Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2418/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Kmetu, odvjetniku u Slavonskom Brodu, protiv tuženika CT, [adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Marini Burić, odvjetnici u Osijeku , radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pn-22/2025-17 od 30. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj dana 23. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika CT kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pn-22/2025-17 od 30. ožujka 2026. u točkama I. i III. izreke.

II. Odbija se žalba tužitelja OT kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pn-22/2025-17 od 30. ožujka 2026. u točki II. izreke.

III. Odbija se zahtjev tuženika CT za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 250,00 eura.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja OT za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 312,50 eura.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku CT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju OT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade imovinske štete iznos od 3.096,25 eura (slovima: tritisućedevedesetšesteuradvadesetpetcenti) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. ožujka 2026. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. U preostalom dijelu zakonskih zateznih kamata, tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju prouzročene parnične troškove u iznosu od 1.704,16 eura (slovima: tisućusedamstočetirieurašesnaestcenti), sve u roku od 15 dana.

IV. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka odbija se kao neosnovan."

2. Protiv točaka I. i III. prvostupanjske presude, žalbu podnosi tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik u bitnome prigovara nalazu i mišljenju prometnog vještaka Dražena Jeđuda. Naime, tuženik ističe kako vještak uopće nije mogao utvrditi ključne okolnosti prometne nesreće: dinamiku nastanka, brzinu kretanja vozila tužitelja, putanju i brzinu psa. Nalaz i mišljenje vještaka se temelji na pretpostavkama, a ne činjenicama, što nije u skladu sa svrhom i naravi provođenja vještačenja. Na temelju hipotetskih scenarija vještak u nalazu ističe da vozač nije imao mogućnost izbjegavanja prometne nesreće , tj. naleta vozila na psa. Međutim, nalaz koji se temelji na hipotetskim scenarijima nije u skladu sa pravilima struke i ne može biti korišten kao dokaz u ovome predmetu. Nadalje, vještak nije izvršio neposredni pregled oštećenog vozila, već je izvršio uvid u fotografije vozila nepoznatog podrijetla iz kojih se ne može zaključiti jesu li fotografirane odmah nakon štetnog događaja, tj. je li prikazuju stanje vozila neposredno nakon prometne nesreće. Bez neposrednog pregleda vozila, vještak nije mogao utvrditi jesu li oštećenja vozila nastala u predmetnom štetnom događaju. Uzevši u obzir sve iznesene manjkavosti nalaza i mišljenja vještaka Jeđuda, prvostupanjski sud je trebao provesti dopunsko ili novo vještačenje, kako je to predlagao tuženik. Nadalje, tuženik pobija i odluku o trošku postupka, navodeći da je prvostupanjski sud trebao razmjerno umanjiti uspjeh tužitelja u ovome postupku, budući da tužitelj nije uspio u cijelosti sa svojim zah tjevom. Tuženik predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu (u pobijanom dijelu) i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, podredno predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu (u pobijanom dijelu) u smislu žalbenih navoda. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 eura.

3. Protiv točke II. prvostupanjske presude, žalbu podnosi tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj se protivi tijeku zatezne kamate kojeg je na dosuđeni iznos naknade štete odredio prvostupanjski sud. Naime, sud prvog stupnja je ocijenio da kamata počinje teći od dana prvostupanjske presude , tj. od 30. ožujka 2026., dok je tužitelj potraživao kamatu na iznos naknade štete od 1. srpnja 2022. Tužitelj ustraje kod zatraženog tijeka zatezne kamate, navodeći da je tuženik od 1. srpnja 2022. u zakašnjenju sa isplatom naknade štete. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu (u pobijanom dijelu) u smislu žalbenih navoda. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 eura.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. Ispitivanjem prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji je prethodio njenom donošenju nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, dalje u tekstu: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6.1. Suprotno žalbenim navodima tužitelja i tuženika, nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP -a, budući da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, a presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja, konačno uređen podneskom od 16. ožujka 2026. (list 91-92 spisa) za isplatu iznosa od 3.096,25 eura, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 1. srpnja 2022. do isplate. Utuženi iznos predstavlja imovinsku štetu na automobilu u vlasništvu tužitelja, koja šteta je nastala naletom vozila na psa, koji pas je u vlasništvu tuženika.

7.1. Prvostupanjski sud je ocijenio da je zahtjev tužitelja, u pogledu glavnice potraživanja, u cijelosti osnovan. Dakle, prvostupanjski sud je ocijenio da je na automobilu u vlasništvu tužitelja nastala imovinska šteta u utuženom iznosu od 3.096,25 eura, koja šteta je nastala naletom automobila tužitelja na psa u vlasništvu tuženika. Međutim, prvostupanjski sud je djelomično odbio zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na utuženi iznos, ocijenivši da kamata teče od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 30. ožujka 2026.

7.2. Dakle, prvostupanjski sud je odbio zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate koja na utuženi iznos teče od 1. srpnja 2022. do 29. ožujka 2026.

8. Tuženik u tijeku prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka nije osporavao da je tužitelj vozilom naletio na psa u njegovom (tuženikovom) vlasništvu.

9. Međutim, tuženik ističe da postoji doprinos tužitelja u nastanku štetnog događaja i visini prouzročene štete, radi čega tuženik nije u obvezi nadoknaditi cjelokupnu prouzročenu štetu. Tuženik ustraje na takvim navodima u svojoj žalbi, ističući kako nalaz i mišljenje prometnog vještaka Dražena Jeđuda ne predstavlja vjerodostojan dokaz da tužitelj nije doprinio predmetnom štetnom događaju .

10. U provedenom dokaznom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- da je, dana 31. srpnja 2022. godine u mjestu [adresa] u 1:20 sati, tužitelj OT, upravljajući osobnim automobilom marke Volkswagen Golf registracijske oznake [registarska oznaka], naletio na psa (rotvajlera)

- da se prometna nesreća dogodila kao puni frontalni nalet prednjeg središnjeg dijela osobnog automobila tužitelja na desni bočni dio tijela psa

- da se u trenutku prometne nesreće tužitelj sa osobnim automobilom kretao kolnikom [adresa] ([adresa]) iz smjera juga u smjeru sjevera, a pas se kretao preko kolnika iz smjera zapada u smjeru istoka, odnosno s lijeve na desnu stranu gledano u smjeru kretanja vozila tužitelja

- da je u vrijeme nastanka štetnog događaja bila noć, a da predmetna dionica kolnika ceste nije bila osvijetljena javnom rasvjetom

- da je tužitelj, uzevši u obzir uvjete vidljivost i konfiguraciju terena, mogao uočiti psa 6,2 metara prije dolaska psa u naletni položaj

- da tužitelj nije bio alkoholiziran u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja

- da tužitelj nije mogao izbjeći nalet vozila na psa

- da je pas u vlasništvu tuženika CT

- da se pas na kolniku ceste nalazio bez nadzora vlasnika, tj. tuženika

- da su, radi naleta vozila na psa, na vozilu tužitelja nastala sljedeća oštećenja: oštećenja prednjeg branika, maske motora, prednjeg desnog svjetla za maglu, poklopca motora, prednjeg svjetla, prednjeg desnog blatobrana, posude za tekućinu za pranje stakla, usisnika filtera zraka

- da je na vozilu tužitelja nastala totalna šteta u iznosu od 5.485,26 eura

- da je tuženik tužitelju, na ime prouzročene štete, isplatio novčani iznos od

18.000,00 kuna, tj. 2.389,01 eura

11. Radi utvrđenja je li tužitelj mogao izbjegnuti nastanak štetnog događaja te visine štete na vozilu tužitelja, u postupku je provedeno prometno-strojarsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za promet, procjenu i tehniku motornih vozila, Draženu Jeđudu, univ. spec. traff.

11.1. Iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka Jeđuda (list 78-85 spisa) proizlazi kako je od Policijske postaje Belišće pribavio zapisnik o očevidu i situacijski plan, a za potrebe utvrđivanja mogućnosti izbjegavanja prometne nezgode. Što se tiče analize oštećenja na vozilu tužitelja i utvrđivanja visine štete, vještak je izvršio uvid u fotografije očevida koje je Policijska postaja Belišće dostavila u spis predmeta (list 66-75 spisa) te uvid u fotografije tužitelja (list 27-40 spisa).

11.2. S obzirom na oblik i prostorni raspored oštećenja na vozilu tužitelja i očevidnu dokumentaciju, vještak Jeđud zaključuje da se prometna nesreća dogodila kao puni frontalni nalet prednjeg središnjeg dijela vozila tužitelja na desni bočni dio tijela psa tuženika. U trenutku prometne nesreće tužitelj se sa svojim automobilom kretao kolnikom [adresa] iz smjera juga u smjeru sjevera, a pas tuženika se kretao preko kolnika iz smjera zapada u smjeru istoka, odnosno s lijeve na desnu stranu gledano u smjeru kretanja vozila tužitelja. U trenutku prometne nesreće je bila noć, a šira zona mjesta događaja nije bila osvijetljena javnom rasvjetom (kako proizlazi iz zapisnika o očevidu te iz fotografija očevida). Prema očevidnoj dokumentaciji pas se kretao preko kolnika iz smjera zapada u smjeru istoka. Sa zapadne strane na kolnik se nadovezivala bankina širine 1,20 m, odvodni kanal širine 4,00 m i travnata površina širine 4,00 m. Obzirom na uvjete vidljivosti i konfiguraciju terena tužitelj je mogao uočiti psa u trenutku njegovog izlaska iz odvodnog kanala, odnosno oko 6,2 m prije dolaska psa u naletni položaj. Vještak ističe kako na temelju materijalnih tragova nije moguće odrediti brzinu kretanja psa. Ako je u trenutku prometne nesreće pas pretrčavao kolnik, isti se mogao kretati brzinom oko 15 km/h, pa bi u tome slučaju vrijeme mogućeg uočavanja psa od strane tužitelja bilo oko 1,5 sekundi. Vrijeme reagiranja prosječno trijeznog vozača u uvjetima smanjene vidljivosti (noć) poduzimanjem radnje kočenja je prosječno oko 1,0 – 1,2 sekundi. Budući da je vrijeme mogućeg uočavanja psa bilo neznatno veće od vremena reagiranja prosječno trijeznog vozača, u slučaju da je pas pretrčavao kolnik tužitelj ne bi imao tehničku mogućnost za izbjegavanje prometne nesreće.

11.3. Što se tiče utvrđenja visine štete na vozilu, vještak Jeđud ističe da je rješenjem suda o provođenju vještačenja određen pregled vozila tužitelja radi utvrđivanja visine štete. Međutim, vještak je dana 21.11.2025. godine kontaktirao punomoćnika tužitelja koji je iskazao da tužitelj više nije u posjedu predmetnog vozila, stoga pregled vozila nije moguće izvršiti. Analizom oštećenja koja su vidljiva na fotografijama očevida i koja su navedena u zapisniku o očevidu sa oštećenjima koja su navedena u izvidu štete

(list 11 spisa) je utvrđeno sljedeće:

- oštećenja branika, nosača prednje reg istracijske pločice, rešetki prednjeg branika, PDC senzora, mlaznice za pranje prednjih svjetala, prednjeg spojlera, ukrasne maske, prednjeg poklopca, prednjih svjetala, prednjeg desnog svjetla za maglu i usisne cijevi filtera zraka su vidljiva na fotografijama iz očevidne dokumentacije

- oštećenja poprečnog nosača prednjeg branika i nosača prednjeg branika ne mogu biti vidljiva dok se ne izvrši demontaža obloge branika. Navedena oštećenja su vidljiva na fotografijama koje je u spis priložio tužitelj. Obzirom da se nosači prednjeg branika nalaze u zoni udara, njihovo oštećenje se može dovesti u uzročno-posljedičnu vezu s prometnom nesrećom.

- oštećenje prednje vezne stijene (nosača brave) nije vidljivo na fotografijama očevida, ali je vidljivo na fotografijama koje je u spis dostavio tužitelj. Obzirom da se prednja vezna stijena nalazi u zoni udara, njezino oštećenje se može dovesti u uzročno-posljedičnu vezu s prometnom nesrećom.

- oštećenja hladnjaka motora, kondenzatora klime i hladnjaka stlačenog zraka sa usmjerivačima ne mogu biti vidljiva dok se ne izvrši demontaža obloge prednjeg branika. Oštećenje kondenzatora klime je vidljivo na fotografijama koje je dostavio tužitelj. Obzirom da se navedena oštećenja nalaze u zoni udara ista se mogu dovesti u uzročno-posljedičnu vezu s prometnom nesrećom.

Vještak potom zaključuje da se sva oštećenja sa izvida štete i ponude za popravak vozila mogu dovesti u uzročno-posljedičnu vezu s predmetnom prometnom nesrećom.

11.4. Nadalje, vještak je izračunao da su troškovi popravka vozila veći od tržišne vrijednosti vozila umanjene za procijenjenu vrijednost ostatka, stoga popravak vozila ugradnjom novih dijelova i sklopova nije ekonomski isplativ. Dakle, na vozilu je nastala totalna šteta koja se procjenjuje na 5.485,26 eura.

12. Vještak Jeđud je usmeno saslušan na ročištu održanom dana 18. ožujka 2026. (list 96 -101 spisa) gdje je u cijelosti ostao kod svog nalaza i mišljenja.

12.1. Naime, vještak Jeđud ističe kako je zaključio da je pas pretrčavao kolnik, budući da je to uobičajeni način kretanja psa preko kolnika. U konkretnim uvjetima smanjene vidljivosti (noć) prosječno reagiranje vozača poduzimanjem radnje kočenja je od 1 do 1,2 sekunde. Uzevši u obzir put koji je pas prešao kod izlaska iz odvodnog kanala do dolaska u naletni položaj i činjenicu da je pretrčavanje psa preko kolnika uobičajeni način kretanja, tužitelj u takvoj prometnoj situaciji nije imao tehničku mogućnost izbjeći nalet vozila na psa. Vještak ponovno ističe da je vrijeme mogućeg uočavanja psa utvrdio temeljem konfiguracije terena sa zapadne, odnosno lijeve strane kolnika.

12.2. Nadalje, vještak Jeđud ističe kako je utvrdio oštećenja vozila i visinu štete na vozilu temeljem fotografija iz očevidne dokumentacije (list 66-75 spisa), fotografija tužitelja (list 27-40 spisa), izvida štete (list 11 spisa) i ponude za popravak vozila (list 8-10 spisa). S obzirom na oblik i prostorni raspored oštećenja koja su vidljiva na fotografijama tužitelja može se zaključiti da su ista nastala u predmetnoj prometnoj nesreći. Na fotografijama tužitelja je vidljiva registracijska oznaka koja odgovara registracijskoj oznaci predmetnog vozila, osim toga na fotografijama je također vidljivo da se radi o vozilu VW Golf 2.0 TDI GTD što također odgovara predmetnom vozilu. Dakle, vještak ističe kako je točan stupanj oštećenja moguće utvrditi na temelju cjelokupne dokumentacije koja prileži spisu. Naposljetku, vještak ponavlja kako je utvrdio da su oštećenja u uzročno-posljedičnoj vezi sa predmetnim događajem temeljem oblika prostornog rasporeda i intenziteta oštećenja.

13. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, nalaz i mišljenje vještaka Dražena Jeđuda, kao i njegova usmena dopuna, je stručan, jasan, obrazložen, sačinjen u skladu sa pravilima struke i sukladno čl. 258 st. 1. ZPP-a. Stoga su svi prigovori tuženika koji su usmjereni na stručnost tog nalaza i mišljenja, koje prigovore tuženik ističe u žalbi, neosnovani. Stoga je i prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio prijedlog tuženika za provođenje dopunskog prometnog vještačenja.

14. Naime, vještak Jeđud je naveo sve relevantne činjenice kojima je raspolagao temeljem policijske očevidne dokumentacije, opisao je položaj i smjer kretanja vozila tužitelja i psa tuženika te je obrazložio ograničenja rekonstrukcije dinamike štetnog događaja, koja ograničenja su posljedica nedostatka materijalnih tragova na mjestu događaja. Vještak je uvjerljivo obrazložio da je vrijeme mogućeg uočavanja psa od strane tužitelja iznosilo samo oko 1,5 sekundi, uzevši u obzir konfiguraciju terena i uvjete smanjene vidljivosti, slijedom čega tužitelj nije imao tehničku mogućnost izbjeći nastanak predmetnog štetnog događaja.

15. Nadalje, vještak je uvjerljivo obrazložio da su sva oštećenja na vozilu tužitelja posljedica predmetnog štetnog događaja, uzevši u obzir prostorni raspored oštećenja na vozilu. Naime, kako je riječ o frontalnom naletu vozila tužitelja na tijelo psa, logično je da su na prednjem dijelu vozila tužitelja nastala oštećenja. Naime, vještak je istaknuo da su sva opisana oštećenja upravo na prednjem dijelu vozila, tj. u zoni udara vozila tužitelja na tijelo psa. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da određena oštećenja nisu posljedica predmetnog štetnog događaja.

16. Slijedom navedenog, nalaz i mišljenje vještaka Jeđuda predstavlja vjerodostojan dokaz za utvrđivanje dinamike nastanka štetnog događaja i visine štete koju je tužitelj pretrpio u ovom štetnom događaju.

17. Uzevši u obzir sve navedeno, ovaj sud drugog stupnja zaključuje da tužitelj, kao vozač osobnog automobila, nije mogao pravovremeno uočiti psa na kolniku, radi čega tužitelj nije objektivno mogao izbjegnuti nalet na psa. Stoga tužitelj nije doprinio nastanku predmetnog štetnog događaja, kako je to pravilno zaključio i sud prvog stupnja

18. Nadalje, ovaj sud drugog stupnja utvrđuje da je, uzevši u obzir oštećenja koja su u uzročno-posljedičnoj vezi sa predmetnim štetnim događajem, na vozilu tužitelja nastala totalna šteta u iznosu od 5.485,26 eura. Navedeni iznos predstavlja visinu imovinske štete na vozilu tužitelja.

19. Sukladno čl. 119. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, dalje u tekstu: ZSPC), stoku i druge životinje ne smije se voditi niti ostavljati na cesti bez nadzora odnosno vlasnici su dužni poduzeti sve mjere da iste ne izađu na cestu bez nadzora.

20. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, tuženik je postupio protivno citiranoj odredbi ZSPC-a, a što je dovelo do oštećenja vozila tužitelja. Naime, tuženik je propustio osigurati nadzor nad životinjom i spriječiti njezino nekontrolirano kretanje po javnoj cesti. Pas se u trenutku štetnog događaja nalazio na kolniku dok su bili noćni uvjeti vožnje, tj. uvjeti smanjene vidljivosti, a čime je predstavljao iznenadnu i opasnu prepreku za sudionike cestovnog prometa.

21. Ostavljanjem psa bez nadzora i omogućavanjem njegovog izlaska na kolnik, tuženik je propustio upotrijebiti dužnu pažnju, koja se od vlasnika životnije zahtijeva, uslijed čega je došlo do nastanka predmetnog štetnog događaja. Dakle, postoji izravna uzročna veza između propusta tuženika u nadzoru nad psom u njegovom vlasništvu i štete koja je nastala na vozilu tužitelja.

22. Stoga je prvostupanjski sud pravilno odlučio da je tuženik dužan u cijelosti nadoknaditi štetu koja je tužitelju nastala u predmetnom štetnom događaju. Uzevši u obzir da visina štete na vozilu tužitelja iznosi od 5.485,26 eura te da je tuženik tužitelju isplatio, na ime pretrpljene štete, nesporni iznos od 2.389,01 eura, pravilno je prvostupanjski sud naložio tuženiku da isplati tužitelju razliku stvarno nastale štete i nesporno isplaćenog iznosa, tj. iznos od 3.096,25 eura (točka I. izreke prvostupanjske presude).

23. Nadalje, suprotno žalbenim navodima tužitelja, a što se tiče tijeka zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete, pravilno je prvostupanjski sud odredio da kamata teče od dana donošenja prvostupanjske presude. Naime, u konkretnom predmetu, procijenjena je totalna šteta na vozilu tužitelja, a što znači da uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, tj. nije moguće dovesti vozilo tužitelja u stanje prije štetnog događaja. U takvim okolnostima, oštećenik, tj. tužitelj ima pravo na naknadu štete u visini novčanog iznosa koji predstavlja protuvrijednost za uništeno vozilo prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, sukladno čl. 1089. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, dalje u tekstu: ZOO). Budući da je tek u tom trenutku utvrđena visina obveze tuženika, tuženik tada i pada u zakašnjenje s njezinim ispunjenjem. Dakle, zatezna kamata na iznos naknade štete na vozilu tužitelja teče od dana donošenja presude suda prvog stupnja, a ne od dana nastanka štetnog događaja, a kako je to pravilno ocijenio i prvostupanjski sud. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja u pogledu odbijajućeg dijela zahtjeva za isplatu zatezne kamate.

24. S obzirom da tužitelj u sporu nije uspio samo djelomično u pogledu zahtjeva za isplatu zatezne kamate, koja predstavlja sporedno potraživanje i neznatni dio tužbenog zahtjeva, odluka o trošku, sadržana u točki III. prvostupanjske presude, donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a.

25. Pogrešno tuženik tumači da je, prilikom određivanja uspjeha parničnih stranaka u sporu, potrebno primijeniti odredbu čl. 154. st. 2. ZPP -a. Naime, premda je tužitelj, u vrijeme pokretanja parničnog postupka, zahtijevao isplatu iznosa od 8.072,64 eura, tužitelj je kasnije uskladio svoj tužbeni zahtjev (sukladno rezultatima provedenog vještačenja i isplati nespornog iznosa naknade štete) te je konačno zahtijevao isplatu iznosa od 3.096,25 eura. Uspjeh stranaka u parničnom postupku se razmatra u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev, tj. u odnosu na zahtjev u iznosu od 3.096,25 eura. Premda je tužitelj prvotno zahtijevao isplatu većeg iznosa od 8.072,64 eura, tuženik se nije protivio djelomičnom povlačenju tužbe s 8.072,64 eura na 3.096,25 eura, a nije ni potraživao trošak postupka u odnosu na povučeni dio tužbe. Naime, povlačenje tužbe može biti od utjecaja na odluku o troškovima postupka isključivo ako bi tuženik podnio zahtjev za naknadu troškova nakon što je tužitelj povukao tužbu, sukladno čl. 164. st. 8. ZPP-a, međutim, tuženik u konkretnom predmetu nije to uradio, radi čega povučeni dio tužbe nije od utjecaja na odluku o troškovima postupka, već se taj dio tužbe promatra kao da nije niti podnesen. Slijedom svega navedenoga, uspjeh parničnih stranaka i obračun troškova postupka se razmatra isključivo u odnosu na iznos od 3.096,25 eura, koji predstavlja iznos u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.

26. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu te primjenom odredbe iz članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke drugostupanjske presude. Nadalje, valjalo je odbiti i žalbu tužitelja kao neosnovanu te primjenom odredbe iz članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučiti kao u točki II. izreke drugostupanjske presude.

27. Sukladno čl. 166. st. 1. ZPP, odlučeno je i o zahtjevu tuženika za naknadu troška nastalog povodom njegove žalbe i odgovora na žalbu tužitelja. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška za sastav žalbe, budući da sa žalbom nije uspio. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u točki III. izreke drugostupanjske presude te odbiti zahtjev za naknadu troškova tuženika, nastalih u tijeku žalbenog postupka.

28. Sukladno čl. 166. st. 1. ZPP, odlučeno je i o zahtjevu tužitelja za naknadu troška nastalog povodom njegove žalbe. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška za sastav žalbe, budući da sa žalbom nije uspio. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u točki IV. izreke drugostupanjske presude te odbiti zahtjev za naknadu troškova tužitelja, nastalih u tijeku žalbenog postupka.

U Zagrebu, 23. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić