REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-947/2026-2

Poslovni broj: Gž-948/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, po sutkinji Alenki Paus, u pravnoj stvari tužitelja DČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Antonio Marečić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene SČ iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Krešimir Preprotić, odvjetnik u Zagrebu, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbama tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Psp-53/2024-51 od 25. ožujka 2026. (točke II., III. i IV. izreke) i rješenja istoga suda poslovni broj Psp-53/2024- 56 od 10. travnja 2026., 26. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba tuženice izjavljena protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Psp-53/2024-56 od 10. travnja 2026. te se preinačava navedeno rješenje, na način da se odbija kao neosnovan prijedlog tužitelja za ispravak rješenja istoga suda poslovni broj Psp-53/2024-51 od 25. ožujka 2026.

II. Prihvaća se djelomično žalba tuženice izjavljena protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Psp-53/2024-51 od 25. ožujka 2026. te se ukida to rješenje u dijelu točke II. izreke, u kojem je utvrđeno da je tuženica počinila smetanje posjeda parkiranjem vozila i u dane 9. kolovoza 2024. i 10. kolovoza 2024.

III. Odbija se kao neosnovana u preostalom dijelu žalba tuženice te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Psp-53/2024-51 od 25. ožujka 2026., u preostalom pobijanom dijelu točke II. izreke, u točkama III. i IV. izreke.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim je rješenjem od 25. ožujka 2026. odlučeno je: „I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužena SČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]/5/3, Austrija, time što je 9. kolovoza 2024., 10. kolovoza 2024., 12. kolovoza 2024. i 13. kolovoza 2024., parkirala vozilo na kolnom ulazu u dužini od 5,40 metara, smetala tužitelja DČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], u suposjedu kolnog ulaza u kuću i dvorište u [adresa], dužine 5,40 metara, na način da je parkirala svoje vozilo i tako onemogućila tužitelju ulaz s [adresa] u dvorište kuće na adresi [adresa] koja se nalazi na kčbr. [katastarska čestica], kuća broj 11, dvorišna zgrada i dvorište u [adresa], površine 748 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

II. Zabranjuje se tuženoj SČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. 62 - 66/5/3, Austrija, takvo ili bilo kakvo slično smetanje tužitelja DČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], u suposjedu kolnog ulaza u dužini od 5,40 metara.

III. Nalaže se tuženoj da naknadi tužitelju troškove ovog parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate."

II. Utvrđuje se da je tužena SČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. 62-66/5/3, Austrija, time što je 9. kolovoza 2024., 10. kolovoza 2024., 12. kolovoza 2024. i 13. kolovoza 2024., parkirala vozilo na kolnom ulazu u dužini od 5,40 metara koji se nalazi na kčbr. [katastarska čestica], kuća u [adresa] i dvorište, površine 154 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], smetala tužitelja DČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], u posjedu prava stvarne služnosti kolnika preko navedene nekretnine, a u korist nekretnine oznake kčbr. [katastarska čestica], kuća broj 11, dvorišna zgrada i dvorište u [adresa], površine 748 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

III. Zabranjuje se tuženoj SČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. 62 - 66/5/3, Austrija a, takvo ili bilo kakvo slično smetanje tužitelja DČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], u posjedu prava stvarne služnosti kolnika u dužini od 5,40 metara koji se nalazi na kčbr. [katastarska čestica], kuća u [adresa] i dvorište, površine 154 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a u korist nekretnine oznake kčbr. [katastarska čestica], kuća broj 11, dvorišna zgrada i dvorište u [adresa], površine 748 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

IV. Nalaže se tuženoj SČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. 62 - 66/5/3, Austrija da tužitelju DČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 806,12 eura (slovima: osamstošesteuraidvanaestcenti), u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja DČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 300,00 EUR (slovima: tristoeura) kao neosnovan.“

1.1. Rješenjem od 10. travnja 2026. ispravljeno je rješenje o smetanju posjeda na način da na 1. stranici istog, u točki II. izreke, redak 2. i 3. umjesto pogrešno navedenog "…9. kolovoza 2024., 10. kolovoza 2024., 12. kolovoza 2024. i 13. kolovoza 2024., parkirala…" treba ispravno pisati "… 12. kolovoza 2024. i 13. kolovoza 2024., sama parkirala …", dok u preostalom dijelu rješenje ostaje neizmijenjeno.

2. Protiv rješenja o smetanju posjeda, točke II., III. i IV., pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tuženik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka; čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP. Ukazuje na navode prvostupanjskog suda u točki 40., 42. obrazloženja rješenja kao nelogične, da ako ovlaštenik prava stvarne služnosti puta u

konkretnom vremenskom trenutku ne prolazi trasom služnosti puta, niti nema namjeru prolaziti istom, činjenica da je vlasnik poslužnog dobra parkirao automobil na trasi nikako ne predstavlja čin smetanja posjeda; da je to konkretni slučaj. Predlaže preinačiti rješenje. Potražuje trošak za sastav žalbe.

2.1. Protiv rješenja o ispravku rješenja o smetanju posjeda tuženik podnosi pravovremenu i dopuštenu žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Ističe da iako se prvostupanjski sud poziva na odredbu čl. 342. ZPP, da pobijanim rješenjem nije ispravljeno rješenje već je sud zapravo izmijenio svoju prethodnu odluku, na način da je izbacio dva dana/datuma (9. kolovoz 2024. i 10. kolovoz 2024.) iz izreke rješenja. Ističe da se ispravkom ne može mijenjati sadržaj izreke sudske odluke na način da se odluči drugačije od odluke koja se ispravlja. Predlaže ukinuti rješenje, odnosno odbiti prijedlog za ispravak.

3. Sa žalbama je postupljeno u skladu s odredbom čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991, 91/1992, 58/1993, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 02/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013 i 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025, dalje: ZPP). Odgovor na žalbe nije dostavljen.

4. Žalba tuženice protiv rješenja o smetanju posjeda je neznatnim dijelom osnovana. Žalba tuženice protiv rješenja o ispravku rješenja o smetanju posjeda je osnovana.

5. Predmet spora, a s obzirom na podnesenu žalbu tuženice, je eventualno kumulirani zahtjev tužitelja kojim traži posjedovnu zaštitu jer je tuženica 12. kolovoza 2024. i 13. kolovoza 2024., parkirala vozilo na kolnom ulazu u dužini od 5,40 metara koji se nalazi na kč. [katastarska čestica] kuća u [adresa] i dvorište površine 154m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i time smetala tužitelja u suposjedu prava stvarne služnosti kolnika preko navedene nekretnine, a u korist nekre tnine oznake kč. [katastarska čestica] kuća broj 11, dvorišna zgrada i dvorište u [adresa] površine 748m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da joj se zabrani takvo ili slično smetanje posjeda tužitelja.

6. Prvi postavljeni zahtjev kojim je tužitelj tražio zbog istog počinjenog smetanja zaštitu suposjeda kolnog ulaza u kuću i dvorište u [adresa], dužine 5,40 metara odbijen je kao neosnovan.

7. Prvostupanjski sud usvojio je, dakle, eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja uz obrazloženje:

- da nije sporno da tužitelj ima posjed prava služnosti prolaza pješice i provoza automobilom po predmetnom kolnom putu;

- da je tuženica u dane 12. i 13. kolovoza parkirala vozilo na predmetnom putu,

- da ju je tužitelj tražio da makne vozilo,

- da tužitelj taj prolaz koristi za prolaz automobilom i pješice;

- da tužitelj nema suposjed dvorišta, već posjed prava služnosti kolnog prolaza, da su prednici stranaka u nagodbi od 29. prosinca 1973. obvezali se da neće smetati jedan drugog pri korištenju prolaza s ulica na oba dvorišta,

- da je vještak na skici lica mjesta zelenom bojom označio željezna kolna vrata, s kojih se iz [adresa] pristupa spornom dijelu nekretnina; da se spornim pristupom većim dijelom prolazi preko katastarske čestice broj [katastarska čestica] u suvlasništvu tužene, a manjim dijelom preko katastarske čestice broj [katastarska čestica] u suvlasništvu tužitelja ; da u produžetku spornog pristupa nalazi se neupisana garaža tužene, a između neupisane garaže i kuće k. br. 11 u [adresa] postavljena su metalna vrata koja tužitelj koristi prolazeći s [adresa] preko spornog pristupa između kuća broj 11 i 13, do nekretnine u svom suvlasništvu zk.č. 3077 k. o. [katastarska općina]; da je predmet spora u naravi dvorište popločeno između dvije kuće, a popločeno kockama cca 20X20 cm, s ulične strane se nalazi metalna kapija i to kolna, da taj dio dvorišta vodi gledajući od ulice lijevo u dvorište tužitelja, a desno u dvorište tuženice, s time da se ravno iz dvorišta nalazi garaža tuženice

- da je tuženica imala namjeru smetanja posjeda prava služnosti jer je znala, morala znati da poduzetom radnjom parkiranjem na dijelu dvorišta smeta tužitelja u posjedu služnosti prolaza i provoza

- da nije do značaja da li tužitelj živi u navedenoj kući i je li u dane 12. i 13. kolovoza 2024. vozilom prošao tim kolnim putem

- da je tužena parkirajući vozilo na tom dijelu nekretnine samovlasno smetala taj njegov posjed služnosti.

Odluku temelji na odredbi čl. 21. stavak 1. i čl. 22. stavak 1. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012 i 152/2014; dalje: ZVSDP) i članka 441. ZPP.

7.1. Rješenjem o ispravku rješenja o smetanju posjeda prvostupanjski sud je ispravio rješenje na način da je u izreci brisao datume 9. i 10. kolovoza 2024. , primjenom odredbe čl. 342. ZPP.

8. Ispitujući pobijana rješenje u granicama određenih žalbenih navoda, pazeći i po službenoj dužnosti na bitne povrede parničnog postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odluci o troškovima postupka, čl. 365. st. 2. ZPP, utvrđenje je ovoga suda da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP.

9. U odnosu na rješenje o ispravu rješenja o smetanju posjeda, sud prvog stupnja je pogrešno primijenio odredbu čl. 342. st. 1. ZPP. Naime, odredbom čl. 342. st. 1. ZPP propisano je da pogreške u imenima i brojevima, i druge očite pogreške u pisanju i računanju, nedostatke u obliku i nesuglasnost prijepisa presude s izvornikom ispravit će sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća u svako doba. U konkretnom slučaju činjenica da je prvostupanjski sud u izreci naznačio da je tuženica smetanje poč inila i u dane 9. i 10. kolovoza 2024., a što nije bio zahtjev tužitelja predstavlja prekoračenje tužbenog zahtjeva, kako to u žalbi na rješenje o smetanju posjeda ukazuje tuženica, a ne očitu omašku suda. Stoga, zahtjev tužitelja za ispravkom rješenja valjalo je odbiti kao neosnovan, a u tom dijelu ukinuti rješenje o smetanju posjeda. Odluka se dakle u tom dijelu temelji na odredbi čl. 380. t. 2. ZPP u vezi sa čl. 373. t. 3. ZPP (točka I. izreke) i čl. 380. t. 3. ZPP u vezi sa čl. 369. st. 5. ZPP (točka II. izreke).

10. U preostalom dijelu pobijano rješenje o smetanju posjeda je rezultat pravilne primjene materijalnog prava na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje.

11. Nije sporno da tužitelj ima posjed prava stvarne služnosti prolaza pješice i vozilom po predmetnom spornom dijelu kolnoga puta (dvorišta); a s obzirom na žalbene navode valja dodati da je prvostupanjski sud iz izvedenih dokaza, neposredno ocjenjujući iste, a pravilnost koje ocjene ovome sudu nije dovedena u sumnju žalbenim navodima, pravilno utvrdio, prihvaćajući iskaz tužitelja, da predmetni kolni put on koristi za prolaz pješice i vozilom. Nije sporno niti da je tuženica u dane 12. i 13. prosinca 2024. parkirala vozilo na predmetnom putu, a niti, što slijedi i iz uviđaja i nalaza vještaka, da parkiranjem vozila tuženice na predmetnom kolnom putu onemogućava tužitelja u korištenju služnosti koju nesporno posjeduje.

12. Odredbom čl. 21. st. 1. i 3. ZVDSP propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda; st. 3. propisano je da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja. Odredbom čl. 22. st. 1. ZVDSP propisano je da posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. St. 2. propisano je da sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

13. Dakle, pravilno je utvrdio prvostupanjski sud da je tužitelj bio u posljednji mirni posjednik prava stvarne služnosti prolaza pješke i provoza vozilom preko predmetnog dijela nekretnine tuženika (kako je naznačeno u nalazu vještaka), a u korist svoje nekretnine i da je tužena na taj prolaz parkirala vozilo, automobil (što tuženica i ne spori) čime je počinila smetanje toga posjeda tužitelja. Pri tome nije od značaja je li tužitelj tih dana prošao predmetnim kolnim prilazom, niti je li za to imao namjeru baš toga 12. i 13. kolovoza 2024., kao što i navodi prvostupanjski sud, već samo je od značaja posljednje stanje posjeda i nastalo smetanje.

14. Pritom je i po stavu ovoga suda prvostupanjski sud pravilno zaključio da je tuženica morala znati i znala da parkiranjem smeta tužitelja u posjedu služnosti jer postojanje iste ne spori, a nedvojbeno je da parkirano vozilo onemogućava izvršavanje služnosti tužitelju.

15. Koliko je često tužitelj prolazio predmetnim dijelom nekretnine, ima li tužitelj mogućnost prolaza do svoje nekretnine nekim drugim putom, za ovu parnicu nije od značaja. U konkretnom slučaju radi se samo o provizornoj zaštiti, dakle samo zaštiti faktičnog stanja.

16. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 380. t. 2. ZPP u vezi sa čl. 381. ZPP i čl. 368. st. 1. ZPP, valjalo je odlučiti kao u izreci (točka III.).

17. Odluka o trošku se određeno žalbom ne osporava, osim u smislu da je neosnovana uslijed i neosnovanosti zahtjeva, a koji žalbeni navod nije osnovan.

18. Tuženici nije dosuđen trošak za sastav žalbe protiv rješenja o smetanju posjeda (ne potražuje trošak za žalbu na rješenje o ispravku rješenja o smetanju posjeda) jer je tuženica sa žalbom uspjela u neznatnom dijelu koji u bitnom ne utječe na pravni učinak koji rješenje o smetanju posjeda ima na stranke, a u smislu zabrane budućeg smetanja, pa stoga i ne opravdava dosudu troška za sastav žalbe, pa niti u nekom neznatnom dijelu; čl. 166. st. 1. ZPP.

U Puli – Pola 26. lipnja 2026.

Sutkinja

Alenka Paus