Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-712/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Jasenki Grgić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Vodovod i kanalizacija d.o.o., Split, Biokovska 3, OIB: 56826138353, protiv tužene BŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Peri Toliću, odvjetniku u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-509/2025 od 12. prosinca 2025., 26. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužene kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-509/2025 od 12. prosinca 2025.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja je presuđeno:
„I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Vlade Madunića broj Ovrv-2197/2021 od 20.12.2021. kojim je:
Nalaženo se ovršeniku/tuženoj BŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da ovrhovoditelju/tužitelju Vodovod i kanalizacija d.o.o., OIB: 56826138353, Hercegovačka 8, 21000 Split, na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, 5914-21, namiri tražbinu u iznosu od 514,92 Eur-a/3.879,71 HRK uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku:
• na iznos od 319,78 Eur-a/2.409,40 HRK od 31.12.2020.,
• na iznos od 52,84 Eur-a/398,12 HRK od 27.01.2021.,
• na iznos od 58,69 Eur-a/442,21 HRK od 19.04.2021.,
• na iznos od 83,61 Eur-a/629,98 HRK od 18.05.2021.,
pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 375946-5914-21, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 16,59 Eur-a/125,00 HRK uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 375946-5914-21, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi.
II. Dužna je tužena u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 26.54 eura.“
2. Protiv prvostupanjske presude tužena je izjavila žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025, dalje: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda preinači, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te traži trošak sastava žalbe.
3. Žalba nije osnovana.
4. Prema članku 467. stavak 1. ZPP-a, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, ovaj sud je utvrdio kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje sud, sukladno članku 365. stavak 2.
ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti.
6. Ispitujući presudu sukladno iznesenim žalbenim razlozima, ovaj sud je utvrdio da istom nije počinjena niti bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a koju ističe žaliteljica jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati te ista sadrži razloge o odlučnim činjenicama.
7. Tužena u žalbi ističe da sud nije dao razloge o odlučnim činjenicama jer nije prihvatio njezin prijedlog kojim bi se utvrdilo temeljem čega je tuženik 2021. kao obveznika plaćanja naknade za utrošak vode na predmetnom stanu utvrdio tuženu, odnosno obvezu prebacio s GŠ, koji je bio dotadašnji obveznik plaćanja, a vlasnik nekretnine za koju se obveza plaća je njegov otac, NŠ. Međutim, predmetnim žalbenim navodom tužena ističe relativno bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u vezi s člankom 220. ZPP-a te nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Kako se radi o sporu male vrijednosti, predmetne žalbene navode ovaj sud, sukladno odredbi članka 467. stavak 1. ZPP-a, nije cijenio.
8. Tužena nadalje ističe da ona nije vlasnica stana na koji se odnose tražbine tužitelja, a niti je jedina prijavljena punoljetna osoba boravka u tom stanu, negira da bi sudjelovala u postupku prebacivanja obveze na njezino ime s imena GŠ te da je od strane tužitelja jednostrano promijenjen korisnik, a da se tuženu o tome obavijestilo.
9. Predmetni postupak vodio se radi naplate iznosa od 514,92 eura/3.879,71 kuna na ime vodnih usluga za domaćinstvo na adresi [adresa], prema izdanim računima tužitelja, a na kojima je ovdje tužena navedena kao kupac.
10. Sud prvog stupnja je utvrdio:
- da je tužitelj kao korisnicu usluga na adresi [adresa] evidentirao tuženu,
- da je u postupcima prvostupanjskog suda broj Povrv-473/2024 i broj Povrv-331/2023 utvrđeno da tužena stanuje na toj adresi te da između nje i bivšeg supruga traje postupak radi utvrđenja predstavlja li predmetni stan bračnu stečevinu stranaka,
- da tužena koristi navedenu adresu kao adresu prebivališta i da nesporno koristi stan na adresi [adresa] za stanovanje sebe i svoje djece, tj. da je posjednica tog stana,
- da je tužitelj uredno ispostavio tuženoj račune za utuženo razdoblje, a tužena na visinu potraživanja, odnosno valjanost ispostavljenih računa, nije imala prigovora.
10.1. Slijedom navedenog, sud utvrđuje da je tužena, prema odredbama Zakona o vodnim uslugama („Narodne novine“, broj 66/2019, dalje: Zakon o vodnim uslugama) pasivno legitimirana, odnosno da je tužitelj ovlašten tražiti od nje naplatu pruženih usluga vodoopskrbe i odvodnje. Stoga zaključuje da je, budući da nije sporno da je tužena korisnica stana na adresi [adresa], te da nije u rokovima dospijeća podmirila potraživanje tužitelja po ispostavljenim računima za utuženo razdoblje, obvezna ispuniti tražbinu tužitelja.
11. Zaključak suda prvog stupnja prihvaća i ovaj sud.
12. Prema odredbi članka 3., stavak 1. točka 6. Zakona o vodnim uslugama, korisnik vodnih usluga je vlasnik nekretnine u koju se putem građevina za javnu vodoopskrbu, a gdje je primjenjivo autocisternom ili na drugi način, isporučuje voda za ljudsku potrošnju, iz koje se otpadna voda, neizravno ili izravno, ispušta u građevine za javnu odvodnju odnosno vlasnik individualnog sustava odvodnje; ako vlasnika te nekretnine nije moguće utvrditi, korisnik vodnih usluga je posjednik te nekretnine odnosno individualnog sustava odvodnje; korisnik vodnih usluga je i drugi isporučitelj vodnih usluga kada je to uređeno ovim Zakonom.
12.1. Prema članku 42., stavak 1. Zakona o vodnim uslugama, sredstva cijene vodnih usluga prihod su isporučitelja vodnih usluga, a obveznik plaćanja je korisnik vodnih usluga.
12.2. Prema članku 39., stavak 1. Zakona o vodnim uslugama, prethodni korisnik vodne usluge dužan je roku do 15 dana od dana promjene korisnika prijaviti promjenu isporučitelju vodnih usluga, s vjerodostojnim dokazom. U istom roku promjenu korisnika može prijaviti i novi korisnik vodne usluge, a dužan je istu pri javiti u roku od idućih 15 dana, ako promjenu korisnika nije prijavio prethodni korisnik.
13. Slijedom prethodno utvrđenih činjenica, a koje tužena u žalbi i ne osporava, sud prvog stupnja je pravilnom primjenom citiranih odredaba materijalnog prava utvrdio da je tužena, koja nesporno stanuje u stanu na koji se usluge odnose, posjednica tog stana te je stoga korisnica vodnih usluga u smislu odredaba Zakona o vodnim uslugama, a što je tužitelj i evidentirao. Naime, činjenica da je netko vlasnik nekretnine ne znači nužno da je ista osoba i korisnik, sukladno članku 3., stavak 1. točka 6. Zakona o vodnim uslugama. Osim toga, iz isprava u spisu ne proizlazi niti dokaz o (tuđem) vlasništvu nekretnine. Ujedno se ističe da tužena i nije isticala da bi, sukladno članku 39., stavak 1. Zakona o vodnim uslugama, tražila promjenu na drugog korisnika, na temelju vjerodostojnog dokaza, a odnosi između tužene i eventualnog vlasnika stana, odnosno druge osobe za koju tužena smatra da je također korisnik stana i (su)obveznik plaćanja utuženih obveza, nisu predmet ovog sudskog postupka.
14. Stoga, kako je sud utvrdio postojanje utužene obveze sukladno izdanim računima, a visina istih nije bila sporna, kao niti to da iste nisu podmirene, osnovan je zaključak da je tužena, kao korisnik vodnih usluga, dužna tužitelju namiriti utužene iznose, zajedno sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog računa do isplate.
15. Odluka o troškovima postupka je pravilna, kako po osnovi tako i po visini (članak 154. stavak 1. ZPP-a i članak 155. stavak 1. ZPP-a), a što tužena određeno i ne osporava.
16. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 26. lipnja 2026.
Sudac:
Jasenka Grgić
