Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-18/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Diani Preglej, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice CTT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, protiv 1. tuženika Ivan Franc, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; 2. tuženika CT, 3. tuženika VT, 4. tuženika KT, [adresa]; 5. tuženice ČT, [adresa], 6. tuženika LT, [adresa]; 7. tuženice ĐT r. LT, [adresa] i 8. tuženika GT, [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj P-323/2025-5 od 3. prosinca 2025., dana 19. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao djelomično neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku poslovni broj P-323/2025-5 od 3. prosinca 2025. u dijelu u kojem je odbačena tužba u odnosu na 2. tuženika CT, 3. tuženika VT, na ime 4. tuženika KT, 5. tuženice ČT, 6. tuženika LT, 7. tuženica ĐT te 8. tuženika GT.

II. Ukida se rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku poslovni broj P-323/2025-5 od 3. prosinca 2025. u dijelu u kojem je odbačena tužba u odnosu na 1. tuženika TT se u tom dijelu predmet vraća na daljnji postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem je odbačena tužba u ovom predmetu.

2. Protiv navedenog rješenja žali se tužiteljica zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), te predlaže preinačiti pobijano rješenje ili isto ukinuti i predmet vratiti na ponovan postupak.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. U obrazloženju pobijanog rješenja je navedeno slijedeće:

- da je tužiteljica u tužbi navela da je jedini i isključivi izvanknjižni vlasnik nekretnine čkbr. [katastarska čestica], u naravi šuma, površine 693 čhv, 2492 m2, upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a da je vlasništvo iste stekla dosjelošću temeljem članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (,,Narodne novine '' br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17-dalje : ZV) te da su ona i njezini univerzalni prednici vlasnici predmetne nekretnine već desetljećima i da su cijelo vrijeme u neposrednom i samostalnom posjedu predmetne nekretnine, a koja nekretnina se nalazi uz već upisanu nekretninu tužiteljice čkbr. [katastarska čestica], u naravi kuća, dvorište i pašnjak, ukupno površine 164 čhv, 590 m2, upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina],

- da je tužiteljica također navela da je uspjela stupiti u kontakt s 1. tuženikom TT, koji je istom prilikom izjavio da nije zainteresiran za predmetnu česticu, dok s preostalim uknjiženim vlasnicima tužiteljica nije uspjela postići nikakav dogovor, i to isključivo iz razloga što tužiteljica nije uspjela saznati podatke o istima niti stupiti u kontakt s njima,

- da su u zemljišnoj knjizi su kao vlasnici predmetne nekretnine čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisani tuženici i to 1. tuženik u 20/160, 2. tuženik u 4/160, 3. tuženik 20/160, 4. tuženik u 10/160, 5. tuženik 20/160, 6. tuženik u 20/160, 7. tuženik u 46/160, 8. tuženik u 20/160 suvlasnička dijela, a da su 2.-8. tuženici nepoznatog boravišta te im se predlaže postaviti privremeni zastupnik, budući da bi redovni postupak oko postavljanja zakonskog zastupnika predugo trajao tako da bi za jednu ili obje stranke mogle nastati štetne posljedice,

- da je rješenjem prvostupanjskog suda od 17. studenog 2025. tužiteljica pozvana na dopunu i ispravak tužbe na način da kao tuženike naznači nasljednike iza pok. CT, pok. VT, pok. KT, pok. ČT, pok. LT, pok. ĐT i pok. GT jer da ne postoji mogućnost da su isti živi. Ujedno je upozorena da ako navedeni nedostatak u ostavljenom joj roku ne otkloni, sud će rješenjem ukinuti radnje provedene u postupku koje su zahvaćene navedenim rezultatom i u tom dijelu odbaciti tužbu,

- da je tužiteljica u podnesku od 28. studenog 2025. navela da je već prilikom podnošenja tužbe predložila sudu da se od II. do VIII. tuženiku postavi privremeni zastupnik, a sve uslijed činjenice da su isti u zemljišnoj knjizi kao suvlasnici predmetne nekretnine upisani samo imenom i prezimenom, bez naznake adrese i/ili datuma rođenja i/ili matičnog broja građana i/ili OIB [osobni identifikacijski broj]a i/ili bilo kojeg drugog podatka na osnovi kojeg bi tužiteljica mogla znati i/ili saznati o kome se radi pa predmetni spor pokušati riješiti mirnim putem te ističe kako niti sud, a niti tužitelj ne mogu znati da je bilo koja od osoba za koje sud navodi „ne postoji mogućnost da je živ“, upravo tuženik te da ničim nije isključeno da su 2. do 8. tuženici neke sasvim treće osobe, odnosno da su, primjerice, isti odselili negdje drugdje na području Republike Hrvatske ili možda čak u inozemstvo pa da Sud očekuje da tužitelj odabere „nasljednike“ od 2. do 8. tuženika, a da tužitelj zapravo nema bilo kakvog saznanja o tome tko su od 2. do 8. tuženici za koje je Sud pribavio podatke „iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka“, a da sama okolnost da određena osoba ima 100, 115 ili više godina ne može predstavljati valjan temelj za tvrdnju da „ne postoji mogućnost da je ista živa“ te navodi da iz članaka priloženih uz ovaj podnesak jasno proizlazi da u svijetu postoje brojni slučajevi osoba koje doživljavaju navedenu životnu dob te ponovno predlaže sudu postaviti privremenog zastupnika od 2.-8. tuženika.

5. Nadalje, prvostupanjski sud navodi da provjerom u Jedinstvenom registru osoba Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske utvrdio da se ne može utvrditi radi li se doista o tuženicima, budući da je bilo previše evidentiranih osoba s tim imenima i prezimenima u registru, a bez ostalih podataka nije bilo moguće suziti pretragu, dok prema javno dostupnoj zemljišnoj knjizi proizlazi da su imenovane osobe od 2. do 8. tuženika upisani kao vlasnici iste nekretnine između 1894. i 1927. godine. Prema tome, sud prvog stupnja ocjenjuje da je dvojbeno može li osoba označena kao tuženik uopće biti stranka u parničnom postupku, odnosno je li živa, a samo se osobi koja je živa u vrijeme pokretanja parničnog postupka i nepoznatog je boravišta, može postaviti privremeni zastupnik. Zbog toga je prvostupanjski sud i pozvao tužiteljicu na dopunu i ispravak tužbe na opisani način, a kako tužiteljica nije dopunila i ispravila tužbu na zahtijevani način, prema čl. 83. st. 5. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci pobijanog rješenja.

6. Za odluku u konkretnom slučaju mogu li 2.-8. tuženici naznačeni u tužbi biti stranke u ovom postupku, od presudnog je značaja jesu li 2. tuženik CT, 3. tuženik VT, 4. tuženik KT, 5. tuženica ČT, 6. tuženik LT, 7. tuženica ĐT r. LT, [adresa] i 8. tuženika GT bili na životu na dan podnošenja tužbe 25. srpnja 2025., pri čemu osoba koja je preminula prije pokretanja sudskog postupka nema, niti može imati stranačku sposobnost, to je primjenom čl. 83. st. 5. ZPP-a u svezi s čl. 77. ZPP-a odlučeno kao u izreci pobijanog rješenja.

7. Na žalbene navode da je prvostupanjski sud trebao, sukladno čl. 84. st. 2. t. 4. ZPP- a postaviti privremenog zastupnika (naprijed navedenim) 2.-8. tuženicima, a s obzirom da su isti nepoznatih boravišta, a isti nemaju punomoćnike, valja odgovoriti da sud može privremenog zastupnika postaviti samo osobi koja je živa u vrijeme pokretanja parničnog postupka, a u konkretnom slučaju ta činjenica nije dokazana.

8. Iz sadržaja povijesnog z.k. izvatka za z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 16 spisa) je vidljivo da je upis prava (su)vlasništva na ime 2. tuženika CT izvršen 1894., na ime 3. tuženika VT upis je izvršen 1894., na ime 4. tuženika [adresa]., 5. tuženice [adresa]. i 1915., na ime 6. tuženika [adresa]., na ime 7. tuženica ĐT r. VT 1915., a na ime 8. tuženika GT je upis izvršen 11. travnja 1927. i to na temelju Darovne pogodbe od 7. travnja 1927.

9. S obzirom da je 8. tuženik GT u vrijeme sklapanja Darovne pogodbe od 7. travnja 1927. nedvojbeno bio punoljetna osoba, što znači da je rođen prije **.**.1909., a tužba je podnesena prvostupanjskom sudu 25. srpnja 2025. (to jest najmanje 116 godina od rođenja 8. tuženika ĆT), valjalo je zaključiti da 8. tuženik ĆT nije bio na životu u vrijeme podnošenja tužbe, a sasvim sigurno to nisu bili ni 2.-7. tuženici, koji su koji su kao suvlasnici upisani u zemljišne knjige godinama prije 8. tuženika ĆT.

Ovdje treba dodati da je tužiteljica uz podnesak od 28. studenog 2025 . dostavila ispis teksta s interneta od 18. veljače 2024. o tome tko su trenutno najstariji ljudi na svijetu te je navedeno da je tada najstarije osoba na svijetu bila CTTĆ, koja ima 116 godina i 338 dana , rođena je **.**.1907. druga najstarija osoba je C DT, koja je u vrijeme objave članka imala 116 godina i 13 dana, dok je na 3. mjestu V MT u dobi od 115 godina i 271 dan.

Dakle, da je bilo tko od 2.-8. tuženika, koji su svi morali biti rođeni prije **.**.1909. živ, to bi sasvim sigurno bilo poznato na svjetskoj razini, ali očito nisu pa su žalbeni navodi u tom dijelu neosnovani.

10. Kako u konkretnom slučaju postoji neotklonjiv nedostatak u pogledu stranačke sposobnosti 2. tuženika CT 3. tuženika VT, tuženika KT., 5. tuženice ČT, 6. tuženika [adresa]., 7. tuženice ĐT r. ČT i 8. tuženika GT, to je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbacio tužbu u odnosu na imenovane tuženike.

11. No, osnovano žaliteljica ističe da pobijano rješenje o odbačaju tužbe u odnosu na 1. tuženika TT, u odnosu na kojeg su navedeni svi podaci propisani u odredbi čl. 106. sat. 2. ZPP-a, nije pravilno ni zakonito, pri čemu u odnosu na 1. tuženika TT tužiteljica i nije bila pozvana na dopunu tužbe rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj P-323/2015-3 od 17. studenoga 2025.

12. Ovdje treba dodati da u skladu s aktualnim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske suvlasnici nekretnine radi utvrđenja prava vlasništva nisu jedinstveni i nužni suparničari (odluke broj Rev-1287/1993. od 7. rujna 1994., broj Rev 808/2015-2 od 19. ožujka 2019.), a rješenjem Vrhovnog suda Republike broj Revd 1516/2024-2 od 9. travnja 2024. je odbijen prijedlog za dopuštenje revizije u kojem su predlagatelji smatrali da treba preispitati shvaćanje Vrhovnog suda prema kojem kod originarnog stjecanja vlasništva tuženi zemljišnoknjižni suvlasnici nemaju položaj jedinstvenih suvlasnika koje shvaćanje proizlazi iz odluke Rev-1287/93.

13. Slijedom navedenoga i na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a je valjalo djelomično potvrditi pobijano rješenje, a na osnovi odredbe čl. 380. t. 3. ZPP-a djelomično ukinuti i predmet vratiti na daljnji postupak.

U Zagrebu 19. lipnja 2026.

Sudac:

Diana Preglej