Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-2516/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, po sutkinji tog suda Renati Đaković Vranković, u pravnoj stvari tužitelja tužiteljice LB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku Srđanu Kaleboti, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, zastupano po odvjetnicima u Odv jetničkom društvu Kallay & partneri, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1613/2021-10 od 23. siječnja 2026., 29. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1613/2021-10 od 23. siječnja 2026.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova nastalih u povodu podnesene žalbe.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:
„Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Splitu kao neosnovan.“
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio tuženik iz svih zakonom predviđenih razloga. Predlaže uvažiti žalbu i preinačiti prvostupanjsko rješenje i prihvatiti tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti, podredno isto ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od ukupno 125,00 eura.
3. Žalba tuženika je neosnovana.
4. Prvostupanjski sud je na temelju utvrđenja da su stranke sklopile Ugovor o kreditu kojim je ugovorena mjesna nadležnost u mjestu sjedišta kreditora u [adresa], ocijenio da je ta ugovorna nepoštena te da su ispunjene pretpostavke iz odredbi čl. 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača, slijedom čega je ista ništetana, pa je iz navedenih razloga prigovor mjesne nenadležnosti odbio.
5. Suprotno žalbenim navodima nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje: ZPP) koju tuženik ističe u žalbi, jer pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.
6. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj podnio tužbu Općinskom sudu u Splitu te je tuženik u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti tog suda navodeći da su stranke predmetnim ugovorom o kreditu ugovorile nadležnost suda prema mjestu sjedišta kreditora, tj. tuženika.
7. U ovoj pravnoj stvari valja poći od toga da tužitelj ima status potrošača, a tuženik status trgovca i da je Ugovorom o kreditu sklopljenom između stranaka u ovom postupku ugovorena nadležnost suda u [adresa], pa je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da među strankama nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu odredbe čl. 70. st. 1. do 4. ZPP, budući da se u konkretnom slučaju radi se o odredbi ugovora o kojoj stranke nisu pregovarale, već je ta odredba sastavni dio tipskog ugovora tuženika, na čiji sadržaj tužitelj nije imao utjecaj, a što uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama i predstavlja nepoštenu ugovoru odredbu, budući da bi radi ostvarenja svojih prava i obveza tužitelj bio u obvezi putovati u [adresa], što bi, budući da ne živi na području grada [adresa], uzrokovalo značajnu financijsku neravnotežu i neravnotežu u procesno-ravnopravnom položaju ugovornih strana, a kako je to pravilno ocijenio prvostupanjski sud.
8. S obzirom na to da prema odluci Suda Europske unije Oceano Grupo Editorial SA i Salvat Editores SA v Rocio Murciano Quintero i drugi (spojeni predmeti C-240/98 do C-244/98), treba favorizirati tumačenje nacionalnih odredbi u skladu s Direktivom koja omogućuje da se sud po službenoj dužnosti oglasi nenadležnim onda kada je njegova nadležnost prorogirana nepoštenom ugovornom odredbom, u kontekstu svega navedenog treba zaključiti da se na temelju nepoštene odredbe ugovora ne može zasnovati nadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu.
8.1. Pri tome valja dodati da je tužitelj podnio 27. travnja 2021. tužbu Općinskom sudu u Splitu, u kojoj je naveo svoju adresu u [adresa], a kada je na snazi bio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 – dalje: ZID ZPK/15) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., kojim je dodana odredba čl. 19.l. st. 1. koja glasi:
(1) U sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište.
8.2. Prema odredbi čl. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj:
75/2009, 112/2012, 143/2013, 147/2013, 9/2015, 78/2015, 102/2015, 52/2016 – dalje: ZPK) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2010., tim se Zakonom uređuju ugovori o potrošačkom kreditu, informacije i prava o ugovoru o kreditu, pristup bazi podataka, nadzor i zaštita prava potrošača, a u kojima kao korisnik kredita nastupa potrošač koji uzima kredit pod uvjetima i u svrhu koju određuje ovaj Zakon.
9. Sudska nadležnost (apsolutna, stvarna, mjesna) se prosuđuje s obzirom na činjenično stanje kakvo je postojalo u vrijeme podnošenja tužbe sudu, ali po propisima koji vrijede u vrijeme odlučivanja o nadležnosti.
9.1. Dakle, pitanje nadležnosti suda je pretpostavka za postupanje nadležnog suda zbog čega se nadležnost ispituje primjenom procesnih zakonskih odredbi koje su na snazi, tj. koje se primjenjuju, u vrijeme odlučivanja o nadležnosti.
10. Polazeći od sadržaja citirane odredbe čl. 1. ZPK, taj zakon uređuje materijalnopravne odnose koji se zasnivaju na ugovoru o potrošačkom kreditu.
10.1. Međutim, citirani čl. 19.l. st. 1. ZPK je procesna odredba kojom je određena sudska nadležnost u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu i koja odredba je na snazi od 30. rujna 2015., što imajući u vidu sadržaj odredbe čl. 90. st. 1. i 3. Ustava Republike Hrvatske, znači da se od tog dana ta odredba koja određuje mjesnu nadležnost suda u slučaju spora koji nastane u vezi ugovora o kreditu, mora primijeniti u svim postupcima u kojima se nakon stupanja na snagu ZID ZPK/15 odlučuje o sudskoj mjesnoj nadležnosti.
10.2. Svako drugo tumačenje u primjeni odredbe čl. 19.l. st. 1. ZPK kada se radi o sporu u vezi potrošačkog ugovora o kreditu koji je sklopljen prije 1. listopada 2010. kada je stupio na snagu ZPK, a obzirom na čl. 29. st. 1. ZPK kojim je propisano da se taj zakon ne primjenjuje na ugovore o kreditu sklopljene do dana stupanja na snagu tog zakona, dovelo bi do pretjeranog formalizma u odlučivanju kao posljedice primjene pozitivnog prava bez sagledavanja pravnog problema u cjelini s aspekta da potrošač kao slabija ugovorna strana treba biti zaštićen pravilima o nadležnosti koja su povoljnija za njegove interese.
11. Obzirom na to da je ocijenjeno da je ništetna ugovorna odredba koja sadrži prorogacijsku klauzulu, tužitelj koji je u tužbi naveo adresu prebivališta u [adresa], je pravo izbora nadležnog suda koji će odlučiti u ovom sporu nastalom u vezi potrošačkog ugovora o kreditu je iscrpio podnošenjem tužbe Općinskom sudu u Splitu, kao mjesno nadležnom prema njegovom prebivalištu u vrijeme podnošenja tužbe, a sukladno čl.19.l. st. 1. ZPK, a kako je to pravilno obrazložio prvostupanjski sud.
12. Stoga je slijedom navedenog nisu ostvareni žalbeni razlozi koje tuženik ističe u žalbi, kao ni žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa je na temelju 380. toč. 2. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.
13. Na temelju odredbi čl. 166. st. 1. ZPP u vezi odredbe čl. 154. st. 1. ZPP, koje se primjenjuju na odgovarajući način na temelju čl. 381. ZPP odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova za sastav žalbe u zatraženom iznosu.
U Zagrebu, 29. lipnja 2026.
Sutkinja:
Renata Đaković Vranković
