Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1631/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Niki Grospić Ivasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Željku Lubini, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Lubina i Čutura j.t.d. u Splitu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko–upravnom odjelu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-118/2024-9 od 22. siječnja 2026., dana 19. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice Republike Hrvatske kao djelomično neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-118/2024-9 od 22. siječnja 2026. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju PA iznos od 37,16 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 10. travnja 2020. pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pod točkom II. izreke u kojem je naloženo tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 22,00 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana presuđenja pa do isplate, te u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženice za naknadu troška parničnog postupka.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-118/2024- 9 od 22. siječnja 2026. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je odlučeno o visini stope zatezne kamate na iznos glavnice od 37,16 EUR–a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate, tako da stopa zateznih kamata pravilno glasi:

Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj isplatiti tužitelju PA zatezne kamate na iznos glavnice od 37,16 EUR–a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

III. Preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-118/2024- 9 od 22. siječnja 2026. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo tuženici Republici Hrvatskoj isplatiti tužitelju PA iznos preko 37,16 EUR– a do 75,00 EUR–a (za iznos od 37,84 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 10. travnja 2020. pa do isplate te pod točkom II. izreke u kojem je naloženo tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu preko 22,00 EUR–a do 58,10 EUR–a (za iznos od 36,10 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana presuđenja pa do isplate, i sudi:

1. Odbija se zahtjev tužitelja PA za isplatu iznosa od 37,84 EUR– a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 10. travnja 2020. pa do isplate, kao neosnovan.

2. Odbija se zahtjev tužitelja PA za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 36,10 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana presuđenja pa do isplate, kao neosnovan.

IV. Nalaže se tužitelju PA naknaditi tuženici Republici Hrvatskoj trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 31,25 EUR–a u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tuženice Republike Hrvatske za naknadu troška nastalog povodom žalbe u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 118,75 EUR–a kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom suđeno:

- nalaže se tuženici isplatiti tužitelju iznos od 75,00 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 10. travnja 2020. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana, dok je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu preostalog dijela zatraženog iznosa (točka I. izreke),

- nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 58,10 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana presuđenja (22. siječnja 2026.) pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude, pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 75,00 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, pod točkom II. izreke te u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženice za naknadu troška parničnog postupka, žali se tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da se ista u pobijanom dijelu preinači na način da se tužben i zahtjev u tome dijelu odbije i da se zahtjev tuženice za naknadu troška parničnog postupka prihvati u cijelosti , a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i da joj se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 150,00 EUR–a.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4.1. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženica isplati iznos od 345,29 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 2. listopada 2010. pa do isplate, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 375,00 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

4.2. Tužitelj navedeni iznos glavnice potražuje od tuženice na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, i to prava na ugled, čast i dostojanstvo, a koju je tužitelj pretrpio jer je jedan (1) dan, i to 1. listopada 2010. (od ukupno 1240 dana), proveo u pritvoru, odnosno istražnom zatvoru, nakon čega je presudom od 16. listopada 2018. pravomoćno oslobođen optužbe za kazneno djelo ubojstva čije mu se počinjenje do tada stavljalo na teret, sve sukladno odredbama iz 480. st. 1. t. 1. Zakona o kaznenom postupku (''Narodne novine'' broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 178/04 i 115/06 – u daljnjem tekstu: ZKP/97) te čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO), u svezi čl. 19. st. 1. i 2. ZOO–a.

5. Suprotno žalbenim navodima tuženice, prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu: ZPP) na koju ista upire.

6. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

7. Međutim, djelomično su osnovani daljnji žalbeni navodi tuženice u kojima ona u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo , i to odredbe ZOO–a, u svezi odredaba ZKP/97, kada je prihvatio zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 75,00 EUR–a na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

8. Iz stanja spisa ovog predmeta proizlazi:

- da je tužitelj u postupku koji se kod Županijskog suda u Splitu vodio pod poslovnim brojem K-13/18 bio optužen za kazneno djelo ubojstva iz čl. 90. Kaznenog zakona (''Narodne novine'' broj 110/97),

- da je tužitelj bio u pritvoru, odnosno istražnom zatvoru u razdoblju od 9. veljače 2010. pa do 2. srpnja 2013.,

- da je presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj K-13/18 od 16. listopada 2018., koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj I Kž-679/2018-7 od 17. prosinca 2019., tužitelj pravomoćno oslobođen optužbe,

- da je tužitelj presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj I Kž- 679/2018-7 od 17. prosinca 2019. zaprimio u siječnju 2020.,

- da je tužitelj 10. travnja 2020. podnio zahtjev za naknadu neimovinske štete Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) sukladno odredbi iz čl. 480. st. 1. t. 1. ZKP/97,

- da je Ministarstvo dopisom od 2. veljače 2023. obavijestilo tužitelja da je zahtjev za naknadu neimovinske štete previsoko postavljen i da smatra pravičnom naknadu štete u iznosu od 46.078,40 EUR–a s osnova povrede prava osobnosti neosnovanim lišenjem slobode za svih 1240 dana koje je tužitelj proveo u istražnom zatvoru,

- da je navedenim dopisom tužitelj upućen da je, u slučaju neprihvaćanja ponude, ovlašten kod nadležnog suda podnijeti tužbu za naknadu štete protiv Republike Hrvatske,

- da tužitelj nije pristao na ponuđeni iznos, već je pokrenuo postupak tužbom od 10. siječnja 2024.,

- da je tuženica tijekom prvostupanjskog postupka u cijelosti osporavala tužiteljevo potraživanje, ističući pritom prigovor zastare istog.

9. Uzimajući u obzir činjenično stanje u ovom predmetu, kao i zaključak sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 23. travnja 2026. (Su IV-100/2026-3), stav je ovog drugostupanjskog suda da dopis Ministarstva od 2. veljače 2023., a koji sadržajno predstavlja ponudu za sklapanje nagodbe u smislu odredaba iz čl. 150. ZOO–a, ima ujedno i učinak priznanja duga u točno određenom dijelu, odnosno iznosu u kojemu je ponuda i dana.

10. To konkretno znači da tužitelju, kada se ukupno ponuđeni iznos od 46.078,40 EUR–a podijeli s brojem od 1240 dana tijekom kojih je on neosnovano bio lišen slobode, za jedan (1) dan koji je proveo u pritvoru, odnosno istražnom zatvoru pripada (prosječan) iznos od 37,16 EUR–a.

11. Pri tome valja istaknuti da za navedeni iznos , suprotno mišljenju tuženice, nije nastupila zastara.

12.1.1. Sukladno odredbi iz čl. 477. st. 1. ZKP/97, pravo na naknadu štete zastarijeva za tri godine od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude kojom je okrivljenik oslobođen optužbe ili kojom je optužba odbijena, odnosno pravomoćnosti prvostupanjskog rješenja kojim je postupak obustavljen, a ako je u povodu žalbe rješavao viši sud, od dana primitka odluke višeg suda.

12.1.2. Odredbom iz čl. 477. st. 2. ZKP/97 propisano je da je prije podnošenja tužbe za naknadu štete oštećenik dužan obratiti se sa svojim zahtjevom Ministarstvu pravosuđa radi postignuća nagodbe o postojanju štete te vrsti i visini naknade.

12.2. Nadalje, odredbom iz čl. 240. st. 1. ZOO–a propisano je da se zastara prekida kad dužnik prizna dug, a odredbom iz čl. 241. ZOO–a propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

13. S obzirom na to da je zastara za dio tužiteljevog glavnog potraživanja u iznosu od 37,16 EUR–a prvotno prekinuta 10. travnja 2020. u smislu odredbe iz čl. 241. ZOO– a, kada je tužitelj podnio Ministarstvu zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, a zatim ponovno 2. veljače 2023. u smislu odredbe iz čl. 240. st. 1. ZOO–a, kada da je Ministarstvo u ime tuženice, očitujući se na tužiteljev zahtjev u smislu odredbe iz čl. 477. st. 2. ZKP/97, priznalo dug prema tužitelju po osnovi naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u smislu odredbe iz čl. 240. st. 1. ZOO–a, vidljivo je da je tužba u ovom predmetu od 19. travnja 2024., u dijelu zahtjeva koji se odnosi na tužiteljevo glavno potraživanje u iznosu od 37,16 EUR–a, podnesena unutar trogodišnjeg zastarnog roka u smislu odredbe iz čl. 477. st. 1. ZKP/97.

14.1. Prema tome, tužitelj ima pravo na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, i to prava na ugled, čast i dostojanstvo, a koju je pretrpio jer je jedan (1) dan, i to 1. srpnja 2013., proveo u pritvoru, odnosno istražnom zatvoru, u konačnom iznosu od 37,16 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 10. travnja 2020., kada je tužitelj podnio Ministarstvu zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti pa do isplate, sve sukladno odredbama iz čl. 1100. st. 1. i 2. te čl. 1103. ZOO–a, u svezi čl. 29. st. 2. i čl. 183. st. 1. ZOO–a, dok mu to pravo u preostalom dijelu dosuđenog iznosa od 37,84 EUR–a, za koji je u smislu odredbe iz čl. 477. st. 1. ZKP/97 nastupila zastara, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos, ne pripada.

14.2. Ovdje valja napomenuti da tuženica u svojim daljnjim žalbenim navodima osnovano ističe da je prvostupanjski sud prilikom dosuđivanja stope zateznih kamata koje tužitelju pripadaju na (konačno) dosuđeni iznos od 37,16 EUR–a (djelomično) pogrešno primijenio materijalno pravo, i to odredbe ZOO–a, budući da ista za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate nije dosuđena sukladno odredbi iz čl. 29. st. 2. ZOO–a.

15. Na kraju valja reći da su djelomično osnovani i preostali žalbeni navodi tuženice u kojima ona u bitnom ističe da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o zahtjevu stranaka za naknadu troška parničnog postupka pogrešno utvrdio omjer u kojem je tužitelj uspio u sporu, a zbog čega je posljedično pogrešno primijenio materijalno pravo, i to odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 i 107/25 – u daljnjem tekstu: Tarifa).

16.1. Budući da je u pogledu pravne osnove tužbenog zahtjeva (naknada štete) usp io u cijelosti, odnosno u omjeru od 100%, a da je u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio u konačnom iznosu od 37,16 EUR–a u odnosu na ukupno zatraženi iznos od 345,29 EUR–a, odnosno u omjeru od 11%, tužitelj je uspio u sporu u omjeru od 55,50% (100% + 11% = 111%; 111% ÷ 2 = 55,50%), dok je tuženica uspjela u sporu u preostalom omjeru od 44,50%.

16.2. Kada se tužiteljev uspjeh u sporu umanji za tuženičin uspjeh u sporu, proizlazi da je tužitelj uspio u sporu u konačnom omjeru od 11%.

17. Imajući u vidu da je prvostupanjski sud tužitelju na ime troška nastalog zastupanjem po odvjetniku (troška sastava tužbe od 10. siječnja 2024. i troška pristupa na ročište od 22. siječnja 2026.) (pravilno) priznao iznos od 200,00 EUR–a, a na ime troška sudskih pristojbi (na tužbu i presudu) iznos od 26,54 EUR–a, s time da u spisu predmetu ne prileži dokaz da su sudske pristojbe zaista i plaćene, tužitelj ima pravo na naknadu troška parničnog postupka u ovom predmetu, i to troška nastalog zastupanjem po odvjetniku, prema navedenom omjeru u konačnom iznosu od 22,00 EUR–a (11% od 200,00 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 22. siječnja 2026., kada je (pobijana) presuda donesena pa do isplate, dok mu to pravo u preostalom dijelu dosuđenog iznosa od 36,10 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos, ne pripada, sve sukladno odredbama iz Tbr. 7. t. 1., Tbr. 9. t. 1., Tbr. 46., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 i 107/25 – u daljnjem tekstu: Tarifa), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23, 35/24, 152/24, 52/25 i 151/25) te čl. 29. st. 2. ZOO–a, u svezi čl. 151. st. 3., čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP–a.

18. Tuženica u smislu odredbe iz čl. 154. st. 2. ZPP–a nema pravo na naknadu troška parničnog postupka u ovom predmetu.

19. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredaba iz čl. 368. st. 1. i 2. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke, a primjenom odredbe iz čl. 373. t. 3. ZPP–a kao pod točkom II. i III. izreke ove odluke.

20. U pogledu zahtjeva tuženice za naknadu troška nastalog povodom žalbe, a koji se odnosi na trošak sastava žalbe u iznosu od 150,00 EUR–a, valja dodati da tuženica, uzimajući pri tome u obzir da vrijednost pobijanog dijela prvostupanjske presude iznosi 75,00 EUR–a, kao i da je sa žalbom uspjela u iznosu od 37,84 EUR–a u odnosu na ukupno pobijani iznos od 75,00 EUR–a, dakle u omjeru od 50%, ima pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe prema navedenom omjeru u konačnom iznosu od 31,25 EUR–a (50% od 62,50 EUR–a), dok joj to pravo u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 118,75 EUR–a ne pripada, sve sukladno odredbama iz Tbr. 10. t. 1., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife, u svezi čl. 154. st. 2., čl. 155. st. 1. i čl. 163. ZPP–a, tako da je primjenom navedenih odredaba valja lo odlučiti kao i pod točkom IV. i V. izreke ove odluke.

U Zagrebu 19. lipnja 2026.

Sudac:

Nika Grospić Ivasović