REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Usž-557/2026-5

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Vlaha Bassegli Gozze članova vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ČU iz [adresa], koju zastupa opunomoćenica Nataša Vujčić, odvjetnica iz Zagreba, Fra Luje Maruna 9, protiv tuženika Gospodarske škole Varaždin, Varaždin, Božene Plazzeriano 4, radi nastavka obrazovanja u statusu redovnog učenika, radi izdavanja privremene mjere, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3472/2025-12 od 22. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 25. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužiteljice se usvaja i poništava rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3472/2025-12 od 22. siječnja 2026. i predmet se vraća tom sudu na ponovni postupak.

II. Prvostupanjski upravni sud će u ponovnom postupku postupiti u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedbama Suda izraženim u obrazloženju ove odluke u roku od 30 dana od dostave iste.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je kao neosnovan prijedlog tužiteljice za određivanje privremene mjere koja glasi:

I. Nalaže se Gospodarskoj školi Varaždin u Varaždinu da ČU iz [adresa] omogući nastavak školovanja u statusu redovnog učenika IV razreda za zanimanje komercijalist.

II. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja spora ili do drukčije odluke suda.

2. Protiv navedenog rješenja prvostupanjskog upravnog suda žalbu je podnijela tužiteljica u kojoj u bitnom navodi da je u konkretnom slučaju pogrešno primijenjena odredba članka 42. Zakona o upravnim sporovima, smatrajući da se za određivanje privremene mjere ne zahtijeva dokazivanje štete u punom opsegu, već da je dovoljno da tužitelj učini vjerojatnim da bi bez te mjere nastala teška i nepopravljiva šteta. Ističe da je tužiteljica 80% invaliditeta, uz postojanje liječničkih nalaza koji nalažu nastavu u kući i posebne prilagodbe, međutim umjesto navedenog da je prisiljena pohađati izvanredno školovanje, da polaže ispite tijekom cijele godine bez prilagodbi te pod stalnim fizičkim i psihičkim opterećenjem, a pogoršanje zdravstvenog stanja da se ne može retroaktivno ukloniti niti sanirati, što samo po sebi čini tešku i nepopravljivu štetu, što je sud u potpunosti zanemario. Osim toga tužiteljica gubi egzistencijalna prava (status redovne učenice, nezaposlena je osobe, gubi prava iz zdravstvenog i mirovinskog osiguranja te pravo na dječji doplatak). Tužiteljica plaća školarinu za izvanredno školovanje, snosi stalne putne troškove Varaždin – Zagreb. Smatra da sud samo paušalno navodi da tužiteljici nije apsolutno onemogućen nastavak školovanja jer nije naveo gdje je, kako i pod kojim uvjetima i uz koje prilagodbe, a tuženik nije omogućio polaganje razlike predmeta, nije omogućio zakoniti prijelaz. Smatra da izdavanje privremene mjere ne prejudicira meritum spora iz razloga što bi izdavanje iste imalo za posljedicu isključivo zaštitnu i privremenu funkciju, očuvanje postojećeg stanja i sprječavanje štete. Prvostupanjski sud je propustio sagledati širi kontekst predmeta i činjenice da je tužiteljica tri godine bila izložena nastavi protivno liječničkim nalazima, bez sigurnih prilagodbi, te da je unatoč tome završila trogodišnji program – administrator i da joj je potom uskraćen nastavak školovanja. Tužiteljica predlaže usvojiti žalbu, poništiti osporeno rješenje i odrediti privremenu mjeru kojom će se tuženiku naložiti omogućiti tužiteljici nastavak redovnog školovanja uz potrebne prilagodbe do pravomoćnog okončanja spora.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnom ističe da je tužiteljica upisala Gospodarsku školu Varaždin u školskoj godini 2022./2023. za zanimanje administrator i to temeljem mišljenja stručnog tima za profesionalno usmjeravanje, radi stjecanja pogodnosti pri upisu učenika s teškoćama u razvoju od 23. svibnja 2022. godine kojeg je izdao Hrvatski zavod za zapošljavanje, Područni ured u Križevcima kojim su tužiteljici preporučeni programi obrazovanja za pomoćnog cvjećara, pomoćnog kuhara i slastičara te administratora, što dokazuje da je majka tužiteljice bila informirana da njena kći ČU upisuje sukladno procjeni profesionalnog tima u jedno od ponuđenih zanimanja. Ističe da je tužiteljica završila program obrazovanja za učenike s teškoćama u razvoju i stekla nižu stručnu spremu – smjer administrator te da ista može nastaviti obrazovanje za stjecanje više kvalifikacije, međutim ne kao redovni učenik IV razreda za zanimanje komercijalist ili poslovni tajnik, kako je to tražila od tuženika. To iz razloga što su predmetna zanimanja prema HKO 4.2 razina obrazovanja dok je administrator 3. razina. Stoga je tužiteljica završila nižu razinu srednjeg obrazovanja, a ne obrazovni program u trajanju od tri godine u smislu članka 2. stavak 2. Pravilnika o uvjetima i načinima nastavka obrazovanja za višu razinu kvalifikacije, pri čemu tužiteljica brka pojmove te sama činjenica da je tužiteljica polazila srednju školu u trajanju od tri godine nužno ne znači da je stekla i završila strukovni program u trajanju od tri godine. Nadalje, Ministarstvo znanosti i obrazovanja se očitovalo da tužiteljica nastavi obrazovanje u školskoj ustanovi sukladno rješenju o primjerenom programu obrazovanja, te je tužiteljici za vrijeme školovanja osigurana sva podrška potrebna za redovno praćenje nastave. Škola je postupila prema uputama Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih te je dana uputa majci da tužiteljici omogući redovito pohađanje nastave i stručne prakse te da se majci regulira naknada za prijevoz učenice, što je škola i učinila. Majka tužiteljice je 24. listopada 2024. godine Gospodarskoj školi uputila zahtjev za redovno polaženje IV razreda srednje škole, u koje vrijeme je tužiteljica još uvijek bila učenica III razreda zanimanja administrator, slijedom čega je ravnateljica navedene škole majku uputila na mogućnost nakon završetka započetog srednjoškolskog obrazovanja na nastavak obrazovanja u obrazovanju odraslih ili u nastavku obrazovanja u odgojno-obrazovnoj ustanovi koja ga provodi. Nadalje, na temelju inspekcijskog nalaza Agencije od 18. veljače 2025. godine zaključeno je da se tužiteljici u Gospodarskoj školi Varaždin ne može omogućiti redovito školovanje u IV razredu srednje škole za upravnog referenta na razini 4.2. HKO-a jer za to ne postoje pretpostavke definirane zakonodavnim okvirom. Nadalje, očitovanjem Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih od 1. rujna 2025. godine navedeno je da upis tužiteljice u četverogodišnji strukovni program, nakon završetka dvogodišnjeg strukovnog programa, bez polaganja razlikovnih, odnosno dopunskih ispita, u svrhu stjecanja više razine kvalifikacije nije zakonski moguće realizirati bez završetka trogodišnjeg strukovnog programa, slijedom čega je majci bilo sugerirano da bi ČU trebala najprije upisati trogodišnji strukovni program u kojem bi u godinu dana položila razlikovne i dopunske ispite, te tada upisala redovni III razred trogodišnjeg strukovnog programa nakon čijeg bi završetka stekla srednju stručnu spremu. Škola nije negirala mogućnost nikada nastavka obrazovanja tužiteljice, a odbijanjem zahtjeva, koji su bili u suprotnosti zakonskim propisima, nije apsolutno onemogućila u nastavku školovanja koje se prema zakonu može nastaviti u roku od dvije godine od dana završetka strukovnog programa, pa je time rješenje o odbijanju zahtjeva za određivanje privremene mjere opravdano. Predlaže odbiti prijedlog i obvezati tužiteljicu na naknadu troškova postupka tuženiku.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući osporeno rješenje prvostupanjskog upravnog suda u granicama propisanim odredbom članka 135. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. - dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je osporenim rješenjem, uz obrazloženje kakvo je njime dano, povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.

6. Naime, iz spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica pred prvostupanjskim upravnim sudom pokrenula spor radi poništenja rješenja tuženika, klasa: UP/II -602- 02/25-01/2, urbroj: 2186-148-05-25-4 od 11. rujna 2025. godine kojim su odbijene žalbe EU, majke MU na rješenja škole za nastavak obrazovanja od 28. srpnja 2025. godine (točka I.), potvrđena su rješenja Gospodarske škole Varaždin od 11. srpnja 2025. godine, klasa: UP/I-602-03/25-02/11, urbroj: 2186-148-02-25-2 za nastavak obrazovanja u statusu redovnog učenika IV razreda za zanimanje poslovni tajnik; i rješenje od 11. srpnja 2025. godine, klasa: UP/I-602-03/25-01/12, urbroj: 2186- 148-02-25-2 za nastavak obrazovanja u statusu redovitog učenika IV razreda za zanimanje komercijalist. Uz tužbu je tužiteljica podnijela, odnosno predložila i izdavanje privremene mjere na način da se naloži Gospodarskoj školi Varaždin omogućiti nastavak školovanja u statusu redovnog učenika IV razreda za zanimanje komercijalist, koja će ostati na snazi do pravomoćnog okončanja spora ili do drukčije odluke suda. To stoga što tužiteljica trpi tešku i nenadoknadivu štetu jer joj je onemogućeno daljnje školovanje i obrazovanje za zanimanje koje je njezin odabir, što je zajamčeno tužiteljici Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom, pri čemu se poziva na odredbu članka 42. stavak 3. ZUS-a.

7. Prvostupanjski upravni sud je pri odlučivanju o naprijed navedenoj i citiranoj privremenoj mjeri primijenio odredbu članka 42. stavak 3. ZUS-a i odbio prijedlog tužiteljice za izdavanje privremene mjere uz obrazloženje da u konkretnom slučaju tako predloženom privremenom mjerom tužiteljica zapravo traži usvajanje tužbenog zahtjeva te da tužiteljica nije navela niti dokazala razloge zbog kojih bi joj bila nanesena nenadoknadiva i nepopravljiva šteta.

8. Naime, odredbom članka 42. stavak 3. ZUS-a propisano je da sud može na prijedlog stranke izdati privremenu mjeru, ako je to nužno, kako bi se izbjegla šteta koja bi se teško mogla popraviti, a privremena mjera nije protivna javnom interesu, niti bi se njome nanijela veća nenadoknadiva šteta protivnoj stranci.

9. Dakle, iz naprijed navedenog proizlazi da sud prilikom odlučivanja o predloženoj privremenoj mjeri mora prvenstveno utvrditi postoji li vjerojatnost da bi tužiteljici mogla nastati kakva nepopravljiva šteta, te da bi se traženom mjerom šteta mogla spriječ iti. Naime, institut privremene mjere je unesen u upravni spor radi osiguranja nekog potraživanja stranke kako bi se izbjegla teška i nepopravljiva šteta koja bi mogla nastati prije pravomoćnog okončanja spora.

10. Prema ocjeni ovog Suda prvostupanjski upravni sud je postupajući po prijedlogu tužiteljice postupio pretjerano formalistički navodeći da tužiteljica nije dostavila dokaze na temelju kojih bi sud mogao utvrditi nastup teške i nepopravljive štete osim paušalnih navoda.

11. Međutim, ovaj Sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud uz to nadalje propustio utvrditi je li tužiteljica učinila vjerojatnim nastanak okolnosti koje bi mogle dovesti do naprijed navedene štete. Naime, iz žalbe tužiteljice i spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica izgubila socijalna prava (status redovne učenice, da je postala nezaposlena osoba, da je izgubila prava iz zdravstvenog i mirovinskog osiguranja i dječji doplatak) sve iz razloga što joj nije omogućen nastavak redovnog školovanja. Pritom prvostupanjski upravni sud bez obzira na navedeno nije s dovoljno pažnje pristupio prijedlogu tužiteljice za određivanjem privremene mjere. Posljedica neodobravanja nastavka redovnog školovanja je i plaćanje dodatne školarine, putnih troškova itd., što prvostupanjski upravni sud također nije imao u vidu kao niti činjenicu da se radi o osobi s invaliditetom, dakle, posebnoj ranjivoj skupini kod kojih postoji svakako teže nadoknađivanje izgubljenog kako vremena tako i posljedica eventualnih propusta nadležnih tijela.

12. Prema ocjeni ovog Suda sve naprijed navedene činjenice i okolnosti kao i dokazi spisa predmeta ukazuju da predmetnom prijedlogu treba pristupiti sveobuhvatno i s posebnom pozornošću imajući u vidu posljedice donošenja pogrešne odluke.

13. U ponovljenom postupku prvostupanjski upravni sud je u obvezi u što skorijem roku postupiti te utvrditi postoji li u konkretnom slučaju mogućnost da se tužiteljici omogući nastavak školovanja kako je to zatraženo predloženom privremenom mjerom te ujedno i istodobno polaganje razlikovnih predmeta odnosno polaganje dopunskih ispita u svrhu stjecanja više razine kvalifikacije. Pritom treba posebice imati u vidu i ocijeniti mišljenje na koje se poziva tužiteljica – mišljenje Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih, klasa: 602-03/24-03/00118, urbroj: 533-04-25-0002 od 16. lipnja 2025., na kojeg se tužiteljica poziva tvrdeći da u istom mišljenju stoji: "Učenica MU ima zakonske mogućnosti upisati program za stjecanje više kvalifikacije za zanimanje upravni referent pa je škola dužna omogućiti učenici upis i pohađanje srednjoškolskog obrazovanja za stjecanje više kvalifikacije u skladu sa zakonskom regulativom", za koje tužiteljica napominje da se nalazi u sudskom spisu.

14. Uz to, prema dokumentaciji spisa predmeta proizlazi da se radi o učenici koja ima dobre – odlične rezultate u dosadašnjem školovanju (Svjedodžba prvog do trećeg razreda Gospodarske škole Varaždin, te Svjedodžba o završnom radu -sve odličan uspjeh) pa treba prije odlučivanja i mogućnosti upisa i nastavak redovnog školovanja i polaganja dopunskih ispita imati naprijed navedenu činjenicu u vidu.

15. Stoga, s obzirom na sve naprijed navedeno i uočene propuste kako od tuženih tijela tako i prvostupanjskog upravnog suda u ponovljenom postupku potrebno je u potpunosti sagledati cjelokupni spis predmeta te posebice imati u vidu da se nenadoknadiva šteta koja bi se teško mogla popraviti ne mjeri samo gubitkom novčanih sredstava već i gubitkom materijalnih prava, obrazovanja itd.

16. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 2. u vezi odredbe članka 128. stavak 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci rješenja.

U Zagrebu, 25. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner