REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-83/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić, kao predsjednice vijeća, Biljane Bojanić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Ivan Delipetar, odvjetniku u Imotskom, protiv tuženih 1. KNL, 2. ON, nepoznata boravišta, 3. HN, 4. ŽN, 5. ONL, 6. TN, 7. ĐN, 8. PN, 9. DN, 10. ZN, 11. BN, 12. GN, 13. ĆN, 14. EN, 15. FN, 16. CN, 17. HNL, 18. IN, 19. ŽNL, 20. UN, 21. AN, 22. LN, 23. ČN, 24. JN, 25. VN, 26. NN, 27. SN, 28. RN, 29. ŽN, svi nepoznata boravišta, koje zastupa privremeni zastupnik Boris Rebić, odvjetniku u Imotskom, 30. ŠN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 31. MN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Boris Rebić, odvjetnik u Imotskom, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika 1. KS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. OS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Boris Rebić, odvjetnik u Imotskom , radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika i umješača na strani tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom poslovni broj P-413/2023-14 od 27. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 29. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba 1. tuženika HS, 30. tuženika ŠN i 31. tuženika MN, te umješača na strani tuženika 1. KS i 2. OS kao neosnovana i u cijelosti potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom poslovni broj P-413/2023-14 od 27. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika i umješača za naknadom troška žalbenog dijela postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom i presudom zbog ogluhe presuđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužitelj KN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnik nekretnine ident. k. č. zgr. [katastarska čestica] pov. 18 m2, upisana u ZU 564 KO [katastarska općina]; k. č. zgr. [katastarska čestica], pov. 48 m2, k. č. zgr. [katastarska čestica], pov. 40 m2, i d. k. č. zgr. [katastarska čestica] pov. 64 m2, sve I zk tijelo ZU 554 KO [katastarska općina]; i d.č.č. zem. [katastarska čestica] pov. 358 m2 ZU 555 KO [katastarska općina], ukupne pov. 528 m2, od čega pod stambenom zgradom 115 m2, sve prikazano na Skici izmjere „Imotski, 14. travnja 2021. godine“ ovlaštenog inženjera geodezije ŽS, dipl.ing.geod. između točaka A -B-C- D-A, koja Skica čine sastavni dio ove presude, slijedom čega je tužitelj ovlašten na temelju ove presude po njenoj pravomoćnosti zatražiti i postići u zemljišnim knjigama toga suda uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime u cijelosti uz istodobno brisanje toga prava sa imena tuženih, kao i brisanje svih ostalih sporednih prava upisanih u C listovima, koju uknjižbu su tuženi dužni trpjeti.“

II. Odbija se podredni tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužitelj KN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnik nekretnine ident. k. č. zgr. [katastarska čestica] pov. 18 m2, upisana u ZU 564 KO [katastarska općina]; k. č. zgr. [katastarska čestica], pov. 40 m2, k. č. zgr. [katastarska čestica], pov. 49 m2, i d. k. č. zgr. [katastarska čestica] pov. 63 m2, sve I zk tijelo ZU 554 KO [katastarska općina]; i d.č.č. zem. [katastarska čestica] pov. 280 m2 ZU 555 KO [katastarska općina], ukupne pov. 450 m2, od čega pod stambenom zgradom 127 m2, sve prikazano na SKICI IZMJERE – DOPUNA 2 – prijedlog 2 „Imotski, 28. lipnja 2022. godine“ stalnog sudskog vještaka za geodeziju ŽS, dipl.ing.geod. između točaka A4-A5-A3-C-D-A1-A4, koja Skica čine sastavni dio ove presude, slijedom čega je tužitelj ovlašten na temelju ove presude po njenoj pravomoćnosti zatražiti i postići u zemljišnim knjigama toga suda uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime u cijelosti uz istodobno brisanje toga prava sa imena tuženih, kao i brisanje svih ostalih sporednih prava upisanih u C listovima, koju uknjižbu su tuženi dužni trpjeti.“

III. Prihvaća se podredni tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužitelj KN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnik nekretnine ident. k. č. zgr. [katastarska čestica] pov. 18 m2, upisana u ZU 564 KO [katastarska općina]; k. č. zgr. [katastarska čestica], pov. 40 m2, k. č. zgr. [katastarska čestica], pov. 49 m2, i d. k. č. zgr. [katastarska čestica] pov. 63 m2, sve I zk tijelo ZU 554 KO [katastarska općina]; i d.č.č. zem. [katastarska čestica] pov. 205 m2 ZU 555 KO [katastarska općina], ukupne pov. 375 m2, od čega pod stambenom zgradom 127 m2, sve prikazano na SKICI IZMJERE – DOPUNA 1 – prijedlog 1 „Imotski, 28. lipanj 2022. godine“ stalnog sudskog vještaka za geodeziju ŽS, dipl.ing.geod. između točaka A4-A3-C-D-A1-A4, koja Skica čine sastavni dio ove presude, slijedom čega je tužitelj ovlašten na temelju ove presude po njenoj pravomoćnosti zatražiti i postići u zemljišnim knjigama toga suda uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime u cijelosti uz istodobno brisanje toga prava sa imena tuženih, kao i brisanje svih ostalih sporednih prava upisanih u C listovima, koju uknjižbu su tuženi dužni trpjeti.“

IV. Svaka stranka snosi svoje parnične troškove.“

2. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnose 1. tuženici TNL, 30. tuženik ŠN i 31. tuženik MN te umješači TS i OS zastupani po punomoćniku, i to zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba ZPP-a iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. i člankom 260. te stavka 2. točke 11. i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbom, u bitnome, navodi da je počinjena apsolutno bitna postupovna povreda jer nije po svim primjedbama iznesenim po žaliteljima saslušan vještak, niti se o navedenim primjedbama isti očitovao. Nadalje, žalitelji nisu tijekom postupka osporavali tužitelju vlasništvo nekretnina na sjeveru liniju A1 - A2 - A3, nisu mu osporavali gradnju objekta i sjevernije od te linije kao ni nadograđeni objekt sjevernije od kuće, niti su se žalili na presudu P-480/2021, dok mu osporavaju vlasništvo nekretnine sjevernije od objekta linija A1, A2, A3, A4 iz dopune od 28. lipnja 2022., odnosno u konačnici osporavaju vlasništvo dijela nekretnine položene ispod okupnice objekta KS i objekta OS. U odnosu na trošak postupka iste je trebalo u cijelosti dosuditi žaliteljima, a i kod ovakvog presuđenja obzirom da je tužitelj uspio samo u neznatnom spornom dijelu (dio žutog dijela), dok je izgubio spor u dijelu u kojem mu je osporen po tuženicima (crveni dio), trebalo ga je obvezati u cijelosti da snosi trošak postupka.

3. Žalbeni je prijedlog prihvaćanje žalbe i osporeni dio presude preinačiti na način da se u tom dijelu odbije kao neosnovan tužbeni zahtjev uz obvezu na solidarni platež troška tuženicima i umješačima, podredno da se ukine točka III. prvostupanjske presude i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje uz zahtjev troška žalbe.

4. Sa žalbom tuženika i umješača postupano je sukladno odredbi članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011.-pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).

4.1. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

5. Žalba tuženika i umješača nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome - i dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i bitne povrede odredbi parničnog postupka sukladno članku 365. ZPP-a, ocjena je ovog suda da je pobijana presuda pravilna. U odnosu na žalbene razloge bitne povrede vezane za članak 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a, prvostupanjski sud nije počinio ovu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, obzirom da su pobijanom presudom navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno ni nejasno, kao što ni o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika u iskazima danim u postupku i samih tih isprava, zbog čega nema nedostataka zbog kojih se pobijana presuda ne bi mogla ispitati u vezi njezine zakonitosti i pravilnosti. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

7. Tijekom postupka odlukom ovog suda poslovni broj Gž-212/2023 od 9. ožujka 2023., prihvaćanjem žalbe tužitelja, ukinuta je presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom poslovni broj P-480/2021 od 8. prosinca 2022. i predmet vraćen na ponovno odlučivanje, obzirom da je bila donesena odluka kojom se nije odlučilo o sveukupno postavljenom tužbenom zahtjevu, odnosno o glavnom tužbenom zahtjevu i podrednim tužbenim zahtjevima.

8. U daljnjem postupku je sada predmet spora, s obzirom na predmet pobijanja žalbom, zahtjev tužitelja da se utvrdi vlasništvo koje je stekao darovanjem od oca ĐS, a njegov otac kupnjom od DN i ĐS na nekretninama označenim kao k. č. br. [katastarska čestica], površine 18 m2, upisana uz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. zgr. [katastarska čestica], površine 40 m2, k. č. zgr. [katastarska čestica], površine 49 m2, i k. č. zgr. [katastarska čestica], površine 63 m2, sve I zk tijelo zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i d.č.č. zem. [katastarska čestica], površine 205 m2, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ukupne površine od 375 m2, a sve prikazano skici izmjere – dopuna 1 – prijedlog 1 „Imotski, 28. lipanj 2022. godine“ između točaka A4 - A3 - C - D - A1 - A4, koja je sastavni dio te presude.

9. Prvostupanjski sud je u tom dijelu prihvatio taj podredni zahtjev tužitelja cijeneći izvedene dokaze:

- da je nakon održanog očevida od 13. listopada 2021. kojom je i utvrđeno a i prema pisanom nalazu i mišljenju ŽS, stalnog vještaka za geodeziju od 26. studenoga 2021., da predmetna nekretnina u naravi predstavlja kuću, gospodarske objekte, te dvorišni prostor oko kuće,

- da je nesporni dio označen na skici mjerenja slovima A1-A2-A3-C-D-A1 ukupne površine 295 m2, koji je i dokumentiran fotografijama i to sa sjeverne strane je predmetna nekretnina je omeđena u zapadnom (lijevom) dijelu zidom objekta (toč. A1 - A2), dok je u istočnom (desnom) dijelu nesporni prostor omeđen suhozidom (toč. A2 - A3), s istočne strane predmetna nekretnina je definirana i omeđena zidom objekta u vlasništvu istočno položene nekretnine (toč. A3 – C), a s južne strane definirana i omeđena u istočnom (desnom) dijelu zidom pomoćnog objekta u vlasništvu južno položene nekretnine te betonskim zidom u vlasništvu južno položene nekretnine, u srednjem dijelu predmetna je nekretnina definirana i omeđena stambenim objektom u vlasništvu južno položene nekretnine, dok je u zapadnom (lijevom) dijelu predmetna nekretnina definirana i omeđena linijom koja spaja rub stambenog objekta te točku označenu crvenom bojom (toč. C - D), dok je sporni dio označen na skici mjerenja A - B - A3 - A2 - A1 - A ukupne površine 233 m2, na kojem se nalazi nadograđeni dio kuće, stablo kostele, dva velika hrasta, akacija, brijest i kljen, uz improviziranu željeznu nadstrešnicu ispod koje se nalaze odložena kamenja, drva, automobilska prikolica, te je dokumentirano fotografijama,

- da je opunomoćenik tuženika ad 31. i umješača očitovanjem na nalaz i mišljenje vještaka naveo da je vještak iskazao odvojeno sporni dio predmetne nekretnine te ga označio točkama A - B - A3 - A2 - A1 i osjenčao crvenom bojom, te a identificirao kao k. č. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u površini od 233 m2, osporavajući vlasništvo tužitelja na tom dijelu,

- da je predmetni vještak i na prijedlog tužitelja dostavio dopunu nalaza i mišljenja na temelju kojih skica je tužitelj postavio podredni tužbeni zahtjev,

- da je iz iskaza svjedoka ĐS, oca tužitelja, utvrđeno, da su njegovi prednici, otac DN i stric ŽS, predmetnu nekretninu kupili 1979. od LN i njegove sestre ČN, te da je dio stambenog objekta - zgrade koji je sporan, sagradio njegov sin, ovdje tužitelj, a da se prije tu nalazio "đubreluk", da je predmet kupoprodaje bio prostor na kojem se prije nalazila stara kuća koja je srušena u potresu 1942. a dijelom se nalazila i na dijelu predmetne nekretnine koji je označen kao sporan, odnosno na dijelu gdje je tužitelj izvršio nadogradnju stambenog objekta, da se na tom spornom dijelu prije nalazio vrt i to zna jer je u blizini bila njegova stara kuća, na sjevernom dijelu da se nalazio bunar kojeg je koristilo cijelo selo za svoje potrebe ali da ga više nema jer je zatrpan prije više od trideset godina, prostor koji je bio vlasništvo LN u odnosu na zapadnije položen put, bio je ograđen s dva drvena kolca povezana žicom,

- saslušana kao svjedok PS, navela je da se na spornom dijelu nekretnine gdje se nekad nalazio bunar, odnosno sjevernoistočno od bunara nalazio mali vrtlić koji je bio vlasništvo njezinog oca DS i da taj vrt nikada nije prodan, bunar i prostor oko bunara da su koristili susjedi kao i LN i njegova sestra ČN jer su tu imali štalu, misli da su i navedeni bili vlasnici i prostora iza štale ali ne zna u kojoj površini,

- da je svjedok ZS naveo, da je na mjestu gdje je tužitelj izvršio nadogradnju kuće sa sjeverne strane bio slobodni prostor a prije 50-70 godina istočno od stare kuće ĐS se nalazio vrt u vlasništvu DN i ŽN, iza kuće u vlasništvu BS i sestre ČN da je bio prostor koji se protezao do bunara, također u njihovom vlasništvu, a između navedene kuće i bunara su bila stabla dunje, kostela i tom prostoru nitko nije smio pristupiti osim BS, taj prostor nije bio ograđen, ali da je svakako bio vlasništvo BS, a bunar vlasništvo čitavog sela,

- saslušana svjedokinja GS je navela, da da njezin otac ĐNL nikad nije prodao svoj vrt koji se nalazio negdje sjevernije od bunara, da se ona udala 1978. i nije dolazila na nekretninu koja je predmet ovog postupka, te se pridružila navodima svoje sestre PS, da joj je poznato da se nekad na ovom prostoru nalazila stara kuća PNL,

- da je svjedokinja ĆS, majka tuženika, u svom iskazu navela da se udala 1966. i od tada ima saznanja o stanju na terenu, koristila je bunar za potrebe kućanstva, da je njen pokojni suprug K rekao da je sporni prostor zajednički za Odake, s tim da su dva hrasta koja se nalazi na istočnom dijelu nekretnine vlasništvo ĐS, a na spornom dijelu predmetne nekretnine na kojem se nalazi dio stambenog objekta koje je sagradio tužitelj da se prije nije ništa nalazilo, a ovo što je navela da je iskazala temeljem onog što je čula od njezinog pokojnog supruga K ,

- da iz iskaza saslušanog svjedoka ŽN proizlazi da na zapadnom dijelu onog dijela nekretnine koji nije sporan se nalazila zidina - urušena kuća koja je bila vlasništvu DNL, njegove sestre ČN i brata PN, a da li su oni to prodali ili zamijenili sa DN koji je otac od ĐS to ne zna, poznato mu je svakako da je sjevernije od te nekadašnje zidine postojao vrt čija je širina iznosila prema bunaru iznosila najmanje 1,5 metara, od tog vrta pa do bunara bio je zajednički prostor, a i dan danas je zajednički, čitav prostor da je bio u vlasništvu braće ĐNL, ŽN i HN, te u vlasništvu ES, oca BS, te da taj prostor prema bunaru nikad nije bio predmet podjele, a spomenuti vrt bio je odvojen od ostatka sporne nekretnine zidićem i u njemu je bila dunja BS i on je obrađivao taj vrt,

- da je svjedok FS, stric 31. i 33. tuženika, naveo da je čitav prostor koji je označen kao sporan zajednički za sve O, objekt koji je nadogradio tužitelj prije 7-8 godina da je sagrađen na zajedničkom dijelu, poznavao je BS, njegovu sestru ČN i brata PN i poznato mu je da su kuću - zidinu prodali DN i ŽN, a nije mu poznato da je sjeverno od zidine postojao vrt, niti da je vrt bio sjeverno od kuće DN i ŽN, da od toga vrta pa nadalje sjeverno prema bunaru taj prostor je bio zajednički, a i dan danas je zajednički,

- svjedokinja CS je navela, da na prostoru spornog dijela nekretnine nadograđen objekt kojeg je sagradio tužitelj prije 8 godina, nije se nalazilo ništa, nitko se u selu nije bunio kada je tužitelj nadograđivao stambeni objekt, a on da nije nikog pitao, da ništa sjevernije od zidine raniji vlasnik IS nije imao,

- saslušan svjedok US je naveo, da se na spornom dijelu gdje je tužitelj nadograđivao svoj objekt se nalazio „đubreluk“ koji je koristio ĐS, ne sjeća se da bi na „nadograđenom“ prostoru prije bio vrt, nije mu poznato ime IS niti tko bi bili vlasnici hrasta koji se nalazi na predmetnoj nekretnini,

- svjedok AS, majka tužitelja, navodi isto kao i njezin saslušani suprug ĐS, te da se udala 1972.g., i da su ranije postojeću zidinu od Odak DNL kupili njezin svekar DN i njegov brat ŽN, da je sporni prostor nadogradio njezin sin, na kojem se ranije nalazio vrtlić, đubreluk, stablo dunje, a što se tiče bunara na sjevernom dijelu nekretnine, istim se koristilo cijelo selo,

- da je tužitelj naveo da je novosagrađeni dio objekta gradio prije 10 godina i tome se nitko nije protivio,

- da su saslušani umješači OS i KS, istovjetno iskazali da se nadogradnji tužitelja nitko nije protivio, niti je izrekao bilo kakvu zabranu gradnje.

9.1. Prvostupanjski sud je cijeneći iskaze saslušanih svjedoka, da tužitelja nitko nije spriječio niti ometao prilikom gradnje, da sporni dio nekretnine u naravi predstavlja nadograđenu kuću položenu sjevernije od točaka A1, A2, koji dio kuće je izgradio tužitelj, prema njegovim navodima prije otprilike devet godina, a prema iskazima umješača da su oni znali za tu nadgradnju, te da joj se nitko nije protivio, proizlazi zaključak da su svi mještani naselja Odak, tako i umješači na strani tuženika, te tuženici pod br. 30. i 31., znali za ovu gradnju, da se istoj nisu usprotivili, pa se tužitelj ima smatrati poštenim graditeljem i osnovom članka 153. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, time ta nekretnina pripada graditelju. Da dokazi upućuju na zaključak da je dio predmetne nekretnine u odnosu na koju je odbijeni zahtjev, još uvijek nepodijeljen a nekad je bio vlasništvo ZS, pradjeda tužitelja, ŽN, pradjeda umješača LS, HN pradjed tuženika po br. 30. i 31., i ČS, pravnog prednika ZNL, koji su koristili tu nekretninu koja u naravi predstavlja bunar i prostor oko bunara, za pojenje stoke, pranja rublja te pristup bunaru. Prema iskazima i nemogućnosti utvrđenja o postojanju vrtla koji bi pripadao BS i njegovoj sestri, tako i vlasništvo prostora koji je bio sjeverno od navodnog vrtla do bunara, cijeneći odredbu članka 159. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, upućuje na zaključak, da se ni otac tužitelja, kao ni njegovi pravni prednici, ne mogu smatrati poštenim posjednicima, slijedom čega nisu ni mogli dosjelošću steći vlasništvo na ovom dijelu nekretnine. Stoga je i odlučeno u odnosu na navedeno prihvaćanjem podrednog tužbenog zahtjeva u točki

III.

10. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, ovakva činjenična utvrđenja suda prvog stupnja i primjenu materijalnog prava prihvaća i ovaj sud obzirom da je za to sud prvog stupnja i dao u svemu dovoljno jasne i uvjerljive te prihvatljive razloge.

11. Na temelju odredbe članka 153. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 22/2000. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014. i 81/2015. - pročišćeni tekst i 94/2017. - ispravak pročišćenog teksta - dalje: ZVDSP) propisano je da ako vlasnik zemljišta je znao za građenje , a nije bez odgode zabranio daljnju gradnju poštenom graditelju, zemljišna čestica sa zgradom koja je na njoj izgrađena pripada graditelju, a prijašnji vlasnik zemljišta ima samo pravo zahtijevat naknadu tržišne vrijednosti zemljišta. Cijeneći sadržaj te zakonske odredbe i činjenična utvrđenja suda prvog stupnja koja jasno i proizlaze iz iskaza saslušanih svjedoka, te tužitelja i umješača u tom postupku, tužitelj, kao pošteni graditelj je izvršio nadogradnju na predmetnoj spornoj nekretnini i time bez suprotstavljanja ostalih tuženika, kao ni umješača ima pravo da se i utvrdi kao pošten graditelj i vlasnik na toj nekretnini, a ne samo na dograđenoj zgradi. Žalbenim navodima navedeno nisu dovedeni u dvojbu i vrlo su jasni i na zakonu osnovani razlozi.

12. Pri tome u odnosu na žalbene navode da nije usmeno saslušan vještak , isti se ne mogu prihvatiti kao osnovani. Na ročištu održanom 11. listopada 2023. tuženici i umješači su prigovorili skici vještaka da nije precizna, odnosno pogrešno utvrđena linija razgraničenja između točke D i C u odnosu na umješača KS i točku B i C u odnosu na umješača OS i da bi trebalo dopuniti. Prvostupanjski sud je naložio dopunu nalaza i mišljenja te skice mjesta vještaku i da se očituje na primjedbe umješača i tuženika. Nakon dostave dopune nalaza i mišljenja vještaka, nije bilo primjedbi na isti, kao ni prijedloga za saslušanjem vještaka. Obzirom da je vještak i u prethodnom postupku, nakon obavljenog očevida i pozvan na ročište 23. svibnja 2022. radi saslušanja, na kojem nije bilo posebnih pitanja u odnosu na okapnice kuće umješača KS i OS, kako bi se vidjelo da li je obuhvaćena okapnica umješača, tada nije bilo niti osnove od strane prvostupanjskog suda da se vještak ponovno poziva i posebno saslušava.

13. Prvostupanjski sud je i pravilno odlučio da se dio tužbenog zahtjeva u odnosu na dio zemljišta oko bunara odnosno onaj dio koji je i vještačenjem nalazom označen crvenom bojom, koji je i bio sporan, nalazi sjeverno od zatraženog od izgrađene odnosno nadograđene nekretnine, tada je i pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je u tom dijelu, kao neosnovan odbio taj dio zahtjeva, što u odnosu na žalbene navode da nije vidljivo da li se pravni osnov temelji na dosjelosti ili na građenju, nije osnovan. Iz obrazloženja prvostupanjske odluke vidljivo je da se u odnosu na zahtijevani dio i prihvaća onaj dio koji se odnosi na nadograđen objekt za koji nitko nije ni prigovarao, dok je navedena osnova i utvrđena prema odredbi članka 153. ZVDSP, dok je u odnosu na odbijeni dio i cijenjena odredba članka 159. stavak 2. ZVDSP kojim je i propisano da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe protekom 10 godina od neprekidnog samostalnog posjedovanja. Cijenjeno je i pri tome da pravni prednici tužitelja i nisu bili pošteni posjednici vezano za dio koji se i zahtijeva glavnim kao i dijelom podrednog zahtjeva, pa stoga isto i vezano za taj dio je pravilno odlučeno.

14. Sud prvog stupnja je na osnovu provedenih dokaza i pravilno zaključio da tužitelj na preostalim dijelovima predmetne nekretnine i nije mogao steći pravo vlasništva dosjelošću, dok je dio u odnosu na dograđenu nekretninu i u odnosu na koju se nije sporilo stjecanje kupnjom pravnih prednika tužitelja, pravilno odlučeno da je to njegovo vlasništvo. Dakle, pravne učinke građenja treba raspraviti primjenom propisa (pravnog pravila) koji se primjenjivao u vrijeme nastanka spornog odnosa, a koji je i pravilno primijenjen. Iz navoda prvostupanjske presude razvidno je da je sporni odnos raspravljen primjenom odredbi ZVDSP-a koji propisuju nastanak i prestanak stvarnih prava u razdoblju kada je i ZVDSP bio na snazi. Time je i prihvaćen podredni zahtjev koji se i odnosi na nesporni dio označen Dopunom i nalazom od strane vještaka (str.105).

15. Suprotno žalbenim navodima žalitelja sud prvog stupnja je obzirom i na podjednak uspjeh stranaka u ovom postupku, pravilno primijenio materijalno pravo i kada je na temelju odredbe članka 154. stavka 4. ZPP-a odlučio da svaka stranka u postupku snosi svoje troškove postupka, pa je žalbu žalitelja i u odnosu na navedeno trebalo kao neosnovanu odbiti i tom dijelu.

16. Slijedom navedenog, kako je sud prvog stupnja na pravilno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo i pri tome nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao ni one na koje je žalitelj ukazivao svojom žalbom, žalba žalitelja odbijena je kao neosnovanu i na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

U Puli-Pola 29. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Nataša Babić