REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-978/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, po sutkinji Alenki Paus, u pravnoj stvari tužitelja ZŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku ĆŠ, a ovaj po privremenom zastupniku Branku Čutura, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Lubina i Čutura j.t.d. u stečaju, Split, protiv tuženice Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-723/2024-21 od 15. svibnja 2026., 26. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I.

Odbija se djelomično žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-723/2024-21 od 15. svibnja 2026. u pobijanom dijelu - točka I. izreke u dosuđujućem dijelu i točka II. u dosuđujućem dijelu.

II.

Prihvaća se djelomično žalba tuženice te se preinačuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-723/2024-21 od 15. svibnja 2026. u pobijanom dijelu - točka III. izreke u dosuđujućem dijelu na način da se sudi: „Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.“

III.

Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, u roku od 15 dana isplatiti tužitelju ZŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 37,16 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. travnja 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope HNB -a na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Za više traženo na ime potraživanja iznosa od 308,13 eura sa zateznim kamatama od 11. travnja 2012. do isplate, kao i za više traženo na ime potraživanja zateznih kamata na iznos od 37,16 eura od 11. travnja 2012. do 9. travnja 2020., tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, u roku od 15 dana isplatiti tužitelju ZŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 37,16 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. travnja 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope HNB -a na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Za više traženo na ime potraživanja iznosa od 308,13 eura sa zateznim kamatama od 18. travnja 2012. do isplate, kao i za više traženo na ime potraživanja zateznih kamata na iznos od 37,16 eura od 18. travnja 2012. do 9. travnja 2020., tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, u roku od 15 dana isplatiti tužitelju ZŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 133,96 eura sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja, dakle od 15. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 1.017,94 eura, zahtjev se odbija kao neosnovan.“

2. Protiv presude, dosuđujućeg dijela, pravovremenu žalbu podnosi tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da nije priznala zahtjev u dopisu od 2. veljače 2023. već se radi tek o ponudi za zaključenje nagodbe; ukazuje na sudsku praksu; da ako je tužena priznala osnovu pogrešna je odluka o troškovima postupka; da nisu plaćene pristojbe na tužbu i presudu. Predlaže preinačiti presudu, podredno ukinuti i vratiti predmet na ponovno suđenje. Potražuje trošak za sastav žalbe.

3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011 – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025 – dalje: ZPP). Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženice nije osnovana u dijelu glavnog zahtjeva.

5. Predmet spora jest zahtjev tužitelja prema tuženici radi naknade štete (zbog povrede prava osobnosti - prava na slobodu, čast i ugled, te prava na uživanje u obiteljskom životu) koju je pretrpio zbog neutemeljenog boravka u pritvoru dane 10. travnja 2012. i 17. travnja 2012. u iznosu 345,29 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od slijedećeg dana, za svaki dan.

6. U predmetnoj pravnoj stvari, s obzirom na vrijednost predmeta spora, primjenom odredbe čl. 458. ZPP, radi se o sporu male vrijednosti. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP (osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP) te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Nisu počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP.

8. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđene su slijedeće, dijelom i nesporne, činjenice:

- da je tužitelj pravomoćno oslobođen optužbe u predmetu poslovni broj K-13/18 pred Županijskim sudom u Splitu; da je bio optužen za kazneno djelo ubojstva vlastite majke; da je oslobađajuću presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 3. siječnja 2020. tužitelj primio 9. siječnja 2020.

- da je tužitelj bio u pritvoru/istražnom zatvoru 1240 dana, odnosno od 9. veljače 2010. do 2. srpnja 2013.

- da se obratio Ministarstvu pravosuđa RH dana 10. travnja 2020. radi naknade štete koju je trpio za vrijeme dok je bio lišen slobode i dok se nalazio u istražnom zatvoru

- da je Ministarstvo pravosuđa i uprave u predmetu poslovn i broj UP/I-702-03/20-01/52 dopisom od 02. veljače 2023. utvrdilo da je zahtjev tužitelja djelomično osnovan te mu je ponuđena isplata od 46.078,40 eura (za 1240 dana), odnosno po danu provedenom u pritvoru u visini od 37,16 eura; da je taj postupak trajao tri godine

- da je tužitelj tužbe podnio 9. veljače 2024. i 19. veljače 2024.,

- da iz zapisnika o iskazu tužitelja slijedi da su uvjeti boravka u pritvoru bili izrazito loši izrazito loši s obzirom na skučenost ćelija te broj osoba na smještaju; da je suđenje bilo medijski popraćeno; da se u istražnom zatvoru nalazio u izrazito teškom psihičkom stanju, nije noćima spavao, plakao je, nije mogao jesti, bio je tužan, potišten i deprimiran, nije mu bilo ni do čega, izgubio je kontakt s rodbinom jer su uglavnom svi, pa brat, povjerovali onome što se pisalo u novinama i drugim medijima, da se čitava situacija nepovoljno odrazila na njegov privatni život budući je u vrijeme lišenja slobode imao 46 godina, bio u naponu snage, zaposlen, bio u braku, imao kćerku dok mu je sada život uništen, prati ga stigma ubojice te nema kontakata s dijelom obitelji;

- da i iz nalaza vještaka dr. Sanje Batina slijedi da je tužitelj pretrpio duševne boli zbog povrede časti i ugleda, da je imao nesanice, socijalno povlačenje, izbjegavanje kontakta s okolinom, stigme, gubitak sigurnosti, strahove

a iz čega zaključuje da je tužitelj pretrpio štetu dugim i neosnovanim lišenjem slobode, čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023; ZOO) te dosuđuje novčanu naknadu u iznosu od 37,16 eura za dan cijeneći pritom i da prigovor zastare nije osnovan jer je podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora 10. travnja 2020. došlo do zastoja zastarijevanja koje je nastavilo teći; da tuženik dopisom od 2. veljače 2023. djelomično priznao zahtjev tužitelja za dug u iznosu 37,16 eura po danu, pa do podnošenja predmetnih tužbi (radi se o spojenim predmetima) nije protekao rok od tri godine. Odluku temelji na odredbi čl. 1100. st 1. i 2. ZOO u svezi s odredbom čl. 240. st. 1. ZOO i odredbama čl. 477., 478. Zakonu o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 110/1997., 27/1998., 58/1999., 112/1999., 58/2002., 143/2002. i 115/2006.; dalje: ZKP/1997).

9. Sporno je i dalje pravo tužitelja na naknadu štete zbog, prije svega, istaknutog prigovora zastare od strane tuženice na kojem ustraje i u žalbi, a u smislu da se u svezi dopisa od 2. veljače 2023. nije radio o priznanju već o tek ponudi za zaključenje nagodbe.

10. Glede toga valja navesti da prema odredbi iz čl. 477. st. 1. ZKP/1997 pravo na naknadu štete zastarijeva u roku od tri godine od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude kojom je okrivljenik oslobođen optužbe ili kojom je optužba odbijena, odnosno pravomoćnosti prvostupanjskog rješenja kojim je postupak obustavljen, a ako je u povodu žalbe rješavao viši sud - od dana primitka odluke višega suda.

11. Tužitelj je odluku Vrhovnog suda RH poslovni broj Kž-679/2018-7 od 17. prosinca 2019. zaprimio 03. siječnja 2020., odnosno osobno 9. siječnja 2020., pa je sukladno odredbi čl. 478. st. 1. ZKP tada i počeo teći zastarni rok. Zastarni rok je prestao teći 10. travnja 2020. kada je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora, kako je to propisano odredbom čl. 478. st. 2. ZKP, kada je i nastupio zastoj postupka koji je trajao tri mjeseca, odnosno koji je trajao do 10. srpnja 2020.

12. Prema odredbi iz čl. 478. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 110/1997, 27/1998, 58/1999, 112/1999, 58/2002, 143/2002, 178/2004, 115/2006, 152/2008, 76/2009, 80/2011, 121/2011, 91/2013, 143/2012, 56/2013, 145/2013 – dalje: ZKP), ako zahtjev za naknadu štete ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva, oštećenik može kod nadležnog suda podnijeti tužbu iz čega proizlazi da tada, kada su ispunjene zakonske pretpostavke za podnošenje tužbe, zastarni rok počinje teći iznova, pa je u konkretnoj pravnoj situaciji zastarni rok za podnošenje tužbe računajući od 10. srpnja 2020. istekao s danom 10. srpnja 2023. Iz stanja spisa proizlazi da su tužbe u predmetu podnesene 9. veljače 2024. i 19., veljače 2024., kada je zastara već nastupila.

13. Međutim, iz stanja spisa također proizlazi da je tuženica dopisom od 2. veljače 2023. utvrdila da je zahtjev tužitelja pravno osnovan te mu je ponudila plaćanje iznosa od 46.078,40 eura s osnova naknade štete što nije sporno između stranaka. Neosnovano tuženica ukazuje da time nije došlo do prekida zastare jer je svrha toga obveznog postupka prije podnošenja tužbe upravo da se izbjegne parnični postupak između stranaka, pa kada tuženica u dopisu navodi da je zahtjev djelomično usvojila i da tužitelju pripada pravo na naknadu štete, ali je zahtjev samo previsoko postavljen i da kao pravičnu novčanu naknadu smatra iznos od 46.078,40 eura te da ako je suglasan s isplatom ponuđenog novčanog iznosa ovdje tužitelj neka samo dostavi broj računa, tada je jedini logičan zaključak da u tom dijelu zahtjev nalazi osnovanim, odnosno priznaje isti.

14. Tuženica je, i po stavu ovoga suda, takvom radnjom priznala 2. veljače 2023. zahtjev tužitelja za iznos od 37,16 eura po danu te je za taj iznos prema čl. 240. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) nastupio prekid zastare koja je ponovno počela teći od dana priznanja, odnosno od 2. veljače 2023. (čl. 245. st. 2. ZOO), a kako je tužba(e) podnesena 9. veljače 2024., odnosno 19. veljače 2024. za taj iznos tražbina tužitelja nije u zastari.

15. Slijedom navedenog, tužitelju pripada s osnova naknade štete iznos od 37,16 eura po danu uslijed pretrpjele duševne boli zbog neopravdanog lišenja slobode.

16. Zatezne kamate na ovako dosuđeni iznos teku prema čl. 1103. ZOO od dana kada je postavljen zahtjev za mirno rješenje spora 10. travnja 2020. i teku do isplate, primjenom odredbe čl. 29. st. 2. ZOO po stopi koja se primjenjuje u ostalim odnosima.

17. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 373. t. 3. ZPP u vezi sa čl. 457. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci.

18. Odluku o trošku je valjalo s obzirom na žalbene navode preinačiti; naime, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio i cijenio uspjeh stranaka po osnovi i visini, ali je kraj takvog omjera uspjeha stranaka u sporu valjalo zaključiti da se radi o podjednakom uspjehu stranaka u sporu, pa je valjalo odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, čl. 154. st. 4. ZPP.

19. Kako tuženica sa žalbom nije uspjela u dijelu glavnog zahtjeva, odbijen je zahtjev iste za naknadu troška žalbenog postupka, čl. 166. st. 1. ZPP.

U Puli – Pola 26. lipnja 2026.

Sutkinja

Alenka Paus