Poslovni broj: Usž-670/2026-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaha Bassegli Gozze, predsjednika vijeća, Ane Berlengi Fellner i Mirjane Čačić, članica vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja IZO iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Zagreb, Grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci, Rijeka, Erazma Barčića 5, radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-934/2025-14 od 14. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 25. lipnja 2026.
r i j e š i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje se rješenje Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-934/2025-14 od 14. listopada 2025.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog upravnog suda odbačena je tužba tužitelja kao nepravodobna.
2. Tužitelj u žalbi protiv citiranog rješenja prvostupanjskog suda u bitnom smatra da je osporeno sudsko rješenje nezakonito, formalističko, protivno načelima pravičnog postupanja, zaštite vlasništva te predstavlja povredu prava na pristup sudu. Naime, tužitelj navodi da nikad nije zaprimio rješenje tuženika niti je obaviješten o postupku budući da je dostava izvršena opunomoćeniku koji u tom trenutku nije imao stvarni kontakt s tužiteljem koji ima prebivalište u Kanadi. Time što sud nije ocijenio opravdanost razloga zbog kojih tužitelj nije mogao ranije podnijeti tužbu, smatra da mu je povrijeđeno pravo na pristup sudu, dok odbacivanje tužbe bez odlučivanja o meritumu predstavlja povredu prava na djelotvoran pravni lijek. U nastavku obrazlaže da se radi o postupku povrata oduzete imovine te kako su drugi suvlasnici predmetne nekretnine ostvarili pravo na povrat, dok njemu zbog proceduralne pogreške upravnih tijela nije dana jednaka mogućnost, čime da je povrijeđeno načelo jednakosti pred zakonom. Smatra da je time što je tuženik propustio provesti obnovu upravnog postupka radi njegove objektivne spriječenosti došlo do povrede prava na pravično postupanje. Ukazuje na dokaze uz tužbu i žalbu koji da potvrđuju osnovanost njegovih navoda. Predlaže ukinuti osporeno sudsko rješenje, vratiti predmet na ponovno suđenje i odlučiti o meritumu, uz naknadu troškova bez njihove specifikacije.
3. Tuženik i zainteresirana osoba, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporeno rješenje prvostupanjskog upravnog suda u smislu odredbe članka 134. stavak 1. te odredbe članka 128. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da žalbeni navodi tužitelja nisu osnovani.
6. Osporenim rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je tužba tužitelja kao nepravodobna pozivom na odredbu članka 46. stavak 1. točka 1. ZUS-a. Navedenom odredbom propisano je da će sud odbaciti tužbu rješenjem jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora ako utvrdi da je tužba podnesena nepravodobno ili prijevremeno.
7. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je rješenje tuženika od 17. lipnja 2022. uredno dostavljeno opunomoćeniku tužitelja, odvjetniku Adnanu Omanoviću 19. srpnja 2022., o čemu spisu prileži dostavnica. Tužba upravnom sudu podnesena je putem opunomoćenika za primanje pismena poštom preporučeno 15. svibnja 2025.
8. Odredbom članka 40. stavkom 1. ZUS-a propisano je da se tužba podnosi u roku od 30 dana od dana dostave osporene pojedinačne odluke.
9. Kako tužitelj niti ne spori da ga je u upravnom postupku koji je prethodio podnošenju upravne tužbe zastupao opunomoćenik odvjetnik kojem je dostava rješenja tuženika uredno izvršena 19. srpnja 2022., a što se prema odredbi članka 85. stavak 6. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) koja se primjenjuje temeljem odredbe članka 110. stavak 1. ZUS-a smatra dostavom samoj stranci, to je pravilno tužba podnesena prvostupanjskom sudu odbačena kao nepravodobna jer je podnesena izvan roka propisanog citiranom odredbom članka 40. stavak 1. ZUS-a.
10. Razlozi na koje tužitelj prvi put ukazuje tek u žalbi glede nedostatka komunikacije između njega kao davatelja punomoći i izabranog opunomoćenika, nisu okolnosti koje bi mogle dovesti u sumnju zakonitost rješenja prvostupanjskog suda. Ovo stoga jer se prema odredbi članka 130. stavak 3. ZUS-a u žalbi niti ne mogu iznositi nove činjenice, a navedeno predstavlja novu činjenicu u konkretnom slučaju . Neovisno o navedenom, činjenica poslovnog odnosa i komunikacije između tužitelja i odabranog opunomoćenika nije činjenica koja bi se ocjenjivala kao relevantna u konkretnom upravnom sporu, pored nesporne činjenice da spisu prileži propisno sastavljena i potpisana dostavnica o uručenju rješenja tuženika izabranom opunomoćeniku tužitelja čiji sadržaj i urednost ne osporava niti sam tužitelj.
11. Ostali žalbeni navodi tužitelja koji se odnose na meritum spora nisu pravno relevantni jer je u konkretnom slučaju tužba odbačena zbog proceduralnog nedostatka, pa te navode ovaj Sud niti nije ocjenjivao jer ne bi doveli u sumnju zakonitost i pravilnost osporenog sudskog rješenja.
12. Slijedom svega navedenog, trebalo je temeljem odredbe članka 135. stavak 1. u vezi s odredbom članka 128. stavak 4. ZUS-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 25. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća
Vlaho Bassegli Gozze
