REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Poslovni broj: Usž-216/2026-4

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Vlaha Bassegli Gozze, članova vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice JAJ iz [adresa], zastupana po opunomoćeniku Karlu Novoselu, odvjetniku iz Zagreba, Radnička cesta 32, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi usklađivanja novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3786/2023-9 od 9. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 25. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3786/2023-9 od 9. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog dijela upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika, klase: UP/II-551-06/23- 014/2240, urbroj: 251-02-01/001-23-3 od 30. lipnja 2023. godine kojim je odbijen prigovor tužiteljice protiv rješenja prvostupanjskog upravnog tijela - Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektor za socijalnu politiku, Odjel za demografski razvoj, Odsjek za pronatalitetnu politiku, klasa: UP/I-551-06/22-013/2805, urbroj: 251-09-22-1/002-23-02 od 31. ožujka 2023. godine. Navedenim rješenjem zamijenjeno je rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport od 13. siječnja 2017. godine u dijelu rješenja, na način da se novčana pomoć podnositeljici isplaćuje mjesečno na način kako je određeno navedenim rješenjem, te da novčana pomoć prestaje 30. rujna 2023. godine korisniku čije je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina ili će do 30. rujna 2023. godine navršiti 7 godina (III.), sve pobliže opisano u navedenom rješenju i sve u skladu s odredbom članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelje odgojitelje ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 10/18., 20/21. i 25/22.).

2. Tužiteljica je protiv citirane presude prvostupanjskog suda podnijela žalbu postavljajući zahtjev za izuzeće sudaca Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od odlučivanja i sudjelovanja u postupku povodom ove žalbe tužiteljice (Sanja Otočan, Senka Orlić-Zaninović, Gordana Marušić-Babić, Ljiljana Karlovčan-Đurović, Blanša Turić i mr.sc. Inga Vezmar Barlek) smatrajući da u konkretnom slučaju postoji razlog za izuzeće iz odredbe članka 15. stavak 1. točka 5. ZUS-a, obzirom da su navedeni suci sudjelovali u postupcima pri donošenju odluka pod brojevima: Usoz-143/2022., Usoz-149/2022., Usoz-170/2023., Usoz-191/23 i Usoz-254/2023 koji se vodio radi ocjene zakonitosti Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja , koja Odluka da predstavlja temelj za postupanje tuženika u predmetnom upravnom postupku. Tužiteljica navodi povredu odredbe članka 121. ZUS-a, ističući da na ročištu za objavu presude 9. listopada 2025. godine sud nije postupio kogentnom procesnom pravilu, već je samo pročitao i u zapisnik uveo izreku presude, te istu nije kratko obrazložio. Ističe da joj nikad nije na očitovanje dostavljen "spis predmeta" čime da je povrijeđena i odredba članka 114. stavak 3. ZUS-a, te da je unatoč traženju tužiteljici tek na ročištu održanom dana 30. rujna 2025. godine omogućen uvid u spis predmeta. Ističe da je iz raspravnog zapisnika od 30. rujna 2025. godine razvidno da je rasprava trajala vrlo kratko, pa punomoćniku tužitelja nije ostavljeno dovoljno vremena da izvrši uvid u spis predmeta. Smatra da iz presude ne proizlazi o kojem se točnom pravnom lijeku, odnosno prigovoru radu i o kojem je sud odlučio i upravno tijelo u upravnom postupku jer je tužiteljica podnijela prigovor na temelju Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Odluka 25/22.), ali i na temelju odredbe članka 122. ZUP-a. Smatra neutemeljenim obrazloženje prvostupanjskog suda u odnosu na prigovor tužiteljice da osporeni upravni akt nije donesen u za to Odlukom propisanom prekluzivnom roku. Nadalje prigovara da bi osporeni upravn i akt bio potpisan od strane gradonačelnika Grada Zagreba, te da je na istu okolnost predlagala provesti dokaz grafološkim vještačenjem. Ističe da tuženik prilikom donošenja osporenog upravnog akta nije proveo nikakav test razmjernosti između zaštite prava tužitelja i javnog interesa, što je bilo nužno po tužiteljici. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti osporenu presudu i predmet vratiti na ponovno postupanje, uz naknadu troška sastava žalbe s pripadajućim PDV - om.

3. Tuženik se nije očitovao o žalbi.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prije svega Sud nalazi potrebnim istaknuti, a u odnosu na zahtjev tužiteljice za izuzeće u žalbi navedenih sutkinja ovog Suda da je odlukom Ureda predsjednice suda, broj: 29 Su-9/2026-44 od 26. ožujka 2026. godine, navedeni zahtjev tužiteljice odbijen, dok je zahtjev za izuzeće sutkinje mr.sc. Inge Vezmar Barlek, predsjednice ovog Suda, odbijen rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Su IV-109/2026-2 od 1. travnja 2026. godine.

6. Ispitujući osporenu presudu prvostupanjskog upravnog suda u granicama razloga navedenih u žalbi, u smislu odredbe članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. i 39/26 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje u tekstu: ZUS) ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, čime nije povrijeđen zakon na štetu iste.

7. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je rješenjem Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektor za socijalnu politiku, Odjel za demografski razvoj, Odsjek za pronatalitetnu politiku, klasa: UP/I-551- 06/22-013/2802, urbroj: 251-09-22-1/002-23-02 od 31. ožujka 2023. godine zamijenjeno rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport od 13. siječnja 2017. godine, u dijelu rješenja na način kako je to pobliže opisano u istom rješenju kao i pod točkom 1. obrazloženja osporene presude. Rješenjem tuženika od 30. lipnja 2023. godine odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv citiranog prvostupanjskog rješenja od 31. ožujka 2023. godine, kao neosnovan.

8. Tužitelj je podnio tužbu protiv navedenog rješenja tuženika od 30. lipnja 2023. kojim je odbijen njegov prigovor izjavljen protiv rješenja tijela prvog stupnja od 31. ožujka 2023., a prvostupanjski sud je osporenom presudom taj pojedinačni akt tuženika ocijenio zakonitim, uz obrazloženje kakvo je u presudi dano pa neosnovno tužitelj smatra da iz obrazloženja presude nije vidljivo o kojem se to prigovoru točno radi, odnosno o kojem prigovoru je odlučeno. Iz sadržaja prigovora tužitelja kojeg je definirao kao „prigovor protiv rješenja od dana 31. ožujka 2023.“, jasno proizlazi da tužitelj osporava prvostupanjsko rješenje od 31. ožujka 2023., odnosno da se radi o prigovoru propisanom Odlukom.

9. Treba reći da je naprijed navedena Odluka/22, temeljem koje je doneseno rješenje tijela prvog stupnja i tuženika, bila predmetom ocjene zakonitosti te su presudom Suda poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023. odbijeni prijedlozi za ocjenu zakonitosti Odluke/22, a koju presudu je potvrdio i Ustavni sud Republike Hrvatske (odluka poslovni broj: U-III-1744/2023 od 14. studenoga 2023.).

10. Nadalje, glede prigovora tužitelja da pobijani akt nije donesen u Odlukom propisanom roku treba reći da je rok, propisan odredbom članka 6. Odluke/22, procesni instruktivni rok, istekom kojeg ne prestaje pravo nadležnog tijela na donošenje pojedinačne odluke za potrebe usklađenja s odredbama Odluke/22.

11. Prigovor tužitelja da se pravomoćni akti kojim je stranka stekao određeno pravo mogu poništiti, ukinuti, ili izmijeniti samo putem izvanrednih pravnih lijekova u slučajevima propisanim zakonom, a da Odluka/22 nije zakon te se na njoj ne može temeljiti pobijano rješenje, nije osnovan. Naime, odredbom članka 130. ZUP -a je propisano da se zakonito rješenje kojim je stranka stekla kakvo pravo može ukinuti u cijelosti ili djelomično, između ostalog, ako je to dopušteno zakonom. Međutim, navedeno treba tumačiti na način da se to odnosi samo na situaciju u kojoj je riječ o pravima stečenim na temelju zakona. Pravo uređeno zakonom i stečeno primjenom zakona, po prirodi stvari nije dopušteno ukinuti pravnim aktom niže pravne snage od zakona, već samo zakonom. Ako je riječ o pravu stečenom isključivo na temelju nekog drugog propisa, odnosno općeg akta rješenje se smije ukinuti ako je to dopušteno propisom odnosno općim aktom kojim je pravo i uspostavljeno. Bilo bi protivno svakoj logici da zakonodavac smije mijenjati ili ukidati prava koja dodjeljuje zakonom, a da lokalni "zakonodavac" nema isto pravo u području svog samoupravnog djelokruga (zajamčenog Ustavom).

12. S tim u vezi valja reći da je u usporedivoj situaciji u pravomoćnim presudama ovog Suda, poslovni broj: Usž-4322/2022 od 22. ožujka 2023. i Usž-3384/2022 od 15. ožujka 2023. ocijenjena zakonitom intervencija u pravomoćnim aktom priznato pravo. Radilo se o primjeni Odluke o novčanoj pomoći za opremu novorođenog djeteta ("Službeni glasnik" Grada Zagreba, broj: 17/17.) na temelju koje je priznato i prestalo pravo na novčanu pomoć za opremu novorođenog djeteta čime je suštinski (u situaciji u kojoj je pravo priznato na temelju općeg akta, bez zakonske osnove) opći akt "izjednačen" sa zakonom.

13. Osim toga, naglašava se da u situaciji u kojoj neko pravo (a u ovom slučaju čak ne pravo nego novčana pomoć) priznato općim aktom jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave bez da je za to postojala zakonska obveza, kao što je to u konkretnom slučaju, priznavanje takvog prava odnosno davanje neke druge beneficije isključivo je izraz volje jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave da prizna pravo odnosno dodijeli beneficiju. Takav općenormativni akt u svemu je usporediv sa zakonom (sadrži apstraktne i generalne norme), osim po donositelju. Osim toga treba reći da je na temelju odredbe članka 2. stavka 1. ZUP-a upravna stvar određena i kao stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava na temelju općeg akta.

14. Nadalje, nisu osnovani prigovori tužitelja da je predmetnim odlukama povrijeđeno načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa. Naime, u presudi ovog Suda poslovni broj: Usoz-143/2022 od 27. veljače 2023. kojom su odbijeni prijedlozi za ocjenu zakonitosti Odluke/22 koju je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio ustavnopravno osnovanom (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-1744/2023 i dr. od 14. studenoga 2023.) istaknuto je da je Sud već u ranijoj presudi ocijenio legitimnim cilj koji je Grad želio postići donošenjem Odluke/21 imajući na umu nepobitno pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja (koju je, bez zakonske obveze, određenoj, usko određenoj kategoriji osoba dala ranija vlast) na način koji smatra odgovarajućim odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba. U konačnici je ocjenjeno da je donošenjem Odluke/22 postupano u skladu sa stajalištem Suda iz pravomoćne presude, poslovni broj: Usoz- 8/2022-68 od 5. srpnja 2022. te da je donositelj navedenim kompenzacijskim mjerama uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata osporene Odluke (točke 51. do 56.).

15. Konačno, u odnosu na prigovor da Sud nije proveo predložene dokaze (grafološko vještačenje) treba reći da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 3. ZUS-a). Osnovano je prvostupanjski sud ocijenio izvođenje dokaza, koje je tužitelj predložio, nepotrebnim i usmjerenim na odugovlačenje upravnog spora. Naime, sukladno odredbi članka 8. stavka 1. ZUS-a, sud upravni spor treba provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, onemogućiti zlouporabu prava stranaka i drugih sudionika u sporu te odluku donijeti u razumnom roku, u skladu s kojim načelom je prvostupanjski sud i postupio.

16. U odnosu na prigovor tužitelja da mu nije dostavljen i omogućen uvid u spis predmeta upravnog postupka kojeg je dostavio tuženik, valja reći da je tužitelj prije održavanja rasprave imao mogućnost kod prvostupanjskog suda zatražiti i ostvariti pravo na razgledavanje spisa predmeta sukladno odredbi članka 113. ZUS -a, stoga, imajući u vidu načelo učinkovitosti, nije bilo razumne potrebe da profesionalni opunomoćenik tužitelja na samoj raspravi proučava dokumentaciju koja prileži spisu predmeta, posebice imajući u vidu da se radi o podnescima, prigovoru koji je sam tužitelj dostavio tuženiku, kao i odlukama javnopravnog tijela u odnosu na koje je tužitelj izjavio prigovor pa je opravdano očekivati da je sadržaj navedenih akata i podnesaka tužitelju poznat.

17. U odnosu na prigovor da Sud na ročištu za objavu presude nije kratko obrazložio razloge presude, valja reći da iz zapisnika s ročišta za objavu presude od 9. listopada 2025., isto ne proizlazi, a također je razvidno da je opunomoćenica tužitelja bila prisutna prilikom objave presude, no da nije iznijela primjedbe na predmetni zapisnik već je isti bez primjedbe potpisala. Također krajnji rok za uručivanje poziva za ročište propisan odredbom članka 89. stavka 3. ZUS-a se ne odnosi na ročište za objavu presude pa su neosnovani prigovori tužitelja istaknuti i u tom pravcu.

18. Obzirom da tužitelj u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

19. S obzirom da tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, to je, temeljem članka 147. stavka 1. ZUS-a, valjalo odbiti zahtjev za naknadu troška sastava žalbe.

20. Slijedom svega navedenog, pozivom na odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 25. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner