Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: K-430/2025-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Sandri Vučković, kao sucu pojedincu uz sudjelovanje Ivone Štifanić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ŠŽ, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. – dalje KZ/11), povodom Optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci, poslovni broj: KO-DO-7/2025, od 7. siječnja 2025., nakon zaključene javne rasprave održane 18. lipnja 2026., u nazočnosti savjetnice ODO Rijeka ČŽ, oštećenika, punomoćnika oštećenika EŽ, okrivljenika te branitelja Andreja Malnara, javno je objavio 19. lipnja 2026., a 18. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljenik ŠŽ, sin Š i Č rođene E, rođen **.**.1949. u [adresa], s prebivalištem u [adresa] te boravištem u [adresa], razveden, otac troje punoljetne djece, umirovljenik, s mjesečnom mirovinom u iznosu od oko 550,00 eura, bez dodatnih primanja, suvlasnik kuće u ½ na adresi prebivališta, bez vrjednijih pokretnina, neosuđivan, na slobodi,

k r i v  j e

što je

dana 18. listopada 2024. godine u 13,00 sati s ciljem da kćerku JŽ ustraši i uznemiri, s mobitela ŽŽ, s pozivnog broja [broj telefona] istoj na njezin mobitel pozivnog broja [broj telefona] poslao SMS poruku prijetećeg tekstualnog sadržaja: „Imas dva dana da rjesis ili ode glava baz pol ode gl i ja imam decuy“, a koje izgovorene riječi su kod njegove kćeri JŽ izazvale strah za njezinu sigurnost i život,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano i kažnjivo po čl. 139.st.2. i 3. KZ/11.

II. Na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11 okrivljenik ŠŽ

o s u đ u j e s e

na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci.

III. Na temelju čl. 56. KZ/11 okrivljeniku MŽ

i z r i č e s e

mjera upozorenja uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik ne počini novo kazneno djelo u roku od 2 (dvije) godine.

IV. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 1. i 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda i 143/12, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/2022, 36/24 i 72/25, 13/26 – dalje u tekstu ZKP/08) okrivljenik je dužan snositi trošak kaznenog postupka na način da je dužan snositi trošak paušala u visini od 100,00 eura (sto eura) u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude te je na temelju odredbe čl. 145. st. 2. t. 8. ZKP/08 dužan podmiriti nužne izdatke oštećenika i njegova zakonskog zastupnika te nagradu i nužne izdatke njegova opunomoćenika, visina kojih troškova će se odrediti posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Okrivljeniku je stavljeno na teret kazneno djelo pobliže opisano u izreci odluke.

2. Okrivljenik se očitovao kako se ne smatra krivim za kazneno djelo stavljeno mu na teret.

3. Tijekom dokaznog postupka neposredno su saslušani svjedoci JŽ i ŽŽ.

3.1. Pregledane su fotografije (list 13 do 14, 27 do 29), pročitani su zapisnik o pretrazi doma i drugih prostorija (list 61 do 66), potvrde o privremenom oduzimanju predmeta (listovi 67 do 69).

3.2. Izvršen je uvid u ovosudni spis posl. br. R1, Ob -695/2024.

3.3. Kao posljednji dokaz prije ispitivanja okrivljenika pročitano je uvjerenje iz KE za okrivljenika.

4. U svojem iskazu okrivljenik je naveo kako ne osporava da je poslao predmetnu poruku. Navodi da je to učinio pod prisilom. Nalazio se ispred apoteke, kada mu je s leđa došao netko i uhvatio ga za ruku i rekao da mora poslati poruku koja je već bila napisana na papiru. Na tom papiru pisao je broj telefona na koji treba poslati poruku, pisalo je ime JŽ i bilo mu je poznato da se radi o njegovoj kćeri. Napravio je to jer ga taj čovjek na to prisilio. Ne zna tko je taj čovjek. Pretpostavlja da je netko od izvođača radova. Nije ga vidio jer mu je stalno bio iza leđa i tu poruku poslao je ne samo JŽ, nego i LŽ te sebi, na svoj broj. Posudio je mobitel od NŽ u apoteci jer nije imao svoj mobitel, a za to vrijeme ovaj čovjek koji ga prisilio da pošalje poruku je bio izvan apoteke.

4.1. Na pitanja okrivljenik je odgovorio da nema komunikaciju niti s LŽ niti s JŽ, od 15. rujna 2024., kada je skinuo zabilježbu. Navodi da nije prijavio tu prisilu, ali policija je došla kod njega. Išao je natrag u [adresa], a tamo mu je bio i telefon. Navodi da je poslao tu poruku i sebi i LŽ i JŽ jer ga taj čovjek na to prisilio. Kada je stigao u [adresa], išao je vidjeti da li je ta poruka stigla i stigla je. Taj čovjek da mu je rekao: "Evo ti papir i kartica, pošalji te poruke.", sve je pisalo na papiru. Kada je izašao iz apoteke on je stajao vani okrenut leđima, bio je visok oko 2 metra, atletski građen i rekao mu je da neka mu vrati karticu. Dao mu je karticu odostraga. Nije u ljekarni pokušao nekome reći što se dogodilo. RŽ i JŽ strpali su ga u zatvor preko noći pa nije im niti mogao javiti da je to poslao. Napamet se ne sjeća teksta, ali nešto kao "platite u određenom roku ili ode glava". Taj tekst je vjerojatno imao neke pravopisne greške, a njemu se činilo da to nije hrvatski jezik. Taj čovjek nije tražio dokaz da je poslao poruke, a znao je da je to napravio čim je ušao u apoteku. Prepisao je tekst točno onako kako je pisalo na papiru. Sličilo mu je na srpski jezik.

5. U svojem iskazu svjedok JŽ u bitnome je navela da je putem mobitela zaprimila poruku s njoj nepoznatog broja, zbog čega u trenutku primitka nije znala tko joj je poruku poslao. Navela je da je poruka glasila da joj „ode glava“, uslijed čega se prestrašila te je događaj prijavila policiji.

5.1. Odgovarajući na pitanja branitelja okrivljenika, svjedokinja je navela da se između nje i okrivljenika vodi parnični postupak u vezi s ugovorom o darovanju sklopljenim 2012. godine, ali da smatra kako taj postupak nema nikakve veze s predmetnom prijetnjom. Iskazala je da sve ove godine financira oca i plaća mu režije te da mu je mjesečno davala 500,00 eura, dok njegova mirovina iznosi još toliko. Navela je da su predmet darovanja bile nekretnine, i to na zahtjev oca, da je jedan teren otuđen 2019. godine te da je sav novac od prodaje predan ocu. Također je navela da je postojao pokušaj prodaje još jednog terena, do čega nije došlo jer otac nije dao suglasnost.

5.2. U odnosu na kontakte s okrivljenikom nakon predmetnog događaja, svjedokinja je navela da je posljednji kontakt s ocem imala nakon zaprimljenih prijetnji te da ju je on kontaktirao nakon što mu je izrečena mjera zabrane približavanja, pri čemu se nije mogla očitovati kada je to točno bilo. Tom prilikom obratio joj se riječima da „riješe ludilo“.

5.3. Odgovarajući na pitanja državnog odvjetnika, svjedokinja je navela da predmetna prijetnja nije bila pravopisno točna te da je nije povezivala s ocem jer je bila poslana s nepoznatog broja, dok je ona imala njegov broj telefona. Navela je i da takav stil pisanja nije bio specifičan za njezina oca. Nije znala je li slanju poruke nešto prethodilo, budući da su do tada normalno komunicirali. Zbog zaprimljene poruke uznemirila se i bila u strahu jer nije znala od koga je poruku dobila.

5.4. Nadalje je iskazala da joj se otac, nakon što su mu izrečene mjere opreza, javljao više puta, ali da se nije radilo o javljanjima radi prijetnji, već radi rješavanja određenih stvari. Navela je i da je njezin otac lovac te da ima četiri puške i jedan pištolj, kao i da smatra da se u posljednje vrijeme ne ponaša normalno te da ga se i dalje boji.

5.5. Odgovarajući na pitanja punomoćnice oštećenika, svjedokinja je navela da je, i nakon što je saznala da je poruku poslao njezin otac, i dalje bila uznemirena i u strahu. Također je navela da je njezin otac protiv nje i njezina brata podnio kaznene prijave zbog prijetnji, za koje je navela da nisu bile istinite te da su te kaznene prijave odbačene.

6. Svjedok ŽŽ u bitnome je naveo da je jednog radnog dana, čijeg se točnog datuma ne sjeća, oko 13,00 sati okrivljenik došao u ljekarnu. Okrivljenik je kod sebe imao SIM karticu te mu je rekao da mu mobitel nije u funkciji, nakon čega ga je pitao može li sa svjedokova mobitela, koristeći svoju SIM karticu, poslati određene poruke. Svjedok je naveo da je okrivljenikovu SIM karticu stavio u svoj mobitel, nakon čega je okrivljenik poslao otprilike tri poruke i potom otišao. Svjedok je naveo da je njegov broj mobitela [broj telefona].

6.1. Odgovarajući na pitanja branitelja okrivljenika, svjedok je naveo da su poruke bile prijeteće, odnosno da ih je policija tako odredila. Okrivljenik je kod sebe imao nekakav papir, za koji mu se činilo da su se na njemu nalazili brojevi telefona. Na pitanje jesu li se na tom papiru nalazile i kakve upute o tome što treba napisati u porukama, svjedok je naveo da na to nije obraćao pozornost.

6.2. Svjedok nije primijetio da bi okrivljenik bio pod utjecajem alkohola ili neke druge tvari. Stekao je dojam da je okrivljenik pokušavao sakriti nervozu, a u ljekarnu je došao sam. Nadalje je naveo da je u Mrkoplju bio zaposlen samo kratko vrijeme, zbog čega mu nije bilo poznato je li okrivljenik ranije bio poznat po kakvim ekscesima.

6.3. Odgovarajući na pitanja punomoćnice oštećenika, svjedok je naveo da nije primijetio da bi okrivljenik bio prestrašen, već samo da se nije snalazio s mobitelom.

7. Pregledane su fotografije (list 13 do 14, 27 do 29) temeljem kojih je utvrđeno da se na njima nalaze snimke zaslona mobitela s kojeg je predmetna poruka poslana kao i tekst poslane poruke, sve kako je opisano u izreci odluke.

8. Na temelju zapisnika o pretrazi doma i drugih prostorija (list 61 do 66) te potvrde o privremenom oduzimanju predmeta (listovi 67 do 69) utvrđeno je da su redarstvene vlasti izvršile pretragu doma okrivljenika na adresi u [adresa], prilikom koje su pronašle oružje te streljivo koje je uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta oduzeto od okrivljenika.

9. Temeljem spisa Općinskog suda u Rijeci posl. br. R1 OB-695/2024 utvrđeno je da je riječ o postupku u vezi prijedloga za lišenje poslovne sposobnosti ŠŽ po predlagatelju LŽ, u kojem postupku je utvrđeno da je njegova poslovna sposobnost očuvana u cijelosti.

10. Na temelju provedenih dokaza u postupku je nesporno da je dana 18. listopada 2024. godine oko 13,00 sati s mobilnog uređaja svjedoka ŽŽ, pozivnog broja [broj telefona] na mobilni uređaj oštećene JŽ, pozivnog broja [broj telefona] poslana SMS poruka sadržaja pobliže navedenog u izreci ove presude. Također je nesporno da je predmetnu poruku s navedenog mobilnog uređaja osobno poslao okrivljenik ŠŽ, što okrivljenik tijekom postupka nije niti osporavao.

11. Sporno je bilo je li okrivljenik predmetnu poruku poslao svojevoljno, s namjerom da njome ustraši i uznemiri oštećenu, ili je, kako to tvrdi u svojoj obrani, poruku poslao pod prisilom njemu nepoznate osobe, kao i je li sadržaj predmetne poruke kod oštećene izazvao osjećaj straha i ugroženosti.

12. Sud obranu okrivljenika, u dijelu u kojem tvrdi da je predmetnu poruku poslao pod prisilom njemu nepoznate osobe, nije prihvatio kao vjerodostojnu.

12.1. Naime, okrivljenik navodi da mu je nepoznati muškarac, visok oko dva metra i atletske građe, prišao s leđa te ga prisilio da pošalje unaprijed napisanu poruku na brojeve telefona navedene na papiru. Međutim, iz njegova vlastitog iskaza proizlazi da je nakon toga ušao u ljekarnu, obratio se svjedoku ŽŽ, zatražio njegov mobilni uređaj te u njega stavio SIM karticu koju je imao kod sebe i poslao više poruka.

12.2. Okrivljenik pritom, prema vlastitom iskazu, svjedoku ŽŽ niti bilo kojoj drugoj osobi u ljekarni nije rekao da mu prijeti nepoznata osoba niti je zatražio pomoć. Jednako tako, nakon događaja navodnu prisilu nije prijavio policiji niti drugim nadležnim tijelima.

12.3. Obrana okrivljenika nije potvrđena niti iskazom svjedoka ŽŽ. Svjedok je iskazao da je okrivljenik u ljekarnu došao sam te da nije primijetio da bi bio prestrašen. Iako je kod okrivljenika uočio određenu nervozu, svjedok je naveo da se ona očitovala kao pokušaj skrivanja nervoze odnosno nesnalaženje s mobilnim uređajem. Nije opisao nikakvu okolnost iz koje bi proizlazilo da se okrivljenik nalazio pod neposrednom prisilom ili prijetnjom druge osobe.

12.4. Sud je pritom imao u vidu i tvrdnju okrivljenika da se nepoznata osoba za vrijeme njegova boravka u ljekarni nalazila izvan ljekarne. Međutim, prema obrani samog okrivljenika, ta osoba nije ušla s njime u ljekarnu, nije neposredno nadzirala sadržaj njegova postupanja niti je od njega nakon izlaska tražila dokaz da je poruke doista poslao. Takav opis događaja, zajedno s činjenicom da okrivljenik nije iskoristio mogućnost da u ljekarni zatraži pomoć ili obavijesti prisutne o navodnoj prisili, sud ne smatra životno uvjerljivim.

12.5. Stoga je sud obranu okrivljenika o postojanju prisile ocijenio kao obranu usmjerenu na otklanjanje kaznene odgovornosti, koja nije potkrijepljena niti jednim drugim provedenim dokazom.

13. Iskaz svjedoka ŽŽ sud je prihvatio kao vjerodostojan jer je svjedok iskazivao jasno o okolnostima kojima je osobno nazočio, pri čemu iz njegova iskaza ne proizlazi da bi imao razloga neistinito teretiti okrivljenika. Njegov iskaz u bitnim je dijelovima suglasan i obrani samog okrivljenika, osobito u pogledu činjenice da je okrivljenik došao u ljekarnu, koristio svjedokov mobilni uređaj te s njega poslao više poruka.

14. Sud je prihvatio i iskaz oštećene JŽ u dijelu u kojem opisuje primitak predmetne poruke te posljedice koje je njezin sadržaj kod nje izazvao. Oštećena je iskazala da u trenutku primitka poruke nije znala tko je njezin pošiljatelj jer je poruka pristigla s njoj nepoznatog broja, zbog čega se uplašila i događaj prijavila policiji.

14.1. Okolnost da oštećena u trenutku primitka poruke nije znala da ju je poslao upravo okrivljenik ne dovodi u pitanje ozbiljnost same prijetnje. Sadržaj poruke, osobito riječi „ode glava“, prema ocjeni suda objektivno predstavlja najavu napada na život osobe kojoj je poruka upućena te je podoban kod adresata izazvati osjećaj straha, uznemirenosti i osobne ugroženosti.

14.2. Sud je imao u vidu i činjenicu da između okrivljenika i oštećene postoje određeni imovinskopravni odnosi i sporovi. Međutim, sama činjenica postojanja takvih odnosa ne dovodi u pitanje vjerodostojnost iskaza oštećene o primitku poruke i strahu koji je ona kod nje izazvala, tim više što je činjenica da je upravo okrivljenik poslao predmetnu poruku nesporna.

15. Fotografijama odnosno snimkama zaslona mobilnog uređaja potvrđen je sadržaj poslane poruke, dok je iskazom svjedoka ŽŽ, kao i obranom samog okrivljenika, potvrđeno da je upravo okrivljenik bio osoba koja je poruku poslala.

16. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je okrivljenik predmetnu poruku poslao svjesno i voljno te da je bio svjestan značenja riječi koje šalje oštećenoj. Iz sadržaja poruke, a osobito izraza „ode glava“, nedvojbeno proizlazi prijetnja usmrćenjem.

17. Pri ocjeni je li riječ o ozbiljnoj prijetnji, nije odlučno je li okrivljenik doista namjeravao ostvariti ono čime prijeti, već je odlučno je li sadržaj i način upućivanja prijetnje, promatran prema okolnostima konkretnog slučaja, objektivno podoban kod osobe kojoj je upućena izazvati osjećaj straha i ugroženosti. U konkretnom slučaju sud nalazi da je predmetna poruka takve naravi, a iz iskaza oštećene proizlazi da je kod nje takav strah doista i nastupio.

18. Okrivljenik je postupao s izravnom namjerom jer je bio svjestan da oštećenoj šalje poruku kojom joj se prijeti gubitkom života te je takvu poruku htio poslati. Činjenica da je poruku slao s mobilnog uređaja druge osobe ne mijenja navedeni zaključak, već je za kaznenu odgovornost odlučno da ju je upravo okrivljenik sastavio odnosno unio u uređaj i poslao oštećenoj.

19. Budući da je oštećena JŽ kći okrivljenika, kazneno djelo počinjeno je prema bliskoj osobi, zbog čega su u njegovu postupanju ostvarena sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom, opisanog i kažnjivog po čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11.

20. Tijekom rasprave obrana je predlagala provođenje dokaza za saslušanjem svjedoka RŽ na okolnost neriješenih imovinsko pravnih odnosa, koji dokazni prijedlog je usmjeren odugovlačenju kaznenog postupka obzirom da je na tu okolnost saslušana svjedokinja JŽ, a o istome je iskazivao i okrivljenik te isto proizlazi iz pismenog dijela njegove obrane, koja je sastavni dio zapisnika. Dakle, u postupku je nesporno postojanje narušenih imovinskopravnih odnosa između okrivljenika i oštećene pa radi provođenja te činjenica nije potrebno provesti i ovaj dokaz, slijedom čega je ovaj dokazni prijedlog i odbijen na temelju odredbe čl. 421. st. 1. t. 4. ZKP/08.

20.1. Nadalje, obrana je predlagala da se pribavi spis ODO Rijeka posl. br. KP- DO1906/24, koji postupak se vodi protiv RŽ i JŽ povodom prijave okrivljenika te spis Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Krku poslovni broj Psp-57/2024 radi smetanja posjeda, koji dokazni prijedlozi su odbijeni na temelju odredbe čl. 421. st. 1. t. 4. ZKP/08 kao dokazni prijedlozi usmjereni odugovlačenju kaznenog postupka, budući se istima ne bi utvrdile činjenice koje bi bile bitne za donošenje odluke u ovom kaznenom postupku. Osim toga, ovi dokazni prijedlozi usmjereni su na utvrđivanje činjenice da se između okrivljenika i oštećene vode postupci imovinsko pravne naravi, koja činjenica nije niti sporna pa je u tom pravcu provođenje ovih dokaza suvišno.

21. Odlučujući o vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije sud je cijenio sve okolnosti koje utječu na to da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, vodeći računa o stupnju krivnje okrivljenika, pobudama iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačini ugrožavanja zaštićenog dobra, okolnostima u kojima je djelo počinjeno, ponašanju okrivljenika nakon počinjenog djela te njegovim osobnim i imovinskim prilikama. Olakotnim okolnostima sud je cijenio činjenicu da je okrivljenik neosuđivana osoba i da je riječ o osobi starije životne dobi koja do sada nije bila u sukobu s zakonom dok otegotne okolnosti nisu utvrđene.

21.1. Cijeneći naprijed navedene olakotne okolnosti, uz izostanak otegotnih okolnosti, sud je ocijenio da je kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci primjerena težini počinjenog kaznenog djela, stupnju krivnje okrivljenika i svim okolnostima konkretnog slučaja.

21.2. Istodobno, sud smatra da za ostvarenje svrhe kažnjavanja nije nužno da se izrečena kazna zatvora neposredno izvrši te da se i uvjetnom osudom može opravdano očekivati da okrivljenik ubuduće neće činiti kaznena djela. Pri tome sud je vodio računa o utvrđenim olakotnim okolnostima te izostanku otegotnih, ali i o činjenici da se protiv okrivljenika ne vode neki drugi kazneni postupci. Stoga je, primjenom čl. 56. KZ/11, određeno da se izrečena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci neće izvršiti ako okrivljenik u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo budući je mišljenje suda da će se i uvjetnom osudom upravo u odmjerenom trajanju ostvariti svrha kažnjavanja.

22. Odluka o troškovima kaznenog postupka temelji se na odredbama čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 1. i 2. ZKP/08. Imajući u vidu trajanje i složenost postupka te imovinske prilike okrivljenika, sud je odredio paušalni trošak u iznosu od 100,00 eura, koji je okrivljenik dužan podmiriti u roku određenom u izreci presude. Mišljenje je suda da će okrivljenik biti u mogućnosti podmiriti odmjereni trošak bez da time dovede u pitanje svoje uzdržavanje.

22.1. O troškovima koji se odnose na nužne izdatke oštećenika i njegova zakonskog zastupnika te nagradu i nužne izdatke njegova opunomoćenika odlučit će se posebnim rješenjem nakon što budu pribavljeni podaci potrebni za utvrđivanje njihove visine.

U Rijeci, 19. lipnja 2026.

Sudac:

Sandra Vučković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude ovlaštena stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pismenog otpravka odluke. Žalba se predaje ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i za protivnu stranku, a o istoj odlučuje viši sud.

Dostavna naredba:

1. ODO Rijeka

2. Okrivljenik ŠŽ

3. Branitelj okr. Branimir Čolić, odvj. iz Rijeke

4. Pun. oštećenika Bojana Pavković, odvj. iz Rijeke