REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž R-87/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli – Pola, po sutkinji Alenki Paus, u pravnoj stvari tužiteljice LĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mati Knezoviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika MZLZ – Zemaljske usluge d.o.o. iz Velike Gorice, Fizira Rudolfa 1, OIB: 52460524732, zastupanog po punomoćnici Margiti Kiš Kapetanović, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija iz Zagreba, radi utvrđenja odluke o redovitom otkazu ugovora o radu nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr-20/2022-38 od 9. listopada 2025., dopunjenog rješenjem istoga suda poslovni broj Pr-20/2022-45 od 11. svibnja 2026., 26. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se djelomično žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr-20/2022-38 od 9. listopada 2025. u točki I. izreke.

II. Prihvaća se djelomično žalba tužiteljice te se preinačuje rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr-20/2022-38 od 9. listopada 2025. dopunjeno rješenjem istoga suda poslovni broj Pr-20/2022-45 od 11. svibnja 2026. u točki II. izreke i sudi:

„II. Nalaže se tužiteljici isplatiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu 200,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. listopada 2025., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana; a u preostalom dijelu u iznosu 300,00 eura odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog tužiteljice radi ponavljanja postupka u ovoj pravnoj stvari kao neosnovan (točka I.) te je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu 500,00 eura u roku 15 dana (točka II.).

1.1. Rješenjem od 11. svibnja 2026. navedeno rješenje je dopunjeno na način da su na odmjereni trošak tuženiku dosuđene i zakonske zatezne kamate od dana 9. listopada 2025.

2. Protiv rješenja pravovremenu žalbu podnosi tužiteljica iz svih žalbenih razloga. Ističe da u prvostupanjskom postupku nije istaknula diskriminatorno ponašanje tuženika, a budući nije bila upoznata s tadašnjom situacijom, nije komunicirala s kolegama niti prijateljima jer je bila u depresiji, patila od anksioznosti, da ima dijagnozu psihijatra iz tadašnjeg razdoblja, da joj je jedina podrška bila obitelj. Ukazuje na iskaze svjedoka koje dostavlja, da je tuženik prekršio obveze iz čl. 17. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ 71/2014, 118/14, 154/2014, 94/2018, 96/2018), da nije točno da su provedeni svi potrebni dokazi u postupku, da je u prijedlogu za ponavljanje postupka predložila nove dokaze, iskaze svjedoka kolegica koje rade kod tuženika; da su izjave sastavljene 19. lipnja 2024., pa je tužiteljica toga dana ostvarila mogućnost korištenja novog dokaza, da je u razgovoru s istima doznala da su spremne svjedočiti te da imaju saznanja o predmetnoj stvari, da je stoga ispunjen uvjet iz čl. 421. st. 1. t. 10. ZPP jer bi uzimanjem u obzir danih izjava svjedoka moglo doći do povoljnije odluke suda ; da su u vrijeme prethodnog postupka svjedokinje i nadalje bile u radnom odnosu kod tuženika te su se bojale odmazde, otkaza, da su se sada odvažile dati iskaze, što tužiteljica nije mogla osigurati ranije. Ističe da iskazi mijenjaju činjenično stanje koje je bilo odlučno za prijašnju presudu jer bi sud morao utvrditi da poslodavac nije ujednačeno primjenjivao mjere što otkaz čini nezakonitim, nerazmjernim ili diskriminatornim; da tužiteljica nije postupala suprotno obvezama jer iste nisu bile jasno definirane i praksa je poslodavca bile neujednačena; da stoga novi dokazi imaju potencijal dovesti do drukčije odluke. Ukazuje da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje čl. 6. Europske konvencije o ljudskim pravima. Osporava i odluku o trošku jer se radi o radnom sporu čiji je cilj zaštita prava radnika odnosno slabije stranke pri čemu je tužiteljica koja je dobila otkaz i financijski slabija strana. Predlaže poništiti rješenje i prihvatiti prijedlog za ponavljanjem postupka pred prvostupanjskim sudom. Potražuje trošak za sastav žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tuženik ističe da su navodi tužiteljice o depresiji, anksioznosti i ostalim osjećajima koji su tužiteljicu pratili po prvi puta iznijeti u žalbi, da nisu potkrijepljeni; da nove činjenice koje iznosi za cilj imaju iznošenje kritike na rad poslodavca, ukazuje na iskaze svjedoka u saslušanih u tijeku postupka iz kojih slijedi da je tuženik pokušavao na razne načine izaći u susret tužiteljici, da je čak četiri puta upozorena prije odluke o otkazu, da tužiteljica treba dokazati da predložene svjedoke nije mogla predložiti prije dovršetka raspravljanja u predmetu bez svoje krivnje, da navodi o strahu i odmazdi tuženika su paušalni, da izjave svjedoka ne bi mogle dovesti do povoljnije odluke jer ne mogu isključiti ili umanjiti mandatornost propisanih mjera odlukom Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske od 12. studenog 2021. i odlukom tuženika GH-MB-21-426-D od 15. studenog 2021. koje je dužna bila poštovati tužiteljica i svi zaposlenici tuženika. Predlaže odbiti žalbu i potvrditi pobijanu odluku. Potražuje trošak za sastav žalbe sa zateznim kamatama.

4. Žalba nije osnovana glede glavnog zahtjeva.

5. Pobijanom odlukom odbijen je prijedlog tužiteljice za ponavljanje postupka u ovoj pravnoj stvari zbog neispunjenja uvjeta iz čl. 421. st. 1. t. 10. ZPP, s obrazloženjem, u bitnom, da je tužiteljica dostavila prijedlog za ponavljanje postupka 2. srpnja 2024. predlažući kao nove dokaze izjave svjedoka, a koji da nisu bili spremni svjedočiti zbog straha za vlastito radno mjesto i moguće probleme uslijed svjedočenja u korist tužiteljice; da se tuženik prijedlogu protivio jer da se ne radi o novim dokazima budući je tužiteljica svjedoke mogla predložiti tijekom postupka; da predloženi dokazi nisu podobni dovesti do drugačije odluke cijeneći da su se mjere odnosi le na sve zaposlenike; da u prijedlogu tužiteljica nije navela nove činjenice i dokaze osnovnom kojih bi za nju bila donesena povoljnija odluka da su te činjenice , odnosno dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku; da niti iskazi svjedoka nisu od utjecaja na tada važeću odluku Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske od 12. studenog 2021. i odluku tuženika GH-MB-21-426-D od 15. studenog 2021.; da je sukladno istima tužiteljica kao radnica tuženika bila dužna prilikom dolaska na posao poštivati obveze iz istih, kao i ostali zaposlenici tuženika, da se navedena odluka primjenjivala na sve radnike tuženika, da su neosnovani navodi tužiteljice da je tuženik na diskriminatoran način nametao tužiteljici i samo dijelu radnika navedenu obvezu.

6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama određenih žalbenih navoda, pazeći i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odluci o troškovima postupka, čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011 – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025 – dalje: ZPP) utvrđenje je ovoga suda da nisu počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP. Pravilno je primijenjeno i materijalno pravo, osim u odluci o troškovima postupka.

7. Odredbom čl. 421. t. 10. ZPP propisano je da postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može se na prijedlog stranke ponoviti ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku. Temeljem čl. 422. st. 2. ZPP iz razloga navedenih u članku 421. st. 1. t. 10. ZPP-a ponavljanje postupka može se dopustiti samo ako stranka bez svoje krivnje nije mogla te razloge iznijeti prije nego što je prijašnji postupak završen pravomoćnom sudskom odlukom.

8. Pravilno je i po stavu ovoga suda prvostupanjski sud zaključio da iskazi svjedoka s obzirom na dostavljane izjave ne bi doveli do povoljnije odluke za tužiteljicu. Naime, a kako je i navedeno od strane prvostupanjskog suda, u provedenom postupku koji je rezultirao donošenjem pravomoćne odluke prvostupanjskog suda poslovni broj Pr- 20/2022-21 od 27. travnja 2023. utvrđeno je, analizom izvedenih dokaza, da je tuženik bio u obvezi poštivati odluku Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske od 12. studenog 2021. o uvođenju posebne sigurnosne mjere obveznog testiranja dužnosnika, državnih službenika, namještenika, službenika i namještenika u javnim službama, službenika i namještenika u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi te zaposlenika trgovačkih društava i ustanova, da je osnovom iste donio Odluku GH- MB-21-426-D od 15. studenog 2021. sukladno kojoj je tužiteljica bila dužna prilikom dolaska na posao predočiti EU digitalnu COVID potvrdu ili drugi odgovarajući dokaz da je testirana, cijepljena ili preboljela bolest COVID 19, odnosno testirati se prilikom dolaska na posao najmanje dva puta u sedam dana na teret poslodavca, kao i da se ta Odluka primjenjivala na sve radnike tuženika.

8.1. Iz izjava svjedoka koje tužiteljica sada dostavlja i na kojima temelji svoj prijedlog ne proizlazi da se mjera nije provodila u odnosu na sve zaposlenike. Naime, iz izjava svjedoka MĐ, CĐ upravo slijedi da se odluka Stožera primjenjivala na zaposlenike, a da se nije primjenjivala na putnike, odnosno iz izjave svjedoka L da je bilo moguće propusta u određivanju izolacije, da su se mjere provodile djelomično i da se nije kontroliralo postojanje potvrda djelatnicima i putnicima i pratnjama pri ulasku u prostor odlazaka.

9. Te okolnosti ne ukazuju na postojanje mogućnosti da se prema tužiteljici donese povoljnija odluka jer, cijeneći već izvedene dokaze analizom kojih u ukupnosti je utvrđeno da je tuženik mjere provodio prema svim zaposlenicima na koje su se navedene odluke i odnosile, ti novi dokazi ni pojedinačno, ni u ukupnosti promatrani i analizirani s već izvedenim dokazima, ne vode zaključku da je izrečeni otkaz tužiteljici bio nezakonit jer da je tuženik odluku Stožera i svoju Odluku primjenjivao samo prema tužiteljici i dijelu zaposlenika.

10. U tijeku prvostupanjskog postupka prije donošenja pravomoćne odluke saslušani su svjedoci iz čijih iskaza u svezi s drugim izvedenim dokazima je pravilno zaključeno da su se mjere iz odluke Stožera civilne zaštite i Odluke tuženika provodile u odnosu na sve zaposlenike (svjedok LĐP iskazuje da su svi zaposlenici kada su dolazili na posao trebali najprije otići do portira koji se nalazio u drugoj zgradi predočiti odgovarajuću potvrdu…svjedok ZĐ da je odluka odnosila se na sve zaposlenike, pa i tuženika, svjedok MĐP da je kod tuženika nakon što je donesena oduka bilo organizirano testiranje za sve radnike dva puta tjedno koji nisu bili cijepljeni na trošak poslodavca, da nije postojala mogućnost da radnik koji nije imao takvu vrstu potvrde pristupi na posao bez nje; svjedoka SĐ kada iskazuje da zaposlenik tuženika kada dolazi na posao treba pokazati jednu od navedene tri potvrde portiru…).

11. Stoga, pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da iskazi predloženih svjedoka s obzirom na dostavljene izjave nisu podobni dokazi dovesti do drugačije odluke povoljnije za tužiteljicu.

12. Osim toga, valja dodati, da tužiteljica u ranijem tijeku postupka, pa niti prilikom saslušanja, nije isticala okolnosti svoga tada zdravstvenog stanja (depresija, anksioznost, osjećaj odbačenosti, da su svi nastrojeni protiv nje, nedostatak spremnosti i energije da se izbori za sebe), pa tu okolnost ne može sada iznositi niti u žalbi, cijeneći da je nije niti navodila niti u prijedlogu za ponavljanje postupka već je iznosila da svjedokinje ranije nisu bile spremne svjedočiti zbog straha za vlastito radno mjesto. U vezi te činjenice valja primijetiti da svjedokinje CĐ i MĐ navode u izjavama da su zaposlenice Havas – Zemaljske usluge d.o.o. (MZLZ), dakle da su i nadalje zaposlenice tuženika i ne navode strah za vlastito radno mjesto kao činjenicu ne davanja iskaza ranije, a to ne slijedi niti iz izjave L. Osim toga, tužiteljica je tijekom cijelog postupka imala angažiranog punomoćnika odvjetnika, nastavno teret dokaza opravdanosti odluke o otkazu i njezine zakonitosti bio je na tuženiku koji je i predlagao dokaze na tu okolnosti, pa i saslušanje svjedoka (već navedenih pod točkom 10. obrazloženja ove odluke) koji, kako je utvrđeno, su bili upoznati sa situacijom relevantnom za sporni pravni odnos koji se ticao nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljice.

13. Odluku o trošku je valjalo preinačiti jer tuženiku pripada za sastav odgovora na prijedlog za ponavljanje postupka 30 bodova Tbr. 10/6 st. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika „Narodne novine“ 138/2023, 107/2025), a za zastupanje na ročištu 50 bodova Tbr. 7/2 Tarife, sve uz PDV, ukupno 200,00 eura sa zateznim kamatama, čl. 151. st. 3. ZPP. Stoga je u preostalom dijelu u iznosu 300,00 eura zahtjev neosnovan.

14. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 380. t. 2. ZPP u svezi sa čl. 368. st. 1. ZPP i čl. 380. t. 3. u vezi sa čl. 373. t. 3. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci.

15. Kako je žalba tužiteljice neosnovana u dijelu glavnog zahtjeva, odnosno prijedloga za ponavljanje postupka, odbijen je zahtjev iste za naknadu troška žalbenog dijela postupka, čl. 166. st. 1. ZPP; odbijen je i zahtjev tuženika jer sastav odgovora na žalbu nije bio potreban radi vođenja postupka, čl. 155. st. 1. ZPP.

U Puli – Pola, 26. lipnja 2026.

Sutkinja

Alenka Paus