REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1823/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić -Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BČ iz [adresa], zastupan po punomoćnici Danijeli Blažević, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika EČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], B [adresa], zastupan po punomoćnici Lauri Kišiček, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2499/2025-2 od 21. listopada 2025., kojom je potvrđena i preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5054/2020-24 od 26. ožujka 2025., na sjednici održanoj 17. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja.

II. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava zaštićenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2499/2025-2 od 21. listopada 2025., kojom je potvrđena i preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P - 5054/2020-24 od 26. ožujka 2025.

1.1. U prijedlogu postavlja pitanja koja glase:

"1. Smije li sud donijeti odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva i time naštetiti Tuženiku bez da je uopće odlučio o dokaznim prijedlozima koje je predložio Tuženik, a na temelju kojih dokaza je isti mogao dokazati da tužbeni zahtjev Tužitelja nije osnovan?

2. Smije li sud donijeti odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva i time naštetiti Tuženiku iako Tužitelj ničime nije dokazao osnovanost svog tužbenog zahtjeva jer Tužitelj tijekom cijelog postupka ne prilaže niti jedan relevantan dokaz kojim bi potkrijepio osnovanost svog tužbenog zahtjeva, osim što jer dao svoj iskaz, a za što je životno i logično da će iskazivati u svoju korist kako bi iskamčio novac od Tuženika iz čega je razvidno da je sud teret dokazivanja prebacio na tuženika?".

Kao razloge važnosti navodi odluke ovoga suda broj Rev-120/2023-2 od 28. veljače 2023. i Rev-1091/2023-2 od 13. veljače 2024. te odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-548/2021 od 30. lipnja 2022.

Pored pitanja tuženik prijedlog podnosi i zbog podnosi se i zbog povrede ljudskih prava u vidu pravo na pristup sudu zajamčenog člankom 29. Ustava Republike Hrvatske te člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a osobito da se ugrožava pravo na mirno uživanje vlasništva zajamčeno Protokolom br. 1. predmetne Konvencije.

2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

3. Postupajući prema odredbama čl. 385.a, čl. 387. i čl. 389.a i b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio slijedeće. Prije svega tuženik ne dostavlja u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a podneske ili druge dijelove spisa iz kojih bi bilo vidljivo na koje je konkretno okolnosti predložio izvođenje dokaza i kojih. Pitanjima koja postavlja polazi od vlastitog viđenja ocjene kvalitete izvedenih dokaza smatrajući da bi izvođenje ostalih dokaza dovelo do odbijanja tužbenog zahtjeva. Sud je u pobijanoj odluci (točka 10. i 11.) vrlo detaljno i logično obrazložio provedeni dokazni postupak. U takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji pitanja koja postavlja tuženik nisu važna za odluku u sporu, a niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, pa niti sudska praksa na koju se poziva nije od utjecaja. Stoga je, u odnosu na postavljena pitanja, na temelju odredbe čl. 389. b st. 1. i 2. ZPP-a riješeno kao u točki I. izreke.

4. Kao što je već navedeno sud je u pobijanoj odluci iznimno detaljno, razložno i logično obrazložio pitanja koja se odnose na izvođenje dokaza i cijenio cjelokupno provedeni dokazni postupak odgovorivši na sve odlučne žalbene navode pa svojim navodima tuženik nije učinio vjerojatnim povrede temeljnih ljudskih prava na koje se poziva. Stoga je na temelju čl. 389.a st. 4. odlučeno kao u točki II. izreke.

Zagreb, 17. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek