Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2283/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, po sucu toga suda Jasenki Grgić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŠĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Boris Šolaja, odvjetnik u Rijeci, protiv tužene NĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Marina Franulović Ažman, odvjetnica u Rijeci, radi utvrđenja, odlučujući o žalbama tužene protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1112/2024- 25 od 19. veljače 2025. ispravljenog rješenjem toga suda od 3. travnja 2025., dana 29. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

Uvažava se kao osnovana žalba tužene te se ukida rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1112/2024-25 od 19. veljače 2025., ispravljeno rješenjem toga suda od 3. travnja 2025., u pobijanom dijelu pod t. I. izreke i u dijelu pod t. III. izreke kojim nije prihvaćen njen zahtjev za naknadu troškova postupka i predmet se vraća sudu prvoga stupnja na ponovan postupak.

Odbacuje se kao nedopuštena žalba tužene izjavljena protiv rješenja o ispravku suda prvoga stupnja poslovni broj P-1112/2024-30 od 3. travnja 2025.

O troškovima postupka u povodu žalbi odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvoga stupnja od 19. veljače 2025. utvrđena je vrijednost predmeta ovoga spora u iznosu od 20.000,00 eura (t. I.), utvrđeno je da se povučena tužba tužiteljice ŠĆ smatra kao da nije podnesena (t. II.), naloženo je tužiteljici da naknadi parnični trošak tuženoj u iznosu od 2.105,00 eura sa zateznom kamatom od 19. veljače 2025. do isplate dok je tužena odbijena sa ostatkom zatraženog parničnoga troška.

2. Tužena je izjavila žalbu protiv toga rješenja, u dijelu pod t. I. izreke i u dijelu pod t. III. izreke kojim nije prihvaćen njen zahtjev za naknadu parničnoga troška zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353.st.1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 57/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom za preinačenje.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica je osporila njenu osnovanost i predložila odbijanje.

4. Rješenjem od 3. travnja 2025. (pravilno: rješenje o ispravku) prvostupanjski sud je ispravio rješenje od 19. veljače 2025. u dijelu pod t. III. izreke tako da tuženoj umjesto iznosa od 2.105,00 eura dosuđuje iznos od 2.631,25 eura, ostali dio izreke sadržajno je ostao neizmijenjen.

5. Tužena je i protiv ovoga rješenja izjavila žalbu zbog svih zakonskih razloga, navodeći da pobija odluku u kojem je odbijena s ostatkom parničnoga troška.

6. Žalba protiv rješenja od 19. veljače 2025. je osnovana dok je žalba protiv rješenja od 3. travnja 2025. nedopuštena.

7. U odnosu na žalbu protiv rješenja od 19. veljače 2025.:

8. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenog između tužene i ČĆ i GĆ (preminulih tijekom postupka) te uspostavu ranijeg zemljišnoknižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe toga ugovora.

9. Tužena je u odgovoru na tužbu osporila i pravilnost vrijednosti predmeta spora od 20.000,00 eura navedenu u tužbi tvrdeći da vrijednost nekretnina koje su predmet ugovora iznosi svakako 120.000,00 eura.

10. Povodom ovoga prigovora prvostupanjski sud je kao primjerenu vrijednost utvrdio upravo onu navedenu u tužbi, polazeći od odredbe čl. 19. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18, 51/23, dalje: ZSP). Naime, prema toj odredbi u parnicama u kojima je predmet spora izvršenje kakve radnje, trpljenje, nečinjenje, izjava volje, utvrđivanje postojanja ili nepostojanja određenog prava ili pravnog odnosa ili utvrđivanje istinitosti ili neistinitosti neke isprave, kao vrijednost predmeta spora uzima se iznos koji je tužitelj naznačio u tužbi ali ne manji od 1.327,72 eura te stoga, kako nije riječ o novčanom zahtjevu i vrijednost predmeta spora ne mora odgovarati vrijednosti imovine smatra pravilnim iznos od 20.000,00 eura.

11. Prije svega je ostvaren zakonski žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnoga prava jer u ovom slučaju za utvrđenje vrijednosti predmeta spora nisu mjerodavne odredbe ZSP kao posebnog propisa koji propisuje pravila utvrđivanja vrijednosti za potrebe naplate sudskih pristojbi dok se vrijednost predmeta spora u parničnom postupku utvrđuje primjenom odgovarajućih odredbi ZPP koje je prvostupanjski sud i citirao.

12. Prema odredbi čl. 40. st. 2. ZPP u slučaju kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi.

13. Međutim, pravo tužitelja da kod istaknutog deklaratornog tužbenog zahtjeva slobodno odredi vrijednost predmeta spora podliježe kontroli suda i suprotne strane.

14. Naime, odredbom st. 3. istog zakonskog članka je propisano:

15. Ako je u slučaju iz stavka 2. ovoga članka tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud će, po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora."

16. Dakle, iako iz odredbe čl. 40. st. 2. ZPP proizlazi da vrijednost predmeta spora ne mora nužno odgovarati vrijednosti imovine na koju se tužbeni zahtjev posredno odnosi, iz odredbe st.3. istog zakonskog članka proizlazi da ona ne može biti potpuno proizvoljno određena jer nalaže sudu da njenu pravilnost po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika provjeri.

17. U ovom slučaju sud prvog stupnja, pogrešno primijenivši odredbe ZSP, povodom prigovora tužene nije postupio u skladu s čl. 40. st. 3. ZPP-a i stoga u obrazloženju nije naveo valjane razloge zbog kojih vrijednost predmeta spora koju je tužiteljica navela u tužbi smatra odgovarajućom zbog čega pravilnost rješenja nije moguće ispitati.

18. Slijedom izloženog, temeljem odredbe čl. 380.t.3. ZPP žalba tužene uvažena je kao osnovana, ukinuto prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu i predmet vraćen na ponovan postupak, radi otklanjanja ove procesne povrede i donošenja nove, zakonite i valjano obrazložene odluke, ocjenom svih ostalih žalbenih navoda.

19. U odnosu na žalbu protiv rješenja o ispravku od 3. travnja 2025.:

20. Kako je uvodno rečeno, ovim rješenjem ispravljen je samo iznos troškova dosuđenih tuženoj tako da kao dosuđeni iznos umjesto 2.105,00 eura piše iznos od 2.631,25 eura, u tome dijelu ona ga i ne osporava žalbom već dio kojim je odbijen preostali zahtjev za naknadu parničnoga troška.

21. Međutim, rješenjem o ispravku nije ispravljana odluka u rješenju od 19. veljače 2025. u dijelu kojim je odbijen njen zahtjev za naknadu parničnoga troška što znači da u rješenju o ispravku formalnopravno ne postoji ikakva odluka kojom se odbija njen preostali zahtjev za naknadu parničnoga troška, neovisno o tome što je prvostupanjski sud u izreci rješenja o ispravku suvišno citirao cijeli tekst odluke pod t. III. umjesto samo ispravljenog iznosa dosuđenog troška.

22. Zbog izloženih razloga tužena nema pravni interes za izjavljivanje žalbe protiv rješenja od 3. travnja 2025. te je ona temeljem odredbe čl. 380. t. 1. u vezi čl. 358. st. 3. ZPP odbačena kao nedopuštena.

23. Odluka o troškovima postupka u povodu žalbi temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu 29. lipnja 2026.

Sudac:

Jasenka Grgić