Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3656/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vesni Žulj, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SVEA EKONOMI d.o.o. Zagreb, Damira Tomljanovića Gavrana 11, OIB: 17863542417, kojeg zastupa punomoćnik Branko Škarica, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika OS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Dundović, odvjetnik u Požegi, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Povrv-139/2022-12 od 31. ožujka 2023., dana 29. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Povrv-139/2022-12 od 31. ožujka 2023. pod točkama I. i III. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nike Bagarića iz Požege poslovni broj Ovrv-2858/2022, UPP/OS-Ovrv-854/2022 od 10. listopada 2022. u dijelu koji glasi:

Nalaže se US, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da SVEA EKONOMI d.o.o., OIB: 17863542417, Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11, 10000 Zagreb, na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, 29672591- 7001859801, namiri tražbinu u iznosu od 2.585,85 kuna1/343,2 eura uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku:

• na iznos od 4,80 eura1/36,14 kuna od 16.08.2020.,

• na iznos od 54,33 eura1/409,35 kuna od 16.09.2020.,

• na iznos od 39,54 eura1/297,95 kuna od 16.10.2020.,

• na iznos od 42,76 eura1/322,16 kuna od 16.11.2020.,

• na iznos od 41,94 eura1/315,98 kuna od 16.12.2020.,

• na iznos od 62,38 eura1/470,03 kuna od 16.01.2021.,

• na iznos od 21,11 eura1/159,08 kuna od 16.02.2021.,

• na iznos od 16,32 eura1/ 122,95 kuna od 16.03.2021.,

• na iznos od 15,79 eura1/119,00 kuna od 16.04.2021.,

• na iznos od 15,79 eura1/119,00 kuna od 16.05.2021.,

• na iznos od 15,79 eura1/119,00 kuna od 16.06.2021.,

• na iznos od 12,64 eura1/ 95,21 kuna od 16.07.2021.,

pa do 31.prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna, sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 29672591-7001859801, u roku od 15 dana (točka I. izreke). Navedenom presudom platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nike Bagarića iz Požege poslovni broj Ovrv-2858/2022, UPP/OS-Ovrv-854/2022 od 10. listopada 2022. ukida se za dio glavnice u iznosu od 6,64 eura1/50,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te troškove ovršnog postupka (točka II. izreke). Navedenom presudom nalaže se tuženiku US, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] da tužitelju Svea ekonomi d.o.o., OIB: 17863542417, Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11, 10000 Zagreb, na ime troškova parničnog postupka plati iznos od 367,87 eura1/2.771,74 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od 31. ožujka 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna, sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 29672591-7001859801, u roku od 15 dana (točka III. izreke).

2. Presudu suda prvog stupnja pod točkama I. i III. izreke pobija tuženik zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP). Tuženik predlaže sudu drugog stupnja da presudu suda prvog stupnja preinači i usvoji zahtjev tuženika za otpis dugovanja.

3. Tužitelj je dostavio odgovor na žalbu u kojem osporava žalbene navode tuženika, predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja te zahtijeva nadoknadu troškova odgovora na žalbu.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za telekomunikacijske usluge pružene tuženiku od strane prednika tužitelja Telemach d.d. (ranije Tele2 d.o.o.), za razdoblje od srpnja 2020. do lipnja 2021. te isplatu troškova opomena, u iznosu od ukupno 349,84 eura.

5. Među strankama nije sporno da je ugovorom o cesiji zaključenim dana 9. lipnja 2021. između tužitelja i trgovačkog društva Telemach Hrvatska d.o.o. (ranije Tele2 d.o.o.), tužitelj otkupio od Telemach Hrvatska d.o.o., između ostalih, i tražbinu koju Telemach Hrvatska d.o.o. ima prema tuženiku, a o kojem otkupu je u skladu s odredbama ugovora o cesiji tuženik obaviješten dopisom od dana 12. srpnja 2022. , te da je obrt [obrt], vl. OS, odjavljen iz Obrtnog registra 14. srpnja 2020.

6. Među strankama je sporna pasivna legitimacija tuženika te je li nastupila zastara potraživanja.

7. Tijekom postupka sud prvog stupnja je utvrdio slijedeće bitne činjenice:

- da je tuženik bio u ugovornom odnosu s prednikom tužitelja Telemach Hrvatska d.o.o., odnosno TELE 2, na temelju svog zahtjeva za produljenje/dodavanje ugovorne obveze od 8. siječnja 2019. za tarifu Raspali, 1GB,

- da se računi odnose na usluge za razdoblje od srpnja 2020. do 31 od prosinca 2021. te od 1.siječnja do svibnja 2022. i to račun broj 47400389 za mjesec kolovoz 2020. u iznosu od 409,35 kuna, račun broj 49452205 za mjesec prosinac 2020. u iznosu od 470,03 kune, račun broj 46892840 za mjesec srpanj 2020. u iznosu od 320,36 kuna, račun broj 48417009 za mjesec listopad 2020. u iznosu od 322,16 kuna, račun broj 47906149 za mjesec rujan 2020. u iznosu od 297,95 kuna, račun broj 1000856585/R109/900 za mjesec ožujka 2021. u iznosu od 110,00 kuna, račun broj 1002251083/R109/900 za mjesec lipanj 2021 u iznosu od 95,21 kunu, račun broj 48934795 za mjesec studeni 2020. u iznosu od 315,98 kuna, račun broj 1000206398/R109/900 za mjesec siječanj 2021. u iznosu od 159,08 kuna, račun broj 1000496003/R109/900 za mjesec veljaču 2021 u iznosu od 122,95 kuna, račun broj1001685872/r109/900 za mjesec svibanj 2021 u iznosu od 119,00 kuna, račun broj 1001241907/R109/900 za mjesec travanj 2021. u iznosu od 119,00 kuna;

- da se svi navedeni računi odnose se na pretplatnički broj [broj telefona] te da je tuženik sve mjesece koristio usluge tužitelja pozivima te slanjem SMS poruka;

- da je na svim navedenim računima naveden i iznos duga koji je postojao u trenutku izdavanja računa te iz računa za lipanj 2021. proizlazi da je u trenutku izdavanja navedenog računa tuženikovo ranije dugovanje iznosilo ukupno 2.540,64 kune, odnosno navedeni račun, zajedno s dugovanjem za navedeni mjesec je iznosio 2.635,85 kuna;

- da se račun broj 1000461734/R900/900 za mjesec prosinac 2021. u iznosu od 25,00 kuna i za mjesec siječanj 2022. u iznosu od 25,00 kuna odnose se na naknade za pisane opomene te da iz očitovanja prednika tužitelja Telemach Hrvatska d.o.o. od 18.veljače 2022. (stranica spisa 170-3) proizlazi da po prigovoru tuženika prednik tužitelja prihvaća umanjenje za navedene iznose;

- da je tuženik obaviješten da je ugovor raskinut 24. lipnja 2021., ali da su ostali nepodmireni računi u iznosu od ukupno 2.635,85 kuna, da su u navedeni iznos uključeni su i iznosi od po 25,00 kuna za mjesece siječanj i veljaču 2022. unatoč očitovanju o prihvaćanju prijedloga tuženika za djelomični otpis duga (obavijest Telemach Hrvatska d.o.o. o dugovanju po korisničkoj šifri 7001859801 od 7.ožujka 2022.).

8. Polazeći od navedenih utvrđenja, a budući da u provedenom postupku tuženik nije dokazao da je podmirio postojeće dugovanje koje se odnosi na izvršene usluge prednika tužitelja tuženiku i to u iznosu od 2.585,85 kuna/343,20 eura[1] za razdoblje od srpnja 2020. do zaključno lipnja 2021., a iz priloženih specifikacija i detaljnog ispisa prometa proizlazi da nisu istiniti navodi tuženika da mu je broj bio isključen i da ga nije koristio, sud prvog stupnja je održao na snazi platni nalog u dijelu kojim se tuženiku nalaže da tužitelju isplati iznos od 343,20 eura s pripadajućim zateznim kamatama, dok je platni nalog ukinuo za iznos od 6,64 eura/50,00 kuna jer je utvrđeno da je po prigovoru tuženika prednik tužitelja prihvatio umanjenje za navedeni iznos.

9. Na ove utvrđene činjenice sud prvog stupnja je primijenio materijalno pravo iz odredbe članka 36. stavka 1. Zakona o obrtu („Narodne novine“, br. 143/2013., 127/2019., 41/2020. – dalje: Zakon o obrtu) i odredbu članka 228. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018. – dalje: ZOO).

10. U ovom predmetu radi se o sporu male vrijednosti na koji se primjenjuju odredbe članaka 457.- 467. ZPP. Prema odredbi članka 467. stavka 1. ZPP, presuda se u sporu male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP. Presudu u sporovima male vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog žalbenog razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 1. ZPP te žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

11. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, sud drugog stupnja je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, a na koju povredu sadržajno upire tuženik u podnesenoj žalbi. Pobijana se presuda može ispitati, ima razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni, niti međusobno proturječni. Jednako tako, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

12. Sud prvog stupnja je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio citirane odredbe materijalnog prava te zaključio da tužitelju pripada utuženi iznos na ime neplaćenih mjesečnih računa za razdoblje od srpnja 2020. do lipnja 2021., koje je tuženik dužan podmiriti.

13. Tuženik u žalbi navodi, a što je isticao i tijekom postupka pred sudom prvog stupnja, da je obveznik spornog dugovanja obrt [obrt], a ne tuženik kao

1 Fiksni tečaj konverzije 1 EUR = 7,53450 HRK

fizička osoba, jer je obrt [obrt] bio ugovorna strana pretplatničkog odnosa zasnovanog s teleoperaterom kao pružateljem usluga.

14. Odredbom članka 2. stavka 1. Zakona o obrtu („Narodne novine“, br. 143/2013., 127/2019., 41/2020. – dalje: Zakon o obrtu) propisano je da je obrt u smislu odredbi tog zakona samostalno i trajno obavljanje dopuštenih gospodarskih djelatnosti u skladu s člankom 8. tog zakona od strane fizičkih osoba sa svrhom postizanja dohotka ili dobiti koja se ostvaruje proizvodnjom, prometom ili pružanjem usluga na tržištu. Odredbom članka 4. Zakona o obrtu propisano je da je obrtnik u smislu tog zakona fizička osoba koja obavlja jednu ili više djelatnosti iz članka 2. stavka 1. tog zakona, u svoje ime i za svoj račun, a pritom se može koristiti i radom drugih osoba.

14.1. Iz citiranih odredbi proizlazi da obrt nema pravnu osobnost, nego prava i obveze obavljanjem djelatnosti obrta stječe vlasnik obrta te on odgovara za obveze obrta cjelokupnom svojom imovinom, što je propisano odredbom članka 36. stavka 1. Zakona o obrtu, a slijedom čega odgovornost obrtnika kao fizičke osobe za obveze nastale u obavljanju obrta ne prestaju brisanjem obrta iz obrtnog registra.

15. Nadalje, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio prigovor zastare kao neosnovan. Sud prvog stupnja je utvrdio da tuženik nije dokazao da je prednika tužitelja obavijestio o odjavi obrta, niti da je podnio zahtjev za raskid ugovornog odnosa, niti da je izjavio prigovor na ispostavljen račune, prije 13. siječnja 2022. Na temelju tih utvrđenja sud prvog stupnja je zaključio da su parnične stranke u obveznom odnosu te da tražbine iz toga ugovornog odnosa zastarijevaju za tri godine u smislu odredbe članka 228. stavka 1. ZOO.

16. Odredbom članka 14. stavka 2. ZOO određen je pojam trgovačkih ugovora. U skladu s tom zakonskom odredbom, trgovački ugovori jesu ugovori što ih sklapaju trgovci među sobom u obavljanju djelatnosti koje čine predmet poslovanja barem jednoga od njih ili su u vezi s obavljanjem tih djelatnosti.

17. Definicija pojma trgovca proizlazi iz odredbe članka 3. stavka 1. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“, br. 111/1993., 34/1999., 121/1999., 52/2000., 118/2003., 107/2007., 146/2008., 137/2009., 111/2012., 125/2011., 68/2013., 110/2015., 40/2019. - dalje: ZTD). U skladu s tom odredbom, trgovac je osoba koja samostalno trajno obavlja gospodarsku djelatnost radi ostvarivanja dobiti proizvodnjom, prometom robe ili pružanjem usluga na tržištu. Odredbom članka 2. stavka 1. Zakona o obrtu propisano je da je obrt u smislu odredbi tog zakona samostalno i trajno obavljanje dopuštenih gospodarskih djelatnosti u skladu s člankom 8. tog zakona od strane fizičkih osoba sa svrhom postizanja dohotka ili dobiti koja se ostvaruje proizvodnjom, prometom ili pružanjem usluga na tržištu.

18. S obzirom na da su i tuženik i prednik tužitelja u vrijeme produljenja ugovorne obveze 8. siječnja 2019. bili trgovci u smislu odredbe članka 3. stavka 1. ZTD, te da potraživanje prednika tužitelja proizlazi iz njegove djelatnosti, u konkretnom slučaju primjenjuje se odredba članka 14. stavka 2. ZOO i odredba članka 228. ZOO.

19. Odredbom članka 228. ZOO propisano je da međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga, odnosno ugovora koje sklope trgovac i osoba javnog prava o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine (stavak 1.) te da zastara teče odvojeno za svaku isporuku robe, izvršeni rad ili uslugu (stavak 2) . Kako je usluga tužitelja obavljena za potrebe obrta [obrt] u vlasništvu tuženika, sud prvog stupnja pravilno navodi da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba članka 228. ZOO, dok tuženik pogrešno smatra da se radi o jednogodišnjem roku zastare (odredba članka 232. stavka 1. ZOO). Slijedom navedenog, pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu članka 228. stavka 1. ZOO. pa kako se potraživanje tužitelja odnosi na razdoblje od srpnja 2020. do lipnja 2021. i kako je prijedlog za ovrhu podnesen 1. rujna 2022., nije prošao trogodišnji rok zastare te tražbina tužitelja nije zastarjela.

20. Žalbenim navodima tuženik sadržajno upire i na žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s obzirom na to da se žalba tužitelja u suštini svodi na tvrdnje da sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje, koje žalbene razloge u skladu s prethodno citiranom odredbom članka 467. stavka 1. ZPP, sud drugog stupnja ne uzima u razmatranje.

21. I odluka o troškovima postupka je pravilna, u smislu odredbi članka 154. stavka 1. i čanka 155. stavka 1. ZPP, a što tuženik žalbom posebno ne osporava.

22. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP vezi s odredbom članka 467. stavka 1. ZPP, žalba je odbijena kao neosnovana i presuda prvog stupnja potvrđena je u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke, odnosno, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

23. Sud tužitelju nije dosudio trošak sastava odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban, u skladu s odredbom članka 155. ZPP, stoga je zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova žalbenog postupka odbijen kao neosnovan i na temelju odredbe članka 166. stavka 1. ZPP odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Zagrebu 29. lipnja 2026.

Sutkinja:

Vesna Žulj