Poslovni broj: Usž-3955/2024-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda, Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja GL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Zoranu Vukeliću, odvjetniku u Bjelovaru, Antuna Mihanovića 8B, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi teže povrede službene dužnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-3202/2023-11 od 20. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Poništava se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l - 3202/2023-11 od 20. svibnja 2024. i sudi:

I. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, KLASA: NK-UP/II-114-04/23-02/44, URBROJ: 511-01- 158-23-4 od 18. svibnja 2023.

II. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Zagreb, KLASA: NK-UP/I-114-04/22- 02/438, URBROJ: 511-01-158-23-5 od 9. veljače 2023.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, KLASA: NK-UP/II-114-04/23-02/44, URBROJ: 511-01-158-23-4 od 18. svibnja 2023. (dalje: drugostupanjsko rješenje).

2. Osporenim drugostupanjskim rješenjem djelomično je usvojena žalba tužitelja te poništeno rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Zagreb, Klasa: NK-UP/I-114-04/22-02/438, URBROJ: 511-01- 158-23-5 od 9. veljače 2023. (dalje: prvostupanjsko rješenje) u dijelu koji se odnosi na pravnu kvalifikaciju terećene povrede službene dužnosti (točka 1. izreke) te je po službenoj dužnosti provedena pravna prekvalifikacija djela na način da je isto kvalificirano kao teža povreda službene dužnosti iz članka 96. točke 7. Zakona o policiji (“Narodne novine”, 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16. i 66/19. - dalje: ZOP) opisana kao „nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije“ (točka 2. izreke), dok je u preostalom dijelu odbijena žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđena odluka o odgovornosti i izrečena disciplinska kazna (točka 3. izreke).

3. Prvostupanjskim rješenjem je tužitelj, zaposlen u MUP-u RH od 07. ožujka 1995., raspoređen u PP Čazma, PU bjelovarsko-bilogorske, na radnom mjestu načelnik PP, proglašen odgovornim što je u vremenskom periodu od 13. kolovoza 2003. do 1. prosinca 2022., u kontinuitetu, obavljao poslove koje nije smio obavljati bez prethodno pisanog odobrenja glavnog ravnatelja policije ili osobe koju on za to ovlasti i to na način da je obnašao funkcije predsjednika lovačkog društva, zamjenika predsjednika lovačkog društva, predsjednika stegovnog suda i člana disciplinskog suda, i to u Lovačkom društvu „Košuta-Prigorje“ i u Lovačkoj udruzi „Kuna-Prigorje“, u periodima kako je pobliže naznačeno tim rješenjem, čime da je počinio težu povredu službene dužnosti opisanu u članku 96. točka 1. ZOP-a kao „neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza“ te mu je temeljem članka 110. stavak 2. točka 1. ZOP-a izrečena novčana kazna u visini od 10% od posljednje plaće isplaćene za puni mjesec proveden na radu, na vrijeme od dva mjeseca (2x10%).

4. Protiv uvodno naznačene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Ističe da upravna tijela i prvostupanjski sud neosnovano smatraju kako je tužitelj svojim postupanjem ostvario težu povredu službene dužnosti iz članka 96. točke 7. ZOP-a opisanu kao „nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije“, a koje nedolično ponašanje vežu uz povredu čl. 37. ZOP-a kojom je, u stavku 1. propisano da policijski službenik ne smije obavljati samostalnu gospodarsku ili profesionalnu djelatnost niti obavljati poslove ili pružati usluge pravnoj ili fizičkoj osobi. Smatra da su upravna tijela i sud neosnovano široko tumačili odredbu članka 37. ZOP-a. Dalje navodi argumente za svoj stav o tome da se tužitelj članstvom u lovačkim društvima te obavljanjem funkcija predsjednika i zamjenika predsjednika lovačkog društva te predsjednika stegovnog suda i člana disciplinskog suda, nije ogriješio o članak 37. ZOP-a. Ukazuje na zakonske odredbe iz kojih proizlazi da članstvo u lovačkoj udruzi te obavljanje navedenih funkcija ne predstavlja samostalnu gospodarsku ili profesionalnu djelatnost, niti se radi o pružanju usluga ili obavljanju poslova. Ističe i da tužitelj nije bio u radnom odnosu u bilo kojem lovačkom društvu, niti je imao sklopljen ugovor o djelu za obavljanje bilo kakvih poslova. Smatra i da uputa Ravnateljstva policije od 20. travnja 2022. prema kojoj se treba tražiti odobrenje glavnog ravnatelja policije za članstvo u lovačkim udrugama, ne predstavlja niti podzakonski akt i ne može imati veću zakonsku snagu od samog zakona, te da članstvo u vatrogasnom, ribičkom, streljačkom ili kulturno-umjetničkom društvu kojima djelatnici policije pripadaju, ne šteti ugledu policije, a niti predstavlja nedolično ponašanje u službi, kao što to ne predstavlja niti članstvo u lovačkoj udruzi. Navodi i da Ravnateljstvo policije u navedenoj uputi neosnovano radi razliku između udruga, dopuštajući članstvo u nekim udrugama i bez suglasnosti sukladno članku 37. ZOP-a, što da dovodi do diskriminacije policijskih službenika. Ističe i prigovor zastare, s obzirom da se tužitelja tereti za djela čak od 2003. godine te, s tim u vezi, retroaktivnu primjenu zakona. Navodi da njegovo članstvo u lovačkim društvima nije bilo nepoznato načelnicima policijskih uprava u kojima je radio, a čije je saslušanje i predlagao. Ističe i da je ocjenjivan kao naročito uspješan, da nikad nije disciplinski kažnjavan te smatra da svojim članstvom u lovačkim društvima i volonterskim angažmanom nije naštetio ugledu policije, već da je, naprotiv, brinuo o zakonitosti rada udruga i štitio ugled policije. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

5. U odgovoru na žalbu tuženik ističe da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tužitelj, sukladno odredbi članka 37. ZOP, smio pružati usluge pravnoj osobi samo u slučaju da je za pružanje takvih usluga zatražio i dobio odobrenje glavnog ravnatelja policije ili osobe koju on ovlasti, a da takvo odobrenje nije ishodio do 22. kolovoza 2022. Navodi da je neodlučno što tužitelj za angažman u udrugama nije ostvario nikakvu materijalnu dobit te se s tim u vezi poziva na presudu Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-3777/16-10od 21. veljače 2018. te na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-1686/2018-2 od 15. svibnja 2018.

6. Žalba je osnovana.

7. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama propisanim člankom 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine”, 36/24. i 39/26. - dalje: ZUS), pazeći na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, ovaj Sud nalazi da postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno da je prvostupanjskom presudom povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

8. Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj u Lovačkom društvu „Košuta- Prigorje“ sa sjedištem u Dropkovcu, od 13. kolovoza 2003. do 4. travnja 2009. te od 25. ožujka 2013. do 07.04.2019. obnašao funkciju predsjednika, od 5. travnja 2009. do 24. ožujka 2013. obnašao funkciju predsjednika stegovnog suda, od 8. travnja 2019. do 7. ožujka 2021. obnašao funkciju zamjenika predsjednika, od 8. ožujka 2021. pa nadalje, obnašao funkciju člana disciplinskog suda (za što ga se tereti do 1. prosinca 2022. odnosno do pokretanja disciplinskog postupka) te da je u Lovačkoj udruzi „Kuna - Prigorje“ sa sjedištem u Vukovcu od 8. ožujka 2020. pa nadalje, obnašao funkciju predsjednika Udruge (za što ga se tereti do 22. kolovoza 2022., kada je ishodio odobrenje glavnog ravnatelja policije). Navedeno činjenično stanje nije sporno. Iz podatak spisa također je razvidno da je tužitelj u navedenim tijelima udruga djelovao na osnovi članstva, kao izabrani predstavnik.

9. Člankom 37. stavak 1. ZOP-a propisano je da policijski službenik ne smije obavljati samostalnu gospodarsku ili profesionalnu djelatnost niti obavljati poslove ili pružati usluge pravnoj ili fizičkoj osobi. U stavku 2. istog članka propisano je da iznimno, policijski službenik smije, izvan redovitog radnog vremena i po prethodno pribavljenom pisanom odobrenju glavnog ravnatelja ili osobe koju on za to ovlasti, obavljati samostalno ili kod pravne ili fizičke osobe samo poslove koji ne utječu na zakonito i pravilno obavljanje policijskih poslova.

10. Pozivajući se na citirane odredbe članka 37. ZOP-a, u obrazloženju pobijane presude, prvostupanjski sud je zaključio da je tužitelj smio pružati usluge pravnoj osobi samo u slučaju da je za pružanje takvih usluga zatražio i dobio odobrenje glavnog ravnatelja policije ili osobe koji on za to ovlasti.

11. Iz navedenog obrazloženja proizlazi stajalište prvostupanjskog suda o tome da je članstvo u udruzi, odnosno djelovanje izabranih predstavnika u tijelima udruge, predstavlja pružanje usluga udruzi.

12. Ovakvo stajalište prvostupanjskog suda (i upravnih tijela), a na kojem se temelje osporene odluke upravnih tijela i pobijana presuda, ovaj Sud ne može prihvatiti.

13. Naime, citiranom odredbom članka 37. stavak 1. ZOP-a jasno je propisan krug aktivnosti koje policijski službenik ne smije obavljati, odnosno, za obavljanje kojih mora pribaviti posebno pisano odobrenje.

14. Prema odredbi članka 4. stavak 1. točka 1. Zakona o uslugama (“Narodne novine”, 80/11.), usluga je svaka samostalna gospodarska djelatnost koja se uobičajeno obavlja za naknadu, ukoliko nije obuhvaćena pravnim propisima vezanim uz slobodu kretanja roba, kapitala i osoba.

15. U tom kontekstu, prema ocjeni ovog Suda, članstvo u udruzi te djelovanje izabranih predstavnika u tijelima udruge, samo na temelju članstva i izbora, a da pritom nije ugovoreno obavljanje konkretnog posla ili usluge, ne može se smatrati obavljanjem poslova ili pružanjem usluga pravnoj osobi u smislu odredbe članka 37. stavak 1. ZOP-a.

16. Budući da članstvo u udruzi te djelovanje izabranih predstavnika u tijelima udruge ne spada u krug aktivnosti koje policijski službenik ne smije obavljati, ne postoji niti obveza policijskog službenika (u konkretnom slučaju, tužitelja) da za isto pribavi pisano odobrenje glavnog ravnatelja ili osobe koju on za to ovlasti.

17. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju pogrešno je primijenjeno materijalno pravo - odredba članka 96. stavak 1. točka 7. ZoP-a prema kojoj težu povredu službene dužnosti predstavlja nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije. Također, pogrešno se prvostupanjski sud pozvao i na odredbu članka 96. stavak 1. točka 6. ZoP-a kojom je propisano da težu povredu službene dužnosti predstavlja obavljanje samostalne gospodarske ili profesionalne djelatnosti suprotno odredbama članka 37. toga Zakona (za što se, u konačnici, tužitelj uopće ne tereti).

18. Budući da u okolnostima konkretnog slučaja nisu bili ispunjeni uvjeti za donošenje osporenog rješenja, temeljem članka 135. stavka 2. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 17. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Štefan