REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kžzd-22/2026-6
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sandre Kantolić kao predsjednice vijeća te Gordane Paljevec i Tihane Cišper kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Viktorije Vuk Krišto, u kaznenom protiv optuženog MZ, zbog kaznenog djela iz članka 119. stavka 2. kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog MZ protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Kzd-68/2025 od 19. ožujka 2026., ispravljenog 6. svibnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 23. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e
Žalba optuženog MZ odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim, uvodno navedenim rješenjem koje je ispravljeno rješenjem od 6. svibnja 2026., zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela iz članka 119. stavka 2. KZ/11, pod točkom I. izreke je na temelju članka 127. stavka 4. u svezi s člankom 131. stavkom 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje: ZKP/08) produljen istražni zatvor optuženom MZ iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08, koji istražni zatvor teče od dana uhićenja 17. srpnja 2025. Pod točkom II. izreke je određeno da na temelju članka 131. stavka 2. ZKP/08 istražni zatvor može trajati do pravomoćnosti presude, s tim da će sud u smislu odredbe članka 131. stavka 3. ZKP/08 svaka dva mjeseca od pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru ispitati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu istražnog zatvora.
2. Pravodobnu žalbu je podnio optuženik po branitelju Anti Blažaninu, odvjetniku iz Zagreba, bez isticanja žalbene osnove iz koje se podnosi žalba, s prijedlogom da se ukine istražni zatvor i zamijeni istražnim zatvorom u domu ili mjerama opreza i optuženiku omogući obrana sa slobode.
3. Spis predmeta je na temelju članka 474. stavka 1. u svezi s člankom 495. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalba nije osnovana.
5. Drugostupanjski sud je nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za odluku su izloženi jasni, određeni i valjani razlozi, kako oni koji se odnose na postojanje osnovane sumnje, kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, koja se žalbom ni ne dovodi u pitanje, tako i u odnosu na postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.
6. Protivno prigovorima žalitelja da nema opasnosti od ponavljanja djela jer je mlt. M odselio s majkom, opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., prvostupanjski sud pravilno nalazi u okolnostima i načinu počinjenja terećenog kaznenog djela. Tako je prvostupanjski sud pravilno imao u vidu činjenično opisano ponašanje optuženika iz kojeg je, uz izraženu bezobzirnost, razvidna krajnja odioznost protupravnog ponašanja optuženika prema vlastitom djetetu u dobi od svega deset mjeseci, koje je zbog sile snažne trešnje zadobilo teške i životno ugrožavajuće tjelesne povrede, zbog čega je stavljeno u induciranu komu te je nad istim izvršen hitan neurokirurški zahvat te intenzivističke mjere održavanja života kako bi bio izbjegnut smrtni ishod. Ove okolnosti, po njihovoj težini i značaju, a imajući u vidu i izostanak samokritičnosti optuženika, koji je pozvao hitnu pomoć tek nakon više od jednog sata i nakon višestrukih molbi supruge, prema mišljenju i ovog suda, treba cijeniti u smislu bezobzirnosti, bešćutnosti i višeg stupnja kriminalne volje u protupravnom postupanju, pa stoga i u vidu postojanja iteracijske opasnosti na njegovoj strani, kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.
6.1. Kraj tako utvrđenog stanja stvari, ponovljeno žalbeno upiranje na dosadašnju optuženikovu neosuđivanost, koja je samo jedan od kriterija koji se uzimaju u obzir prilikom ocjene postojanja iteracijske opasnosti ali nije odlučna, nema utjecaj na pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda.
6.2. Jednako tako, opetovanim isticanjem mogućnosti optuženikovog boravka na drugoj adresi kod sestre TZ te činjenice preseljenja žrtve s majkom u drugi grad, žalitelj nije doveo u sumnju osnovanost zaključka prvostupanjskog suda o nužnosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora. Naime, ove okolnosti ne predstavljaju garanciju otklanjanja iteracijske opasnosti utvrđene na strani optuženika. Pritom se ukazuje da to što je sestra optuženika svjedok u postupku nema nikakvog utjecaja na ocjenu postojanja iteracijske opasnosti kako to pogrešno navodi prvostupanjski sud.
7. Zato je, protivno žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je opravdano produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. radi otklanjanja konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti utvrđene na njegovoj strani. Ista se svrha, imajući na umu kvalitetu i značaj svih navedenih okolnosti, ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08., pa tako niti nekom od mjera opreza, odnosno istražnim zatvorom u domu, kako to žalitelj predlaže, a što je pravilno otklonio i prvostupanjski sud.
8. Nadalje, žaliteljevo upiranje na narušeno zdravstveno stanje, koji teško proživljava nastalu situaciju i psihički je "utučen", također ne predstavlja izlaganje relevantnih okolnosti koje bi dovele u sumnju pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda. Naime, notorno je da je boravak u istražnom zatvoru manje lagodan nego boravak na slobodi, kao i da često ima nepovoljne implikacije na uobičajeni način života optuženika protiv kojeg je određen istražni zatvor. Međutim, to su posljedice koje u pravilu prate istražnog zatvorenika. Pored toga, optuženiku će odgovarajuća zdravstvena skrb biti osigurana unutar sustava istražnog zatvora, pri čemu iz spisa predmeta nije razvidno da bi na bilo koji način bilo ugroženo njegovo zdravlje ili da mu ne bi bila pružena adekvatna liječnička pomoć.
9. Po ocjeni ovoga suda dosadašnjim boravkom optuženika u istražnom zatvoru nije došlo do povrede načela razmjernosti. Naime, prilikom ocjenjivanja povrede ovog načela, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08., vodi se računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Imajući na umu sve navedeno, kao i odredbe iz članka 133. ZKP/08. o maksimalnom trajanju istražnog zatvora, drugostupanjski sud ocjenjuje da, za sada, nije došlo do povrede načela razmjernosti.
10. Slijedom izloženog, a budući da žalbenim prigovorima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, pri čemu nije utvrđeno da bi bio povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Velika Gorica, 23. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Sandra Kantolić
