Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1830/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Kseniji Grgić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja u pravnoj stvari tužitelja JL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Katarini Jukić Jakopič, odvjetnici u Puli-Pola, protiv tuženika APS DELTA S.A., OIB 45421012929, iz Velikog Vojvodstva Luksemburg, 1855 Luksemburg, Avenue J.F. Kennedy 46A, zastupanog po punomoćniku Mislavu Bistroviću, odvjetniku u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj P- 793/2025-19 od 11. veljače 2026., dana 25. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužitelja i ukida rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj P-793/2025-19 od 11. veljače 2026., i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbačena je tužba (toč. I. izreke). Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova (toč. II. izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 250,00 EUR (toč. III. izreke).

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio tužitelj iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine," broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da rješenje ukine i predmet vrati na ponovan postupak.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenje ovrhe nedopuštenom.

5. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je temeljem ovršne isprave – Ugovora o namjenskom kreditu, koji je solemniziran kod javnog bilježnika Đordana Pahovića, pod brojem OU-850/06 i Dodatka tom Ugovoru, solemniziranog kod istog javnog bilježnikom pod brojem OU-850/06-2, rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr- 1492/2019-63 od 23. rujna 2025. određena ovrha na nekretnini ovršenika (ovdje tužitelja) radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja (ovdje tuženika) u iznosu od 160.625,34 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka, te da ovršenik odmah u rješenju o ovrsi u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi ovršne isprave.

6. Polazeći od utvrđenja da je ovršenik u rješenjem o ovrsi upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a da prethodno protiv toga rješenja o ovrsi na koju bi se tužba nastavljala nije podnio žalbu, prvostupanjski sud zaključuje da odredbe čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. – 11. i čl. 55. st. 3. OZ onemogućuju parničnom sudu postupanje po tužbi radi proglašenja ovrhe nedopuštenom ukoliko prethodno nije izjavljena žalba protiv rješenja o ovrsi, koja je preduvjet za upućivanje ovršenika u parnicu , zbog čega je odbacio tužbu i obvezao tužitelja temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP da tuženiku naknadi parnični trošak.

7. Tužitelj u žalbi navodi da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da isti nije podnosio žalbu protiv rješenja o ovrsi, poslovni broj Ovr-1492/2019-63 od 23. rujna 2025., jer je suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda to učinio, time da je u istom ovršnom postupku prethodno već bilo doneseno prvo rješenje o ovrsi protiv kojega je isti podnio žalbu iz istih razloga zbog kojih je upućen u ovu parnicu, koje po njegovoj žalbi bilo ukinuto odlukom višega suda i vraćeno na ponovan postupak s uputom da je u ponovljenom postupku potrebno preispitati valjanost ovršne isprave, nakon čega je prvostupanjski sud donio novo rješenje o ovrsi kojim ga je ujedno uputio u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

8. Osnovano u žalbi ukazuje tužitelj da nije bilo zakonske osnove za odbačaj tužbe.

8. Valja navesti da je parnica radi proglašenja ovrhe nedopuštenom posebna parnica vezana uz stroge zakonske pretpostavke, odnosno uz radnje izjavljivanja žalbe od strane ovršenika, očitovanje ovrhovoditelja i donošenje rješenja od strane ovršnog suda o upućivanju u parnicu.

9. Točno je da se žalba protiv rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave može podnijeti iz žalbenih razloga taksativno navedenih u odredbi čl. 50. st. 1. toč. 1. – 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – dalje: OZ) i da se ovršenik upućuje u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom ako je žalba izjavljena iz žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9.

-11. OZ, a ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga (čl. 52. st. 3. OZ) , te da tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen, ovršenik može temeljiti samo na razlozima koje je istakao u žalbi u povodu koje je upućen u parnicu (čl. 55. st. 3. OZ) .

10. U konkretnom slučaju ovršenik (ovdje tužitelj) je rješenjem o ovrsi upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi ovršne isprave - Ugovora o namjenskom kreditu i Dodatka tom ugovoru, koji su solemnizirani kod javnog bilježnika Đordana Pahovića, pod brojem OU-850/06 i OU- 850/06-2, nakon što je prvostupanjski sud, u ponovljenom postupku odlučujući o prijedlogu za ovrhu, preispitao valjanost ovršne isprave u skladu sa zaključkom sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. ožujka 2022. i zakazao ročište na kojemu je saslušao ovršenika (tužitelja), koji je osporio tražbinu ovrhovoditelja navodeći da ovrhovoditelj (tuženik) tražbinu temelji na ništetnoj ovršnoj ispravi - ugovoru o kreditu koji je zaključen u valuti CHF i s promjenjivom kamatnom stopom koje odredbe ovršenik smatra nepoštenim i ništetnim.

11. Međutim, sud je u ovršnom postupku ograničen pravnim sredstvima i procesnim odredbama koje su propisane Ovršnim zakonom, jer navedeni Zakon ne propisuje mogućnost ispitivanja ništetnosti ugovora odnosno poštenosti odredbi ugovora o kreditu, niti ovršni sud raspolaže potrebnim činjeničnim i pravnim elementima za ocjenu njihove eventualne nedopuštenosti, kako je to navedeno u odluci suda Europske unije od 26. siječnja 2017. u predmetu C-421/14. Iz tih razloga unutar ovršnog postupka nije moguće ispitivati je li ugovor o kreditu ništetan ili nije, niti je moguće ispitivati poštenost odredbi ugovora o kreditu kao niti opseg tražbine u slučaju eventualne djelomične ništetnosti ugovornih odredbi.

12. Premda ovršenik nije bio izričito upućen da pokrene parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz nekog od žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. -11. OZ, već je upućen kako bi se utvrdilo jesu li pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, taj se žalbeni razlog ništetnosti ovršne isprave-ugovora o kreditu može se razmatrati u okviru žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ, te je ovršenik u parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenom ovlašten isticati i takve prigovore. (Takvo pravo shvaćanje izraženo je u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Rev- 861/2022-2 od 5. listopada 2022. i Rev-1371/21 od 17.10.2023.).

13. Kako je pogrešan pravni pristup prvostupanjskog suda utjecao na pravilnost i zakonitost prvostupanjskog rješenja, valjalo je žalbu tužitelja uvažiti i temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP ukinuti u cijelosti pobijano prvostupanjsko rješenje zajedno sa odlukom o troškovima postupka i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

14. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, nakon provedenog dokaznog postupka meritorno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja.

U Zagrebu, 25. lipnja 2026.

Sutkinja:

Ksenija Grgić