Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-2448/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Iris Gović Penić, kao predsjednika vijeća, Sanje Joka Umićević, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ines Kovačević, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mariu Patači, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatske poštanske banke d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, zastupanog po punomoćnici Andreji Šeša, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 5442/2025-10 od 24. prosinca 2025., u sjednici vijeća 23. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5442/2025-10 od 24. prosinca 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:
„I Utvrđuje se da je ništetna odredba: - iz točke 6.1. Ugovora o kreditu broj: 217036 od 8. svibnja 2008. godine koji su zaključili tužitelj FČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao Korisnik kredita i tuženik Hrvatska poštanska banka d.d. (OIB: 87939104217) ranije Volksbank d.d. kao kreditor, koja glasi: “jednokratno 1,50 % (jedancijelapedesetposto) od iznosa kredita, minimalno 500,00 (petstokunainulalipa) kn naplaćuje se neposredno prije isplate kredita…“
II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 954,64 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. prosinca 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“
2. Protiv te presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25- dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Žalba je neosnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim odredbe iz točke 6.1. Ugovora o kreditu od 8. svibnja 2008. zaključenog između stranaka koja glasi: „jednokratno 1,50% od iznos kredita minimalno 500,00 kuna naplaćuje se neposredno prije isplate kredita“.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju ističe žalitelj jer je izreka prvostupanjske presude jasna, ne proturječi niti sama sebi niti razlozima presude, u presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.
6. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude te je osnovom izvedenih dokaza i njihove ocjene u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.
7. Tako je prvostupanjski sud zaključio da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor zaključili 8. svibnja 2008. Ugovor o kreditu kojim je tužitelju odobren iznos kredita za kupnju vozila od 34.141,75 CHF u kunskoj protuvrijednosti; da je u točki 6.1. Ugovora o kreditu ugovoreno „jednokratno 1,50% od iznos kredita minimalno 500,00 kuna naplaćuje se neposredno prije isplate kredita“, da je tužitelju pri isplati kredita 13. svibnja 2008. naplaćena naknada za obradu kredita u iznosu od 2.295,40 kuna – 304,65 eura; da tužitelj ima status potrošača; da stranke nisu pojedinačno pregovarale o spornoj ugovornoj odredbi.
8. Na tako pravilno i potpunu utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u točki I. izreke pobijane prvostupanjske presude.
9. Direktivom 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke.
10. Prema presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C- 26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.
11. S obzirom na to da tužitelj kao potrošač nije bio u mogućnosti pregovarati s tuženikom u svezi naknade za obradu kredita, to je očito u pitanju ništetna ugovorna odredba. Tužitelju je trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti odredbu ugovora kako bi mogao predvidjeti posljedice koje iz toga ugovora proizlaze, a što podrazumijeva i predmetnu odredbu ugovora o kojoj tužitelj nije bio u poziciji pregovarati.
12. S tim u vezi radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su svi sudionici u postupku obveznih odnosa, kao u konkretnom slučaju, dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa.
13. Pravilno je utvrđeno da je tuženik povrijedio interese i prava tužitelja, potrošača o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, a uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja potrošača, te je stoga ta ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna, rezultira time da je tuženik, koji je dakle odgovoran za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe, jer je istu nametnuo tužitelju, potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja, nepošten stjecatelj.
14. Sud prvog stupnja pravilno je ocijenio neosnovanim prigovor zastare. Tuženik neosnovano ističe prigovor zastare, a to stoga jer se ovdje radi o tužbi na utvrđenje u smislu čl. 187. st. 1. ZPP te isto tako valja reći da je Građanski odjel Vrhovnog suda RH na svojoj sjednici 30. siječnja 2020. donio zaključak kojim je određeno da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedicu utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
15. Iz svega iznesenog proizlazi da je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo jer je utvrdio da tuženik nije dokazao da se o predmetnoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo s tužiteljem, da tužitelju nije bilo obrazloženo na što se konkretno odnosi ta naknada, da takva ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana a na štetu tužitelja kao potrošača cijeneći pri tome da je tužitelj isplatio na ime te naknade iznos koji je utužen a s druge strane tuženik temeljem iste ugovorne odredbe nije imao obvezu prema tužitelju kao i da tuženik nije niti obrazložio koji mu je i u kojem iznosu trošak nastao, a koji bi trebao biti eventualno namiren ugovorenom naknadom.
16. Odluka o parničnom trošku temelji se na pravilnoj primjeni čl. 154. st. 1. ZPP. Prvostupanjski sud pravilno je postupio kada je parnični trošak odredio sukladno vrijednosti predmeta spora od 1.327,22 eura obzirom se ovdje radi o tužbi na utvrđenje te se prema ocjeni suda drugog stupnja ne radi o zlouporabi prava u postupku od strane tužitelja.
17. Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP).
U Zagrebu, 23. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća:
mr.sc. Iris Gović Penić
