Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2568/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ET, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Srđanu Kaleboti, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćnicama Mariji Radelja i Anđeli Varnica, odvjetnicama u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2406/2023-26 od 7. travnja 2026., na sjednici vijeća održanoj dana 23. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Addiko Bank d.d. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2406/2023-26 od 7. travnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tuženika Addiko Bank d.d. za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 488,33 eura.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju iznos od ukupno 12.938,70 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, a koja zatezna kamata:

-na iznos od 118,81 EUR teče od 12.3.2019.

-na iznos od 126,26 EUR teče od 12.4.2019.

-na iznos od 117,66 EUR teče od 14.5.2019.

-na iznos od 123,15 EUR teče od 11.6.2019.

-na iznos od 127,67 EUR teče od 12.7.2019.

-na iznos od 128,90 EUR teče od 13.8.2019.

-na iznos od 135,99 EUR teče od 13.9.2019.

-na iznos od 133,90 EUR teče od 18.9.2019.

-na iznos od 134,40 EUR teče od 14.10.2019.

-na iznos od 135,64 EUR teče od 12.11.2019.

-na iznos od 137,20 EUR teče od 17.12.2019.

-na iznos od 147,33 EUR teče od 17.1.2020.

-na iznos od 151,91 EUR teče od 18.2.2020.

-na iznos od 164,79 EUR teče od 17.3.2020.

-na iznos od 167,89 EUR teče od 14.4.2020.

-na iznos od 165,44 EUR teče od 14.5.2020.

-na iznos od 156,58 EUR teče od 15.6.2020.

-na iznos od 152,60 EUR teče od 18.7.2020.

-na iznos od 148,88 EUR teče od 13.8.2020.

-na iznos od 151,69 EUR teče od 13.10.2020.

-na iznos od 157,93 EUR teče od 13.11.2020.

-na iznos od 151,03 EUR teče od 15.12.2020.

-na iznos od 148,42 EUR teče od 14.1.2021.

-na iznos od 152,91 EUR teče od 12.2.2021.

-na iznos od 145,69 EUR teče od 12.3.2021.

-na iznos od 140,90 EUR teče od 13.4.2021.

-na iznos od 141,81 EUR teče od 13.5.2021.

-na iznos od 141,75 EUR teče od 11.6.2021.

-na iznos od 140,30 EUR teče od 12.7.2021.

-na iznos od 149,90 EUR teče od 13.8.2021.

-na iznos od 147,37 EUR teče od 13.9.2021.

-na iznos od 146,25 EUR teče od 13.10.2021.

-na iznos od 157,47 EUR teče od 12.11.2021.

-na iznos od 166,28 EUR teče od 14.12.2021.

-na iznos od 170,02 EUR teče od 13.1.2022.

-na iznos od 170,80 EUR teče od 14.2.2022.

-na iznos od 172,78 EUR teče od 14.3.2022.

-na iznos od 177,16 EUR teče od 13.4.2022.

-na iznos od 179,56 EUR teče od 12.5.2022.

-na iznos od 175,81 EUR teče od 13.6.2022.

-na iznos od 188,71 EUR teče od 13.7.2022.

-na iznos od 204,46 EUR teče od 11.8.2022.

-na iznos od 203,29 EUR teče od 13.9.2022.

-na iznos od 218,40 EUR teče od 13.10.2022.

-na iznos od 195,82 EUR teče od 14.11.2022.

-na iznos od 200,03 EUR teče od 13.12.2022.

-na iznos od 199,06 EUR teče od 12.1.2023.

-na iznos od 198,22 EUR teče od 13.2.2023.

-na iznos od 193,52 EUR teče od 1.3.2023.

-na iznos od 203,18 EUR teče od 15.3.2023.

-na iznos od 199,29 EUR teče od 13.4.2023.

-na iznos od 204,66 EUR teče od 12.5.2023.

-na iznos od 203,18 EUR teče od 14.6.2023.

-na iznos od 208,97 EUR teče od 13.7.2023.

-na iznos od 212,77 EUR teče od 11.8.2023.

-na iznos od 214,48 EUR teče od 14.9.2023.

-na iznos od 215,25 EUR teče od 12.10.2023.

-na iznos od 211,71 EUR teče od 13.11.2023.

-na iznos od 222,70 EUR teče od 14.12.2023.

-na iznos od 231,60 EUR teče od 9.1.2024.

-na iznos od 223,92 EUR teče od 12.2.2024.

-na iznos od 214,18 EUR teče od 12.3.2024.

-na iznos od 201,70 EUR teče od 11.4.2024.

-na iznos od 203,46 EUR teče od 13.5.2024.

-na iznos od 212,53 EUR teče od 12.6.2024.

-na iznos od 206,66 EUR teče od 11.7.2024.

-na iznos od 220,34 EUR teče od 13.8.2024.

-na iznos od 228,48 EUR teče od 12.9.2024.

-na iznos od 227,24 EUR teče od 14.10.2024.

-na iznos od 228,11 EUR teče od 19.11.2024.

-na iznos od 233,36 EUR teče od 12.12.2024.

-na iznos od 226,19 EUR teče od 15.1.2025.

-na iznos od 222,40 EUR teče od 13.2.2025.

pa do isplate, s tim da zatezne kamate teku do 31.prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.siječnja 2023. do 31.prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.775,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 7.travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena."

2. Protiv točke I. i II. prvostupanjske presude, tj. protiv prvostupanjske presude u cijelosti, žalbu podnosi tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, tj. zbog svih zakonskih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, dalje u tekstu: ZPP). Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i obveže tužitelja da nadoknadi troškove parničnog postupka tuženiku, podredno predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 488,33 eura.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu tuženika.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja, konačno uređen podneskom od 10. veljače 2026. (list 164-167 spisa), za isplatu iznosa od 12.983,70 eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom na pojedinačne iznose.

5.1. Utuženi iznos se odnosi na iznos kojeg je tužitelj pretplatio zbog promjene tečaja valute švicarski franak (CHF) u odnosu na hrvatsku kunu, a tužitelj svoj zahtjev zasniva na ništetnosti ugovorne odredbe kojom je ugovoren švicarski franak (CHF) kao valuta uz koju je vezana glavnica kredita.

5.2. Prvostupanjski sud je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev (točka I. izreke prvostupanjske presude).

6. Ispitivanjem prvostupanjske presude te postupka koji je prethodio njenom donošenju nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Suprotno žalbenim navodima tuženika, nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, a presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama.

8. Tuženik ističe kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 190. ZPP-a. Naime, tužitelj preinačio tužbeni zahtjev protivno odredbama čl. 190. ZPP-a, a prvostupanjski sud je prihvatio takvu nedopuštenu preinaku. Tužitelj je, u vrijeme pokretanja parničnog postupka, zahtijevao isplatu iznosa od 8.306,46 eura. Nakon zaključenja prethodnog postupka i nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, tužitelj je, podneskom od 10. veljače 2026. (list 164-167 spisa), preinačio tužbeni zahtjev povisujući visinu utuženog potraživanja na iznos od 12.983,70 eura. Tuženik se navedenoj preinaci protivio u podnesku od 13. veljače 2026. (list 168-169 spisa).

8.1. Dakle, tuženik smatra kako je prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbe koja je izvršena nakon zaključenja prethodnog postupka i kojoj preinaci se tuženik protivio. U takvim okolnostima, prvostupanjski sud je bio dužan obrazložiti zašto je izvršena preinaka tužbe svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama (čl. 190. st. 3. ZPP), a što je prvostupanjski sud propustio uraditi.

8.2. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, riječ je o preinaci koju je prvostupanjski sud pravilno dopustio, uzevši u obzir da je izvršena nakon provedenog financijsko- knjigovodstvenog vještačenja. Naime, preinaka tužbe nakon provedenog financijskog vještačenja dopuštena je i nakon zaključenja prethodnog postupka, obzirom da se radi o potrošačkom ugovoru u kojem je tužitelj kao potrošač slabija ugovorna strana pa mu je dopuštena preinaka tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka, a što je sukladno i pravnom shvaćanju iz Zaključka sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskog suda i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 26. studenog 2021. poslovni broj Su-IV- 162/2021 u kojem je usvojen stav da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

8.3. Dakle, pravilno je sud prvog stupnja dopustio preinaku tužbe jer je svrhovita za konačno rješenje odnosa između parničnih stranaka, a tužitelj je opravdano tek nakon provedenog financijskog vještačenja postavio konačni tužbeni zahtjev, jer bez svoje krivnje to nije mogao učiniti do zaključenja prethodnog postupka, već tek u kasnijoj fazi postupka, sukladno čl. 190. st. 2. ZPP-a. Naime, visina tražbine se morala utvrditi provođenjem financijskog vještačenja jer ni tužitelj niti sud nemaju stručnog znanja za utvrđenje iznosa tražbine, a taj se dokaz prema pravilima parničnog postupka provodi tek nakon zaključenja prethodnog postupka.

9. Među strankama nije sporno da su tužitelj, kao korisnik kredita, i tuženik, kao kreditor, dana 19. listopada 2004., sklopili Ugovor o kreditu broj: [broj kredita] sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama (list 9-16 spisa). Navedenim Ugovorom je tuženik tužitelju dao na raspolaganje iznos od 102.000,00 švicarskih franaka (CHF) u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za devize na dan korištenja (isplate) kredita, uz rok otplate od 25 godina. Kredit se otplaćuje u mjesečnim anuitetima u iznosu od 611,23 švicarskih franaka (CHF) u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za devize, važećem na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja anuiteta.

10. Nadalje, nije sporno da je tužitelj, prije pokretanja ovog postupka, vodio parnicu protiv tuženika, radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredaba kojima je ugovoren švicarski franak (CHF) kao valuta uz koju je vezana glavnica kredita te kojima je ugovorena redovna kamatna stopa, promjenjiva po osnovi jednostrane odluke banke (tuženika). Nadalje, tužitelj je potraživao isplatu preplaćenih iznosa zbog ništetnih ugovornih odredbi, i to u razdoblju od studenog 2004. do siječnja 2019.

10.1. Navedeni postupak je pravomoćno okončan presudom prvostupanjskog suda, poslovni broj P-5514/2018 od 27. svibnja 2022. (list 50-86 spisa), potvrđenoj presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-3009/2022-2 od 18. listopada 2022. (list 37-49 spisa). U tom postupku je pravomoćno utvrđeno da su ništetne ugovorne odredbe u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovi jednostrane odluke banke, kao i u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Također je pravomoćno naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 120.909,76 kuna na ime preplaćenih anuiteta zbog ništetnosti ugovornih odredaba u razdoblju od studenog 2004. do siječnja 2019.

10.2. Međutim, tužitelj je plaćao anuitete po ništetnim ugovornim odredbama i nakon siječnja 2019. godine te se ovaj parnični postupak vodi upravo radi povrata preplaćenih iznosa u razdoblju koje nije bilo obuhvaćeno u prijašnjem parničnom postupku. Dakle, ovaj parnični postupak se odnosi na drugo vremensko razdoblje i na druge pojedinačne uplate koje nisu bile obuhvaćene prijašnjim parničnim postupkom.

10.3. Dakle, nije sporno da je, u parničnom postupku koji se vodio pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem P-5514/2018, pravomoćno utvrđeno da su ništetne ugovorne odredbe iz gore navedenog Ugovora u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

10.4. Dakle, tužitelj je pravomoćno ishodio utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u individualnoj parnici, kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud. Budući da ništetnost predmetne ugovorne odredbe predstavlja presuđenu stvar (res iudicata) među parničnim strankama, tuženik ne može osporavati pravo tužitelja da zahtijeva povrat preplaćenih iznosa po ništetnoj ugovornoj odredbi o valutnoj klauzuli, a koji iznosi nisu bili obuhvaćeni individualnom parnicom koju je prethodno pokrenuo tužitelj.

10.5. Dakle, svi žalbeni navodi tužitelja kojima se osporava pravo tužitelja da zahtijeva povrat preplaćenih iznosa zbog ništetnosti valutne klauzule u valuti švicarski franak (CHF) su neosnovani. Ovdje se misli na žalbene navode da je sud morao u postupku utvrditi zašto je ugovorna odredba dovela do znatne neravnoteže između ugovornih stranaka te zašto je predmetna ugovorna odredba ništena. Naime, sud nije bio dužan utvrđivati nepoštenost i (posljedično) ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, budući da je to već pravomoćno utvrđeno u prethodnoj individualnoj parnici.

11. Nadalje, tuženik ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, i to odredbu čl. 1112. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, dalje u tekstu: ZOO). Naime, nakon što je u individualnoj parnici pravomoćno utvrđeno da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli ništetne, tužitelj je svejedno nastavio vršiti plaćanja mjesečnih anuiteta prema obračunu banke (tuženika), usprkos tome što je znao da nije dužan plaćati anuitete u skladu sa ništetnim odredbama.

11.1. Ovaj sud drugog stupnja ne prihvaća prigovor tuženika da je tužitelj sporne iznose platio znajući da ih nije dužan platiti. Sama činjenica da je tužitelj ishodio pravomoćnu presudu kojom je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli ne znači tužitelj raspolaže saznanjem o visini svoje stvarne obveze niti o iznosu kojeg je pretplatio radi ništetnosti ugovorne odredbe.

11.2. Naime, utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli samo po sebi ne omogućuje prosječnom potrošaču samostalno utvrditi koliko bi trebali iznositi mjesečni anuiteti bez primjene ništetne odredbe te utvrditi točan iznos koji predstavlja stjecanje bez osnove na strani banke. Za takav izračun potrebna su financijska i računovodstvena znanja kojima prosječni potrošač ne raspolaže. Stoga se ne može zaključiti da je tužitelj, nastavljajući podmirivati anuitete prema obračunima tuženika, imao svijest o tome da plaća točno određeni iznos koji nije dužan platiti.

11.3. Prihvaćanje suprotnog stajališta značilo bi da se od prosječnog potrošača očekuje da samostalno izvrši složeni financijski obračun učinaka ništetnosti ugovorne odredbe te da na temelju vlastitog izračuna (protivno obračunu banke) podmiruje mjesečne anuitete. Dakle, ne može se od tužitelja očekivati da izrađuje financijske obračune potrebne za određivanje visine stvarne obveze mjesečnog anuiteta. Upravo je tuženik, kao profesionalna kreditna institucija koja raspolaže stručnim znanjima, bio u mogućnosti utvrditi posljedice ništetnosti i uskladiti stanje ugovornog kreditnog odnosa s pravomoćnom sudskom odlukom.

12. Prvostupanjski sud je, provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Ines Lozić (list 122-128 i list 156-160 spisa), utvrdio preplatu u odnosu na valutnu klauzulu u iznosu od 12.983,70 eura.

13. Međutim, tuženik ističe kako je, prilikom izračuna visine preplaćenih iznosa, bilo potrebno primijeniti uvjete koje su vrijedili za kredite u kunama, tj. da je financijski vještak trebao primijeniti kunsku kamatnu stopu na predmetni Ugovor i na taj način izračunati preplaćene iznose. Takav prigovor tuženika se ne može prihvatiti. Naime, parnične stranke nisu međusobno ugovorile uvjete koji su vrijedili za kredite u kunama, stoga nije osnovano shvaćanje tuženika da se učinci ništetnosti valutne klauzule trebaju otkloniti primjenom uvjeta koji su vrijedili za kunske kredite. U konkretnom slučaju, kada se uzme u obzir da je ništetna ugovorna odredba o valutnoj klauzuli , primjena početno ugovorenog tečaja na sve mjesečne anuitete predstavlja način obračuna kojim se uklanja učinak ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, a na taj način je i stalni sudski vještak financijske struke Ines Lozić izračunala ukupan preplaćeni iznos u utuženom razdoblju. Primjena uvjeta koji su vrijedili za kunske kredite dovela bi do zamjene ugovornog odnosa novim sadržajem te bi podrazumijevala rekonstrukciju hipotetskog ugovora koje stranke nisu niti sklopile. Dakle, nije bilo osnove da se provodi vještačenje s primjenom kamatne stope koja je vrijedila na kunske kredite kako to smatra tuženik, a niti je zbog toga visina tražbine pogrešno utvrđena. U tom smislu pravilno je sud prvog stupnja postupio kada visinu tražbine nije utvrđivao prema kamatnim stopama koje su vrijedile na kunske kredite odnosno kada nije naložio vještaku izračun tražbine prema parametrima kako je to predlagao tuženik.

14. U odnosu na prigovor tuženika da je prvostupanjski sud propustio uračunati manjak koji je tuženiku nastao kada je tečaj CHF-a bio manji od početno ugovorenog (tzv. negativne tečajne razlike), valja istaknuti da je stalni sudski vještak financijske struke Ines Lozić utvrdila da, u utuženom razdoblju, početno ugovoreni tečaj nije bio niži od tečaja prilikom isplate mjesečnih anuiteta, tj. u utuženom razdoblju nisu postojale negativne tečajne razlike.

15. Osim što je tužitelj u individualnoj parnici pravomoćno ishodio utvrđenje da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli ništetne, o tome je odlučeno i u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, gdje je utvrđeno da su tužene banke, među kojima je i tuženik Addiko Bank d.d., u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima i koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirale o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a što je protivno odredbama čl. 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. ("Narodne novine", broj: 96/03 – dalje: ZZP/03) i odredbama čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07, 125/07, 75/09, 89/09 i 133/09 – dalje: ZZP/07), kao i odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO).

16. Što se tiče tuženikovog prigovora zastare, valja istaknuti da je na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/22), Su -IV-33/2022-2, održanoj 31. siječnja 2022., zauzeto stajalište da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

16.1. Zahtjev za vraćanje stečenog na temelju ništetne odredbe zahtjev je za vraćanje stečenog bez osnove, za koji nije propisan neki drugi rok zastare, pa se sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a primjenjuje opći zastarni rok od pet godina.

16.2. U postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a koji se vodio i protiv tuženika Addiko Bank d.d., kao jedne od tuženih banaka, presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P -1401/2012 od 4. srpnja 2013., pravomoćno je odlučeno da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli nepoštena i ništetna.

16.3. Slijedom navedenog, kako je 14. lipnja 2018. godine pravomoćno utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o ispunjenju obveze uz valutnu klauzulu u CHF, kada je donesena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž - 6632/17-10, valja zaključiti da do dana podnošenja predmetne tužbe 2. lipnja 2023., zastara restitucijskog zahtjeva tužitelja nije nastupila, tj. zastarni rok od 5 godina još nije istekao u vrijeme podnošenja tužbe.

17. Dakle, kako je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli nepoštena, a time i ništetna, a što je utvrđeno i u individualnoj parnici i u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj ono što je primila na temelju takvog ugovora pa je stoga prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo pozivajući se na odredbe čl. 1111. ZOO-a, a u vezi s čl. 323. st. 1. ZOO-a, te je u ovom konkretnom slučaju tuženik dužan na ime ništetne odredbe kojom je ugovorena valutna klauzula isplatiti preplaćeni iznos od 12.983,70 eura.

18. Također treba dodati da, u smislu odredbe čl. 1111. ZOO -a, a u vezi s čl. 1115. ZOO-a, tuženik je prilikom vraćanja stečenog na temelju ništetne odredbe u obvezi vratiti zatezne kamate od dana tuženikovog stjecanja utuženih iznosa jer je tuženik nepošteni stjecatelj pa kamata teče od dana stjecanja. Naime, tuženiku, kao bankaru koji ima posebno znanje o ovoj djelatnosti, sigurno nije bila nepoznata priroda švicarskog franka (to shvaćanje je zauzeto i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019.) što ukazuje na zaključak o nepoštenju tuženika. Dakle, nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da on nije nepošteni stjecatelj.

19. Nadalje, kako je tuženik u cijelosti izgubio spor, odluka o troškovima parničnog postupka, sadržana u točki II. izreke prvostupanjske presude, pravilna je i zakonita , tj. donesena je pravilnom primjenom odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a.

20. Neosnovano tuženik ističe da tužitelj nema pravo na trošak pristupa na ročište za objavu presude, održano dana 7. travnja 2026. (list 178-180 spisa). Nije sporno da je punomoćnik tužitelja pristupio na navedeno ročište, a stranci zastupanoj po punomoćniku odvjetniku pripada naknada troškova zastupanja na ročištu za objavu presude temeljem odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP -a. Takvo je pravno shvaćanje izraženo i odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-832/2022 od 22. ožujka 2023., Rev-1121/2022 od 12. rujna 2023., Rev-559/2023 od 18. listopada 2023. i dr.

21. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu te primjenom odredbe iz članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke drugostupanjske presude.

22. Sukladno čl. 166. st. 1. ZPP, odlučeno je i o zahtjevu tuženika za naknadu troška žalbenog postupka. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka, budući sa žalbom nije uspio. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 23. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić