Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1302/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Niki Grospić Ivasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Željku Lubini, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Lubina i Čutura j.t.d. u Splitu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko–upravnom odjelu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-1151/2024 od 13. siječnja 2026., dana 19. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice Republike Hrvatske kao djelomično neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-1151/2024 od 13. siječnja 2026. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju VG iznos od 37,16 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 10. travnja 2020. pa do isplate te pod točkom II. izreke u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženice za naknadu troška parničnog postupka.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-1151/2024 od 13. siječnja 2026. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo tuženici Republici Hrvatskoj isplatiti tužitelju VG iznos preko 37,16 EUR– a do 37,84 EUR–a (za iznos od 0,68 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 10. travnja 2020. pa do isplate i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja VG za isplatu iznosa od 0,68 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 10. travnja 2020. pa do isplate, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženice Republike Hrvatske za naknadu troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom suđeno:

- nalaže se tuženici isplatiti tužitelju iznos od 37,84 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 10. travnja 2020. pa do isplate, sve to u roku od 15 dana, dok je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu preostalog dijela zatraženog iznosa od 307,45 EUR–a i više zatraženih zateznih kamata (točka I. izreke),

- svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude, pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 37,84 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama te pod točkom II. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženice za naknadu troška parničnog postupka, žali se tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da se ista u pobijanom dijelu preinači na način da se tužben i zahtjev u tome dijelu odbije i da se zahtjev tuženice za naknadu troška parničnog postupka prihvati u cijelosti , a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i da joj se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 62,50 EUR–a.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4.1. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženica isplati iznos od 345,29 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 16. ožujka 2013. pa do isplate, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na iznos istog od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

4.2. Tužitelj navedeni iznos glavnice potražuje od tuženice na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, i to prava na ugled, čast i dostojanstvo, a koju je tužitelj pretrpio jer je jedan (1) dan, i to 15. ožujka 2013. (od ukupno 1240 dana), proveo u pritvoru, odnosno istražnom zatvoru, nakon čega je presudom od 16. listopada 2018. pravomoćno oslobođen optužbe za kazneno djelo ubojstva čije mu se počinjenje do tada stavljalo na teret, sve sukladno odredbama iz 480. st. 1. t. 1. Zakona o kaznenom postupku (''Narodne novine'' broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 178/04 i 115/06 – u daljnjem tekstu: ZKP/97) te čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO), u svezi čl. 19. st. 1. i 2. ZOO–a.

5.1. Osnovani su žalbeni navodi tuženice da postoji proturječnost između obrazloženja te izreke (pobijane) presude, budući da je prvostupanjski sud u obrazloženju (pobijane) presude utvrdio da tužitelju na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti pripada iznos od 37,16 EUR–a, dok mu je pod točkom I. izreke (pobijane) presude na ime naknade iste dosudio (veći) iznos od 37,84 EUR–a, a čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu: ZPP).

5.2. Međutim, ovaj drugostupanjski sud je, koristeći se pritom ovlaštenjem sadržanim u odredbama iz čl. 373.a st. 1. t. 2. i st. 3. ZPP–a, otklonio navedenu bitnu povredu iz razloga koji će biti navedeni u nastavku obrazloženja ove odluke.

6. Pri tome valja dodati da prilikom ispitivanja prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

7. Nadalje, iz stanja spisa ovog predmeta proizlazi:

- da je tužitelj u postupku koji se kod Županijskog suda u Splitu vodio pod poslovnim brojem K-13/18 bio optužen za kazneno djelo ubojstva iz čl. 90. Kaznenog zakona (''Narodne novine'' broj 110/97),

- da je tužitelj bio u pritvoru, odnosno istražnom zatvoru u razdoblju od 9. veljače 2010. pa do 2. srpnja 2013.,

- da je presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj K-13/18 od 16. listopada 2018., koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj I Kž-679/2018-7 od 17. prosinca 2019., tužitelj pravomoćno oslobođen optužbe,

- da je tužitelj presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj I Kž- 679/2018-7 od 17. prosinca 2019. zaprimio u siječnju 2020.,

- da je tužitelj 10. travnja 2020. podnio zahtjev za naknadu neimovinske štete Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) sukladno odredbi iz čl. 480. st. 1. t. 1. ZKP/97,

- da je Ministarstvo dopisom od 2. veljače 2023. obavijestilo tužitelja da je zahtjev za naknadu neimovinske štete previsoko postavljen i da smatra pravičnom naknadu štete u iznosu od 46.078,40 EUR–a s osnova povrede prava osobnosti neosnovanim lišenjem slobode za svih 1240 dana koje je tužitelj proveo u istražnom zatvoru,

- da je navedenim dopisom tužitelj upućen da je, u slučaju neprihvaćanja ponude, ovlašten kod nadležnog suda podnijeti tužbu za naknadu štete protiv Republike Hrvatske,

- da tužitelj nije pristao na ponuđeni iznos, već je pokrenuo postupak tužbom od 12. travnja 2024.,

- da je tuženica tijekom prvostupanjskog postupka u cijelosti osporavala tužiteljevo potraživanje, ističući pritom prigovor zastare istog.

8. Uzimajući u obzir činjenično stanje u ovom predmetu, kao i zaključak sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 23. travnja 2026. (Su IV-100/2026-3), stav je ovog drugostupanjskog suda da dopis Ministarstva od 2. veljače 2023., a koji sadržajno predstavlja ponudu za sklapanje nagodbe u smislu odredaba iz čl. 150. ZOO–a, ima ujedno i učinak priznanja duga u točno određenom dijelu, odnosno iznosu u kojemu je ponuda i dana.

9. To konkretno znači da tužitelju, kada se ukupno ponuđeni iznos od 46.078,40 EUR– a podijeli s brojem od 1240 dana tijekom kojih je on neosnovano bio lišen slobode, za jedan (1) dan koji je proveo u pritvoru, odnosno istražnom zatvoru pripada (prosječan) iznos od 37,16 EUR–a.

10. Pri tome valja istaknuti da za navedeni iznos, suprotno mišljenju tuženice, nije nastupila zastara.

11.1.1. Sukladno odredbi iz čl. 477. st. 1. ZKP/97, pravo na naknadu štete zastarijeva za tri godine od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude kojom je okrivljenik oslobođen optužbe ili kojom je optužba odbijena, odnosno pravomoćnosti prvostupanjskog rješenja kojim je postupak obustavljen, a ako je u povodu žalbe rješavao viši sud, od dana primitka odluke višeg suda.

11.1.2. Odredbom iz čl. 477. st. 2. ZKP/97 propisano je da je prije podnošenja tužbe za naknadu štete oštećenik dužan obratiti se sa svojim zahtjevom Ministarstvu pravosuđa radi postignuća nagodbe o postojanju štete te vrsti i visini naknade.

11.2. Nadalje, odredbom iz čl. 240. st. 1. ZOO–a propisano je da se zastara prekida kad dužnik prizna dug, a odredbom iz čl. 241. ZOO–a propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

12. S obzirom na to da je zastara za dio tužiteljevog glavnog potraživanja u iznosu od 37,16 EUR–a prvotno prekinuta 10. travnja 2020. u smislu odredbe iz čl. 241. ZOO– a, kada je tužitelj podnio Ministarstvu zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, a zatim ponovno 2. veljače 2023. u smislu odredbe iz čl. 240. st. 1. ZOO–a, kada da je Ministarstvo u ime tuženice, očitujući se na tužiteljev zahtjev u smislu odredbe iz čl. 477. st. 2. ZKP/97, priznalo dug prema tužitelju po osnovi naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u smislu odredbe iz čl. 240. st. 1. ZOO–a, vidljivo je da je tužba u ovom predmetu od 19. travnja 2024., u dijelu zahtjeva koji se odnosi na tužiteljevo glavno potraživanje u iznosu od 37,16 EUR–a, podnesena unutar trogodišnjeg zastarnog roka u smislu odredbe iz čl. 477. st. 1. ZKP/97.

13. Prema tome, tužitelj ima pravo na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, i to prava na ugled, čast i dostojanstvo, a koju je pretrpio jer je jedan (1) dan, i to 1. srpnja 2013., proveo u pritvoru, odnosno istražnom zatvoru, u konačnom iznosu od 37,16 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 10. travnja 2020., kada je tužitelj podnio Ministarstvu zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti pa do isplate, sve sukladno odredbama iz čl. 1100. st. 1. i 2. te čl. 1103. ZOO–a, u svezi čl. 29. st. 2. i čl. 183. st. 1. ZOO–a, dok mu to pravo u preostalom dijelu dosuđenog iznosa od 0,68 EUR–a, za koji je u smislu odredbe iz čl. 477. st. 1. ZKP/97 nastupila zastara, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos, ne pripada.

14.1. Posljedično, djelomično su osnovani daljnji žalbeni navodi tuženice u kojima ona u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, i to odredbe ZOO–a, u svezi odredaba ZKP/97, kada je zaključio da tužitelju na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti pripada iznos od 37,84 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

14.2. Suprotno daljnjim žalbenim navodima tuženice, tužitelj je prije pokretanja parničnog postupka proveo postupak mirnog ostvarivanja prava u smislu odredaba ZKP/97, tako da nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 14. ZPP–a na koju ista također upire.

15. Na kraju valja reći da su neosnovani i preostali žalbeni navodi tuženice da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o zahtjevu stranaka za naknadu troška parničnog postupka pogrešno zaključio da tuženica nema pravo na naknadu istog.

16.1. Budući da je u pogledu pravne osnove tužbenog zahtjeva (naknada štete) usp io u cijelosti, odnosno u omjeru od 100%, a da je u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio u konačnom iznosu od 37,16 EUR–a u odnosu na ukupno zatraženi iznos od 345,29 EUR–a, odnosno u omjeru od 11%, tužitelj je uspio u sporu u omjeru od 55,50% (100% + 11% = 111%; 111% ÷ 2 = 55,50%), dok je tuženica uspjela u sporu u preostalom omjeru od 44,50%.

16.2. Kada se tužiteljev uspjeh u sporu umanji za tuženičin uspjeh u sporu, proizlazi da je tužitelj uspio u sporu u konačnom omjeru od 11%.

17. Samim time, tuženica nema pravo na naknadu troška parničnog postupka u ovom predmetu, sve u smislu odredbe iz čl. 154. st. 2. ZPP–a.

18. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredaba iz 368. st. 1. i 2. ZPP– a odlučiti kao pod točkom I. izreke, a primjenom odredaba iz čl. 373.a st. 1. t. 2. i st. 3. ZPP–a kao pod točkom II. izreke ove odluke.

19. Tuženica nema pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe jer je s istom u pogledu odluke o glavnoj stvari uspjela samo u iznosu od 0,68 EUR–a u odnosu na ukupno pobijani iznos od 37,84 EUR–a, što predstavlja uspjeh samo u razmjerno neznatnom dijelu (2%), tako da je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 5. ZPP–a valjalo odlučiti kao i pod točkom III. izreke ove odluke.

U Zagrebu 19. lipnja 2026.

Sudac:

Nika Grospić Ivasović