Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1831/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Mireli Mijoč Kramar, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice IŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Predrag Jovanović, odvjetnik u Labinu, protiv tuženika B2 Kapital d.o.o., Radnička cesta 41, Zagreb, OIB 57509775367, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog Suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu poslovni broj P - 736/2023-14 od 26. ožujka 2026., dana 19. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog Suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu poslovni broj P-736/2023-14 od 26. ožujka 2026.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka kao neosnovan.

2. Protiv prvostupanjskog rješenja žali se tužiteljica navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe čl. 164. st. 3., 185. st. 1. i čl. 194. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP). Predlaže prvostupanjsko rješenje preinačiti.

3. Žalba je neosnovana.

4. Iz sadržaja spisa i pobijane odluke proizlazi da je presudom zbog ogluhe posl.br. P- 736/2023-11 od 27. listopada 2025. proglašena nedopuštenom ovrha – postupak naplate plaće kojega provodi društvo [trgovačko društvo], a koju ovrhu ovrhovoditelj B2 Kapital d.o.o. provodi protiv ovršenice IŠ, s osnova suglasnosti o zapljeni, od 9. veljače 2005., sačinjene – ovjerene po javnom bilježniku Riti Udovičić, [adresa], OV-713/2005 te da je podneskom od 15. studenoga 2025. tužiteljica tražila troškove postupka i to za sastav tužbe iznos od 250,00 eura te trošak sudskih pristojbi, prema stanju spisa.

5. Prvostupanjski sud je polazeći od utvrđenja da prema stanju spisa proizlazi da je sud presudom zbog ogluhe odlučio o svim zahtjevima stranaka, da tužiteljica prije donošenja presude zbog ogluhe nije podnijela određen odnosno valjano specificiran zahtjev za naknadu troškova, da je sukladno čl. 164. st. 3. ZPP zahtjev za nadoknadu troškova stranka dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima, a ako je riječ o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja, stranka je dužna zahtjev za naknadu troškova staviti u prijedlogu o kojem sud treba odlučiti, da je postupak po tužbi tužiteljice završen presudom donesenom bez prethodnog raspravljanja, odnosno, presudom zbog ogluhe, pa je tužiteljica bila dužna već u tužbi staviti određeni zahtjev za nadoknadu troškova postupka (sastav tužbe i sudskih pristojbi), da u smislu odredbe članka 186. ZPP tužba treba sadržavati određeni zahtjev, kako u pogledu glavne stvari, tako i u odnosu na sporedna potraživanja, a koja nedvojbeno čine i troškovi postupka, da u smislu odredbe čl. 164. st. 1. ZPP o naknadi troškova sud odlučuje samo na određen zahtjev stranke te kako je tužiteljica u petitu tužbe postavila u cijelosti neodređeni zahtjev za naknadu troškova postupka, navodeći samo da je «tuženik dužan naknaditi tužitelju i parnični trošak» ne navodeći pritom o kojem se trošku radi i o kojoj visini parničnog troška se radi, te nije popisala troškove koje potražuje te da se odredba čl. 164. st. 8. ZPP ne primjenjuje na presudu na temelju ogluhe, odbio zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

6. Odredba čl. 164. st. 3. ZPP određuje da je stranka zahtjev za naknadu troškova dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima; a ako je riječ o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja, stranka je dužna zahtjev za naknadu troškova staviti u prijedlogu o kojem sud treba da odluči. Konkretno to znači da je tužiteljica bila dužna u tužbi o kojoj je sud trebao odlučiti, staviti zahtjev za naknadu troškova kako je to i izričito propisano odredbom čl.164. st.3. ZPP, a što tužiteljica nesporno nije učinila.

7. Također pravilno prvostupanjski sud ukazuje i na odredbu čl.186. ZPP prema kojoj tužba treba sadržavati određeni zahtjev, kako u pogledu glavne stvari tako i u odnosu na sporedna potraživanja, a koja, bez dvojbe, čine i troškovi postupka.

8. Obzirom na izneseni sadržaj citiranih odredbi ZPP, a imajući u vidu i odredbu čl.164. st. 1. ZPP prema kojoj o naknadi troškova sud odlučuje samo na određeni zahtjev stranke, a da je tužiteljica u tužbi postavila u cijelosti neodređen zahtjev za naknadu troškova postupka navodeći u tužbenom zahtjevu da joj je tuženik dužan naknaditi troškove parničnog postupka ne navodeći pri tom o kojem se trošku i u kojoj visini parničnog troška se radi, to prvostupanjski sud nije bio u mogućnosti presudom zbog ogluhe odlučiti o obvezi naknade troškova nastalih tužiteljici u vezi podnesene tužbe.

9. Žalbeni navodi tužiteljice kojima obrazlaže svoje tvrdnje da se u konkretnom slučaju ne radi o postupku u kojem se odlučuje bez raspravljanja u smislu odredbe čl. 164. st. 3. ZPP, a da bi primjenom odredbe čl. 194. ZPP, koja propisuje kada parnica počinje teći, tužiteljica imala pravo na naknadu troškova, nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja.

10. Stoga je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP valjalo žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu te potvrditi rješenje suda prvoga stupnja.

U Zagrebu 19. lipnja 2026.

Sutkinja

Mirela Mijoč Kramar