REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1058/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐP, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Predrag Kalik, odvjetnik u Bjelovaru, protiv tuženika Republike Hrvatske - Ministarstva obrane, OIB 66486182714, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž R-139/2024-2 od 3. veljače 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-919/2020-25 od 21. svibnja 2024. ispravljena rješenjem Pr-919/2020-29 od 10. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e :
Prihvaća se revizija tuženika, preinačuje presuda Županijskog suda u Puli- Pola poslovni broj Gž R-139/2024-2 od 3. veljače 2025.:
- u dijelu točke I. njene izreke u kojem je njome potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-919/2020-25 od 21. svibnja 2024. ispravljena rješenjem Pr-919/2020-29 od 10. lipnja 2024. u točkama I. i III. izreke i
- u dijelu točke II. izreke kojim je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe i sudi:
I. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 2.580,37 eura sa zateznim kamatama kao neosnovan.
II. Nalaže se tužitelju da tuženiku u roku od petnaest dana nadoknadi trošak postupka u iznosu od 1.199,00 eura.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je tuženiku naloženo da tužitelju plati 2.580,37 eura sa zateznim kamatama (točka I. izreke prvostupanjske presude), odbijen tužbeni zahtjev u dijelu u kojem mu je naloženo da plati zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom iznosu (točka II. izreke prvostupanjske presude) i naknadi mu parnične troškove (točka III. izreke prvostupanjske presude).
2. Tuženik je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju iz članka 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), dopuštenu mu rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd-1838/2025-2 od 16. srpnja 2025., zbog pravnog pitanja: „Je li opravdano, u situaciji kada je temeljem čl. 139. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 73/13, 75/15. 50/16, 30/18, 125/19), a koji je lex specialis, te na temelju njega donesenog Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine" broj: 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15, 5/17, 116/17, 39/18, 44/19, 87/19), djelatnoj vojnoj osobi prilikom obračuna dodatka za posebne uvjete vojne službe isti obračunati na ukupno ostvarene sate rada ili, sukladno Pravilniku računati u iznosu od osnovice koja je fiksna i utvrđuje ju Vlada svojom Odlukom?“.
3. U odgovoru na reviziju tužitelj je predložio ovome sudu da ju odbaci ili odbije.
4. U skladu s člankom 391. stavkom 3. ZPP ovaj je sud drugostupanjsku odluku ispitao u dijelu u kojem je tuženik prema dopuštenju ovoga suda i pobija, a samo zbog pitanja zbog kojega je revizija dopuštena.
5. Revizija je osnovana.
6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu razlike u plaći između iznosa koji je tužitelj primio i iznosa za koji tužitelj smatra da mu pripada da mu je tuženik dodatak za posebne uvjete vojne službe obračunao na temelju stvarne radne angažiranosti kod tuženika za razdoblje od listopada 2014. do lipnja 2016., a ne samo za sate redovnog radnog vremena.
7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da je tužitelj u tome razdoblju kod tuženika bio zaposlen kao djelatna vojna osoba na poslovima elektroničkog izviđanja,
- da je obavljanje poslova tužitelja bilo organizirano na način da je tužitelj bio radno angažiran prekovremeno, subotama, nedjeljama, blagdanom, u smjenama, turnusima, na terenu, u stražarskoj službi i službi dežurstva,
- da tužitelj ostvaruje pravo na dodatke na plaću u skladu s propisima tuženika kojima je uređeno pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba,
- da je tužitelju za utuženo razdoblje tuženik isplatio dodatak za vojnu službu, ali u mjesečnom fiksnom iznosu u postotku od osnovice plaće koja je utvrđena na temelju sati redovnog radnog vremena,
- da je provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno da bi u slučaju da se dodatak za vojnu službu obračunavao u postotku (čija visina nije sporna) od ukupno stvarno odrađenih sati rada, tužitelju za utuženo razdoblje pripadalo pravo na razliku u plaći od 2.580,37 eura.
8. Nižestupanjski sudovi su obrazložili da je člankom 139. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 73/13, 75/15, 50/16; 30/18, 125/19, 155/23, 158/23, 14/24 i 136/25, dalje: ZSOS) propisano da su dodaci na plaću dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe, koji dodaci se dijele na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada te za deficitarna zanimanja i struke. Nadalje su obrazložili da je člankom 155. ZSOS propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego one ostvaruju posebne dodatke na plaću propisane Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine", broj 33/2014, 41/2014, 53/2014, 114/2014, 72/2015, dalje: Pravilnik), a što također proizlazi i iz točke IV. Odluke o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine", broj 66/14, 23/15, 84/15, dalje: Odluka). Obrazložili su da Odluka i Pravilnik koji su doneseni na temelju ZSOS-a koji je lex specialis za djelatne vojne osobe imaju prednost u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu, odnosno kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima, a koji se primjenjuju na djelatne vojne osobe kao posebnu kategoriju osoba. Na temelju navedenih propisa su zaključili da tužitelj za rad u posebnim uvjetima, stražarskoj službi i službi dežurstva nema pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad (što tužitelj niti ne potražuje u ovom postupku), ali tužitelju za vrijeme takvog rada pripada dodatak za vojnu službu, a koji je predmet ovoga postupka. Pri tome smatraju da to što je člankom 4. Pravilnika u vezi s člankom 139. stavkom 5. ZSOS propisano kako se navedeni dodaci utvrđuju u postotku od osnovice za obračun plaće, ne isključuje pravo tužitelja kao djelatne vojne osobe na isplatu dodatka za vojnu službu za stvarni radni angažman i ukupno stvarno odrađene sate rada.
9. U revizijskom stadiju ovoga postupka sporno je ima li tužitelj u spornom razdoblju pravo na dodatak za posebne uvjete vojne službe koji će mu se obračunati na ukupno ostvarene sate rada ili na osnovicu plaće koja je fiksna.
10. Prema ocjeni ovoga suda, shvaćanje nižestupanjskih sudova nije osnovano.
11. Naime, nižestupanjski sudovi su se pravilno pozvali na odredbe članaka 139. i 155. ZSOS i odredbe Odluke i Pravilnika koji su doneseni na temelju toga Zakona, te su na temelju tih odredbi pravilno zaključili da djelatna vojna osoba nema pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima već da djelatna vojna osoba ima pravo na dodatke na plaću koji se obračunavaju u postotku od osnovice za obračun plaće (članak 4. Pravilnika). Međutim, pogrešno su zaključili da sve navedeno ne isključuje pravo djelatne vojne osobe na isplatu navedenih dodataka za vojnu službu koji će se obračunati na temelju stvarno odrađenih sati rada, a ne na temelju osnovice za obračun plaće koju je za utuženo razdoblje utvrdila Vlada Republike Hrvatske svojom odlukom.
12. Člankom 136. stavkom 1. i 2. ZSOSRH plaća djelatnih vojnih osoba sastoji se od osnovne plaće i dodataka na plaću, a plaća se određuje odlukom o rasporedu, dok je prema odredbi članka 137. ZSOSRH osnovna plaća djelatne vojne osobe umnožak koeficijenta osobnog čina i osnovice za obračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku godinu navršenog radnog staža (stavak 1.). Osnovica za obračun plaće djelatne vojne osobe jednaka je osnovici za obračun plaće državnih službenika i namještenika (stavak 6.) dok je osnovicu za obračun plaće državnih službenika i namještenika za utuženo razdoblje utvrdila Vlada Republike Hrvatske Odlukom o visini osnovice za obračun plaće za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 40/09).
13. U konkretnom slučaju to znači da djelatnoj vojnoj osobi pripada pravo na dodatak za vojnu službu koji dodatak se utvrđuje u postotku od osnovice za obračun plaće koju osnovicu je utvrdila Vlada Republike Hrvatske svojom Odlukom i ona ne ovisi o ukupno ostvarenim satima rada. To je i odgovor na revizijsko pitanje.
14. Dakle, pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo je tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, a nižestupanjske su presude utemeljene na shvaćanju koje nije podudarno sa shvaćanjem ovoga suda koje je odgovor na revizijsko pitanje . Zato je na temelju članka 391. stavka 7. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke presude.
15. O tuženikovu zahtjevu za naknadu troškova parničnoga postupka odlučeno je na temelju članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP. u granicama zahtjeva za naknadu parničnog troška. Tuženiku prema vrijednosti predmeta spora u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23, 107/25) pripada za sastav odgovora na tužbu 200,00 eura (Tbr. 8.1.), za sastav podneska od 29. kolovoza 2023. 200,00 eura (Tbr. 8.1.), za zastupanje na ročištu od 29. travnja 2024. 200,00 eura (Tbr. 9.1.), za sastav žalbe 199,00 eura (Tbr. 10. točka 1. Tarife), za sastav prijedloga za dopuštenje revizije 200,00 eura (Tbr.10.5. ), i za sastav revizije 200,00 eura (Tbr.10.5.), dakle 1.199,00 eura. Zato je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.
Zagreb, 17. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
