Poslovni broj: Usž-2083/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Vlaha Bassegli Gozze i Ane Berlengi Fellner, članova vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŽF iz [adresa], kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri d.o.o. iz Rijeke, Nikole Tesle 9/V-VI, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Republike Austrije 14, radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-447/2025-6 od 9. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 25. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-447/2025-6 od 9. ožujka 2026.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-361-05/24-26/67, URBROJ: 531-03-25-3 od 12. ožujka 2025. te rješenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave u Opatiji, KLASA: UP/I - 361-03/18-12/8, URBROJ: 2170-03-06/50-23-14 od 24. studenog 2023., kao i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv citiranog prvostupanjskog rješenja od 24. studenog 2023. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu zgradu na k. č. br. [katastarska čestica] k.o. [katastarska općina].
3. Tužitelj pravodobno izjavljenom žalbom osporava prvostupanjsku presudu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U bitnome prigovara da je sud formalistički tumačeći opis predmeta iz arhitektonskog snimka izvedenog stanja zaključio da postoji sadržajna neusklađenost između dostavljene potvrde i predmeta ozakonjenja, pritom zanemarivši da je arhitektonski snimak po svojoj prirodi detaljniji dokument koji opisuje sve sastavne dijelove građevine, dok potvrda konzervatorskog ureda opisuje objekt kao funkcionalnu cjelinu. Smatra da se u konkretnom slučaju radi o jednoj građevini koja je arhitektonski razvedena u više funkcionalnih dijelova, a ne od više odvojenih dijelova kako da pogrešno zaključuje prvostupanjski sud. Nadalje, ukazuje da je predložio prvostupanjskom sudu da pribavi spis predmeta koji se vodi kod Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Rijeci, KLASA: 612-08/17-23/5097, međutim da sud taj dokazni prijedlog niti je prihvatio niti ga je obrazloženo odbio, a da bi se uvidom u taj spis mogla utvrditi osnovanost njegovog tužbenog zahtjeva. Smatra da potvrda koju je dostavio uz zahtjev za ozakonjenje potvrđuje da se predmetna građevina može legalizirati s aspekta zaštite kulturne baštine jer je propisno sastavljena te nedvojbeno ispunjava svoju zakonsku svrhu budući da Zakon o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ne sadrži odredbu prema kojoj bi konzervatorska potvrda trebala sadržavati identičan opis objekta kao arhitektonski snimak izvedenog stanja, a kakvo stajalište zauzima prvostupanjski sud tumačeći taj zakon na štetu tužitelja. Ističe da je tumačenje kakvo zauzima prvostupanjski sud suviše formalističko te u suprotnosti s načelom razmjernosti, kao i protivno svrsi i cilju Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama. Zaključno smatra da iz obrazloženja osporene presude proizlazi da postoji mogućnost da se potvrda konzervatorskog ureda koju je dostavio odnosi na predmet ozakonjenja, međutim da sud nije želio istražiti tu mogućnost budući da je odbio njegove predložene dokaze. Predlaže usvojiti žalbu, ukinuti osporenu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje, podredno preinačiti osporenu presudu na način da se usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu troškova upravnog spora.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno odredbi članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je pobijana prvostupanjska presuda pravilna i zakonita kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja tako i u pogledu primjene materijalnog prava, te ne nalazi povredu pravila sudskog postupka.
7. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda potvrđena je pravilnost stajališta upravnih tijela prema kojem je zahtjev tužitelja za ozakonjenje nezakonito izgrađene zahtjevne zgrade na k. č. br. [katastarska čestica] k.o. [katastarska općina] odbijen pozivom na odredbu članka 47. stavak 4. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ , broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP), u vezi s odredbom članka 6. stavak 2. alineja 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj. 86/12, 143/13, 65/17 i14/19, dalje: Zakon).
8. Odredbom članka 47. stavak 4. ZUP-a propisano je da kad stranka nije u ostavljenom roku dostavila zatražene dokaze, a postupak je pokrenut na zahtjev stranke, službena osoba ocijenit će od kakve je to važnosti za rješavanje upravne stvari. Ako se bez tih dokaza ne može udovoljiti zahtjevu stranke, zahtjev će se rješenjem odbiti.
9. U konkretnom slučaju nije sporno da je tužitelj 1. ožujka 2018. podnio zahtjev za ozakonjenje nezakonito izgrađene zahtjevne zgrade koja se prema Urbanističkom planu uređenja naselja Ika-Oprić (UPU 3) („Službene novine PGŽ“, broj: 12/11 i 17/18) nalazi unutar povijesne graditeljske cjeline – registrirana cjelina – II. stupanj zaštite (Zona „B“). Iz spisu priloženog arhitektonskog snimka izrađenog po trgovačkom društvu „MMB Commerce“ d.o.o iz listopada 2020. proizlazi da se radi o ozakonjenju nezakonito dograđenog spremišta sa stubištem, spremišta (kotlovnice) u prizemlju, nadstrešnice kod ulaza u zgradu te terase na prvom katu predmetne zgrade. Postupajući po zaključcima prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-361-03/18-12/8, URBROJ: 2170-03-06/10-20-5 od 3. srpnja 2020. te KLASA: UP/I-361-03/18-12/8, URBROJ: 2170-03-06/10-20-10 od 4. listopada 2023., tužitelj je dostavio potvrdu Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Rijeci, KLASA: 612-08/17-23/5097, URBROJ: 532-04-02-11/7-17-2 od 5. prosinca 2017. kojom se potvrđuje da se nezakonito izgrađena pomoćna građevina (skladište s krovnom terasom) u [adresa], k. č. br. [katastarska čestica] k.o. [katastarska općina], može legalizirati s aspekta zaštite kulturne baštine s obzirom na skriveni položaj građevine koji vizualno ne narušava integritet zaštićene urbane cjeline.
10. Imajući u vidu tako nesporno utvrđene činjenice, pravilno je utvrđeno da sadržaj dostavljene potvrde ne odgovara predmetu ozakonjenja budući da se u konkretnom slučaju radi o ozakonjenju dogradnje zahtjevne zgrade (iako je u samom zahtjevu navedeno da je riječ o ozakonjenju zahtjevne zgrade, ne dogradnje), dok se potvrda odnosi na pomoćnu građevinu, i kako tužitelj niti po pozivu prvostupanjskog tijela nije dostavio potvrdu koja bi sadržajem odgovarala predmetu ozakonjenja, i po ocjeni ovog Suda, pravilno je temeljem odredbe članka 47. stavak 4. ZUP-a odbijen s predmetnim zahtjevom za ozakonjenje, a koje stajalište je pravilno potvrđeno osporenom presudom.
11. Naime, prema odredbi članka 6. stavak 2. alineja 1. Zakona jedna od pretpostavki za usvajanje zahtjeva za ozakonjenje je potvrda javnopravnog tijela nadležnog za poslove zaštite kulturne baštine da je zgrada koja se nalazi na području definiranom tom zakonskom odredbom u skladu s posebnim uvjetima koje to tijelo na temelju posebnih propisa utvrđuje u postupku izdavanja lokacijske dozvole, odnosno rješenja o uvjetima građenja, a čemu u konkretnom slučaju nije udovoljeno budući da dostavljena potvrda svojim sadržajem ne odgovara predmetu ozakonjenja, a tužitelj niti do dana donošenja odluke o tužbenom zahtjevu nije dostavio potvrdu koja bi svojim sadržajem odgovarala predmetu ozakonjenja, a na što pravilno ukazuje prvostupanjski sud u obrazloženju osporene presude.
12. Potonje iz razloga jer je prema odredbi članka 15. Zakona, navedenu potvrdu obvezan uz zahtjev dostaviti podnositelj zahtjeva, u konkretnom slučaju tužitelj. Stoga tužitelj neosnovano smatra da je sud trebao vršiti uvid u upravni spis Ministarstva kulture koji da se odnosi na građevinu koja je predmet ozakonjenja u konkretnom slučaju jer potvrdu je prema citiranoj odredbi Zakona koji ujedno ovdje predstavlja lex specialis u obvezi dostaviti isključivo podnositelj zahtjeva, a ne po službenoj dužnosti pribavljati javnopravno tijelo ili sud, kao niti ocjenjivati upravni spis koji se niti ne odnosi na predmet ovog upravnog spora.
13. Kako tužitelj niti ostalim prigovorima kojima iznosi svoje tumačenje utvrđenog činjeničnog stanja, nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude koja je obrazložena sukladno odredbi članka 119. stavak 5. ZUS-a, to nema osnove za usvajanje žalbe tužitelja.
14. Stoga je odlučeno temeljem odredbe članka 135. stavak 1. ZUS -a kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 25. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća
Mirjana Čačić
