Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1102/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Jasenki Grgić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KBC Sestre milosrdnice, OIB: 84924656517, Vinogradska cesta 29, Zagreb, protiv tuženika PFR, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa privremeni zastupnik Vlaho Mujo, odvjetnik u Dubrovniku, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-774/2025-17 od 7. siječnja 2026., 26. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-774/2025-17 od 7. siječnja 2026. u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja je presuđeno:

„I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u točki I. rješenja ovog suda poslovni broj Pl-100/2025-5 od 5. svibnja 2025. kojim je naloženo tuženiku PFR, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju KBC Sestre milosrdnice, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos 53,69 EUR uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 20,41 EUR od 07.02.2024.,

- na iznos od 33,28 EUR od 10.02.2024, do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u točki II. rješenja ovog suda poslovni broj Pl - 100/2025-5 od 5. svibnja 2025.

III. Nalaže se tuženiku na ime parničnog troška platiti tužitelju iznos od 154,10 EUR-a (sto pedeset i četiri eura i deset centi) sa zateznim kamatama tekućim od 7. siječnja 2026. do ispate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

2. Protiv prvostupanjske presude, tuženik je izjavio žalbu kojom sadržajno pobija istu u dijelu pod točkama I. i III. izreke, zbog žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prema članku 467. stavak 1. ZPP-a, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, ovaj sud je utvrdio kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje sud, sukladno članku 365. stavak 2.

ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti.

6. Ispitujući presudu sukladno iznesenim žalbenim razlozima, ovaj sud je utvrdio da istom nije počinjena niti bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a koju ističe žalitelj jer pobijana presuda ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati te ista sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

7. Tuženik u žalbi ističe kako je presudom došlo do navedene bitne povrede jer sud u obrazloženju navodi kako tuženik nije porekao da su mu pružene zdravstvene usluge, a tuženik je u podnesku od 11. rujna 2025. osporio da je tužitelj izvršio uslugu radi naplate koje je pokrenut ovaj postupak. Međutim, iz pobijane presude je razvidno da je sud prvog stupnja svakako uzeo u obzir tako osporenu odlučnu činjenicu (je li zdravstvena usluga izvršena tuženiku ili nije) te je istu utvrđivao na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, a što je u presudi i obrazloženo (u dijelu pod točkom 19. obrazloženja). Tako je sud utvrdio da su na računima na koje se odnosi utužena tražbina jasno naznačeni podaci tuženika, datum rođenja (**.**.1992.), njegov OIB i adresa, koje podatke tužitelj nije mogao formirati bez da se tuženik doista navedenih dana obratio tužitelju za zdravstvenu pomoć te na temelju toga donio zaključak da je tuženik u obvezi podmiriti troškove izvršenih zdravstvenih usluga.

8. Stoga je navedeni žalbeni navod sadržajno usmjeren na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a kako se radi o sporu male vrijednosti, navedeno ovaj sud, sukladno odredbi članka članku 467. stavak 1. ZPP-a, nije cijenio.

9. Predmetni postupak vodio se radi naplate troškova pružene zdravstvene usluge u Kliničkom bolničkom centru Sestre milosrdnice, sukladno izvodu iz poslovnih knjiga tužitelja te priloženim računima (str. 7.-8. spisa te str. 44.-48. spisa). Pri tom u predmetnom postupku i nije bilo sporno da tuženik u vrijeme izvršenih zdravstvenih usluga nije imao dopunsko zdravstveno osiguranje.

10. Prema odredbi članka 19. stavak 2. mjerodavnog Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, br. 80/2013, 137/2013, 98/2019, 33/2023, dalje: ZOZO), osigurane osobe obvezne su sudjelovati u troškovima zdravstvene zaštite u visini od 20 % pune cijene zdravstvene zaštite. Prema članku 35. ZOZO-a, osigurane osobe obvezne su sudjelovati u troškovima zdravstvene zaštite iz članka 19. stavaka 3. i 4. i članka 20. stavka 5. ovoga Zakona (stavak 1.), a osigurane osobe troškove zdravstvene zaštite iz stavka 1. ovoga članka plaćaju osobno prilikom korištenja zdravstvene zaštite, odnosno putem dopunskoga zdravstvenog osiguranja, u skladu sa zakonom kojim se uređuje dobrovoljno zdravstveno osiguranje (stavak 2.).

11. Stoga, kako je sud utvrdio da je tužitelj izvršio zdravstvene usluge za koje su izdani računi, a visina istih nije bila sporna, kao niti to da tuženik u vrijeme izvršenih usluga nije imao dopunsko osiguranje, osnovan je zaključak suda da je tuženik dužan tužitelju namiriti utužene iznose, od ukupno 53,69 eura, zajedno sa zateznim kamatama.

12. Odluka o troškovima postupka je pravilna, kako po osnovi tako i po visini (članak 154. stavak 1. ZPP-a i članak 155. stavak 1. ZPP-a), a što tuženik određeno i ne osporava.

13. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 26. lipnja 2026.

Sudac:

Jasenka Grgić