Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2524/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Josipa Grubišića kao predsjednika vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mateju Miletiću, odvjetniku u Rijeci, protiv 1. tuženika FĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Duje Žagaru, odvjetniku u Rijeci, 2. tuženika SĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Dušanu Piskavici, odvjetniku u Rijeci, 3. tuženika HĆ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] te 4. tuženice GĆG, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani 3. i 3. tuženici po punomoćniku Saši Žarkovcu, odvjetniku u Rijeci, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-1733/2022-21 od 25. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 23. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-1733/2022-21 od 25. siječnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. te pod točkom II. u dijelu kojem je naloženo tužitelju naknaditi 1. tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.000,00 €, zatim 2. tuženiku parnični trošak u iznosu od 800,00 € te 3. i 4. tuženicima naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.100,00 €.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-1733/2022-21 od 25. siječnja 2024. u dijelu izreke pod točkom II. kojim je prihvaćen zahtjev 1. tuženika za naknadom troškova parničnog postupka preko iznosa od 1.000,00 € do iznosa od 1.750,00 € (za iznos od 750,00 €), kao i zahtjev 2. tuženika za naknadom troškova parničnog postupka preko iznosa od 800,00 € do iznosa od 1.400,00 € (za iznos od 600,00 €), te zahtjev 3. i 4. tuženika za naknadom troškova parničnog postupka preko iznosa od 1.100,00 € do iznosa od 1.925,00 € (za iznos od 825,00 €) i sudi:

Odbija se zahtjev 1. tuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 750,00 €, kao i zahtjev 2. tuženika za naknadom parničnog troška u iznosu 600,00 € te zahtjev 3. i 4. tuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 825,00 €.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da Ugovori o kupoprodaji nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica], KOD KUĆE, PAŠNJAK, površine 928 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – [adresa], i to ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen između 1. tuženika kao prodavatelja i 2. tuženika kao kupca u odnosu na idealni suvlasnički dio 22/168 ranije navedene nekretnine, koji je ovjeren od strane 1. tuženika dana 4. travnja 2022. kod javnog bilježnika Srđana Markiša, Opatija, broj: OV-2101/2022, te ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen između 2. tuženika kao prodavatelja i 3. i 4. tuženika kao kupaca u odnosu na idealni suvlasnički dio 22/168 ranije navedene nekretnine, koji je ovjeren kod javnog bilježnika Vesne Ćuzela, Rijeka, dana 19. studenog 2022. broj OV-14216/2022, ne proizvode pravne učinke prema tužitelju u dijelu u kojem je to potrebno za namirenje tražbine tužitelja u ukupnom iznosu od 219.768,50 kn (stavak I.), da su tuženici su dužni trpjeti da tužitelj namiri svoju tražbinu u ukupnom iznosu od 219.768,50 kn iz nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica], KOD KUĆE, PAŠNJAK, površine 928 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – [adresa] (stavak II.) te da se naloži tuženicima da tužitelju nadoknade parnični trošak uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku na iznos nastalog troška od dana donošenja presude do namirenja tužitelja (stavak III). Nadalje, pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju da 1. tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.750,00 €, 2. tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.400,00 € te 3. i 4. tuženicima da nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.925,00 €, dok se tuženici odbijaju sa preostalim dijelom zatraženog parničnog troška.

2. Protiv dijela navedene presude pod točkom I. te u dosuđujućem dijelu pod točkom II. izreke žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti sukladno žalbenim navodima odnosno podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba je djelomično osnovana u pogledu odluke o parničnom trošku.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pobijanje pravnih radnji i to ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljenog između 1. tuženika kao prodavatelja i 2. tuženika kao kupca u odnosu na idealni suvlasnički dio 22/168 k. č. [katastarska čestica], KOD KUĆE, PAŠNJAK, površine 928 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – [adresa] te ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen između 2. tuženika kao prodavatelja i 3. i 4. tuženika kao kupaca u odnosu na idealni suvlasnički dio 22/168 ranije navedene nekretnine te da ne proizvode pravne učinke prema tužitelju u dijelu u kojem je to potrebno za namirenje tražbine tužitelja u ukupnom iznosu od 219.768,50 kn/ 29.168,29 €[1] kao i da su tuženici su dužni trpjeti da tužitelj namiri svoju tražbinu u ukupnom iznosu od 219.768,50 kn/ 29.168,29 iz nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica], KOD KUĆE, PAŠNJAK, površine 928 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – [adresa].

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji im je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju određeno u žalbi ukazuje žalitelj. Naime, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika. Ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, slijedom čega nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

6. U odnosu na žalbene navode da sud nije izveo sve dokaze predložene po tužitelju odnosno da nije proveo dokaze saslušanjem tuženika kao stranaka niti je proveo dokaz uvidom u spis Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, posl. br. P -976/2022 niti dokaze saslušanjem svjedoka, valja reći da imajući u vidu sadržaj istaknutih žalbenih razloga proizlazilo bi da tužitelj ukazuje na ostvarenje relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 8. i čl. 220. ZPP-a. Stajalište je ovog žalbenog suda da su provedeni dokazi cijenjeni u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, dok u smislu čl. 220. st. 2. ZPP-a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza po strankama izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, pa nije u obvezi prihvatiti svaki dokazni prijedlog stranke ako smatra da on nije od važnosti za donošenje odluke. Isto tako, neosnovani su žalbeni navodi da je počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka i u dijelu što prvostupanjski sud nije ocijenio od kakva je značenja što tuženici nisu došli na saslušanje, odnosno što su uskratili iskaz, jer samo je sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Naime, prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore, te na osnovi izvedenih dokaza i njihovom pravilnom ocjenom utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti odnosno neosnovanosti tužbenog zahtjeva te je pravilno primijenio materijalno pravo.

7. Također, neosnovano žalitelj ističe da je prvostupanjski sud propustio odlučiti o postavljenom zahtjevu za prekid postupka u ovoj pravnoj stvari do pravomoćnog okončanja postupka pod posl. br. P-976/2022, budući da iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da je prvostupanjski sud takav zahtjev odbio jer taj postupak je tužitelj pokrenuo radi naplate i ovdje predmetnog novčanog potraživanja, a radi osiguranja naplate kojeg je pokrenuo i ovaj parnični postupak te je neovisno o tome koliko je potraživanje tužitelja, da li je dospjelo, te da li je uopće osnovano, a u slučaju da i postoji, zaključak je prvostupanjskog suda da ne postoje druge odlučne okolnosti i činjenice koje su bitne za pozitivan ishod ovog postupka, pa zbog toga pitanje visine potraživanja nije odlučno i ne predstavlja prethodno pitanje u ovom postupku , slijedom čega je i po stavu ovog suda pravilno odbijen prijedlog za prekid postupka.

8. Također, suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

9. Tužitelj u činjeničnim navodima tužbe tvrdi da je s 1. tuženikom OĆ i 2. tuženikom kao posrednicima, a s 1. tuženikom i kao sa suvlasnikom u idealnom suvlasničkom dijelu 22/168 nekretnine pregovarao za kupnju ranije navedene nekretnine i dijelova nekretnina i da je dogovorio kupoprodaju nekretnine sada označene kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – [adresa] te je za predmetnu nekretninu uplatio rezervaciju od 15.000,00 kn, ali da 1. tuženik OĆ i ŠĆ (2. tuženik iz postupka posl. br. P-976/2022) nikada nisu dostavili potpisane ugovore o kupoprodaji nekretnina te im je tužitelj putem punomoćnika uputio e -mail dana 26. travnja 2022. pozivajući ih na očitovanje, na što nikada nije zaprimljen odgovor već nakon dostave predmetnog e-maila, 1. tuženik je dana 26. svibnja 2022. izvršio povrat predmetne rezervacije od 15.000,00 kn tužitelju, da bi naknadno saznao da je 1. tuženik već sklopio Ugovor o kupoprodaji nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – [adresa] pa da je navedenim otuđenjem tužitelj de facto onemogućen u ostvarenju svoje tražbine prema 1. tuženiku budući da je razvidno kako je došlo do namjernog prijenosa vlasništva na treće osobe te tužitelj ovom tužbom pobija dužnikove (1. tuženikove) pravne radnje te pravne radnje trećih osoba sukladno odredbi članka 69. Zakona o obveznim odnosima.

10. Najprije valja reći da prema odredbi čl. 66. st. 1. ZOO-a svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kada je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika, dok se prema st. 2. navedenog članka smatra da je radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine.

11. Pravna radnja koja se u ovom postupku pobija je ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljenog između 1. tuženika kao prodavatelja i 2. tuženika kao kupca u odnosu na idealni suvlasnički dio 22/168 k. č. [katastarska čestica], KOD KUĆE, PAŠNJAK, površine 928 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – [adresa] te ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljen između 2. tuženika kao prodavatelja i 3. i 4. tuženika kao kupaca u odnosu na idealni suvlasnički dio 22/168 ranije navedene nekretnine. Opće pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji jesu; dospjelost tražbine vjerovnika prema dužn iku, pravna radnja dužnika, insolventnost dužnika i postojanje oštećenja vjerovnika, time da pobijanje omogućuje vjerovnikovo namirenje. Navedene opće pretpostavke moraju biti ispunjene kumulativno, a zajedno sa njima mora biti ispunjena i jedna od posebnih pretpostavki iz čl. 67. st. 3. ZOO-a (znanje dužnika da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku). Dakle, pravna radnja dužnika mora dovesti do negativne promjene u dužnikovoj imovini zbog koje je namirenje vjerovnika postalo otežano ili potpuno onemogućeno.

12. Prvostupanjski sud je nakon provedenog postupka utvrdio da tužitelj smatra da ima potraživanje u visini od 219.768,50 kn/29.168,29 € prema 1. tuženiku, koji je osobno sklopio kupoprodajni ugovor za svoj suvlasnički dio (22/168 dijela) nekretnine koja je bila predmetom prodaje više suvlasnika sa 2. tuženikom dana 1. travnja 2022., a u tom ugovoru ukupna kupoprodajna cijena je bila 106.274,00 €. Isto tako je utvrđeno da prije zaključenja predmetnog ugovora o prodaji iste nekretnine pregovarali su tužitelj i 1. tuženik kojem je tužitelj na ime "rezervacije" nekretnine uplatio iznos od 15.000,00 kn, a taj iznos je naknadno 1. tuženik vratio tužitelju. Nadalje je utvrđeno da iz predugovora koji je bio sastavljen u siječnju 2022., a koji tužitelj, 1. tuženik i ostali suvlasnici iste nekretnine, nisu potpisali, je razvidno da je bilo dogovarano da će kupoprodajna cijena biti u visini od 116.125,00 € te da je uvjet za sklapanje glavnog kupoprodajnog ugovora izdavanje pravomoćne lokacijske dozvole za izgradnju građevine koju kupac ima u planu izgraditi na nekretnini. Isto tako je utvrđeno da je naknadno kupac nekretnine iz kupoprodajnog ugovora od 1.travnja 2022., ovdje 2. tuženik SĆ sklopio kupoprodajni ugovor sa ovdje 3. i 4 tuženima 19. studenog 2022. za istu nekretninu, u kojem je kupoprodajna cijena bila 150.000,00 € i u tom ugovoru je konstatirano između ostalog, u čl. 2. da je za istu nekretninu predan zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole, da do trenutka zaključenja ugovora nije još izdana lokacijska dozvola. Nadalje, prvostupanjski sud zaključuje prema dostavljenoj dokumentaciji da 2-4. tuženici nisu bili u bilo kakvom odnosu sa tužiteljem, a isto proizlazi i iz navoda tužitelja u tužbi te u trenutku kada su zaključeni sporni ugovori u ovom postupku još ne bi bio niti ispunjen uvjet za sklapanje kupoprodajnog ugovora sa tužiteljem da su stranke zaključile predugovor koji je dostavljen u spis jer je uvjet bio izdavanje pravomoćne lokacijske dozvole prema onom što su stranke pregovarale, a što se vidi i iz email i whats app komunikacije dostavljene po tužitelju, da bi se zaključio kupoprodajni ugovor.

13. Slijedom tako provedenog dokaznog postupka, prvostupanjski sud zaključuje da je 1. tuženik dostavivši dokaz o vlasništvu nekretnina koje nisu opterećena bilo kojim teretom, dokazao da sklapanjem kupoprodajnog ugovora od 1. travnja 2022., tj. 4. travnja 2022. kad je on ovjerio svoj potpis, nije poduzeo pravnu radnju kojom je nanesena šteta vjerovniku, ovdje tužitelju, pri čemu nije posebno ocjenjivao da li je on i doista njegov vjerovnik jer zbog te pravne radnje 1. tuženik nije ostao bez sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine, u možebitnoj visini od 29.168,29 €. Naime, vrijednost njegovih nekretnina je veća od potraživanja, što je prvostupanjski sud utvrdio i bez ovlaštenog procjenitelja jer legalizirana kuća, pomoćna zgrada, dvorište od sveukupne površine 1354 m2, cca 1/3 dijela stana od 86,95 m2 u [adresa], vrijede više od 29.168,29 Eur, odnosno od iznosa koji preostane kada se oduzme i iznos koji je dobio 1. tuženik kupoprodajom (15.798,00 €), slijedom čega pravilno prvostupanjski sud zaključuje da nije ispunjena pretpostavka iz gore citiranih odredbi čl. 66 st. 1 i 2 ZOO-a.

14. Naime, suprotno žalbenim navodima da je sud u konkretnom slučaju pogrešno postupio kada je utvrđivao vrijednost nekretnine „slobodnom procjenom“ jer da je morao izvršiti očevid na licu mjesta kako bi mogao utvrditi stanje i postojanje predmetnih nekretnina, valja reći da je 1. tuženik dostavio dokaz da je vlasnik kuće od 68 m2, pomoćne zgrade od 21 m2, dvorišta od 1265 m2 upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u cijelosti, a radi se o građevinama koje su i legalizirane jer je za njih ishodovano pravomoćno rješenje o izvedenom stanju, a isto tako 1. tuženik je dostavio i dokaz da je suvlasnik u 27/87 dijela stana na II katu koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika, dva balkona i tavana, površine od 86,95 m2, koji se nalazi u zgradi upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a isto se radi i o zgradi koja je legalizirana, slijedom čega je jasno i notorno da navedene nekretnine vrijede barem 29.168,29 € za namirenje tražbine za koju tužitelj smatra da mu je 1. tuženik dužan , pri čemu tužitelj drugačije nije niti dokazao tijekom postupka.

15. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud odbio zahtjev jer pravna radnja dužnika mora dovesti do negativne promjene u dužnikovoj imovini zbog koje je namirenje vjerovnika postalo otežano ili potpuno onemoguće tako da je pravilno prvostupanjski sud odbio zahtjev tužitelja zbog izostanka jedne od kumulativnih općih pretpostavki pobijanja iz članka 66 stavak 1 i 2 ZOO, točnije nije dokazao insolventnost dužnika, tako da nije bilo potrebno utvrđivati ispunjenje ostalih pretpostavki za pobijanje dužnikovih pravnih radnji.

16. Nadalje, u odnosu na daljnje žalbene navode, valja reći da je sud prvog stupnja dao je jasne i valjane razloge glede ocjene dokaza, dok se prigovori žalitelja u suštini svode na preocjenjivanje tih iskaza i davanja vlastite i to pogrešne ocjene izvedenih dokaza, na koju je u smislu odredbe čl. 8. ZPP ovlašten jedino sud.

17. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja pravilno je postupio kad je odbio tužbeni zahtjev budući je utvrdio da nisu ispunjeni uvjeti za pobijanje dužnikove pravne radnje tj. ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljenog između 1. tuženika kao prodavatelja i 2. tuženika kao kupca u odnosu na idealni suvlasnički dio 22/168 k. č. [katastarska čestica], KOD KUĆE, PAŠNJAK, površine 928 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – [adresa] te ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen između 2. tuženika kao prodavatelja i 3. i 4. tuženika kao kupaca u odnosu na idealni suvlasnički dio 22/168 ranije navedene nekretnine.

18. Stoga je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuž itelja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu kao zakonitu i pravilnu u pobijanom dijelu pod točkom I.

19. Međutim, osnovano žalitelj navodi da je sud prvog stupnja donio pogrešnu odluku o vrijednosti predmeta spora u konkretnom slučaju jer da je raspravnim rješenjem od 27. studenog 2023. pogrešno utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu od 29.168,29 € (protuvrijednost od 219.768,50 kn), budući da kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, stranke ne mogu utvrđivati drugačiju vrijednost predmeta spora, od one koju je tužitelj u tužbi naveo 11.000,00 kn/1.459,95 €, a što uključuje i postupak pobijanja dužnikovih pravnih radnji.

20. Naime, predmet spora je bio zahtjev upravljen na pobijanje dužnikovih pravnih radnji pa je mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naveo u tužbi budući da je riječ o zahtjevu koji se ne odnosi na novčanu svotu. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zahtjev za pobijanje dužnikovih pravnih radnji (actio Pauliana) sadrži nenovčani, a ne novčani zahtjev pa je mjerodavna ona vrijednost koju je tužitelj u tužbi označio (tako i Rev-1073/03 od 4. kolovoza 2004. i Rev-x-366/11-2 od 1.veljače 2012.)

21. Tužitelj je u tužbi naveo vrijednost predmeta spora u iznosu od 11.000,00 kn/ 1.459,95 € koja tijekom postupka nije mijenjana niti je sud mogao utvrđivati drugačiju vrijednost predmeta spora od one koju je tužitelj u tužbi naznačio . Prema tome pogrešno prvostupanjski sud utvrđuje da je riječ o kondemnatornom zahtjevu na novčanu činidbu u iznosu od 219.768,50 kn/29.168,29 € uz koji bi bio istaknut u smislu čl. 187. st. 3. ZPP deklaratorni prejudicijelni zahtjev već je riječ o nenovčanom zahtjevu na pobijanje dužnikovih pravnih radnji (actio Pauliana).

22. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo (čl. 155. st. 2. u vezi čl. 40. st. 2. ZPP) kada je prilikom odlučivanja o troškovima postupka kao vrijednost predmeta spora uzeo iznos 219.768,50 kn/29.168,29 € nakon određivanja vrijednosti predmeta spora te na osnovu te vrijednosti predmeta spora tuženicima odmjerio parnični trošak.

23. Slijedom toga, vrijednost predmeta spora za odmjeravanje parničnog troška je iznos od 11.000,00 kn/1.459,95 € tako da je 1. tuženiku vrijednost pojedine parnične radnje trebalo odmjeriti u iznosu od 100 bodova (za četiri parnične radnje uz PDV), pa mu na ime parničnog troška pripada ukupno iznos od ukupno 1.000,00 €, a ne 1.750,00 €. Isto tako, 2. tuženiku za četiri parnične radnje pripada parnični trošak u iznosu od 800,00 €, a ne iznos od 1.400,00 €. Također, 3. i 4. tuženicima na ime parničnog troška pripada ukupno 1.100,00 €, a ne iznos troška od 1.925,00 €.

24. Stoga je temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP, valjalo preinačiti odluku o parničnom trošku u dijelu pod točkom II. izreke kojom je zahtjev 1. tuženika za naknadom troškova parničnog postupka prihvaćen preko iznosa od 1.000,00 € do iznosa od 1.750,00 € (za iznos od 750,00 €), te zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka odbiti za iznos od 750,00 €, kao i zahtjev 2. tuženika za naknadom troškova parničnog postupka koji je prihvaćen preko iznosa od 800,00 € do iznosa od 1.400,00 € (za iznos od 600,00 €), te zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka odbiti za iznos od 600,00 €, te zahtjev 3. i 4. tuženika za naknadom troškova parničnog postupka preko iznosa od 1.100,00 € do iznosa od 1.925,00 € (za iznos od 825,00 €), te zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka odbiti za iznos od 825,00 € pa odlučiti kao u izreci pod točkom II.

25. Zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava žalbe nije osnovan jer je sa žalbom uspio samo u dijelu sporednog traženja te je stoga valjalo, sukladno odredbi čl. 154. st. 5. i 166. st. 1. ZPP, odlučiti kao pod toč. III. izreke.

U Zagrebu 23. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Josip Grubišić