REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-1671/2024-7

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković uz sudjelovanje zapisničarke Jasminke Janković, u upravnom sporu tužiteljice UU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa opunomoćenica Mihaela Koren Šola, odvjetnica u Zagrebu, Ivana Lučića 2a, protiv tuženog Ministarstva financija Republike Hrvatske, OIB: 18683136487, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43, radi poreza na dohodak za 2014., 17. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-410-18/20-01/301, URBROJ: 513-04-24-2 od 17. siječnja 2024. i poreznog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Dubrave KLASA: UP/I-410-23/19-02/14966, URBROJ: 513-07-01-03/20-07 od 1. lipnja 2020. te za rješavanje stvari.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-410-18/20-01/301, URBROJ: 513- 04-24-2 od 17. siječnja 2024. odbijena je žalba tužiteljice protiv poreznog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Dubrave KLASA: UP/I-410-23/19-02/14966, URBROJ: 513-07-01-03/20-07 od 1. lipnja 2020. kojim je poništeno porezno rješenje KLASA: UP/I-410-23/2015- 02/42925, URBROJ: 513-07-24-10-16-06 od 2. travnja 2020. te joj je u ponovnom postupku utvrđen porez na dohodak za 2014.

2. Tužiteljica u tužbi u bitnome navodi da pobija prvostupanjsko rješenje i rješenje tuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povrede odredbi postupovnog prava. Smatra da su povrijeđene odredbe Općeg poreznog zakona, Zakona o porezu na dohodak i Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Mađarske o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja porezima na dohodak i na imovinu. Opisuje da je tijekom čitave 2014. bila zaposlenica hrvatskog društva INA Industrija Nafte d.d., a da je, tijekom čitave 2014., a počevši od 15. travnja 2013. bila izaslana od strane svog hrvatskog poslodavca na rad u inozemstvo (Mađarska). Iznosi da je prije odlaska na izaslanje imala dostupan smještaj u obiteljskoj kući kod roditelja u kojoj je nastavila živjeti i nakon povratka sa izaslanja. Nastavlja, da je u skladu s navedenim imala stan u posjedu 183 dana u jednoj ili u dvije kalendarske godine, iz čega proizlazi da je u Hrvatskoj imala prebivalište sukladno odredbi članka 38. Općeg poreznog zakona i posljedično bila hrvatski porezni rezident sukladno odredbi članka 3. stavka 1. Zakona o porezu na dohodak. Ističe da od 15. travnja 2013. ima, osim statusa hrvatskog poreznog rezidenta, i status mađarskog poreznog rezidenta. Navodi da sukladno odredbi članka 4. stavka 2. točki a) Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Mađarske o izbjegavanu dvostrukog oporezivanja porezima na dohodak i imovinu, od 15. travnja 2013. ima status mađarskog poreznog rezidenta, jer s Mađarskom ima uže osobne odnose. Obrazlaže da je tijekom njenog izaslanja s njom u Mađarskoj živio i njen suprug. Zaključuje da se stoga centar njenih osobnih interesa u navedenom periodu nalazio u Mađarskoj na način kako to definira članak 4. stavak 2. točka a. Ugovora i pripadajući Komentari na OECD Model ugovora o oporezivanju dohotka i kapitala. Dodaje da s Mađarskom ima i uže poslovne odnose, jer iako je bila u radnom odnosu s hrvatskim poslodavcem, rad je obavljala isključivo u Mađarskoj i mađarsko društvo u koje je izaslana u cijelosti ispunjava uvjete da se, za porezne svrhe smatra ekonomskim poslodavcem na način kako je to definirano odredbama članka 15. Ugovora i pripadajućim Komentarima na OECD Model ugovora o oporezivanju dohotka i kapitala. Iznosi da su o mađarskom porezno- rezidentnom statusu mađarske porezne vlasti izdale potvrdu, a sve sukladno odredbama Ugovora. Smatra da je u poreznom razdoblju od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2014. kao hrvatski porezni nerezident oporeziva samo na dohodak ostvaren u tuzemstvu i to na temelju članka 15. Ugovora i pripadajućih Komentara na OECD Model ugovora o oporezivanju dohotka i kapitala te na temelju članka 6. stavka 2. Zakona o porezu na dohodak. Mišljenja je da s obzirom da je tijekom cijele 2014. svoj nesamostalni rad nije obavljala u Republici Hrvatskoj, posljedično nije bilo zakonske osnove da njen dohodak u navedenom razdoblju bude predmetom oporezivanja u Republici Hrvatskoj jer to nije tuzemni dohodak. Iznosi da, međutim, unatoč promjeni njezinog porezno rezidentnog statusa i činjenici da je od 15. travnja 2013. i tijekom cijele 2014. u Republici Hrvatskoj oporeziva isključivo na dohodak koji se odnosi na njene hrvatske radne dane (kojih u predmetnom razdoblju nije bilo), njen hrvatski poslodavac je tijekom cijele 2014. za nju obračunavao, obustavljao i plaćao predujmove poreza na dohodak u Republici Hrvatskoj prema cjelokupnom iznosu isplaćene plaće. Nastavila je da je 25. veljače 2025., kako bi osigurala ispravan godišnji obračun svoje hrvatske porezne obveze za 2014., dobrovoljno podnijela prijavu poreza na dohodak za 2014. Navela je da je dostavu dodatnih dokaza podnijela 17. studenog 2015. Smatra da je tuženik odbio žalbu ne navodeći jasne, valjane i argumentirane razloge odbijanja. Ističe da je ona u 2014. mađarski porezni rezident (hrvatski porezni nerezident) sukladno članku 4. stavku 2. točke a) Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Mađarske o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja porezima na dohodak i na imovinu. Smatra da za period hrvatske porezne nerezidentnosti (od 1. siječnja do 31. prosinca 2014.) sukladno članku 15. Ugovora i članku 6. stavku 2. Zakona o porezu na dohodak, nije imala obvezu plaćanja poreza na dohodak na svoj nesamostalan rad, s obzirom da je rad obavljala izvan Republike Hrvatske, odnosno da se radi o inozemnom dohotku. Opisuje da je ona kroz godišnju prijavu poreza na dohodak zatražila povrat predujmova poreza na dohodak što ih je nakon promjene porezne rezidentnost od njene plaće, dakle na njen teret obustavio i uplatio njen poslodavac. Iznosi da prvostupanjsko tijelo i tuženik izrijekom ne spore njezin porezno rezidentni status u Mađarskoj. Nastavlja da se, međutim, u svim obrazloženjima pozivaju isključivo na odredbe kojima se uređuju obveze i prava hrvatskoj poreznog rezidenta te ju zapravo tretiraju kao hrvatskog poreznog rezidenta, iako cijelu 2014. ima status hrvatskog poreznog nerezidenta. Navodi da je u obračun hrvatske porezne obveze za 2014. pogrešno i bez pravne osnove uključen cjelokupan dohodak (koji se u cijelosti odnosi na rad u inozemstvu) te su dodijeljena prava hrvatskog poreznog rezidenta iako za navedeno nema zakonske osnove. Na ročištu ističe da tuženik nije ispravno utvrdio njezinu rezidentnost. Navodi da ona nije hrvatski porezni rezident. Dodaje da to što je ona uplatila predujam poreza na dohotka ne znači da je ona porezni rezident Republike Hrvatske. Poziva se na članak 4. i članak 15. Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Mađarske o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja porezima na dohodak i na imovinu. Smatra da porezna tijela nisu imala pravo oporezivati ju za 2014. budući da je ona s mužem iselila u Mađarsku i tamo bila dvije godine. Ističe da niti tuženik niti prvostupanjsko tijelo nisu spominjali njezino prebivalište te da postoji sudska praksa prema kojoj se porezno prebivalište utvrđuje prema Općem poreznom zakonu, a da to što ona nije mijenjala prebivalište niti boravište povlači samo prekršajnu odgovornost. Predlaže poništiti rješenje tuženika, prvostupanjsko rješenje te riješiti stvar uz naknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da smatra da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Slijedom navedenog predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.

4. Tijekom spora izvršen je uvid u spis i u spis tuženika te je održano ročište.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Nesporno je da je prvostupanjskim rješenjem, među ostalim, tužiteljici utvrđen porez na dohodak za 2014. i to godišnja obveza poreza i prireza u iznosu od 136.655,75 kn te razlika poreza i prireza za povrat u iznosu od 40.845,29 kn.

7. Sporno je, je li osporavanim rješenje tuženika, kojim je potvrđeno navedeno prvostupanjsko rješenje, povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.

8. Člankom 3. stavkom 1. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 138/20., 151/22. i 114/23.) propisano je da je rezident fizička osoba koja u Republici Hrvatskoj ima prebivalište ili uobičajeno boravište.

9. Nadalje, člankom 38. stavkom 1. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj: 147/08., 18/11., 78/12., 136/12. i 73/13.) propisano je da se u smislu toga Zakona smatra da porezni obveznik ima prebivalište ondje gdje ima stan u vlasništvu ili posjedu neprekidno najmanje 183 dana u jednoj ili u dvije kalendarske godine, a da boravak u stanu nije obvezan.

10. Člankom 1. Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Austrije o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja porezima na dohodak i na imovinu ("Narodne novine", Međunarodni ugovori, broj: 11/97., dalje: Ugovor) propisano je da se taj Ugovor primjenjuje na osobe koje su rezidenti jedne ili obiju država ugovornica. Nadalje, člankom 4. propisano je da u tome Ugovoru izraz "rezident države ugovornice" označava svaku osobu, koja prema zakonima te države, u njoj podliježe oporezivanju na temelju svoga prebivališta, boravišta, mjesta uprave ili nekog drugog obilježja sličnog značenja (stavak 1.). Također stavkom 2. istog članka Ugovora, propisano je da ako je, prema odredbama stavaka 1. fizička osoba rezident obiju država ugovornica, onda se njezin status određuje kako slijedi:

a) smatra se rezidentom one države u kojoj ima stalno mjesto stanovanja, a ako ima stalno mjesto stanovanja u objema država, smatrat će se da je rezident one države s kojom ima uže osobne i gospodarske odnose (središte životnih interesa). Člankom 15. Ugovora propisano je da se u skladu s odredbama članaka 16., 18., 19. i 20., plaće i slična primanja, koje rezident države ugovornice ostvaruje od nesamostalnog rada, oporezuje samo u toj državi, osim kada se radi o nesamostalnom radu u drugoj državi ugovornici, s time da se, ako se radi o takvom nesamostalnom radu, primanje koje se od toga ostvaruje može oporezivati u toj drugoj državi (stavak 1.). Nadalje propisano je da se neovisno o odredbama stavka 1., primanje koje rezident države ugovornice ostvaruje od nesamostalnog rada u drugoj državi ugovornici oporezuje samo u prvospomenutoj državi ako:

a) primatelj boravi u drugoj državi u razdoblju ili razdobljima koja ukupno ne traju duže od 183 dana u bilo kojem dotičnom 12 mjesečnom razdoblju, i

b) primanje isplati poslodavac koji nije rezident druge države ili se ono isplati u njegovo ime, i

c) primanje ne tereti stalnu poslovnu jedinicu ili stalno sjedište koja poslodavac ima u toj drugoj državi (stavak 2.).

11. Iz uvida u podatke Jedinstvenog registra osoba RH (MUP) za tužiteljicu utvrđeno je da tužiteljica ima neprekinuto prijavljeno prebivalište u [adresa] od 14. siječnja 1993. Stoga je tužiteljica 2014. bila rezident Republike Hrvatske u smislu članka 3. stavka 1. Zakona o porezu na dohodak, jer je tada imala prijavljeno prebivalište na adresi [adresa].

12. Iz potvrde o rezidentnosti od 11. studenog 2015., koju je izdao Državni porezni i carinski ured, Porezna uprava – istaknuti porezni obveznici, Odjel za platni promet i dugovoranja Republike Mađarske, utvrđeno je da je tom potvrdom temeljem raspoloživih dokumenata i evidencija potvrđeno da je tužiteljica rezident u Mađarskoj. 13. Nadalje, imajući u vidu članak 4. stavak 2. točku a) Ugovora budući da je tužiteljica rezident obiju država ugovornica, prema tom Ugovoru smatra se rezidentom one države u kojoj ima stalno mjesto stanovanja. Stoga se tužiteljica prema Ugovoru imajući u vidu njezino neprekinuto prebivalište u [adresa] od 14. siječnja 1993. smatra rezidentom Republike Hrvatske.

14. U obrazloženju prvostupanjskog rješenja navedeno je da je porezni obveznik dostavio prijavu poreza na dohodak u kojoj je naveo ostvareni dohodak od nesamostalnog rada sa statusom izaslanog radnika društva INA INDUSTRIJA NAFTE d.d. u Republici Mađarskoj u iznosu 364.104,90 kn te uplaćen porez i prirez u iznosu 136.655,71 kn. Obrazloženo je da je izaslani radnik osoba zaposlena kod tuzemnog poslodavca osigurana u Hrvatskoj prema propisima iz socijalnog osiguranja, koje je poslodavac uputio na rad u inozemstvo u trgovačko društvo ili podružnicu sa sjedištem u inozemstvu. Dodano je da Uredbom EZ-a za koordinaciju sustava socijalne sigurnosti br. 883/2004 Europskog parlamenta te provedbenom Uredbom 987/2009 Hrvatska ima sklopljenju kooridnaciju sustava sa Republikom Mađarskom te sukladno navedenoj uredbi radnik koje poslodavac iz Hrvatske upućuje na rad u drugu državu članicu ostaje isključivo u socijalnom osiguranju Republike Hrvatske i u radnom odnosu kod tuzemnog poslodavca.

15. Člankom 6. stavkom 1. Zakona o porezu na dohodak propisano je da oporezivi dohodak rezidenta čini dohodak od nesamostalnog rada, dohodak od samostalne djelatnosti, dohodak od imovine i imovinskih prava, dohodak od kapitala i drugi dohodak iz članka 5. toga Zakona, koji rezident ostvari u tuzemstvu i u inozemstvu (načelo svjetskog dohotka).

16. Kako je tužiteljica rezident Republike Hrvatske te kako je tužiteljica bila izaslani radnik društva INA INDUSTRIJA NAFTE d.d. osporavanim rješenjima nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljica, a imajući u vidu citirane propise, s time da se ističe da je tužiteljici prilikom utvrđivanja poreza na dohodak za 2014. porezna obveza umanjena za uplaćeni porez u inozemstvu u skladu s člankom 23. Ugovora koji propisuje uklanjanje dvostrukog oporezivanja.

17. Slijedom navedenog valjalo je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24. i 39/26.) odbiti tužbeni zahtjev.

18. Kako je tužiteljica izgubila spor u cijelosti snosi sve troškove u skladu s člankom 147. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima. Stoga je na temelju članka 148. stavaka 1. i 4. istog Zakona odlučeno kao u točki II. izreke.

U Zagrebu 17. lipnja 2026.

Sutkinja

Vanja Crnković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. odvjetnica Mihaela Koren Šola – e. komunikacijom

2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak – e. komunikacijom

3. u spis