Poslovni broj: Usž-139/2026-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Vlaha Bassegli Gozze i Ane Berlengi Fellner, članova vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja OA iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Ana Jurić, odvjetnica u Splitu, Tolstojeva 47, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Republike Austrije 14, radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-48/2025-9 od 24. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 25. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-48/2025-9 od 24. rujna 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova za sastavljanje žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-361-05/24-26/23, URBROJ: 531-03-4-24- 2 od 27. studenog 2024. te rješenja Grada Splita, Upravnog odjela za urbanizam i izgradnju, Odsjeka za izdavanje akata prostornog uređenja i gradnje, KLASA: UP/I - 361-03/13-04/6507, URBROJ: 2181-1-10-3/26-23-6 od 29. studenog 2023., kao i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv citiranog prvostupanjskog rješenja od 29. studenog 2023. kojim je odbijen zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za ozakonjenje nezakonito izgrađene stambene zgrade na k.č.z. [katastarska čestica] [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
3. Tužitelj pravodobno izjavljenom žalbom osporava prvostupanjsku presudu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Prigovara da prvostupanjski sud nije dao nikakvo obrazloženje glede svog slobodnog uvjerenja niti se pozvao na zakonsku odredbu kojom bi opravdao svoje slobodno uvjerenje, a što da je protivno odredbi članka 55. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima. U nastavku ponavlja da se radi o građevini koja je dio malog naselja – dijela grada u kojem su oduvijek bile izgrađene kuće za stanovanje i život mnogih obitelji, da je vidljiva na ortofoto snimci na dan 21. lipnja 2011., kao i da ima svoj kućni broj, odnosno anagrafsku oznaku. Ukazuje da se na predmetnoj lokaciji nalazi veći broj stambenih zgrada te kuća obiteljske namjene pa da se postavlja pitanje zašto je nekima dozvoljena gradnja, dok se drugima odbija ozakonjenje objekata koji egzistiraju od 60. -tih godina i koji predstavljaju ne samo stambenu građevinu, već dom za četiri obitelji. Zaključno navodi da je GUP-om Grada Splita koji je bio na snazi u vrijeme izgradnje predmetne nekretnine bilo predviđeno širenje grada izgradnjom stambenih objekata upravo na području gdje se predmetna nekretnina nalazi. Predlaže poništiti osporenu presudu te preinačiti odluku o trošku spora. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 1.250,00 EUR.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno odredbi članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je pobijana prvostupanjska presuda pravilna i zakonita kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja tako i u pogledu primjene materijalnog prava, te ne nalazi povredu pravila sudskog postupka.
7. Prvenstveno se naglašava da je prvostupanjski sud odluku donio temeljem uvida u dokumentaciju kako sudskog spisa, tako i spisa tuženika, a što je i po ocjeni ovog Suda, dostatno za utvrđivanje pravilnog i potpunog činjeničnog stanja te posljedično tome, za donošenje zakonite odluke u konkretnom slučaju. Pritom su u obrazloženju osporene presude koje je sastavljeno sukladno odredbi članka 119. stavak 5. ZUS-a dani valjani i dostatni razlozi zašto je odlučeno kao u njenoj izreci.
8. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda potvrđena je pravilnost stajališta upravnih tijela prema kojem nisu ispunjene pretpostavke za ozakonjenje nezakonito izgrađene stambene zgrade na kat. čest. zem. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina] jer je njena namjena protivna odredbi članka 6. stavak 1. točka 3. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj. 86/12, 143/13, 65/17 i 14/19, dalje: Zakon).
9. Navedenom zakonskom odredbom propisano je da se nezakonito izgrađena zgrada ne može ozakoniti ako se nalazi na području koje je prostornim planom uređenja općine, grada i velikog grada, Prostornim planom Grada Zagreba ili generalnim urbanističkim planom, koji važi na dan stupanja na snagu ovoga Zakona, odnosno na dan podnošenja zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju ili na dan donošenja rješenja o izvedenom stanju ako je to povoljnije za podnositelja zahtjeva, određeno kao površine javne i društvene namjene unutar građevinskih područja naselja za sadržaje upravnih, socijalnih, zdravstvenih, predškolskih, obrazovnih (osnovno, srednjoškolsko, visoko obrazovanje), komunalnih, sportskih, kulturnih i vjerskih funkcija, osim nezakonito izgrađene zgrade na tim površinama koje su u skladu s tom namjenom.
10. U konkretnom slučaju nije sporno da je tužitelj podnio zahtjev za ozakonjenje nezakonito izgrađene zgrade stambene namjene (obiteljska kuća) na kat. čest. zem. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina]. Također je nesporno da se predmetna zgrada u sva tri pravno relevantna trenutka nalazila u granicama obuhvata Generalnog urbanističkog plana Splita („Službeni glasnik Grada Splita“, broj: 1/06, 15/07, 3/08, 3/12, 32/13, 52/13, 41/14, 55/14) unutar građevinskog područja, u zoni određenoj kao površina javne i društvene namjene D, D3 – zdravstvena i D5 – školska.
11. S obzirom na nesporno utvrđene činjenice u konkretnom slučaju, odnosno da se radi o ozakonjenju zgrade stambene namjene koja se prema mjerodavnom prostornom planu nalazi na površini javne i društvene namjene kakvu u vidu ima citirana odredba članka 6. stavak 1. točka 3. Zakona, to je i po ocjeni ovog Suda, pravilno tužitelj odbijen sa zahtjevom za ozakonjenje predmetne zgrade budući da je njena namjena protivna citiranoj zakonskoj odredbi, a koje stajalište je pravilno potvrđeno osporenom presudom.
12. Okolnost što je predmetnoj zgradi dodijeljen kućni broj ne utječe na legalnost same zgrade budući da se nesporno radi o zgradi koja nije podobna za ozakonjenje jer se njena namjena protivi odredbi članka 6. stavak 1. točka 3. Zakona. Osim toga, ukazuje se tužitelju da je prvostupanjski sud izvršio uvid u dokumentaciju upravnih spisa koje je predložio sam tužitelj te utvrdio da zgrade koje su predmet ozakonjenja u navedenim spisima također nisu podobne za ozakonjenje te su zahtjevi za ozakonjenje tih zgrada također odbijeni. Stoga bez uspjeha ističe da su drugi stambeni objekti na tom području legalizirani jer iz dokaza koje je sam predložio i koje je prvostupanjski sud proveo proizlazi upravo suprotno.
13. Imajući u vidu sve navedeno, nema osnove za usvajanje njegove žalbe te posljedično niti zahtjeva za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora budući da s istom nije uspio.
14. Stoga je odlučeno temeljem odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a kao u točki I. izreke ove presude, dok se odluka o trošku sadržana u točki II. izreke temelji na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a.
U Zagrebu, 25. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća
Mirjana Čačić
