Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2021/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Niki Grospić Ivasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o. sa sjedištem u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, zastupanog po punomoćniku Mariju Patači, odvjetniku u Zagrebu, protiv 1. tuženice KM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tuženika ĆM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. tuženika CM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. tuženice TM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 5. tuženice MM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi suvlasnici stambene zgrade u [adresa], svi zastupani po punomoćnici Lani Popadić Katić, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4254/2024-22 od 24. veljače 2026., dana 19. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o. kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4254/2024-22 od 24. veljače 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o. za naknadu troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev 1. tuženice KM, 2. tuženika ĆM, 3. tuženika CM, 4. tuženice TM i 5. tuženice MM za naknadu troška nastalog povodom odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom suđeno:

- odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja da mu 1.–5. tuženici solidarno isplate iznos od 892,41 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na iznos od 59,98 EUR– a od 1. lipnja 2023. pa do isplate, na iznos od 60,99 EUR–a od 15. prosinca 2023. pa do isplate i na iznos od 55,97 EUR–a od 26. svibnja 2024. pa do isplate (točka I. izreke),

- nalaže se tužitelju naknaditi 1.–5. tuženicima trošak parničnog postupka u iznosu od 600,00 EUR–a u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2.1. Protiv navedene presude žali se tužitelj u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista preinači na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti i da se zahtjev 1.–5. tuženika za naknadu troška parničnog postupka odbije u cijelosti, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 314,02 EUR–a.

2.2. 1.–5. tuženici u odgovoru na žalbu osporavaju žalbene navode tužitelja u cijelosti, predlažući da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana te prvostupanjska presuda potvrdi, kao i da im se naknadi trošak nastao povodom odgovora na žalbu u iznosu od 210,00 EUR–a.

3. Žalba je neosnovana.

4.1. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da mu 1.–5. tuženici solidarno isplate iznos od 892,41 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na iznos od 59,98 EUR–a od 1. lipnja 2023. pa do isplate, na iznos od 60,99 EUR–a od 15. prosinca 2023. pa do isplate i na iznos od 55,97 EUR–a od 26. svibnja 2024. pa do isplate, kao i da mu solidarno naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 735,89 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

4.2. Tužitelj navedeni iznos glavnice potražuje od 1.–5. tuženika na ime zajedničke potrošnje električne energije u stambenoj zgradi u [adresa], sukladno odredbi iz čl. 42. st. 2. Zakona o tržištu električne energije (''Narodne novine'' broj 111/21 i 83/23 – u daljnjem tekstu: ZTEE), u svezi čl. 43. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO), i to za razdoblje od 1. veljače 2023. pa do 30. travnja 2024.

5. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer je izreka presude razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima na kojima se presuda temelji te jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, s time da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a na koju tužitelj upire.

6. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

7. Prvostupanjski sud je na temelju dokaza koji su izvedeni tijekom postupka i koji su pravno relevantni za utvrđivanje odlučnih činjenica u ovom predmetu utvrdio u bitnom:

- da je u zemljišnim knjigama u odnosu na stambenu zgradu u [adresa] (u daljnjem tekstu Zgrada), upisano 58 posebnih dijelova nekretnine,

- da su 1.–5. tuženici samo neki od vlasnika, odnosno suvlasnika posebnih dijelova Zgrade povezanih s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele Zgrade, tako da je KM vlasnica etaže 32, ĆM suvlasnik u ½ dijela etaže 35, CM suvlasnik u ½ dijela etaže 50, TM vlasnica etaže 16, a MM vlasnica etaže 1,

- da su na izvodu iz poslovnih knjiga tužitelja kao obveznici plaćanja predmetnog iznosa u utuženom razdoblju navedeni suvlasnici stambene zgrade u [adresa],

- da su na računima koje je tužitelj izdao na ime zajedničke potrošnje električne energije u stambenoj zgradi u [adresa], u utuženom razdoblju također navedeni suvlasnici stambene zgrade u [adresa], s time da je kao kategorija potrošnje navedeno ''kućanstvo'',

- da su 1.–5. tuženici tijekom postupka u cijelosti osporili tužiteljevo potraživanje, kako u pogledu pravne osnove, tako i u pogledu visine istog, ističući pritom prigovor zastare .

8. Prvostupanjski sud je zatim na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja donio (pobijanu) presudu kojom je pod točkom I. izreke odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje tužitelja, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, obrazlažući svoju odluku u tome dijelu na način:

- da je prigovor zastare djelomično osnovan, odnosno da je za dio tužiteljevog potraživanja u iznosu od 232,56 EUR–a nastupila zastara u smislu odredbe iz čl. 232. st. 1. t. 1. ZOO–a,

- da tužitelj u ovom predmetu pogrešno smatra da su 1.–5. tuženici solidarni obveznici plaćanja utuženih računa sukladno odredbi iz čl. 70. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 – u daljnjem tekstu: ZVDSP), budući da se ta odredba odnosi na situaciju kada postoji više ovlaštenika glede istoga posebnog dijela, dakle kada postoje dva ili više suvlasnika nekog posebnog dijela nekretnine u vezi prava i dužnosti u svezi s vlasništvom tog posebnog dijela nekretnine,

- da je odredbom iz čl. 89. st. 1. ZVDSP–a propisano da troškove za održavanje i za poboljšavanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno,

- da bi 1.–5. tuženici, u smislu odredbe iz čl. 89. st. 1. ZVDSP–a, bili dužni podmiriti troškove električne energije koja se odnosi na zajedničke dijelove Zgrade razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima čitave Zgrade s kojima je povezano vlasništvo njihovog posebnog dijela Zgrade, ali da tužitelj ne tvrdi, niti dokazuje koliki su suvlasnički dijelovi 1.–5. tuženika čitave Zgrade,

- da tužitelj nije dokazao visinu obveze koja bi se eventualno mogla odnositi na svakog pojedinog tuženika,

- da je, slijedom toga, tužbeni zahtjev, u dijelu za koji je nastupila zastara i u dijelu za koji nije nastupila zastara, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama , neosnovan.

9. Razloge na kojima je prvostupanjski sud utemeljio svoju odluku o tužbenom zahtjevu u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje tužitelja, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, u cijelosti prihvaća ovaj drugostupanjski sud, budući da su isti sukladni činjeničnom stanju koje je utvrđeno tijekom postupka, a na koje je i pravilno primijenjeno materijalno pravo, i to navedene odredbe ZOO–a i ZVDSP–a.

10. Prema tome, neosnovani su daljnji žalbeni navodi tužitelja u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao pod točkom I. izreke (pobijane) presude.

11. Nadalje, odluka prvostupanjskog suda o trošku parničnog postupka pod točkom II. izreke (pobijane) presude pravilna je i zakonita jer je donesena u smislu odredaba iz Tbr. 8. t. 1., Tbr. 9. t. 1., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 i 107/25) te čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23, 35/24, 152/24, 52/25 i 151/25), u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP–a.

12. Na kraju valja reći i da ovaj drugostupanjski sud nije razmatrao preostale žalbene navode tužitelja u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje.

13. Naime, u ovom je predmetu, u smislu odredbe iz čl. 458. st. 1. ZPP–a, riječ o sporu male vrijednosti pa se prvostupanjska presuda, sukladno odredbi iz čl. 467. st. 1. ZPP– a, ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, već samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a (osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP–a) te pogrešne primjene materijalnog prava.

14. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke ove odluke.

15. Tužitelj nema pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe jer s istom u pogledu odluke o glavnoj stvari u cijelosti nije uspio, slijedom čega je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao pod točkom II. izreke ove odluke.

16. 1.–5. tuženici nemaju pravo na naknadu troška nastalog povodom odgovora na žalbu jer taj trošak nije bio potreban za vođenje ovog postupka, tako da je primjenom odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP–a, valjalo odlučiti kao i pod točkom III. izreke ove odluke.

U Zagrebu 19. lipnja 2026.

Sudac:

Nika Grospić Ivasović