Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2

52000 Pazin

P 782/2025-14

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu po sutkinji Kristijani Matejčić u pravnoj stvari tužitelja DS, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Goran Okmaca, odvjetnik u Pazinu, 25. rujna 4, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu, Narodnog doma 2B, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne rasprave zaključene 13. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tuženice, 25. lipnja 2026.

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj stvarni vlasnik nekretnina k. č. [katastarska čestica] vinograd, k. č. [katastarska čestica] oranica i 7672/5 vinograd upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa je slijedom toga ovlašten u roku 15 dana zatražiti i ishoditi brisanje prava vlasništva s imena tuženice uz istodoban upis stečenog prava vlasništva na svoje ime u cijelosti, na temelju ove presude po pravomoćnosti.

II. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi troškove postupka isplatom 2.191,94 eura (dvije tisuće sto devedeset jedan euro i devedeset četiri centa) sa zateznim kamatama koje teku od 25. lipnja 2026. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 75/2015., 29/2018., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.) uvećanoj za tri postotna poena u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu.

IV. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženice radi utvrđenja prava vlasništva k. č. [katastarska čestica] vinograd, k. č. [katastarska čestica] oranica i 7672/5 vinograd upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa da je tuženica dužna priznati i trpjeti da se tužitelj u zemljišnoj knjizi uknjiži kao vlasnik navedenih nekretnina.

1. 1. U tužbi je naveo da u zemljišnoj knjizi tuženica dolazi upisana kao vlasnica nekretnina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], međutim, da one predstavljaju njegovo stvarno vlasništvo. Stekao ih je iza pokojnog oca MS. Njegov otac ih je ranije naslijedio iza svojih pravnih prednika. On, kao i njegovi prednici su predmetne nekretnine oduvijek držali svojim vlasništvom i bili su u njihovom samostalnom posjedu na način da su ih koristili za sadnju ratarskih kultura, za sječu drva za ogrjev, za ispašu i košnju trave. Njemu, a ni njegovim pravnim prednicima i ostalim članovima obitelji nitko nije osporavao pravo vlasništva ili ih bilo kako ometao u posjedu. Kako je sa svojim pravnim prednicima kvalificirano posjedovao utužene nekretnine kroz razdoblje od preko 50 godina, to su ostvarene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na temelju samog zakona dosjelošću. Prije pokretanja ovog postupka, tuženici je podnio zahtjev za mirno rješenje spora 24. listopada 2024. U dopisu od 4. prosinca 2024. tuženica se suglasila s prijedlogom tužitelja da se u postupku mirnog rješenja spora provede osiguranje dokaza. Po provedenom postupku osiguranja dokaza pozvao je tuženicu podneskom od 16. srpnja 2025. da se očituje o njegovom zahtjevu, na što se tuženica nije očitovala, pa je pokrenuo ovaj postupak.

2. Tuženica se u odgovoru na tužbu usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu, kao neosnovanim. Osporila je da bi utužene nekretnine bile stvarno vlasništvo tužitelja, koje bi stekao nasljeđivanjem iza pokojnog oca MS. Iz rješenja o nasljeđivanju ne proizlazi da su predmet nasljeđivanja iza MS bile predmetne nekretnine. One nisu ni mogle biti predmet nasljeđivanja jer ostavitelj ne može na nasljednike prenijeti više prava nego ih sam ima. Sama činjenica posjedovanja spornih nekretnina nije odlučna za ovaj spor jer su i tužitelj i njegovi pravni prednici bili nepošteni/nesavjesni posjednici, a koji su u posjed ušli potajno, prijevarom i zlouporabom povjerenja jer su znali i imali su dovoljno razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed. Svi pravni prednici tužitelja, pa i sam tužitelj bili su svjesni da posjeduju nekretnine koje nisu njihove, pa su svi oni bili nepošteni posjednici, a nepošten posjednik ne može steći pravo vlasništva dosjelošću. Iz materijalnih dokaza proizlazi da posjed tužitelja i njegovih prednika nije pošten. Prema povijesnom posjedovnom listu tužitelj, kao ni njegovi pravni prednici nikad nisu bili upisni kao posjednici spornih nekretnina što znači da nisu plaćali porez na sporne nekretnine. Iskazi svjedoka saslušanih u postupku osiguranja dokaza su paušalni i općeniti te iz njih nije moguće utvrditi odlučne činjenice za ovaj predmet. Na uviđaju koji je proveden u postupku osiguranja dokaza utvrđeno je da su sporne nekretnine godinama zapuštene te da one u naravi predstavljaju šikaru što ukazuje na nepostojanje tužiteljeve faktične vlasti na spornim nekretninama. Da je pravni prednik tužitelja znao da posjeduje nekretnine koje nisu njegove proizlazi i iz činjenice što je isti samovoljno ušao u posjed i nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja graniči sa spornim nekretninama, no za navedenu je nekretninu u konačnici sklopio ugovor o kupoprodaji jer je ona bila vlasništvo fizičke osobe. Nekretnine dolaze upisane kao njezino vlasništvo od 2013., a pretpostavke za stjecanje prava vlasništva ispunile su se 24. srpnja 1991. stupanjem na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine br. 34/1991.).

3. Tužitelj je u podnesku od 27. siječnja 2026. osporio navode iz odgovora na tužbu. Okolnost da predmetne nekretnine nisu obuhvaćene rješenjem o nasljeđivanju iza njegovog pokojnog oca ne znači da ih kao sveopći slijednik nije mogao naslijediti jer nasljednici pravo vlasništva stječu trenutkom smrti ostavitelja. Netočno je da je posjed utuženih nekretnina stečen uzurpacijom. Od svojih najranijih sjećanja mu je poznato da im oduvijek pripada pravo na posjed utuženih nekretnina koji su vršili na miran način. Navod tuženice kako je pravo vlasništva na spornim nekretninama stekla na temelju Zakona o poljoprivrednom zemljištu to 24. srpnja 1991. je neosnovan u cijelosti. U konkretnom slučaju valja primijeniti shvaćanja izražena u odlukama Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske, Radomilja protiv Hrvatske i drugi) da kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/1996,), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona.

4. Na pripremnom ročištu tuženica je navela da za razliku od k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja graniči s prijepornim nekretninama i koju je njegov prednik stekao na temelju kupoprodaje, sporne nekretnine nije ni mogao steći na taj način jer su one temeljem odluke od 27. studenog 1948. dodijeljene S.R.Z. UDARNIK, Srbinjak. O tome je imala saznanja i ZS, pravna prednica tužitelja.

5. Tužitelj je osporio da bi ZS bila njegova pravna prednica.

6. U dokaznom postupku pročitani su zahtjev za mirno rješenje spora od 24. listopada 2024. (str. 5-6), dopis od 4. prosinca 2024. (str. 7-8), dopis od 16. srpnja 2025. (str. 9-10), izvadak iz zemljišne knjige (str. 11-12), posjedovni list (str. 13), povijesni izvadak iz zemljišne knjige (str. 24-26, 36-45), rješenje o nasljeđivanju iza pokojnog MS (str. 27-29), rješenje od 1. rujna 2011. (str. 30-32), kupoprodajni ugovor (str. 33-35, 58), povijest promjena na katastarskoj čestici (str. 46- 47), ortofoto snimak (str, 56), odluka od 27. rujna 1948. (str. 57), zapisnik od 21. srpnja 2011. (str. 53-59), prijavni list (str. 69-74), isprave iz spisa posl. br. R1 344/2024. Pored toga saslušani su svjedoci FS i KS (str. 63-66).

Nije prihvaćen prijedlog tuženice da se pribavi ostavinski spis iza pok. MS budući da je tuženica u tijeku postupka dostavila u spis rješenje o nasljeđivanju, rješenje o naknadno pronađenoj imovini, kao i zapisnik s ostavinske rasprave na kojoj je utvrđeno rodoslovlje i ostavinska imovina ostavitelja.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] po osnovi dosjelosti.

9. U postupku je utvrđeno da u zemljišnoj knjizi k. o. [katastarska općina] tuženica dolazi upisana kao vlasnica nekretnina k. č. [katastarska čestica] vinograd, k. č. [katastarska čestica] oranica i k. č. [katastarska čestica] vinograd upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška], u cijelosti.

9. 1. Prema povijesnom izvatku iz zemljišne knjige k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 1949. su dolazile upisane kao vlasništvo Seljačke radne zadruge "Udarnik", [adresa]. Na temelju prijedloga Općinskog državnog odvjetništva u Pazinu broj: IpH-DO-468/2013 od 29. studenog 2013. te potvrda Trgovačkog suda u Rijeci, Stalna služba u Pazinu posl. br. R3-13258/2013 od 20. rujna 2013. i posl. br. R3-13454/2013 od 11. listopada 2013., i čl. 362. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014.) upisano je pravo vlasništva Republike Hrvatske 2. prosinca 2013. (posl. br. Z 2099/2013).

9. 2. Upis prava vlasništva u korist Seljačke radne zadruge "Udarnik", Tinjan, Srbinjak proveden je na temelju odluke Kotarske agrarne komisije Pazin od 27. rujna 1948. kojim su, između ostalim, nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] , ranije u vlasništvu CS pok. D iz [adresa], konfiscirane u korist općenarodne imovine i ušle u Fond agrarne ref. i kolonizacije i dodijeljene navedenoj zadruzi.

9. 3. Kasnije je k. č. [katastarska čestica] cijepana na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u skladu s prijavnim listom od 5. studenog 1990.

10. Tuženica dolazi upisana i kao posjednica navedenih nekretnina u posjedovnom listu broj 1194 za k. o. [katastarska općina].

10. 1. Prema povijesti promjena na katastarskim česticama od 19. ožujka 2024. od osnutka katastarskog operata 1952. za katastarsku općinu [katastarska općina] katastarska čestica k. č. [katastarska čestica] nalazila se upisana u posjedovnom listu 363 na posjednika TS pok. M iz [adresa]. Rješavanjem predmeta 163/71 na temelju ostavine posl. br. O 317/70-4 izbrisan je posjednik TS te su upisani posjednici: US i JS. Potom je čestica upisana kao posjed Purisa d. d. Pazin, ali zbog dotrajalosti arhivske građe nije vidljivo kada i kako je upisana u posjedovni list.

Od osnutka katastarskog operata za čestice 7672/4 i 7672/5 k. o. [katastarska općina] je u spisku parcele navedeno da su upisane u posjedovnom listu 309 na ime posjednika Poljoprivredna zadruga, međutim, uvidom u posjedovni list 309 nisu nikada upisane u isti. 1980.-ih katastarska općina [katastarska općina] prelazi u automatsku obradu podataka i u tom procesu prenumerirani su brojevi posjedovnih listova, a k. č. [katastarska čestica] nalaze se upisane u posjedovnom listu 502 posjednik "Puris d. d." . Rješavanjem zahtjeva Općinskog državnog odvjetništva Pula, Stalna služba u Pazinu, brisane su katastarske čestice [katastarska čestica] iz posjedovnog lista 502 s Purisa d. d. i upisane u posjedovni list 1194 na Republiku Hrvatsku (vlasnika).

11. Prije pokretanja ovog postupka tužitelj je tuženici podnio zahtjev za mirno rješenja spora 24. listopada 2024., istovjetnog sadržaja kao tužba u ovoj pravnoj stvari, na što je tuženica u dopisu od 4. prosinca 2024. navela da je suglasna da se u postupku mirnog rješenja spora izvede dokaz uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernične struke te saslušanjem svjedoka i stranaka u skladu s čl. 186a st. 10. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP). Slijedom toga tužitelj je kod ovog suda pokrenuo postupak osiguranja dokaza, koji se vodio pod posl. br. R1 344/2024. U tom postupku su na ročištu 9. srpnja 2025. izvedeni dokazi uviđajem na predmetnim nekretninama, uz sudjelovanje mjerničnog vještaka Sonje Mikulić te saslušanjem svjedoka ŠS, ES, ŽS, OS i RS te tužitelja. Po provedenom postupku osiguranja dokaza, tužitelj se obratio tuženici dopisom od 16. srpnja 2025. u kojem ju je pozvao da se očituje o zahtjevu za mirno rješenje spora. Kako je očitovanje izostalo, to je po proteku roka iz čl. 186.a st. 5. ZPP-a, pokrenuo ovaj parnični postupak.

12. Na temelju zapisnika o uviđaju Općinskog suda u Pazinu posl. br. R1 344/2024-12 od 9. srpnja 2025. i nalaza i mišljenja mjerničnog vještaka Sonje Mikulić, koje je ocijenjeno objektivnim i jasnim te izvoda iz katastarskog plana, ortofoto snimke i posjedovnog lista, utvrđeno je da u k. o. [katastarska općina] k. č. [katastarska čestica] dolazi upisana kao pašnjak površine 2047 m2 i oranica površine 2046 m2, ukupno 4093 m2, k. č. [katastarska čestica] dolazi upisana kao pašnjak površine 5290 m2 i k. č. [katastarska čestica] dolazi upisana kao vinograd površine 1920 m2, sve tri naziva Vrh. U naravi sve čestice su sada pašnjaci. One su na vanjskim granicama kompleksa omeđene kamenim suhozidom i to u cijelosti. Prema istoku je granica put, a prema zapadu je u cijeloj dužini granica kameni suhozid. Suhozidi se nalaze i unutar kompleksa te su on i označavali granice po kulturama. Na predmetne čestice k. č. [katastarska čestica] se pristupa preko k. č. [katastarska čestica], koja je u naravi dvorište predlagatelja. Na terenu se radi o česticama koje čine dio kompleksa predlagatelja zajedno s još k. č. [katastarska čestica] te prema sjeveru s k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina]. K. č. [katastarska čestica] imaju pristup prema istoku kroz granicu koja je u naravi put s k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

13. Na okolnosti posjeda spornih nekretnina saslušani su svjedoci ĆS, ĐS, ŽS, OS i RS te tužitelj (u postupku osiguranja dokaza: zapisnik ovog suda posl. br. R1 344/2024-12 od 9. srpnja 2025.) te svjedoci FS i KS (ročište glavne rasprave 13. svibnja 2026.).

13. 1. Svjedoci VS, ĐS, ŽS i OS su u bitnome suglasno naveli da otkad pamte predmetne nekretnine koristi obitelj tužitelja, odnosno roditelji tužitelja te tužitelj i njegova sestra RS. Ranije se dio tih nekretnina orao, a dio kosio. Zadnjih godina tužitelj te nekretnine održava, malčira. Uz to je svjedok ĆS naveo da utužene nekretnine čine jedan poljoprivredni kompleks predlagatelja. Nisu nikada čuli da bi netko osporio tužitelju i njegovoj obitelji pravo korištenja i vlasništva prijepora. Svjedokinja OS je navela da je držala da su predmetne nekretnine vlasništvo obitelji tužitelja. Društvo Puris d. d. nije nikada koristilo navedene nekretnine u bilo koje svrhe, kao ni nekakva poljoprivredna zadruga. Za TS, US i JS nisu čuli, izuzev svjedokinje OS koja je navela da joj nije poznato da bi oni imali bilo kakve veze s predmetnim nekretninama jer oni imaju svoje nekretnine u selu [adresa].

13. 2. U bitnome podudarno iskazali su i svjedokinja RS, sestra tužitelja i tužitelj da otkad pamte predmetne nekretnine obrađuje njihova obitelj i to ranije njihovi djed i baka te roditelji, a sada to čini tužitelj, kojem znaju pomagati RS i njezin suprug. Dio predmetnih nekretnina koristio se kao oranica, a dio se kosio. Nekretnine su košene i orane do unazad 10, 15 godina sve dok su njihovi roditelji mogli obrađivati predmetne nekretnine, nakon toga se one održavaju na način da se malčiraju te da se sijeku drva. Nitko im nikada nije osporio pravo korištenja i vlasništva tih nekretnina. Za TS, US i JS nisu čuli. Nisu čuli ni da bi se te nekretnine na bilo koji način dovodile u vezu s društvom Puris ili poljoprivrednom zadrugom.

13. 3. O korištenju spornih nekretnina iskazivao je i svjedok FS, koji je naveo da je prije 40 godina kada je odlazio u šumu na svoje čestice k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] viđao roditelje tužitelja HS i GS u vrtu kojeg su obrađivali negdje na dijelu gdje su predmetne čestice. Nije znao točno reći na kojoj se parceli taj vrt točno nalazio. Osim njih nikog drugog nije vidio u tom vrtu. Obitelj tužitelja ima kuću u selu [adresa] te su predmetne nekretnine odmah ispod te kuće. Rijetko ide na svoje čestice. Zadnjih 10-ak godina po putu uz predmetne nekretnine možda prođe dvaput godišnje i tada nikoga ne bi vidio na predmetnim nekretninama, a nije ni obraćao pažnju kako one izgledaju. Nije čuo da bi se Seljačka radna zadruga Udarnik Tinjan, kao ni Puris dovodili u vezu s predmetnim nekretninama.

13. 4. Svjedok KS je u iskazu naveo da ne zna tko obrađuje utužene nekretnine. Vlasnik je susjedne k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koju su njegovi pokojni roditelji obrađivali do 1980.-ih godina u čemu im je znao odlaziti pomagati. Ne sjeća se da bi tada vidio nekoga na susjednim, spornim česticama. Ne sjeća se točno ni kako su one tada izgledala, rekao bi da je na njima bila trava i raslinje, vrt ne pamti. On sporne parcele nije koristio. Između njegove parcele i spornih parcela postoji suhozid koji ih dijeli i predstavlja granicu te je na terenu vidljivo da postoji i visinska razlika između tih čestica. Nakon što su njegovi roditelji prestali obrađivati svoju nekretninu, učestalije je tamo nastavio odlaziti do smrti majke 1998., nakon čega tamo dolazi jednom godišnje i tom prilikom nikoga ne bi vidio na spornim česticama. Poznaje tužitelja te je poznavao i njegove roditelje GS i HS, koji su stanovali u mjestu [adresa]. Ne može tvrditi da su oni obrađivali bilo kakav vrt. Nije čuo za Seljačku radnu zadrugu Udarnik Tinjan. Za Puris je čuo, ali ne i da bi se dovodio u vezu sa spornim nekretninama.

13. 5. Iskazi svjedoka ŠS, ES, ŽS i OS ocijenjeni su pozitivno jer su oni u bitnome suglasno , životno i uvjerljivo navodili tko i na koji način koristi predmetne nekretnine na temelju neposrednih saznanja. Tako svjedok ĆS, rođen 1963. cijeli život stanuje u [adresa] te je prvi susjed tužitelja, a u blizini predmetnih nekretnina ima svoje nekretnine do kojih dolazi po putu koji prolazi s istočne strane k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Obitelji tužitelja je znao pomagati u poljoprivrednim poslovima na njihovim nekretninama koje su činile jedan kompleks oko kojeg je bio suhozid. Svjedoci ĐS, rođen 1961. i ŽS, rođena 1961., imaju saznanja od djetinjstva o korištenju predmetnih nekretnina jer u blizini imaju svoje nekretnine te su do svojih nekretnina dolazili po putu koji je prolazio ispred obiteljske kuće tužitelja. Svjedokinja OS, rođena je 1955. u mjestu [adresa] na manje od 500 metara od kuće tužitelja. Kada je kao dijete prolazila po putu uz istočnu stranu predmetnih parcela uvijek je vidjela predlagatelja i obitelj da obrađuju te parcele. Iako zadnjih 50 godina ne živi u [adresa], kada bi povremeno dolazila vidjela bi tužitelja i njegovu obitelj da nešto rade na tim parcelama. Navedeni svjedoci nisu u nikakvom srodstvu s tužiteljem.

13. 6. Iskazi svjedokinje RS i tužitelja također su cijenjeni pozitivno. Oni su podudarno kao i svjedoci navodili o načinu korištenja predmetnih nekretnina.

13. 7. Svjedok FS cijenjen je kao vjerodostojan. On nije imao detaljnijih saznanja glede korištenja prijepornih nekretnina te nije znao reći gdje se točno nalazio vrt koji je obrađivala obitelj tužitelja, odnosno da li se on nalazi na spornim nekretninama s obzirom na to da je rijetko dolazio na svoje nekretnine u blizini predmetnih nekretnina.

13. 8. Iskaz svjedoka NS cijenjen je kao neistinit. Nisu prihvaćeni kao životni i uvjerljivi njegovi navodi da nikoga nije vidio na prijepornim česticama budući da su svi ostali saslušani svjedoci, izuzev svjedoka FS, izričito naveli da su vidjeli tužitelja i njegove roditelje kako obrađuju i kose navedene čestice. Uz to je i svjedok FS, iako je rijetko dolazio u blizinu predmetnih nekretnina, naveo da je vidio da su roditelji tužitelja imali vrt, za razliku od NS koji je češće dolazio na susjednu nekretninu i naveo da o tome nema saznanja. Stoga je neuvjerljivo da svjedok KS, rođen 1958., kada bi dolazio pomagati roditeljima na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] do 1980. -ih, a potom i nekoliko puta godišnje i obilazio te parcele, ne bi nikada vidio nikoga na spornim, susjednim parcelama odnosno te da ne pamti kako su one točno izgledale kroz godine.

14. Na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene utvrđeno je da je tužitelj sam i putem svojih pravnih prednika u neprekidnom, samostalnom, poštenom i istinitom posjedu utuženih nekretnina najmanje od početka 1960.-ih (otkad pamte svjedoci i tužitelj). U posjedu tih nekretnina do svoje smrti bio je otac tužitelja MS. On je preminuo 2011., a naslijedio ga je tužitelj. Tužitelj je po smrti oca nastavio samostalan, pošten i istinit posjed utuženih nekretnina, što je u svom iskazu potvrdila i njegova jedina sestra RS.

14. 1. Nisu prihvaćeni navodi tuženice da su tužitelj i njegovi pravni prednici bili nepošteni posjednici prijepora, odnosno da su znali ili da su s obzirom na okolnosti imali dovoljno razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed. U svrhu dokazivanja navoda da su tužitelj i njegovi pravni prednici znali da im ne pripada pravo na posjed pozvala se na okolnost da je prema dostavnoj naredbi odluka od 27. rujna 1948. (str. 57), kojom su predmetne nekretnine dodijeljene Seljačkoj radnoj zadruzi "Udarnik", dostavljena ZS, [adresa], za koju tvrdi da je pravna prednica tužitelja. Tužitelj je izričito osporio da bi se radilo o njegovoj pravnoj prednici. Iako je tužitelj osporio navedenu činjenicu, tuženica radi dokazivanja svojih navoda nije predložila izvođenje dokaza, izuzev što su na tu okolnost saslušani svjedoci FS i KS. Oni su obje naveli da nisu čuli za ZS, koji iskazi su u tom dijelu prihvaćeni, pa ni na temelju njihovih iskaza nije bilo moguće utvrditi da bi se radilo o osobi koja bi bila povezana s obitelji tužitelja. S obzirom na dokaze izvedene u postupku, ocijenjeno je da se radi o neosnovanom i paušalnom navodu tuženice, tim više što je na temelju iskaza svih saslušanih svjedoka u postupku utvrđeno da nisu čuli da bi te nekretnine na bilo koji način bile povezane s navedenom zadrugom. Uz to svjedoci nisu nikad čuli da bi se sporne nekretnine dovodile u vezu s osobama ili društvom koje se navode kao posjednici u povijesnom posjedovnom listu niti je u postupku utvrđeno da su navedene osobe na bilo koji način ostvarivale faktičnu vlast glede tih nekretnina.

14. 2. Tuženica je u spis dostavila i ugovor o kupoprodaji nekretnina od 12. prosinca 1967. sklopljenog između ČS pok. FS iz Z, kao prodavatelja, i MS iz [adresa], kao kupca predmet kojeg je bila kupoprodaja k. č. [katastarska čestica] pašnjak površine 4499 m2 k. o. [katastarska općina]. U tom ugovoru se navodi "da se kupac nalazi u posjedu kupljenih nekretnina". S obzirom na taj navod tuženica upire da to već ukazuje da je pravni prednik tužitelja ušao samovoljno i u posjed te nekretnine, kao i u posjed utuženih nekretnina, ali da je za nekretninu k. č. [katastarska čestica] u konačnici sklopio ugovor o kupoprodaji. Međutim, protivno navodima tuženice, po ocjeni suda, okolnost sklapanja ugovora o kupoprodaji za susjednu nekretninu, sada u vlasništvu tužitelja, ne dovodi do zaključka da bi pravni prednik tužitelja MS bio nepošten posjednik ni susjedne nekretnine koja je bila predmet kupoprodaje, kao ni da bi bio nepošteni posjednik spornih nekretnina, tim više što tuženica iznosi te navode paušalno. Po mišljenju ovog suda, da je pravni prednik tužitelja u vrijeme sklapanja navedenog ugovora o kupoprodaji ušao u posjed spornih nekretnina kako to opisuje tuženica samovoljno, uzurpacijom to zasigurno ne bi ostalo nepoznato svjedocima saslušanim u postupku. Navedeni svjedoci su svi u tom razdoblju živjeli u blizini predmetnih nekretnina.

14. 3. Dakle, da su tužitelj i njegovi pravni prednici pošteni posjednici vidljivo je iz činjenice da su se ponašali kao vlasnici predmeta spora. Nitko se nikada nije protivio da koriste prijepor niti im je itko osporio njihovo vlasništvo. Stoga pravni prednici tužitelja, kao ni tužitelj nisu znali niti su imali razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed prijepora.

15. Jedan od načina stjecanja prava vlasništva predstavlja pravni institut dosjelosti na kojem tužitelj zasniva tužbeni zahtjev. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari njezinim neprekidnim, samostalnim posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme. Time se višegodišnjem posjedovnom stanju priznaje vlasničkopravni učinak čime se uklanja razlika između faktičnog i pravnog. Kako su se tužitelj i njegovi pravni prednici više od 60 godina nalazili u neprekinutom i nesmetanom posjedu predmetne nekretnine, kao mjerodavna se na temelju Zakona o načinu primjene pravnih pravila donesenih prije 6. travnja 1941. (Narodne novine br. 73/1991.) i na osnovi čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014.) primjenjuju pravna pravila iz § 1452. - 1477. austrijskog Općeg građanskog zakona (nadalje OGZ). Prema tim pravnim pravilima pretpostavke koje se moraju ispuniti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću sastoje se u određenim kvalitetama posjeda i u proteku zakonom određenog vremena. Rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u državnom, općinskom i crkvenom vlasništvu iznosio je 40 godina. Dosjedatelj mora biti u samostalnom posjedu te mora biti istinit i pošten. Samostalnost posjeda označava okolnost da on ne priznaje višu vlast neke druge osobe, odnosno da stvar drži kao svoju, kao da je njezin vlasnik. Posjed je istinit ako nije stečen silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja (§ 345. OGZ-a), a pošten ako posjednik ne zna niti ima razloga za posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed (§ 326. OGZ- a), s tim što se smatra da je posjednik istinit i pošten sve dok se ne dokaže drukčije (§ 328., 345. OGZ-a).

15. 1. U razdoblju od 1. rujna 1980. do 31. prosinca 1996. godine primjenjivao se je Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine br. 53/91, nadalje ZOVO). U tom periodu su pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bile propisane u čl. 28. i 30. ZOVO-a. Prema tim odredbama dosjedatelj treba biti u samostalnom posjedu te mora biti savjestan, što znači da nije znao i da nije ni mogao znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Za stjecanje prava vlasništva na nekretninama savjesnog posjednika potreban je protek vremena od 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, s tim da se u skladu s čl. 29. ZOVO -a na stvarima u društvenom vlasništvu nije moglo steći pravo vlasništva dosjelošću.

15. 2. Dana 1. siječnja 1997. na snagu je stupio Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996.). U čl. 159. st. 4. toga Zakona određeno je da će samostalni posjednik stvari u vlasništvu jedinica lokalne samouprave steći dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten posjed neprekidno trajao dvadeset godina, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao četrdeset godina. Iako se na stvarima u društvenom vlasništvu nije moglo steći pravo vlasništva dosjelošću, u čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima bilo je propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina, koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana. Ta odredba je bila na snazi od 1. siječnja 1997. do 14. prosinca 1999. kada je ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 17. studenog 1999. (Narodne novine br. 137/99).

15. 3. Dakle, u vrijeme dosjedanja je potrebno uzeti u obzir i razdoblje prije 8. listopada 1991. kada je stvar bila u društvenom vlasništvu ako su na temelju toga ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, a vlasništvo dosjelošću se stječe ako je protekao rok od 40 godina iz čl. 159. st. 3. i 4. ZV-a do dana podnošenja tužbe, ne do 17. studenoga 1999. (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci posl. br. Rev 1048/2023 od 3. siječnja 2024.). Jedina iznimka od toga postoji ako bi se time zadiralo u prava trećih osoba, što ovdje nije slučaj.

16. Tužitelj, a ranije njegov pravni prednik MS, bili su u samostalnom, istinitom i poštenom posjedu predmetnih nekretnina najkasnije od početka 1960.-tih godina, pa su se pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću ispunile najkasnije početkom 2000.-ih, istekom 40 godišnjeg roka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u korist MS, oca tužitelja. Poslije njegove smrti pravo vlasništva je 2011. nasljeđivanjem stekao tužitelj na temelju sporazuma postignutog sa sestrom RS. Tužitelj je nakon smrti oca nastavio samostalan, istinit i pošten posjed navedenih nekretnina. Okolnost da predmetne nekretnine nisu bile navedene u rješenju o nasljeđivanju iza pokojnog MS, ne dovodi do zaključka, protivno navodima tuženice, da je tužitelj bio nepošteni posjednik te da nije mogao steći pravo vlasništva navedenih nekretnina. U skladu s čl. 128. st. 1. ZV-a nasljednik stječe vlasništvo naslijeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva, ako zakonom nije drukčije određeno. Stoga u situaciji kada se utvrdi da je pravnom predniku nasljednika protekao zakonski rok dosjelosti na nekretninama, nasljednik stječe vlasništvo tih nekretnina u času otvaranja nasljedstva, dakle u trenutku smrti ostavitelja (čl. 122. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine br. 48/2003., 163/2003., 35/2005., 127/2013., 33/2015., 14/2019.)).

17. Slijedom navedenog utvrđeno je da je tužitelj stvarni vlasnik nekretnina k. č. [katastarska čestica] vinograd, k. č. [katastarska čestica] oranica i 7672/5 vinograd upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa je slijedom toga, po pravomoćnosti presude, ovlašten zatražiti i ishoditi brisanje prava vlasništva s imena tuženice uz istodoban upis stečenog prava vlasništva na svoje ime u cijelosti (t. I. izreke).

18. Obje stranke zatražile su naknadu troškova postupka.

19. Kako je tužbeni zahtjev prihvaćen u cijelosti, na temelju čl. 154. st. 1. ZPP- a naloženo je tuženici da tužitelju naknadi opravdane troškove postupka.

20. Tužitelj je zatražio naknadu troškova zastupanja kod sastava prijedloga za osiguranje dokaza od 21. prosinca 2024. 200,00 eura, zastupanje na ročištu radi osiguranja dokaza 9. srpnja 2025. 200,00 eura, sastava zahtjeva za mirno rješenje spora 200,00 eura, sastava tužbe 200,00 eura, sve uvećano za PDV 25 % 200,00 eura, trošak predujma radi izvođenja dokaza u postupku osiguranja 450,00 eura, sudske pristojbe na prijedlog za osiguranje dokaza 6,64 eura, tužbu 26,55 eura te presudu 26,55 eura, kao i trošak zastupanja kod sastava podnesaka od 13. siječnja 2026. 50,00 eura te 27. siječnja 2026. 200,00 eura, pristupa ročištima 5. ožujka 2026. i 13. svibnja 2026. po 200,00 eura, uvećano za PDV 25 % 162,50 eura. Na dosuđene troškove zatražio je i zatezne kamate od presuđenja do isplate.

21. Na temelju čl. 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023., dalje: OT) i vrijednosti predmeta spora (1.400,00 eura) tužitelju pripada pravo na naknadu troškova zastupanja kod sastava zahtjeva za mirno rješenje spora od 24. listopada 2024. 200,00 eura (Tbr. 7. t. 8. u vezi s Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 54. OT-e), sastava prijedloga radi osiguranja dokaza od 21. prosinca 2024. 200,00 eura (Tbr. 11. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 54. OT-e), kod pristupa ročištu radi osiguranja dokaza 9. srpnja 2025. 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 54. OT-e), sastava tužbe od 16. listopada 2025. 200,00 eura (Tbr. 7. t. 1. u vezi Tbr. 54. OT-e), sastava podneska od 13. siječnja 2026. 50,00 eura (Tbr. 8. t. 4. u vezi s Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 54. OT-e), sastava podneska od 27. siječnja 2026. 200,00 eura (Tbr. 8. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 54. OT-e), kod pristupa ročištima 5. ožujka 2026. i 13. svibnja 2026. po 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 54. OT-e), ukupno 1.450,00 eura, sve uvećano za PDV 25 % 362,50 eura (Tbr. 46. OT-e). Pored toga pripada mu pravo na naknadu troškova uviđaja i mjerničnog vještačenja u postupku osiguranja dokaza u visini 319,70 eura, dok će ostatak uplaćenog predujma biti vraćen tužitelju. Pripadaju mu i troškovi sudskih pristojbi i to na prijedlog za osiguranje dokaza 6,64 eura po tar. br. 1. t. 2. u vezi s tar. br. 1. t. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 37/2023.), tužbu 26,55 eura po tar. br. 1. t. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi te na presudu u zatraženom iznosu 26,55 eura po tar. br. 2. t. 1. u vezi s tar. br. 1. t1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 50/2026.). Time ukupno priznati troškovi postupka iznose 2.191,94 eura.

22. Na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a na odmjerene troškove postupka pripadaju joj zatezne kamate od presuđenja do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 75/2015., 29/2018., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje: ZOO) uvećanoj za tri postotna poena.

23. Stoga je naloženo tuženici da tužitelju naknadi troškove postupka isplatom 2.191,94 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 25. lipnja 2026. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a uvećanoj za tri postotna poena, dok su odbijeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu i zahtjev tuženice u cijelosti (t. II. do IV. izreke).

U Pazinu 25. lipnja 2026.

Sutkinja

Kristijana Matejčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. tužitelj p. p., uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu u iznosu 110,00 eura,

2. tuženica po ODO Pazin.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte