), kako to proizlazi iz sadržaja žalbe te predlaže odluku u pobijanom dijelu preinačiti u skladu sa žalbenim navodima uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku odluku u pobijanom dijelu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP u vezi s odredbom čl. 381 ZPP, a niti one povrede koje žalitelj sadržajno navodi jer pobijano rješenje ima razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati.

5.Tuženik žalbenim navodima osporava odluku o parničnom trošku navodeći da prvostupanjski sud pogrešno dosuđuje tužitelju trošak postupka za sve radnje poduzete do 28.10.2025. po 250 bodova, odnosno prema vrijednosti predmeta spora glavnog tužbenog zahtjeva (koji je odbijen u cijelosti), a što je u suprotnosti sa dosadašnjom praksom.

6. Valja reći da osnovano žalitelj ističe da u situaciji kad je tužitelj u cijelosti izgubio spor po glavnom tužbenom zahtjevu nije bilo osnova da se priznaju tužitelju troškovi postupka prema vrijednosti predmeta spora glavnog tužbenog zahtjeva (250 bodova). Dakle, sud nije mogao tužitelju priznati 250 bodova ni za jednu radnju poduzetu u ovom postupku, već eventualno po 100 bodova s obzirom na vrijednost predmeta spora podrednog tužbenog zahtjeva.

7. Naime, tužitelj ima pravo na naknadu parničnih troškova samo u pogledu onih parničnih radnji koje se odnose na dio tužbenog zahtjeva s kojim je uspio (eventualno kumulirani tužbeni zahtjev) i za radnje koje su bile potrebne za odluku u tom smislu (Tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-1149/2024-3 od 25. rujna 2024.)

8. U konkretnom slučaju tužitelj je u tužbi naznačio vrijednost predmeta spora u iznosu 185.811,34 kn/ 24.661,40 €[1] po kojem vrijednost pojedine radnje iznosi 250 bodova dok je podrednim zahtjevom potraživao isplatu iznosa od 38.212,28 kn/5.071,64 €. Međutim, nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev na način da je glede glavnog zahtjeva postavio zahtjev za isplatu u iznosu 5.840,21 €/ 44.003,06 kn, a glede podrednog zahtjeva 1.867,03 €/14.067,14 kn, a kojem sniženju tužbenog zahtjeva se protivio tuženik tako da je sud prvog stupnja odlučivao o prvotno postavljenom podrednom zahtjevu.

9. Slijedom toga, tužitelju je trebalo priznati za svaku pojedinu radnju po 100 bodova s obzirom na vrijednost predmeta spora podrednog tužbenog zahtjeva.

10. U odnosu na daljnje žalbene navode da je tužitelj po podrednom tužbenom zahtjevu uspio s iznosom od 1.867,03 € (točka II. izreke presude), dok je izgubio s iznosom od 3.204,61 €, slijedom čega su stranke djelomično uspjele u ovom postupku tako da je odluku o troškovima postupka trebalo utemeljiti na odredbi čl. 154. st. 2.

ZPP-a, valja reći da su neosnovani.

11. Naime, tužitelju je pravilno dosuđen parnični trošak iako je umjesto čl. 154. st. 1. ZPP, pravilno mu trebalo priznati parnični trošak sukladno odredbi čl. 154. st. 5. ZPP, dok tuženiku opravdano nije dosuđen zatraženi parnični trošak nakon što je tužitelj snizio tužbeni zahtjev nakon provedenog vještačenja, jer nije u skladu s načelom djelotvornosti da se tužitelju kao potrošaču naloži snošenje troškova postupka ovisno o iznosima koji su mu vraćeni, iako je uspio u postupku u pogledu nepoštenosti sporn ih odredaba ugovora o kreditu. Ishod podjele troškova postupka koji ovisi samo o neosnovano plaćenim iznosima čiji se povrat nalaže može potrošača odvratiti od ostvarenja navedenog prava. Prema tome, tužitelj je uspio sa zahtjevom za utvrđenjem ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te je nakon provedenog vještačenja postavio tužbeni zahtjev na isplatu kojem sniženju se tuženik protivio.

12. Stoga je odluka o trošku postupka pravilno donesena imajući u vidu da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva (u pogledu visine), a zbog kojega nisu nastali posebni troškovi, dok tuženiku nije dosuđen parnični trošak jer nije u skladu s načelom djelotvornosti da se tužitelju kao potrošaču naloži snošenje troškova postupka ovisno o iznosima koji su mu vraćeni, iako je uspio u postupku u pogledu nepoštenosti sporne odredbe.

13. Takvo shvaćanje izrazio je Sud Europske unije u predmetu C-244/19 u presudi od 16. srpnja 2020., u kojoj je na postavljeno prethodno pitanje, između ostaloga, odgovoreno da: "čl. 6. st. 1. i čl. 7. st. 1. Direktive 93/13 od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL 1993., L95, str. 29.) (SL posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15, svezak 12, str. 24.), te načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba, kako je dodijeljeno Direktivnom 93/13.

14. Međutim, osnovano tuženik ističe da tužitelju nije trebalo priznati trošak sastava podneska od 04.09.2021. budući da tužitelj njime ističe već istaknute navode i shvaćanja koja se odnose na ništetnost cijelog Ugovora o kreditu, a koji je odbijen kao neosnovan, tako da navedeni podnesak po stavu ovog suda nije bio potreban radi vođenja parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.

15. Slijedom navedenog, tužitelju pripada za trošak sastava tužbe 100 bodova (Tbr.7/1), za zastupanje na ročištima od 12. lipnja 2024., 13. studenoga 2024. i 16. travnja 2025. svako po 100 bodova (Tbr.9/1), za sastav podneska od 28. listopada 2025. -100 bodova te za zastupanje na ročištu od 30. listopada 2025. -100 bodova, odnosno ukupno 600 bodova, što pri vrijednosti boda od 2,00 € daje iznos od 1.200,00 € uz PDV od 25 % PDV-a u iznosu od 300,00 € te trošak vještačenja u iznosu od 500,00 € te trošak sudske pristojbe tužbe u iznosu od 293,06 € tako da tužitelju pripada trošak u ukupnom iznosu od 2.293,06 €.

16. Kako je tužitelju dosuđen parnični trošak u iznosu od 4.418,06 €, to je temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP, valjalo preinačiti odluku o parničnom trošku u dijelu pod točkom II. izreke rješenja kojom je zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka prihvaćen preko iznosa od 2.293,06 € do iznosa od 4.418,06 € (za iznos od 2.125,00 €), te zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka odbiti za iznos od 2.125,00 € pa odlučiti kao u izreci pod točkom II.

17. U preostalom dijelu odluka o parničnom trošku je pravilna kako po osnovi tako i visini, pa je odluka o parničnom trošku potvrđena za iznos od 2.125,00 € (točka I. izreke)

18. Budući da je tuženik sa žalbom uspio 48%, to mu pripada i trošak žalbenog postupka temeljem čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 2. ZPP te 10/4 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 37/22, 138/23), u iznosu od 125,00 € što sukladno uspjehu u sporu iznosi 60,00 € . Tako mu je priznat trošak žalbenog postupka u iznosu od 60,00 € te je odlučeno kao u izreci pod točkom III. ove odluke.

U Zagrebu dana 29. lipnja 2026.,

Sutkinja :

Sabina Dugonjić