Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1391/2026-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Diani Preglej kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Velimir Švigir, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d. Zagreb, protiv tuženika RU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Bojan Zustović, odvjetniku u Pazinu, radi predaje u posjed , odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu poslovni broj Pu P-3484/2019-62 od 12. siječnja 2026., dana 18. lipnja 2026.,

r i j e š i o j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Pazinu poslovni broj Pu P-3484/2019-62 od 12. siječnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem je pod točkom I izreke odbijen prijedlog tužitelja KU za donošenje dopunske presude.

U točki II izreke je odbijen kao neosnovan prijedlog tužitelja za postavljanje incidentalnog zahtjeva na utvrđenje koji glasi:

„Utvrđuje se da međa između kč. br. [katastarska čestica] ZGR. k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] koja je vlasništvo tužitelja KU i kč. br. [katastarska čestica] ZGR. k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] koja je vlasništvo tuženika RU ide od pravca između točaka A-E-C-D koje točke su utvrđene pravomoćnim rješenje Općinskog suda u Poreču, broj: R1-164/2012 od 14. ožujka 2013. te je tužitelj vlasnik površine zemljišta između točaka A-B-C-E-A i stvarne međe“.

Pod točkom III izreke je odlučeno da se ne dopušta preinaka tužbe. U točki IV izreke je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka 2. Protiv navedenog rješenja žali se tužitelj zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 i 146/25- dalje: ZPP), te predlaže preinačiti pobijano rješenje na način da bude prihvaćen zahtjev pod točkom II izreke ili pobijano rješenje ukinuti u cijelosti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. U obrazloženju prvostupanjskog rješenja je navedeno sljedeće:

- da je djelomičnom presudom Općinskog suda u Pazinu suda poslovni broj: P-

2567/2015-48 od 10. srpnja 2017. suđeno:

„Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika koji glasi:

I. Nalaže se tuženiku RU iz [adresa], oib: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju KU iz [adresa], oib: [osobni identifikacijski broj], preda u posjed dio dvorišta slobodan od osoba i stvari, koji je sastavni dio nekretnine u vlasništvu tužitelja i to nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označene kao k. č. [katastarska čestica] ZGR, a kako je označeno na skici lica mjesta izrađenoj dana 6. ožujka 2013. od strane mjerničog vještaka Ivana Perčića, geometra, u predmetu uređenja međe koji se vodio kod Općinskog suda u Poreču, posl. broj R1-164/12, i to A-B-C-E, koja čini sastavni dio ove presude, sve to u roku od 15 dana.

II. Ovlašćuje se tužitelj, da ukoliko tuženik u roku od 15 dana ne postupi sukladno točci I. ove presude, da o trošku tuženika, uz pomoć ovlaštenih radnika i policije ukloni slobodnu od stvari i osoba nekretninu koja je sastavni dio nekretnine u vlasništvu tužitelja i to nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označene kao k. č. [katastarska čestica] ZGR, sve u roku od 15 dana te na taj način uđe u posjed predmetnog dijela“,

- da je presudom Županijskog suda u Splitu, broj: Gž-3082/2018-2 od 15. svibnja 2019. odbijena žalba tuženika-protutužitelja RU i potvrđena djelomična presuda ovog suda od 10. srpnja 2017.

- da je presudom na temelju odricanja Općinskog suda u Pazinu broj: Pu P - 3484/2019-51 od 14. kolovoza 2023. suđeno:

„I. Odbijaju se tužbeni zahtjevi kojima je KU zatražio od RU da mu preda u posjed septičku jamu i dio vrta na kojoj je ta septička jama sagrađena, slobodne od osoba i stvari, koji su sastavni dio nekretnine kč. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu KU, te da se ovlašćuje KU da, ako RU u roku 15 dana ne postupi u skladu s tim, o trošku RU, uz pomoć ovlaštenih radnika i policije ukloni slobodnu od osoba i stvari septičku jamu i dio vrta na kojoj je ona izgrađena i da na taj način uđe u posjed tog zemljišta.

II. Odbija se protutužbeni zahtjev kojim je RU zatražio utvrđenje da je sa KU sklopio ugovor o osnivanju prava stvarne služnosti septičke jame na temelju kojeg je stekao pravo stvarne služnosti imati septičku jamu na nekretnini KU kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao poslužnoj nekretnini, a u korist njegovih nekretnina kč. br. [katastarska čestica] ZGR. i kč. br. [katastarska čestica] ZGR. k. o. [katastarska općina], kao povlasnih nekretnina, pa da se RU ovlašćuje da na temelju presude u zemljišnoj knjizi izvrši uknjižbu prava stvarne služnosti imati septičku jamu na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao poslužnoj, u korist kč. br. [katastarska čestica] ZGR. i kč. br. [katastarska čestica] ZGR. k. o. [katastarska općina], kao povlasnih. III. Odbijaju se eventualno kumulirani protutužbeni zahtjevi kojim je RU zatražio od KU da mu na ime nužnih i korisnih troškova isplati 2.654,46 EUR/20.000,00 HRK sa zateznim kamatama koje teku od 3. studenog 2015. do isplate te da ima pravo zadržanja septičke jame sagrađene na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sve dok mu KU ne isplati taj iznos“.

- da je podneskom od 9. ožujka 2023. tužitelj predložio nastavak postupka i donošenje presude kako slijedi:

„Utvrđuje se da međa između kč. br. [katastarska čestica] ZGR. k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] koja je vlasništvo tužitelja KU i kč. br. [katastarska čestica] ZGR. k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] koja je vlasništvo tuženika RU ide od pravca između točaka A - E-C-D koje točke su utvrđene pravomoćnim rješenje Općinskog suda u Poreču, broj:

R1-164/2012 od 14. ožujka 2013. te je tužitelj vlasnik površine zemljišta između točaka A-B-C-E-A i stvarne međe“.

6. Polazeći od naprijed navedenih utvrđenja, sud prvog stupnja je zaključio sljedeće:

- pravno je neutemeljen prijedlog tužitelja za donošenje dopunske presude jer institut dopunske presude služi isključivo za ispravljanje procesne situacije u kojoj je sud u već donesenoj presudi propustio odlučiti o nekom zahtjevu ili o dijelu zahtjeva o kojem je morao odlučiti presudom, ali je to propustio učiniti te za takav propust zakon daje stranci vrlo kratak i strogo prekluzivan rok: prema čl. 339. st. 1. ZPP -a prijedlog za dopunu mora se podnijeti u roku od 15 dana od primitka presude. Ako se taj prijedlog ne podnese na vrijeme, prema čl. 339. st. 2. ZPP -a smatra se da je tužba u tom dijelu povučena, odnosno stranka gubi mogućnost da se kasnije „vrati“ na taj propušteni dio putem dopunske presude. U konkretnom slučaju o tužbenom zahtjevu u odnosu na dvorište već odlučeno djelomičnom presudom poslovni broj: P- 2567/2015-48 od 10. srpnja 2017 (predaja u posjed dijela dvorišta označenog A -B-C- E). Ako je tužitelj smatrao da tom djelomičnom presudom nije obuhvaćen i dio koji se odnosi na označenje međe u skladu s vlasništvom (odnosno da je sud propustio odlučiti o tom dijelu), tada je morao u roku od 15 dana od primitka te presude tražiti dopunu presude. Budući da takav prijedlog nije podnesen u zakonskom roku, prvostupanjski sud polazi od toga da se tužba u tom dijelu smatra povučenom, pa se dopunska presuda više ne može donijeti,

- da iako se tužitelj u svojim podnescima izričito poziva na odredbu čl. 187. st. 3. i 4. ZPP-a te zahtjev iz podneska od 9. ožujka 2023. nastoji kvalificirati kao incidentalnu tužbu na utvrđenje, stav je prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu tog instituta. Prema navedenoj odredbi, incidentalni zahtjev na utvrđenje dopušten je samo ako odluka o glavnom tužbenom zahtjevu ovisi o postojanju ili nepostojanju određenog pravnog odnosa koji u trenutku odlučivanja još nije riješen, odnosno ako se radi o prethodnom pitanju bez čijeg rješenja sud ne može odlučiti o glavnoj stvari. U ovom predmetu takva procesna situacija ne postoji, budući da je o tužbenom zahtjevu tužitelja koji se odnosi na sporni dio dvorišta, označen točkama A-B-C-E, sud prvog stupnja već odlučio djelomičnom presudom od 10. srpnja 2017., kojom je prihvaćen kondemnatorni zahtjev za predaju u posjed tog dijela nekretnine. Prilikom donošenja navedene presude sud je raspravio i riješio pitanje vlasništva nad spornom površinom kao prethodno pitanje, primjenjujući odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 – dalje: ZVDSP), te je utvrdio da se sporni dio nalazi na nekretnini kč. br. [katastarska čestica] ZGR. k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tužitelja. Na taj način je pravni odnos na koji se tužitelj sada poziva već bio predmet sudske ocjene i odlučivanja u okviru glavnog zahtjeva, pa više ne predstavlja neriješeno prethodno pitanje u smislu članka 187. ZPP-a. Odlučno je i to da se pozivanje tužitelja na institut incidentalne tužbe pojavljuje tek nakon što je o relevantnom dijelu tužbenog zahtjeva već pravomoćno odlučeno, odnosno nakon što je protekao rok za traženje dopunske presude iz članka 339. ZPP. U takvoj procesnoj fazi incidentalni zahtjev ne može ostvariti svoju zakonom predviđenu svrhu, jer ne služi donošenju odluke o glavnoj stvari, nego bi imao isključivo učinak naknadnog uvođenja novog deklaratornog dispozitiva u već pravomoćno dovršeni dio postupka. ZPP ne predviđa mogućnost da se institut iz članka 187. koristi za naknadno ispravljanje ili nadomještanje propuštenog procesnog koraka, niti za zaobilaženje prekluzivnih rokova propisanih člankom 339. ZPP-a. Osim toga, sadržaj zahtjeva koji tužitelj sada postavlja pokazuje da se ne radi o utvrđenju pravnog odnosa radi rješavanja glavnog zahtjeva, nego o samostalnom deklaratornom zahtjevu kojim se traži utvrđenje tijeka međe i pravnog statusa sporne površine, i to nakon što je o predaji u posjed te iste površine već odlučeno. Takav zahtjev po svojoj pravnoj naravi ne predstavlja incidentalno utvrđenje u okviru iste parnice, jer ne služi razjašnjenju otvorenog prethodnog pitanja, već bi, kada bi bio dopušten, imao učinak ponovnog otvaranja ili nadopunjavanja pravomoćno dovršenog odlučivanja o istom predmetu spora, što zakon ne dopušta,

- da je prema pravilima parničnog postupka, preinaka tužbe dopuštena promjenom tužbenog zahtjeva ili činjenične osnove, ali samo dok parnica traje i dok sud još odlučuje o predmetu spora. Svrha instituta preinake tužbe nije omogućiti stranci da nakon donošenja pravomoćne odluke ponovno oblikuje predmet spora ili zatraži drukčiju vrstu sudske zaštite, već omogućiti prilagodbu zahtjeva tijekom otvorenog postupka. Nakon što je o određenom tužbenom zahtjevu pravomoćno odlučeno, sud je u odnosu na taj dio spora vezan pravomoćnošću te nema ovlast ponovno odlučivati, mijenjati ili nadopunjavati predmet odlučivanja, sukladno načelu dispozitivnosti i granicama odlučivanja iz čl. 2. ZPP-a. U ovom predmetu je o tužbenom zahtjevu tužitelja, koji se odnosi na predaju u posjed dijela kč. br. [katastarska čestica] ZGR. k. o. [katastarska općina], pravomoćno odlučeno djelomičnom presudom od 10. srpnja 2017., čime je predmet spora u tom dijelu u cijelosti iscrpljen. Nakon toga tužitelj više nije mogao valjano mijenjati ili proširivati zahtjev u pogledu istog pravnog odnosa u okviru iste parnice. Unatoč tome, tužitelj je podneskom od 9. ožujka 2023. istaknuo novi zahtjev kojim traži samostalno utvrđenje tijeka međe i pravnog statusa sporne površine između kč. br. [katastarska čestica] ZGR. i kč. br. [katastarska čestica] ZGR, a takav zahtjev ne predstavlja preciziranje ili razradu već postavljenog kondemnatornog zahtjeva, nego uvodi novu vrstu sudske zaštite – deklaratornu – koja ranije nije bila predmet odlučivanja u dispozitivu presude. Time se mijenja identitet spora i pravni učinci koji se traže, što nakon pravomoćnog odlučivanja nije dopušteno,

slijedom čega je sud prvog stupnja odlučio kao u pobijanom rješenju pod točkama I., II. i III. izreke.

7. Opisane zaključke prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud te ih tužitelj nije uspio dovesti u sumnju svojim opširnim žalbenim navodima.

8. Iz sadržaja spisa je vidljivo da je tužitelj podnio tužbu dana 22. srpnja 2015. u kojoj je postavio slijedeći tužbeni zahtjev:

„I. Nalaže se tuženiku RU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju KU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], preda u posjed dio dvorišta slobodan od osoba i stvari, koji je sastavni dio nekretnine u vlasništvu tužitelja i to nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označene kao k. č. [katastarska čestica] ZGR, a kako je označeno na skici lica mjesta izrađenoj dana 6. ožujka 2013. od strane mjerničog vještaka Ivana Perčića, geometra, u predmetu uređenja međe koji se vodio kod Općinskog suda u Poreču broj R1-164/12, koja čini sastavni dio ove presude, sve to u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku RU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju KU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], preda u posjed septičku jamu i dio vrta na kojoj je ista sagrađena, slobodnaui od osoba i stvari, koji je sastavni dio nekretnine u vlasništvu tužitelja i to nekretnine upisane u Z. k. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sve to u roku od 15 dana.

IV. Ovlašćuje se tužitelj, da ukoliko tuženik u roku od 15 dana ne postupi sukladno toč. I. ove presude, da o trošku tuženika, uz pomoć ovlaštenih radnika i policije ukloni slobodnu od stvari i osoba nekretninu koja je sastavni dio nekretnine u vlasništvu tužitelja i to nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označene kao k. č. br. [katastarska čestica], sve u roku 15 dana, t3e na taj način uđe u posjed predmetnog dijela nekretnine.

V. Nalaže se tuženiku RU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju KU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],

naknadi parnične troškove koliko isti budu iznosili sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja do isplate po stopi zatezne kamate koja odgovara visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena.“

9. Iz podataka u spisu je također vidljivo da je tužitelj u podnesku od 18. listopada 2016. (list 97-98 spisa) postavio zahtjev tako da je pod točkom I. tražio predaju u posjedu dio dvorišta kč. br. [katastarska čestica] ZGR. k. o. [katastarska općina] prema skici mjerničnog vještaka Ivana Perčića označen slovima A-B-C-E.

10. Dakle, tužbeni zahtjev na utvrđenje da „međa između kč. br. [katastarska čestica] ZGR. k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] koja je vlasništvo tužitelja KU i kč. br. [katastarska čestica] ZGR. k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] koja je vlasništvo tuženika RU ide od pravca između točaka A-E-C-D koje točke su utvrđene pravomoćnim rješenje Općinskog suda u Poreču, broj: R1-164/2012 od 14. ožujka 2013. te je tužitelj vlasnik površine zemljišta između točaka A-B-C-E-A i stvarne međe“ tužitelj nije postavio sve do predaje u spis podneska od 9. ožujka 2023. (list 416 spisa), odnosno navedeni zahtjev je postavio gotovo osam godina nakon podnošenja tužbe i gotovo šest godina nakon donošenja djelomične presude kojom je odlučeno o predaji tužitelju u posjed spornog dijela zemljišta (dvorišta). Stoga o tom zahtjevu iz podneska od 9. ožujka 2023. prvostupanjski sud zaista nije mogao odlučiti u vrijeme donošenja djelomične presude poslovni broj P-2567/2015-48 od 10. srpnja 2017. jer takav zahtjev nije bio postavljen te nije bio predmet odlučivanja u smislu odredbe čl. 2. ZPP -a, zbog čega o takvom zahtjevu prvostupanjski sud nije imao ni mogućnost niti ovlaštenje odlučiti dopunskom presudom, a kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud i odlučio pobijanim rješenjem pod točkom I. izreke.

11. Tužitelj u žalbi ističe kako je „ostavio sudu mogućnost i pozvao sud da donese rješenje kojim bi se u skladu s upisanim vlasništvom označila međa između k. č. br. [katastarska čestica] ZGR k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica] ZGR, k. o. [katastarska općina], a kako se međa označuje rješenjem, to je isti podneskom od 17.10.2016. upravo tražio od suda da o tome donese rješenje“.

12. Opisani žalbeni navodi su pogrešni i neosnovani. Međa se uređuje rješenjem u izvanparničnom postupku, dok u parničnom postupku o utvrđenju pravca kojim ide međa prvostupanjski sud odlučuje presudom (kao i o drugim meritornim zahtjevima, osim u postupcima zbog smetanje posjeda u kojima odlučuje rješenjem) te tužitelj treba postaviti odgovarajući tužbeni zahtjev o kojem sud može i mora odlučiti, kao što je tužitelj i učinio u podnesku od 9. ožujka 2023., ali sa zakašnjenjem od nekoliko godina. Dakle, tužitelj ne ostavlja mogućnost sudu da izabere hoće li o nečemu odlučiti ili ne, kako to pogrešno ističe žalitelj, već postavlja točno određeni zahtjev o kojem sud mora odlučiti, u smislu odredbe čl. 2. ZPP-a, a tužitelj je to propustio učiniti prilikom podnošenja tužbe, a taj propust nije ispravio ni do donošenja djelomične presude dana 10. srpnja 2017.

13. Nadalje, iz sadržaja sudske nagodbe od 27. listopada 2020. (list 397-399) je vidljivo da su stranke postigle nagodbu o dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na predaju u posjed septičke jame i protutužbeni zahtjev koji se odnosi na septičku jamu te se u tom dijelu tužitelj odrekao tužbenog zahtjeva.

14. Naime, iako je u tekstu nagodbe navedeno da predlagatelj KU povlači tužbu pod točkom III. izreke, očito je da je nagodba postignuta i u odnosu na točki IV. tužbenog zahtjeva, budući da je postupanje po točki IV. tužbenog zahtjeva (uklanjanje tuženikovih stvari uz pomoć ovlaštenih radnika i policije) moguće i dopušteno samo ukoliko tuženik ne postupi po točki III. tužbenog zahtjeva i ne preda u posjed tužitelju sporni dio nekretnine slobodan od osoba i svojih stvari, a tužitelj se nedvojbeno odrekao tužbenog zahtjeva pod točkom III. izreke.

15. Pored toga, pravomoćnom presudom na temelju odricanja Općinskog suda u Pazinu broj: Pu P-3484/2019-51 od 14. kolovoza 2023. je odlučeno o oba tužbena zahtjeva – pod točkom III. i IV. tužbenog zahtjeva iz tužbe.

16. Ovdje treba dodati da je punomoćnik tužitelja u podnesku od 27. listopada 2020. (list 393 spisa) naveo da tim podneskom dostavlja „pravomoćnu i ovršnu sudsku nagodbu broj R1-36/20 sklopljenu kod Općinskog suda u Pazinu dana 27.10.2020.g. kojim u cijelosti reguliraju prekinuti dio opisan iz djelomične presude (oko septičke jame) te obje parnične stranke povlače i odriču se tužbenih zahtjeva iz predmeta Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Pazinu br. P-2567/2015 od 10. srpnja 2017., (sada OS u Pazinu broj Pu P-3484/2019) o kojima nije odlučivano. S obzirom na navedeno, te kako je pravomoćno i ovršno odlučeno o svim tužbenim zahtjevima te nema potrebe donošenja „konačne odluke“, to se poziva naslovni sud donijeti odluku kojom utvrđuje povlačenje i odricanje od ostalih dijelova tužbenih zahtjeva (mimo već pravomoćnih), kao i donijeti odluku o parničnim troškovima tužitelja u odnosu na pravomoćni dio sukladno predanom troškovniku i uspjehu u sporu.“.

17. S obzirom da je o točkama I. i II. tužbenog zahtjeva odlučeno pravomoćnom djelomičnom presudom od poslovni broj P-2567/2015-48 od 10. srpnja 2017., a o točkama III. i IV. tužbenog zahtjeva sudskom nagodbom poslovni broj R1-36/20 od 27. listopada 2020., što je i sam tužitelj potvrdio svojim navodima u podnesku od 27. listopada 2020., u konkretnom slučaju o zahtjevu kojeg je tužitelj prvi puta u postupku postavio u podnesku od 9. ožujka 2023. ne može biti odlučeno dopunskom presudom (jer se ne radi o dijelu zahtjeva o kojem je sud propustio odlučiti, a stranka je u roku od 15 dana dostavila prijedlog za donošenje dopunske presude), ne može predstavljati zahtjev iz odredbe čl. 187. st. 3. i 4. ZPP-a (jer se ne radi o prethodnom pitanju bez čijeg rješenja sud ne može odlučiti o glavnoj stvari, a s obzirom da je o glavnoj stvari već pravomoćno odlučeno) niti se može raditi o preinaci tužbe (jer je o svim zahtjevima iz tužbe kojom je pokrenut ovaj spor pravomoćno odlučeno prije nego što je zahtjev za utvrđenje pravca međe postavljen u ovom postupku).

18. Iz svega naprijed navedenog proizlazi da je neosnovana žalba tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja pod točkama I., II. i III. izreke.

19. U odnosu na odluku o troškovima postupka, tuženik ističe da se u sudskoj nagodbi od 27. listopada 2020. odrekao troškova u odnosu na zahtjeve u pogledu septičke jame, ali da se nikada nije odrekao troškova postupka u odnosu na točke I. i II. tužbenog zahtjeva o kojem trošku nikada nije bilo odlučeno.

20. Opisani žalbeni navod je točan jer je u točki VI. sudske nagodbe od 27. listopada 2020. (list 397-399 spisa) navedeno da u odnosu na povučeni tužbeni zahtjev i protutužbeni zahtjev iz predmeta Pu P-3484/2019, ranije posl. br. P-2567/2015. svaka stranka snosi svoj trošak.

21. Međutim, i pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 154. st. 4. ZPP- a je trebalo jednako odlučiti o zahtjevu tužitelju za naknadu troškova.

22. Naime, tužitelj je u postupku uspio s prve dvije točke tužbenog zahtjeva (I. i II.), dok se u odnosu na druge dvije točke tužbenog zahtjeva (III. i IV.) odrekao tužbenog zahtjeva, tako da je u sporu uspio u omjeru s 50%, što znači da je u istom omjeru u sporu uspio u tuženik, zbog čega je potrebno odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Ovdje treba dodati da je nejasno zbog čega je tužitelj u troškovniku predanom u spis 23. rujna 2025. (list 631-632 spisa) postavio zahtjev za naknadu parničnih troškova koji su nastali nakon donošenja djelomične presude poslovni broj: P-2567/2015-48 od 10. srpnja 2017. kada se nakon toga vodio postupak isključivo u odnosu na dva zahtjeva koji se tiču septičke jame, a tužitelj se troškova nastalih u vezi zahtjeva u odnosu na septičku jamu odrekao sudskom nagodbom od 27. listopada 2020.

23. Slijedom svega navedenoga i na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP -a je valjalo odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i odlučiti kao u točki I. izreke.

24. Budući da tužitelj nije uspio u žalbenom postupku, valjalo je u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odbiti njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe u zatraženom iznosu od 156,25 eura te zahtjev za naknadu troška sudske pristojbe na žalbu u neodređenom iznosu te odlučiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu 18. lipnja 2026.

Sudac:

Diana Preglej

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte