Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2475/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Ines Kovačević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice DN, [adresa], OIB:. [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnicima TN i ON iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Milenko Jakšić i Vanji Jakšić iz Siska, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, zastupana po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui iz Zagreba, odlučujući o žalbi tužitelj ice protiv rješenja sadržanog u presudi Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-124/2025-9 od 31. ožujka 2026., dana 29. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje sadržano u presudi Općinskog suda Sisku poslovni broj P-124/2025-9 od 31. ožujka 2026. u dijelu pod točkom IV izreke u kojem nije priznat trošak parničnog postupka tužiteljici preko iznosa od 307,79 EUR.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška ovog žalbenog postupka.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđena je ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj [broj kredita] sklopljenog između tužiteljice i tuženika 28.09.1999. sadržane u čl. 3. i čl. 9. Ugovora o kreditu a kojim je ugovorena naknada od 1,50% od iznosa kredita, jednokratna, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita kao i u dijelu u kojem je ugovoreno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu i otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi kreditor, pod točkom II izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 65,36. EUR sa pripadajućom zakonskom zateznim kamatom na taj iznos počev od 11. listopada 1999.do isplate, pod točkom III izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 132,72 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počev od 14. svibnja 2001. do isplate dok je pod točkom IV izreke naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 307,79 EUR sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Protiv navedene presude žalbu ulaže tužiteljica sadržajno u dijelu pod točkom IV izreke u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadom troška parničnog postupka preko iznosa od 307,79 EUR iz svih zakonom predviđenih žalbenih razloga predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku o trošku parničnog postupka u skladu sa žalbenim navodima tužiteljice podredno da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz naknadu troškova ovog žalbenog postupka.

3. Žalba tužiteljice nije osnovana.

4. Tuženik je podnio odgovor na žalbu tužiteljice.

5. Ispitujući pobijanu odluku i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl.354.st.2.Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Tužiteljica u žalbenim navodima u bitnome ističe da je prvostupanjski sud kod donošenja odluke o parničnom postupku pogrešno uzeo u obzir vrijednost predmeta spora (VPS) samo u odnosu na kondemnatorni zahtjev zanemarivši prilikom obračuna i VPS u odnosu na deklaratorni tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti te ističući da označenoj VPS tuženik nije prigovorio pa stoga kako je sud ovlašten preispitivati po službenoj dužnosti u tužbi označenu VPS samo do zaključenja pripremnog ročišta, a sud nije tako postupio, stoga je mjerodavna VPS naznačena u tužbi.

7. Suprotno ovim žalbenim navodima tužiteljice prvostupanjski sud je pravilno temeljio obračun troškova parničnog postupka prema VPS a koji se odnosi na kondemnatorni tužbeni zahtjev za isplatu a koji iznosi 198,08 EUR pozivajući se na recentnu sudsku praksu Vrhovnog suda RH (Rev -475/2008 i Rev -1264/2007).

8. Naime pravilno sud zaključuje da je u ovom konkretnom predmetu deklaratorni zahtjev istaknut samo u svrhu utvrđivanja osnovanosti tužbenog zahtjeva za povrat neosnovanog isplaćenog iznosa pa se stoga VPS računa prema visini postavljenog kondemnatornog tužbenog zahtjeva za isplatu pa stoga se ne uzima u obzir kod utvrđivanja VPS i deklaratorni zahtjev kako to pogrešno smatra tužiteljica u žalbenim navodima.

9. Ovdje valja naglasiti da se takvi zahtjevi ne mogu smatrati kao dva različita zahtjeva u smislu odredbe čl. 37. st. 1. ZPP-a već se radi o pravnoj situaciji iz čl. 187. st. 3 ZPP-a jer u tom slučaju deklaratorni zahtjev uz tužbeni zahtjev za isplatu služi samo za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva za isplatu te se stoga ne može uzimati u obzir pri utvrđivanju VPS-a nego se VPS određuje samo prema vrijednosti zahtjeva za isplatu.

10. Slijedom navedenog valjalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a.

11. S obzirom da tužiteljica nije uspjela u ovom žalbenom postupku ista je odbijena s potraživanjem troška ovog žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

12. Tuženik je odbijen s potraživanjem troška odgovora na žalbu tužiteljice jer isti nije bio potreban za vođenje ove parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu 29. lipnja 2026.

Sudac:

Ines Kovačević