Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-4455/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Nikolini Kruk, u upravnom sporu tužitelja SD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Stjepan Babić, odvjetnik iz Zagreba, Vodovodna 13/I, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Zagreb, Ilica 335, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi međunarodne zaštite, nakon zaključene javne i usmene rasprave dana 29. svibnja 2026., u nazočnosti opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 19. lipnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove , Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216- 03/25-06/7100, URBROJ: 511-01-212-25-5 od 20. listopada 2025. godine.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u ovom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da isplati opunomoćeniku Stjepanu Babiću, odvjetniku u Zagrebu, Vodovodna 13/I, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1250,00 eura, a u roku od 15 dana od dana dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu dana 10. studenog 2025. godine protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/25-06/7100, URBROJ: 511-01-212-25-5 od 20. listopada 2025. godine, kojim se točkom I. izreke odbija zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj koji je podnio ID rođen **.**.2005. u mjestu Orenberg, Ruska Federacija, državljanin Ruske Federacije.

2. Tužitelj navodi da ulaže ovu tužbu protiv pobijanog rješenja u cijelosti, jer tuženik pogrešno zaključuje da diskriminacija kojoj je tužitelj izložen u matičnoj državi (zbog homoseksualnosti) nije dosegla razinu progona. Tužitelj je izložen verbalnom nasilju i vrijeđanju, te je doživio incident u veljači 2024., kada su mu odrezali kosu i rekli da ga treba poslati u rat, jer "nije muškarac". Za tužitelja je nedvojbeno da se stanje u Rusiji drastično pogoršalo nakon njegovog zadnjeg boravka , a ključno je da je Vrhovni sud Rusije proglasio „međunarodni LGBT pokret" ekstremističkom organizacijom 23. studenoga 2023., što kriminalizira sve oblike aktivizma za LGBT prava. Sudjelovanje ili financiranje ekstremističke organizacije kažnjava se zatvorom do 12 godina. Nadalje, tužitelj, koji ne skriva svoju homoseksualnost, automatski postaje meta za rizik od progona, uključujući zatvor i zamrzavanje bankovnih računa. Osporeno rješenje ne uzima u obzir stvarni rizik od neljudskog ili ponižavajućeg postupanja (članak 3. EKLJP) u slučaju povratka, što je ključno za supsidijarnu zaštitu (članak 21. Zakona).Nadalje, praksa ESLJP-a (npr. Al-Nashiri protiv Poljske, A. i dr. protiv Ujedinjenog Kraljevstva) nalaže da se države moraju suzdržati od udaljenja pojedinca kada postoji stvarni rizik da će se u zemlji odredišta suočiti s mučenjem ili neljudskim/ponižavajućim postupanjem. S obzirom na zakonsko proglašenje LGBT pokreta ekstremističkim, stvaranje državne "liste ekstremista" s posljedičnim zamrzavanjem računa i zabranom kandidiranja na javne dužnosti, tužitelj bi se, kao otvoreno homoseksualna osoba izložena verbalnom nasilju i prijetnjama, po povratku suočio s realnom, individualiziranom prijetnjom sustavnog, službenog ugnjetavanja i kaznenog progona koja doseže razinu "ozbiljne nepravde" (članak 21. Zakona) i povrede članka 3. EKLJP. Osim toga, tuženik nalazi iskaz tužitelja "neuvjerljivim i kontradiktornim" i nevjerodostojnim, primarno zbog navodnog poziva s WhatsAppa i straha od mobilizacije. Iako tuženik smatra da je poziv nevjerodostojan zbog neslaganja u datumu i načinu dostave (Whatsapp), ključna greška tuženika je fokus na formalnim nedostacima dokaza, umjesto na sveobuhvatnoj procjeni straha u kontekstu pogoršanja stanja u zemlji podrijetla (načelo davanja prednosti tužitelju pri dokazivanju, u skladu s praksom ESLJP-a i UNHCR-a). Tuženik ne smatra uvjerljivim strah od slanja na ratište, jer je mobilizacija okončana, a što nije točno, jer se mobilizacija u Ruskoj federaciji obavlja neprekidno. Tužitelj je izjavio da bi ga poslali u rat zato što je homoseksualac – što je samo jedan od oblika progona i maltretiranja, a ne jedini razlog. Tuženik ne ocjenjuje vjerodostojnost primarnog straha – ekstremističkog progona. Osim toga, istome su državne vlasti, a koje su istoga maltretirali najavili poziv u rat jer je homoseksualac. Rusija ne pruža zaštitu od diskriminacije za LGBT osobe i nema zakonsku kategorizaciju za zločine iz mržnje temeljene na seksualnoj orijentaciji i rodnom identitetu. Nakon 2023. godine, transrodnim osobama nije dopuštena zakonska promjena spola, a sva medicinska skrb za potvrdu spola je zabranjena. Ustavom je zabranjen istospolni brak (od 2020.) i ne postoji zakonsko priznanje istospolnih veza. Europski sud za ljudska prava (ESLJP) presudio je da nepostojanje mogućnosti formalnog priznavanja istospolnih veza u Rusiji predstavlja kršenje ljudskih prava (pravo na obiteljski život), a AI je tu odluku pozdravio 2021. godine. S obzirom na navedeno obrazloženje pobijano rješenje je nerazumljivo i nepotpuno te je počinjena apsolutno bitna povreda ZUP-a, pogrešno je primijenjeno materijalno pravo jer je zahtjevu tužitelja trebalo udovoljiti, te je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

3. Slijedom iznesenog tužitelj predlaže da sud poništi rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/25-06/7100, URBROJ: 511-01-212-25-5 od 20. listopada 2025. godine. Osim toga, tužitelj predlaže da sud naloži tuženiku naknaditi tužitelju uzrokovan trošak u roku od 15 dana, te usvoji zahtjev tužitelja za odobrenje besplatne pravne pomoći.

4. U svom odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga i navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev. Naime, tužitelj nikada nije imao veze sa ekstremističkom organizacijom niti u smislu sudjelovanja niti financiranja tako da se te odredbe odluke Vrhovnog suda Rusije za sudjelovanje u ekstremističkoj organizaciji ili financiranje iste, ne odnose na njega konkretno. Navodnu objavu koju je podijelio putem Facebooka, a tiče se racije u gay klubu, nije priložio kao dokaz u postupku kako bi se utvrdilo o čemu se točno radi. Dodatno, riječ je o objavi radi koje nije snosio nikakve posljedice te je bila objavljena prije zabrane LGBTQ propagande. Pored navedenog, tužitelj i sam navodi da nikada nije bio kažnjen, pritvoren niti uhićen niti mu je mjesto boravka bilo pretreseno, iako svoju seksualnu orijentaciju nije skrivao. Sama činjenica da Rusija ne priznaje istospolne zajednice ne može biti razlog za odobrenje međunarodne zaštite budući da je to praksa u mnogim državama i iako jest diskriminatorna, takva diskriminacija nije takvog razmjera da bi se moglo govoriti o proganjanju u smislu ozbiljnih ograničavanja temeljnih prava. Pri tome se uzela u obzir činjenica da tužitelj nije naveo nikakve konkretne mjere diskriminacije koje bi se odnosile na njega osobno.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 114. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima.

6. Tijekom postupka izvršen je uvid u cjelokupni spis predmeta, te spis tuženika, a posebice rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, KLASA: UP/I-216-03/25-06/7100, URBROJ: 511-01-212-25-5 od 20. listopada 2025. godine (stranica 7-10 spisa), zahtjev za odobravanje besplatne pravne pomoći od 30. listopada 2025. (stranica 22- 25 spisa), zapisnik od 3. listopada 2025. godine povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu tužitelja, zapisnik od 23. rujna 2025. godine povodom zaprimanja zahtjeva za međunarodnu zaštitu, te službenu bilješku o izraženoj namjeri za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu od 9. rujna 2025. godine.

7. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od sadržaja pobijanog rješenja od 20. listopada 2025. godine, kojim se odbija zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj koji je podnio ID, rođen **.**.2005. u mjestu Orenberg, Ruska Federacija, državljanin Ruske Federacije. Naime, tužitelj je zahtjev za međunarodnu zaštitu podnio dana 23. rujna 2025. godine u Prihvatnom centru za strance Ježevo. U bitnom navodi da je Rusku Federaciju napustio zato što je homoseksualac. Navodi da je zbog toga diskriminiran i proganjan te da je nedavno zaprimio dopis da se mora javiti na sud u Orenburgu u svojstvu svjedoka zbog svoje seksualne orijentacije. Navodi da je bio izložen verbalnom nasilju i vrijeđanju u Ruskoj Federaciji. Opisuje događaj iz veljače 2024. godine kada su mu prijatelji njegove prijateljice odrezali kosu i rekli da ga se treba poslati u rat, jer nije muškarac. Navodi da je u Rusiji donesen zakon o LGBT propagandi kojim se zabranjivala bilo kakva simbolika LGBT zajednice, knjige ili filmovi. Nadalje, dana 9. rujna 2025. tražitelj je transferiran iz Savezne Republike Njemačke, te je po dolasku u Republiku Hrvatsku izrazio novu namjeru za međunarodnu zaštitu, budući da je postupak povodom njegovog prvog zahtjeva za međunarodnu zaštitu obustavljen rješenjem KLASA: UP/1 - 216-03/24- 06/21135, URBROJ: 511-01-212-25-7 od 9. travnja 2025. Tražitelj je saslušan na zapisnik dana 3. listopada 2025. godine u prostorijama Prihvatnog centra za strance Ježevo te je izjavio da je zaštitu zatražio zbog žestokih racija u gay klubove i homofobije. Tražitelj je nakon održanog saslušanja putem maila poslao dokaze za svoje tvrdnje; sliku iz kluba, poziv na sud, te izvješća o položaju LGBT zajednice u Rusiji. Kako bi se prikupile informacije o zemlji podrijetla Ministarstvo je prikupilo izvješća. Kao što izvješća navode, homoseksualnost sama po sebi nije kažnjiva u Rusiji, iako propaganda iste jest. Tražitelj je očito uspio ući u svoj mobitel , budući da je naknadno (nakon održanog saslušanja) poslao poziv koji mu je navodno preko Whatsappa poslalo Ministarstvo unutarnjih poslova Ruske Federacije. Uvidom u priloženi poziv utvrđeno je da je riječ o pozivu čiji je datum sastavljanja 14. veljače 2025., te da u njemu piše da se treba javiti na navedenu adresu 15. veljače 2025. u svojstvu okrivljenika. Navedeni poziv nije vjerodostojan iz više razloga. Od važnosti je i činjenica da tražitelj, čak i nakon što je ušao u svoj mobitel, nije pokazao sadržaj svoje objave na Facebooku niti je radi takve objave (koja je prema njegovom iskazu bila u 2022. ili 2023. godini) imao bilo kakvih problema s policijom. Štoviše, prema vlastitom iskazu navedeno je objavio prije zabrane LGBT propagande, a izuzev toga nikada nije imao neke javne govore, niti je na neki drugi način ili u više navrata propagirao LGBT zajednicu. Budući da nikakve konkretne probleme s vlašću ili policijom ne spominje, nema dokaz da je uopće išta objavljivao, te je zemlju podrijetla napustio bez ikakvih problema 23. studenog 2024., legalno s bratićem i trojicom prijatelja (punih godinu dana nakon zabrane LGBT propagande) može se zaključiti da tražitelju povratkom u zemlju podrijetla ne bi prijetila zatvorska kazna radi navodne LGBT propagande. Legitimacija koja se vršila u gay klubovima dok su još bili legalni zasigurno ne može biti zakonska osnova da se tražitelja optuži za LGBT propagandu koja tada nije bila niti zabranjena. Nadalje, tražitelj kao traumatično iskustvo navodi događaj kada su ga stariji muškarci maltretirali i odrezali mu kosu. Međutim, za isto se nije obratio policiji. Tuženik ističe da će se samo u određenim okolnostima diskriminacija prerasti u proganjanje. To bi bio slučaj kada bi mjere diskriminacije vodile do bitno negativnih posljedica za pojedinu osobu, npr. ozbiljna ograničenja njezinih prava da zarađuje za život, prava na vjeru ili prava pristupa redovnom obrazovanju. Budući da je tražitelj studirao i radio može se zaključiti da mjere diskriminacije prema njemu nisu dosegle razinu proganjanja. Njegovu tvrdnja da bi radi navedenog mogao biti poslan u ratište nije potkrepljena konkretnim dokazima, djelomična mobilizacija je okončana 31. listopada 2022., a tražitelj tijekom cijelog svog boravka u Ruskoj Federaciji nije dobio poziv za vojsku, iako je navodno bio legitimiran u gay klubu u dva navrata. Štoviše isti nikada nije prošao vojnu obuku i nije dobio vojnu knjižicu u kojoj bi mu bila utvrđena vojna sposobnost. Pored navedenog, vidljivo je da imenovani ima problema s vidom, budući da nosi naočale. Uzimajući u obzir sve prethodno navedeno, njegov se iskaz da bi po povratku bio poslan na ratište ne smatra se uvjerljivim. Kako je u slučaju tražitelja utvrđena odsutnost proganjanja kao i progonitelja te, s obzirom na to da mu nije upućen poziv na mobilizaciju za vrijeme trajanja djelomične mobilizacije nije vjerojatno da bi u slučaju povratka u Rusiju mogao biti izložen postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili ozbiljne nepravde. Tuženik navodi da je tražitelj već jednom bio u Republici Hrvatskoj. Međutim, u istoj nije želio ostati, budući da se uputio u Njemačku. Navedeno više ukazuje na sekundarnu migraciju nego na stvarnu potrebu za međunarodnom zaštitom. Stoga tuženik zaključuje da nema dokaza da su tražiteljev život i sloboda bili u opasnosti od proganjanja u zemlji podrijetla zbog njegove rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja, odnosno da bi mu život i sloboda bili u opasnosti od proganjanja u slučaju povratka, s obzirom na to da je njegov iskaz vezan za probleme radi LGBT propagande ocijenjen neuvjerljivim kao i da je djelomična mobilizacija okončana, a tražitelj je nakon toga bez problema uspio legalno napustiti zemlju. Slijedom navedenog, utvrđeno je da tražitelj međunarodne zaštite ne ispunjava uvjete za priznavanje međunarodne zaštite navedene u članku 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Utvrđujući osobne okolnosti tražitelja, nisu nađeni razlozi koji bi ukazivali da će se tražitelj povratkom u zemlju podrijetla suočiti s prijetnjom smrtnom kaznom ili smaknućem, kao niti da će biti izložen mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju budući da je njegov iskaz vezan za probleme zbog navodne propagande LGBT zajednice ocijenjen neuvjerljivim. Također, nije utvrđeno postojanje ozbiljne i individualne prijetnje tražiteljevom životu zbog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba, budući da je njegov iskaz vezan uz slanje na ratište neuvjerljiv.

8. Sud smatra da je pobijana odluka zasnovana na zakonu, te je prihvatio stajalište tuženika da je u upravnom postupku utvrđeno da tražitelj ne ispunjava uvjete za priznavanje međunarodne zaštite navedene u članku 20. i uvjete za priznavanje supsidijarne zaštite navedene u članku 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti te je valjalo, sukladno članku 38. stavku 1. točki 3. odlučiti kao u točki 1. izreke pobijanog rješenja. Naime, tužitelj prije odlaska iz Ruske Federacije, odnosno prije dana 23. studenog 2024. godine nije bio proganjan zbog svoje seksualne orijentacije, a opisana diskriminacija po tom osnovu nije bila takvih razmjera da bi se moglo govoriti o proganjanju u smislu ozbiljnih ograničavanja temeljnih prava. Jer, tužitelj navodi da nikada nije bio kažnjen, pritvoren, niti uhićen, a niti mu je mjesto boravka bilo pretreseno, iako svoju seksualnu orijentaciju nije skrivao. Isti je upisao fakultet na Orenburškom državnom pedagoškom sveučilištu te je radio kao konobar i obavljao razhne poslove u ugostiteljstvu. Dakle, tužitelj je napustio zemlju podrijetla bez ikakvih problema, legalno s bratićem i trojicom prijatelja (punih godinu dana nakon zabrane LGBT propagande). Navedeni su isplanirali napuštanje zemlje podrijetla, pa su otišli u Bosni i Hercegovinu, jer su znali da se tako može doći do Hrvatske. U Republiku Hrvatsku tužitelj je ušao pješice, legalno i odmah se javio na granici policiji, te tražio azil. U prihvatilištu je bio tri mjeseca, da bi automobilom, zajedno sa bratićem i tri prijatelja, otišao do Mađarske, a odande avionom do Berlina. Nakon dolaska u Berlin, isti je odmah zatražio azil, budući da je njegova ciljana zemlja bila Njemačka, jer se tamo poštuju zakoni, štite LGBT prava i postoji podrška (Tako navodi da u Hrvatskoj postoji podrška, ali ne tako jaka kao u Njemačkoj. U Hrvatskoj je dozvoljeno samo partnerstvo, dok je u Njemačkoj dozvoljen brak). U Berlinu je bio u stanu sa prijateljima. Iz Njemačke je vraćen sam po dublinskom postupku, jer su mu rekli da je zbog otisaka prstiju odgovorna Hrvatska za njegov postupak azila. Nadalje, sud smatra da u konkretnom slučaju opće okolnosti pokazuju da na području Orenburga, u kojem je tužitelj živio kao student, nisu zabilježeni smrtni slučajevi uzrokovani sigurnosnim incidentom, pa sigurnosni rizik ne postoji. Osobne okolnosti tužitelja ne ukazuju da će se isti povratkom u zemlju podrijetla suočiti s prijetnjom smrtne kazne ili smaknućem, kao niti da će biti izložen mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju, budući da isti nije vršio propagandu LGBT zajednice, pa da bi potpao pod primjenu odredbi kaznenog zakona, a prema kojima se sudjelovanje ili financiranje ekstremističke organizacije kažnjava s kaznom zatvora do 12 godina. Naime, Vrhovni sud Rusije je presudio da "međunarodni LGBT pokret" je "ekstremistička organizacija", što dovodi u pitanje sve oblike aktivizma za LGBT prava u Rusiji. Dakle, povratkom u zemlju podrijetla tužitelja ne bi strpali u zatvor zbog njegove seksualne orijentacije, a niti bi dobio "ponudu" da ode na ratište, kako ne bi bio u zatvoru. Naime, tužitelj je istaknuo da ima odgodu od vojne obveze zbog studiranja, s time da se nije očitovao da li je isti pozivan na vojnu regrutaciju. U pravilu na bojišnicu odlaze vojnici, temeljem sklopljenog ugovora s nadležnim ministarstvom.

9. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

10. Točka II. izreke presude temelji se na članku 8. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite ("Narodne novine", broj: 140/15. i 155/22.). Naime, odluka o besplatnoj pravnoj pomoći tužitelja proizlazi iz Izjave o imovinskom stanju tužitelja kao tražitelja međunarodne zaštite od 23. rujna 2025., odnosno činjenice da isti ne raspolaže novčanim sredstvima ili stvarima, odnosno ne posjeduje novčana sredstva i imovinu (osim laptopa i mobitela), te nije u mogućnosti za vrijeme boravka u RH doći do takvih sredstava. Osim toga, isti ne ostvaruje prihode. Navedeno proizlazi i iz priloženog zahtjeva za odobravanjem besplatne pravne pomoći od 30. listopada 2025. godine, s time da za točnost podataka iz tih zahtjeva tužitelj snosi materijalnu i kaznenu odgovornost.

11. Točka III. izreke temelji se na članku 9. Pravilnika, pa dosuđeni trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 1250,00 eura, obuhvaća sastavljanje tužbe -500 eura, zastupanje na ročištu dana 29. svibnja 2026. godine – 500,00 eura, te PDV – a

– 250,00 eura.

U Zagrebu 19. lipnja 2026. godine

Sudac:

Ivan Levak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvjetnik Stjepan Babić, [adresa] Zagreb, Vodovodna 13/I

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove Republike Hrvatske, Zagreb, Ilica 335

3. U spis