Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-369/2025-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sabine Dugonjić, kao predsjednika vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BE, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Vladimir Vujičić, odvjetnik u Visu, protiv prvotužene TE, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Andrija Kuzmanić, odvjetnik u Splitu, i drugotuženika GE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Vedrana Kovačić, odvjetnica u Splitu, radi utvrđenja i uknjižbe, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2656/2020-37 od 07. studenoga 2024. i presude temeljem priznanja Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2656/2020 od 22. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 23. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Ukidaju se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2656/2020-37 od 07. studenoga 2024. kao i presuda temeljem priznanja Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2656/2020 od 22. studenog 2022., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem, a odluka o troškovima postupka povodom žalbe ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik za cijelo nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] ZGR kuća stojna 32 m2 Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], stoga se ovlašćuje temeljem ove presude po njezinoj pravomoćnosti provesti u zemljišnoj knjizi na predmetnoj nekretnini uknjižbu prava vlasništva na svoje ime, što je tužena dužna trpjeti." ali je pod II prihvaćen podredni tužbeni zahtjev koji glasi: "Nalaže se tuženoj u roku od 15 dana izdati tužitelju ispravu podobnu za upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi za cijelo na ime tužitelja u odnosu na nekretninu oznake kat. čest. [katastarska čestica] ZGR kuća stojna 32 m2 Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], jer će u protivnom tu ispravu zamijeniti ova presuda.". Konačno, pod III naloženo je tuženoj naknaditi tužiteljicama parnični trošak u iznosu od 2.142,46 eur sa zateznom kamatom koja teče od donošenja presude do isplate.

2. Protiv ovakve odluke žalbu u dijelu pod I izreke podnosi tužitelj iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19-dalje: ZPP), sa prijedlogom da se ista odluka preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu troškova postupka povodom žalbe.

3. Protiv usvajajućeg dijela presude žalbu podnosi i tuženik iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. ZPP, sa prijedlogom da se ista odluka preinači u smislu žalbenih navoda, , uz naknadu troškova postupka povodom žalbe

4. U odgovoru na žalbu tužitelj se protivi navodima žalbe te predlaže istu odbiti i potvrditi njome pobijanu odluke u tom dijelu.

5. Pobijanom presudom temeljem priznanja prihvaća se tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika pod 2 GE, koji glasi: "I Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik fizičkog (materijalno odijeljenog) dijela kat. čest. [katastarska čestica] zgr. ZU 7586 K. O. [katastarska općina], koji fizički (materijalno odijeljeni) dio ove čestice ima površinu od 12 m2, a označen je na skici lica mjesta iz nalaza stalnog sudskog vještaka za geodeziju Rajka Radišića ing. geod., iz travnja 2006. (koji nalaz je izrađen za potrebe ovosudnog postupka IIP -71/03) zelenom bojom. II Tužitelj je ovlašten, po pravomoćnosti ove presude, zatražiti i postići u zemljišnoj knjizi, uknjižbu prava vlasništva na svoje ime, na: - fizičkom (materijalno odijeljenom) dijelu kat. čest. [katastarska čestica] zgr. ZU 7586 K. O. [katastarska općina], koji fizički (materijalno odijeljeni) dio ove čestice ima površinu od 12 m2, a označen je na skici lica mjesta iz nalaza stalnog sudskog vještaka za geodeziju Rajka Radišića ing. geod., iz travnja 2006. (koji nalaz je izrađen za potrebe ovosudnog postupka IIP71/03) zelenom bojom , a to sve nakon izrade parcelacijskog elaborata i prijavnog lista kojim će se od: - fizičkog (materijalno odijeljenog) dijela kat. čest. [katastarska čestica] zgr. ZU 7586 K. O. [katastarska općina], koji fizički (materijalno odijeljeni) dio ove čestice ima površinu od 12 m2, a označen je na skici lica mjesta iz nalaza stalnog sudskog vještaka za geodeziju Rajka Radišića ing. geod., iz travnja 2006. (koji nalaz je izrađen za potrebe ovosudnog postupka IIP71/03) zelenom bojom formirati posebna nekretnina. III Ova presuda zamjenjuje suglasnost tuženika na parcelacijski elaborat i prijavni list kojim će se od: - fizičkog (materijalno odijeljenog) dijela kat. čest. [katastarska čestica] zgr. ZU 7586 K. O. [katastarska općina], koji fizički (materijalno odijeljeni) dio ove čestice ima površinu od 12 m2, a označen je P-2656/2020 2 na skici lica mjesta iz nalaza stalnog sudskog vještaka za geodeziju Rajka Radišića ing. geod., iz travnja 2006. (koji nalaz je izrađen za potrebe ovosudnog postupka IIP71/03) zelenom bojom, formirati posebna nekretnina kako je opisano pod točkom II izreke ove presude."

6. Protiv te presude žalbu podnosi I tuženik iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. ZPP, sa prijedlogom da se ista odluka ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu troškova postupka povodom žalbe.

7. Žalbe su osnovane.

8. U pobijanoj odluci sud prvog stupnja utvrđuje prije svega kako temeljem stanja spisa ne može prihvatiti tvrdnju tužitelja o stjecanju prava vlasništva dosjelošću, jer da nedostaju jasni dokazi o stvarnoj faktičkoj vlasti nekretnine tužitelja i njegovih pravnih prednika RE i ŠE te B i KE ali da ipak izvedeni dokazi upućuju na osnovanost podrednog tužbenog zahtjeva postavljenog radi izdavanja tabularne isprave podobne za upis tužiteljevog prava vlasništva na istoj čest. zgr. [katastarska čestica] u zemljišnim knjigama za koju je odbijen zahtjev za utvrđenje vlasništva. Tako sud konačno tvrdi da nije bilo spomena da bi stranke ili njihovi pravni prednici bili vlasnici drugih nekretnina ili kakvih vrijednih stvari na ovom predjelu otoka [adresa], pa da je logično da su se njihova pismena u prepisci odnosila upravo na ovdje spornu česticu jer da je i sam RE prije desetak godina spomenuo kako nema interesa za predmetnom nekretninom i kako ju je prodao ili namjerava prodati tužitelju. Stoga sud zaključuje usvajajući podredni zahtjev kako su tužitelj BE te ŠE i RE slobodnom voljom i suglasno stupili u obvezno-pravni odnos što je uzrokovalo nastanak obveze prodavatelja RE, kao upisanog vlasnika nekretnine, ispuniti obvezu i omogućiti upis tog prava u zemljišnim knjigama u korist kupca , koja da nije izrađena, a u međuvremenu je vlasnik preminuo, pa da je tužitelj ovlašten zahtijevati ispunjenje obveze od tužene, kao nasljednice.

9. Tužitelj međutim tijekom spora tvrdi kako je KE pok. RE je 1970 – ih godina predmetnu nekretninu kupio od IE, isplatio je cijenu i odmah stupio u posjed a naslijedila su ga u jednakim dijelovima njegova dva sina sada pokojni RE pok. KE i ŠE koji su 2012. godine predmetnu nekretninu u usmenom obliku prodali tužitelju, te da je ovaj isplatio dogovorenu kupoprodajnu cijenu u cijelosti i stupio u posjed, pa tužitelj tvrdi kako posjed nekretnine ima preko pedeset godina, zajedno s prednicima.

10. Ujedno, tužitelj tvrdi i to kako su u srpnju 1994. ugovor o prodaji zaključili RE i IE navodeći kako je RE 1978 godine od IE kupio predmetnu nekretninu, pa je potom samo RE presudom od 19. listopada 2017. broj II P-71/03 utvrđen vlasnikom predmetne nekretnine.

11. Tužitelj međutim tvrdi kao je RE sa ocem KE i bratom ŠE dogovorio kako će baš on preuzeti na sebe rješavanje problema upisa prava vlasništva iako je potom 2012. zajedno s bratom ŠE prodao predmetnu nekretninu tužitelju i obojici im je tužitelj za to isplatio cijenu što utvrđuje i sam sud prvog stupnja, pa da isto ukazuje kako je nekretninu od IE kupio otac KE, u kojem smislu sud nije u dovoljnoj mjeri ocijenio iskaze svjedoka UE, DE i LE pa i svjedok EE u parnici P-71/03 koju parnicu je RE vodio pred sudom protiv Grada Visa. Konačno, tužitelj tvrdi kako svjedoci DE i LE tvrde da na toj ruševini upravo tužitelj istu održava čišćenjem i obilaženjem.

12. I tuženik tvrdi kako sud nije smio donijeti pobijanu presudu nakon presude na temelju priznanja P-2656/2020 od 22. studenog 2022 (a žalba protiv iste nije još nije riješena) predmet koje je čest. zgr. [katastarska čestica]., a postoji i plomba posl.br: Z-34455/2024 vjerojatno iza rješenju o nasljeđivanju iza pok. GE, a ovaj postupak unatoč tome nije prekinut.

13. Tužena tvrdi kako prihvaćanje podrednog a odbijanje prvotnog zahtjeva ukazuje na očitu proturječnost u obrazloženju pobijane odluke, pri čemu da je upravo tužena stekla vlasništvo iza svog supruga u trenutku njegove smrti te je uknjižila pravo vlasništva na temelju sudske odluke i s povjerenjem u zemljišne knjige pri čemu su u korist utvrđenja posjedovanja uzete u obzir izjave trećih osoba koje nisu predložene kao svjedoci u parnici, već se radi o prepisci upitne valjanosti.

14. Sud stoga po tuženiku pogrešno utvrđuje kako nije bilo stvarne predaje stvari te tužitelj nije uveden u posjed po prodavateljima odnosno RE nikada nije tužitelja uveo u posjed, te da BE nikada nije stupio u posjed predmeta spora. No, konačno sud unatoč ranijim zaključcima utvrđuje relevantnom komunikaciju tužitelja i braće RE putem e-pošte ocjenjujući sporne upute za novčanu uplatu od 3. i 5. listopada 2012. iz kojih da proizlazi kako je tužitelj u korist ŠE i RE obavio novčane transakcije u iznosu od 6.320,00 CAD za svakog primatelja.

15. Nasuprot tome, tvrdi tuženik sud prvog stupnja očito zanemaruje činjenicu kako je predmetnim ugovorom o prodaji nekretnina od srpnja 1994. utvrđeno kako je kupoprodaja već izvršena između prodavatelja i RE T još 1978. pa je u parnici P- 71/03 još ranije sud upravo RE a ne njegova oca niti brata utvrdio vlasnikom predmeta spora.

16. Sud ovo utvrđuje potkrepljujući isto tvrdnjom kako je naknadna izrada ugovora u propisanoj formi izostala iz razloga što su prodavatelji i kupac, kao bliski prijatelji, očito olako držali kako nemaju razloga žuriti u postupanju i s tim u vezi planirali izraditi ga u neko buduće vrijeme čemu da je doprinijela i prerana smrt RE, odnosno njegova bolest.

17. Tužena međutim tvrdi kako u ovakvoj situaciji očito da niti obzirom na sadržaj rješenja o nasljeđivanju iza KE, rješenja o nasljeđivanju iza RE, ugovora o prodaji nekretnina od 03. srpnja 1994. te uslijed povjerenja u zemljišne knjige nije znala niti mogla znati za postojanje bilo kakve obveze svog supruga, niti je takvu obvezu mogla preuzeti.

18. Tuženik također tvrdi kako tužitelj nije u posjedu nekretnine, niti je ikada uveden u posjed niti izvršava faktičnu vlast dok sud nasuprot tome tvrdi kako je posao kupoprodaje između RE i BE konvalidirao uslijed izvršenja, a tuženik tvrdi kako isto ne odgovara istini, jer izvršenje pravnog posla kupoprodaje nesumnjivo podrazumijeva da je stvar predana, a cijena isplaćena. U ovoj je pak parnici sporno to je da prodavatelj primio cijenu odnosno da je kupac uopće u posjedu stvari.

19. Konačno, zbog činjenice da je tužena osporavala postojanje kupoprodaje tuženik tvrdi da bi – sve i da je 2012. zaključen pravni posao kojom je nastala određena obveza isto zastarjelo do 2017. pa da je time prestala mogućnost BE da je prisilno ostvaruje od ŽE, a konačno i protiv tužene, a o kojem prigovoru sud prvog stupnja uopće nije u pobijanoj odluci utvrdio ništa.

20. Prije svega, valja reći kako je sud prvog stupnja u ovom postupku odlučivao o tužbenom zahtjevu na utvrđenje vlasništva i izdavanje tabularne isprave, pri čemu je tužitelj u podnesku od 04. studenog 2024. postavio i tužbeni zahtjev (list 29 do 31 spisa) u kojem je doista postavio prvotni zahtjev na utvrđenje vlasništva a podredno i na izdavanje tabularne isprave, ali je u prvotnom zahtjev bio sadržan i dio koji se odnosi na fizičke – materijalno odijeljene dijelove čestica 98/6 od 12 m2, a za kojeg tužitelj nije proveo postupak parcelacije.

21. Ujedno presudom temeljem priznanja od 22. studenog 2022. sud je usvojio upravo takav zahtjev u odnosu na drugotuženika AE, te je protiv ove presude prvotužena izjavila žalbu.

22. Prema odluci Vrhovnog suda RH Rev x-1075/2012 kada je objekt stvarnopravnog odnosa nekretnina, u pravnom prometu može biti pojedinačna nekretnina kako je određuju norme našeg stvarnog prava, pravni entiteti koje je pravni poredak izjednačio s nekretninom (ograničeno stvarno pravo građenja – čl. 280. st. 2. i 3. ZV-a, zgrade i druge građevine koje su na općem dobru izgrađene na temelju koncesije pa tvore zasebnu nekretninu dok koncesija traje – čl. 3. st. 4. i čl. 9. st. 4. ZV-a, te idealni suvlasnički dijelovi nekretnine – čl. 37. st. 3. ZV-a). Pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje, ali kad je više zemljišnih čestica upisano u zemljišnoj knjizi u isti zemljišnoknjižni uložak, one su pravno sjedinjene u jedno tijelo (zemljišnoknjižno tijelo), koje je kao takvo jedna nekretnina (čl. 2. st. 3., čl. 9. st. 1. ZV -a). U pravnom prometu nekretnina se označava katastarskim oznakama zemljišta. Utoliko je odredbom čl. 2. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10 i 55/13 - dalje: ZZK), zemljište određeno kao dio zemljine površine koji je u katastru zemljišta označen posebnim brojem i nazivom katastarske općine u kojoj leži (katastarska čestica). Pojedinačna nekretnina kao objekt pravnih odnosa može se sastojati od jednog ili više zemljišta. Kad se nekretnina sastoji od više zemljišta, ta zemljišta su pravno sjedinjena u jedno zemljišnoknjižno tijelo i upisana su u isti zemljišnoknjižni uložak (čl. 9. st. 1. ZV -a, čl. 19. ZZK-a). Predmet raspolaganja u pravnom prometu mogu biti sve katastarske čestice zajedno, odnosno cijelo zemljišnoknjižno tijelo u cjelini ili idealni dio svih katastarskih čestica, odnosno idealni dio zemljišnoknjižnog tijela. Da bi predmet raspolaganja u pravnom prometu bila pojedina katastarska čestica, prema odredbi čl. 19. st. 4. ZZK-a, treba se u zemljišnim knjigama promijeniti sastav zemljišnoknjižnog tijela otpisom i pripisom katastarskih čestica shodno odredbama čl. 145. - 162. ZZK- a. U ovom slučaju katastarska čestica za koju se uspostavlja drukčiji pravni status se izdvaja u zasebno zemljišnoknjižno tijelo i upisuje u drugi zemljišnoknjižni uložak u kojem opet svi njegovi dijelovi imaju isti pravni status. Međutim, ukoliko se želi provesti postupak otpisivanja i pripisivanja nekog fizičkog (geometrijski odjeljenog) dijela zemljišta tj. katastarske čestice, uvijek je potrebno prethodno provesti postupak diobe te čestice, parcelacijom formirati nove čestice, te tako za određenu česticu dobivenu diobom provesti postupak otpisivanja i pripisivanja. U konkretnom slučaju, na činjeničnom osnovu stečenog prava vlasništva nekretnine na temelju zakona, prema materijalnopravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja (do stupanja na snagu ZV-a - čl. 388. st. 2. ZV-a) može se zahtijevati zaštita, ali posebno je uređenje ukoliko ne radi se o stečenom pravu vlasništva cijelog pojedinačno određenog zemljišta koje shodno sada važećoj odredbi čl. 5. st. 1. ZV -a može biti objektom prava vlasništva, već o geometrijski odijeljenom dijelu za kojeg prethodno parcelacija nije potvrđena od nadležnog područnog ureda za katastar, te u odnosu na kojeg se zahtjev tako postavlja prema parcelacijskom elaboratu koji nije potvrđen od strane nadležnog ureda za katastar, ali koji jasno određuje predmet vlasničke zaštite, te koji čini sastavni dio zahtjeva. U ovom slučaju tužitelj svoj zahtjev zasniva na činjeničnom osnovu temeljem zakona već stečenom pravu vlasništva na fizički (materijalno) odijeljenom dijelu nekretnine koji faktično već predstavlja pojedinačno određenu stvar - species (čl. 5. st. 1. ZV-a). Ovaj geometrijski odijeljeni dio faktično je individualiziran, kao takav egzistira, pa u svakom slučaju ne predstavlja suvlasnički dio nekretnine iz koje je individualiziran. Suvlasništvo je prestalo, te prema materijalnopravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, stečeno vlasništvo geometrijski odijeljenog dijela koji faktično već predstavlja pojedinačno određenu stvar. Ispravno postavljen zahtjev trebao bi glasiti u odnosu na zemljište koje shodno odredbi čl. 5. st. 1. ZV-a može biti objektom stvarnih prava (parcelacijom valjano izdvojenu katastarsku česticu). Međutim, ukoliko se radi o stečenom pravu vlasništva na fizički odijeljenom dijelu nekretnine koji faktično prema materijalnopravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja već predstavlja pojedinačno određenu stvar, kao dopušten i određen treba prihvatiti i zahtjev vlasničke zaštite kojim se taj faktično odijeljeni dio precizno gra fički individualizira prema skici lica mjesta, odnosno kao u konkretnom slučaju prema parcelacijskom elaboratu koji nije potvrđen od strane nadležnog ureda za katastar, ali koji jasno određuje predmet vlasničke zaštite. Kod pravomoćno prihvaćenog tužbenog zahtjeva, stjecatelj je ovlašten zahtijevati provedbu parcelacije predmetnog zemljišta prema granicama stečenog prava vlasništva (pa i u pretpostavkama iz odredbe čl. 161. st. 1. t. 3. Zakona o prostornom uređenju - "Narodne novine", broj 153/13), te dalje time (ukoliko su ispunjene i ostale pretpostavke) otpisom nastale čestice u zemljišnim knjigama (čl. 145. - 162. ZZK-a), upis vlasništva na svoje ime (čl. 130. st. 1. ZV-a), čime je odluka provediva.

23. Upravo i zbog navedenih okolnosti, imajući u vidu presudu temeljem priznanja, valjalo je prihvatiti žalbu podnesenu protiv navedene odluke imajući u vidu prirodu suparničarstva na pasivnoj strani vezano uz primjenu odredbe čl. 196. i 201. ZPP.

24. Utoliko valja primijetiti kako ove okolnosti u pogledu predmetnih nekretnina sud, koji rukovodi izvođenjem dokaza i mjerničkim vještačenjem koje je ovdje provedeno - nije s vještakom utvrdio niti raspravio, identificirajući predmet prijepora, niti je vještak na opisani način nekretnine koje su predmet prijepora opisao (a moguće se radi o dijelovima nekretnina kako iste danas dolaze upisane u zemljišne knjige) - uslijed čega je činjenično stanje doista ostalo nepotpuno utvrđeno.

25. Imajući u vidu opisane okolnosti a napose i navedenu proturječnost u vezi uvođenja tužitelja u posjed u smislu ispunjenja pretpostavki za stjecanje vlasništva odnosno razne pravne temelje istog, a koje sud utvrđuje u pobijanoj odluci, iznoseći prije svega razloge protiv tvrdnje o činjenici posjedovanja, a potom dajući istodobno razloge koji govore u prilog obveze na izdavanje tabularne isprave, zbog navedenog pogrešnog pravnog stava suda prvog sutpnja, niti ovaj sud nije u mogućnosti postupiti u smislu čl. 373.a ZPP i ponovno ocijeniti već izvedene dokaze, jer je i činjenično stanje upravo u pogledu navedenih okolnosti ostalo nepotpuno utvrđeno, a samim time pobijana odluka u smislu čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP nema razloga o odlučnim činjenicama temeljem kojih je odlučeno kao u izreci, to se ista ne može ispitati, pa je temeljem čl. 369. i 370. ZPP istu valjalo ukinuti.

26. U ponovljenom će postupku sud prvog stupnja imati u vidu sve okolnosti na koje je ukazano ovom odlukom, pa će potom moći povodom predmetnog zahtjeva tužitelja donijeti pravilnu i zakonitu odluku, a kako je ukinuta pobijana odluka, to je u pogledu troškova postupka povodom žalbe temeljem čl. 166. ZPP valjalo odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 23. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Sabina Dugonjić