Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-61/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Jasenki Grgić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., OIB: 43965974818, iz Zagreba, Ulica Grada Vukovara 37, zastupanog po punomoćniku Vjeranu Blažeku, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženice VC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv odluke o trošku sadržane u presudi zbog ogluhe Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-86/2025-4 od 7. srpnja 2025., dana 26. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje odluka o trošku sadržana pod točkom II. izreke presude zbog ogluhe Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-86/2025-4 od 7. srpnja 2025. u pobijanom dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u daljnjem zahtijevanom iznosu od 187,50 eura.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za trošak sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom zbog ogluhe je presuđeno:

„I Nalaže se tuženiku VC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] u roku 15 dana podmiriti tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o., OIB 43965974818, iz Zagreba dospjeli dug u ukupnom iznosu od 61,35 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to:

- na iznos od 45,97 eura od dana 06.12.2024.g. pa do isplate,

- na iznos od 14,60 eura od dana 14.12.2024.g. pa do isplate,

- na iznos od 0,78 eura od dana 14.12.2024.g. pa do isplate.

II Nalaže se tuženiku u roku 15 dana podmiriti tužitelju prouzročene parnične troškove u iznosu 75,78 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.“

2. Protiv odluke o troškovima postupka, sadržane pod točkom II. izreke prvostupanjske presude, u dijelu u kojem nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadom troškova u iznosu od 187,50 eura, žali se tužitelj u dijelu u kojem nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu troškova postupka u daljnjem iznosu od 125,00 eura, sadržajno ističući žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025, dalje: ZPP). Predlaže preinačiti odluku o troškovima te zahtijeva trošak sastava žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Kako tužitelj žalbom pobija samo odluku o trošku, to se u skladu s čl. 167. st. 1. ZPP-a, smatra da je podnesena žalba na rješenje.

5. Tužitelj osporava pravilnost odluke o trošku u dijelu u kojem nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadom troškova postupka kao jednokratne nagrade u smislu odredbe Tbr. 7. stavak 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/2023, 107/2025, dalje: Tarifa) u iznosu od 125,00 eura, ističući da je vrijednost predmeta spora bila manja od 100,00 eura, već samo kao trošak podnošenja tužbe koji je priznat u iznosu od 62,50 eura (sukladno Tbr. 7.1. Tarife ). Nadalje, osporava odluku o trošku i u dijelu u kojem nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu troškova za pribavljanje zemljišnoknjižnog izvatka i uvida u katastar, a za koje radnje zahtijeva po 62,50 eura za svaku.

6. U odnosu na odluku suda kojom je tužitelju dosuđen trošak sastava tužbe umjesto trošak jednokratne nagrade, ističe se kako slijedi.

6.1. Prema Tbr. 7. toč. 9., za zastupanje u parničnom postupku u kojem je vrijednost predmeta spora manja od 100,00 eura, neovisno o odredbi Tbr. 7. toč. 1., ukoliko točkama od 2. do 8. ovog Tbr. za pojedine postupke i sporove nije drugačije određeno, odvjetniku pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova.

6.2. Cijeneći navedenu odredbu u odnosu na ostale odredbe Tarife, koje predviđaju vrijednost boda svake pojedine radnje u odnosu na vrijednost predmeta spora (prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife), jasno je da je svrha navedene jednokratne nagrade upravo u tome da se, u predmetima s niskom vrijednošću predmeta spora, stranci koja je dužna naknaditi trošak postupka, jedinstvenom nagradom za cijeli postupak omogući naknada primjerenog iznosa troška postupka.

6.3. S obzirom na navedeno, kako je u predmetnom postupku tužitelj imao samo trošak podnošenja tužbe jer postupak okončan presudom zbog ogluhe te nije vođen postupak uslijed kojega bi tužitelj imao ikakvih daljnjih troškova u vidu zastupanja na raspravama i sastava podnesaka, dosuđivanje jednokratne nagrade (koja bi iznosila više) u ovakvim okolnostima bilo bi protivno opisanoj svrsi jednokratne nagrade. Stoga je pravilan zaključak suda prvog stupnja da tužitelju pripada nagrada za podnošenje tužbe u dosuđenom iznosu.

7. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, trošak pribave zemljišnoknjižnog izvatka i trošak uvida u katastar također nisu opravdani. Naime, s obzirom na to da je tužitelj u spis dostavio neslužbenu kopiju zemljišnoknjižnog izvatka, a nije priložio dokaze o tome da je izvršavao uvid u katastar ili da je imao ikakav trošak uvida u isti u svrhu saznavanja podataka za pribavu zemljišnoknjižnog izvatka za nekretnine, razvidno je da mu troškovi za navedeno nisu nastali u smislu odredbe čl. 151. st. 1. ZPP-a. Dakle, pravilno je sud prvog stupnja odbio zahtjev za trošak i u navedenom dijelu.

8. Slijedom navedenog, kako žalbeni navodi nisu osnovani, primjenom čl. 380. st. 2. ZPP-a, odlučeno je kao pod točkom I. izreke.

9. S obzirom na to da se žalba tužitelja odbija, ne pripada mu pravo na zahtijevani trošak sastava žalbe te je primjenom čl. 166. st. 1. ZPP-a, u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP- a, odlučeno kao pod točkom II. izreke.

U Zagrebu 26. lipnja 2026.

Sudac:

Jasenka Grgić