REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-234/2024-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić -Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ES, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Batarelo Dvojković Vuchetich odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, Ulica kralja Držislava 8, protiv tuženika Kupari Luxury Hotels d.o.o. (ranije Avenue Ulaganja d.o.o.), Zagreb, Ulica Franje Petračića 4, OIB 99870331419, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & partneri d.o.o., Zagreb, Trg Marka Marulića 2, radi istupanja iz društva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2936/2022-2 od 3. svibnja 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P - 12/2020 od 31. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukidaju se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2936/2022-2 od 3. svibnja 2023. u točki I. izreke i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-12/2020 od 31. svibnja 2022. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom, točkom I. njene izreke, odbijena je tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužiteljev zahtjev da se odredi istupanje tužitelja iz članstva u tuženiku kao društvu s ograničenom odgovornošću s danom isplate tržišne naknade za tužiteljev poslovni udio u tuženiku i zahtjev za isplatu naknade tržišne vrijednosti tužiteljeva poslovnog udjela u iznosu od 67.500.000,00 kuna te je tužitelju naloženo da tuženiku nadoknadi troškove postupka.

2.1. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju prema članku 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 i 146/25 dalje: ZPP), dopuštenu mu rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd 3095/2023 -2 od 10. listopada 2023., zbog pravnih pitanja:

- „Dođe li tijekom prvostupanjskog postupka za istupanje manjinskog člana iz društva do promjene većinskog člana i uprave društva, prestaju li time automatizmom biti relevantni za taj postupak svi razlozi za istupanje koji se tiču prethodne uprave i prethodnog većinskog člana, ili ti razlozi i dalje mogu predstavljati opravdane razloge za istupanje, ako novi većinski član ili nova uprava nisu poduzeli razumne mjere kako bi otklonili posljedice koje je manjinski član trpio uslijed postupanja ranije uprave i ranijeg većinskog člana?“ i

- „Je li sud ovlašten primijeniti pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP, ako prethodno nije izveo sve predložene dokaze koji bi mogli biti relevantni za potpuno i točno utvrđivanje činjeničnog stanja i ako nije ocijenio od kakvog je značenja držanje tuženika u parnici, koji je prvo priznao dio tužbenog zahtjeva, a zatim to priznanje povukao?.“.

2.2. Prema obrazloženju rješenja ovoga suda poslovni broj Revd 3095/2023 -2 od 10. listopada 2023. prvo citirano pravno pitanje važno je pravno pitanje za odluku u sporu i za razvoj prava u sudskoj praski, a drugo citirano pitanje važno je za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

2.3. Tužitelj je u reviziji predložio ovom sudu da prihvati reviziju, ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskome sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na reviziju tuženik je predložio ovom sudu da ju odbije kao neosnovanu.

4. U skladu s člankom 391. stavkom 3. ZPP ovaj je sud drugostupanjsku presudu ispitao u cijelosti, kako ju tužitelj prema dopuštenju ovoga suda i pobija, i samo zbog pitanja zbog kojih je revizija dopuštena.

5. Revizija je osnovana.

6.1. Predmet spora zahtjev je tužitelja za njegovo istupanje iz tuženika kao društva s ograničenom odgovornošću i za naknadu tržišne vrijednosti njegova poslovnoga udjela.

6.2. U obrazloženju prvostupanjske presude navedeni su razlozi zbog kojih tužitelj smatra da, u situaciji kada društvenim ugovorom kao tuženikovim aktom nisu određeni uvjeti, postupak i posljedice istupanja člana iz društva, sud treba presudom odrediti tužiteljevo istupanje iz društva, a primjenom članka 420. stavka 2. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ br. 111/93, 34/99, 121/99 – vjerodostojno tumačenje, 52/00 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23, 130/23 i 136/24, dalje: ZTD), odnosno, opisane su konkretni postupci drugoga člana društva, imatelja poslovnoga udjela koji predstavlja 90 % temeljnoga kapitala tuženika, koje tužitelj smatra razlozima za njegovo istupanje. Tužitelj je preostali član društva s poslovnim udjelom od 10 % temeljnoga kapitala. Iz obrazloženja je za zaključiti da prvostupanjsk i sud smatra kako načelno ne treba isključiti da bi opisani postupci drugoga člana društva mogli biti opravdani razlozi za istupanje tužitelja kao člana društva, jer bi se mogli podvesti pod razloge koji su primjerice u članku 420. stavku 2. ZTD navedeni kao opravdani razlozi za istupanje člana društva, a ti su: ako mu ostali članovi društva ili neki od organa društva prouzroče štetu, ako je spriječen u ostvarenju svojih prava u društvu ili mu neki organ društva nameće nesrazmjerne obveze. Međutim, prvostupanjski sud ne ustvrđuje potom je li tužitelj dokazao tvrdnje o činjenicama na koje se poziva u odnosu na člana društva koji je to bio u vrijeme podnošenja predmetne tužbe i u odnosu na čije je postupke tvrdio da su opravdani razlozi za istupanje iz društva, već tužbeni zahtjev odbija s obrazloženjem da je tijekom ovoga postupka došlo do promjene u članstvu tuženika tako da bivši većinski član društva zbog prodaje poslovnih udjela više nije član društva, odnosno, prvostupanjski sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan zato što tužitelj nije dokazao da i novi član društva postupa tako da to može biti opravdani razlog za istupanje tužitelja iz društva. Konkretno, prvostupanjski sud obrazlaže: „Stoga je u odnosu na izvršene promjene bilo potrebno da tužitelj navede koji su opravdani razlozi za istupanje nastupili nakon navedenih promjena u članstvu društva tuženika, odnosno jesu li novi članovi društva odnosno sada samo jedan novi član društva (HPL (CROATIA) LIMITED, Velika Britanija i Sj. Irska) ili nova upravljačka struktura (uprava) prouzročili štetu ili na koji način je spriječen u ostvarenju svojih prava u društvu ili mu je nametnuta nesrazmjerna obveza, međutim tužitelj to nije učinio niti je predložio izvođenje dokaza radi utvrđenja navedenih činjenica. Stoga je ovaj sud u odnosu na postojanje opravdanih razloga za istupanje tužitelja iz društva tuženika sukladno člancima 219. i 221 a ZPP -a, ocijenio kako isti ne postoje.“.

6.3. Drugostupanjski sud prihvaća izneseno shvaćanje prvostupanjskoga suda.

7.1. Mjerodavno materijalno pravo za ono što se problematizira prvim citiranim revizijskim pitanjem je članak 420. stavak 1. ZTD i prve dvije rečenice stavka 2. toga članka. Njima je propisano:

„(1) Društvenim ugovorom može se odrediti da član može istupiti iz društva i da ga društvo može isključiti. Tada se moraju odrediti i uvjeti, postupak i posljedice istupanja ili isključenja člana iz društva.

(2) Bez obzira na odredbe prethodnoga stavka ovoga članka član društva može tužbom kod suda zahtijevati istupanje iz društva ako za to postoje opravdani razlozi. Opravdani razlozi za istupanje iz društva postoje naročito ako mu ostali članovi društva ili neki od organa društva prouzroče štetu, ako je spriječen u ostvarenju svojih prava u društvu ili mu neki organ društva nameće nesrazmjerne obveze.

7.2. U postupku nije sporno da tuženikovim društvenim ugovorom nisu određeni uvjeti, postupak i posljedice istupanja člana iz društva. To pak ne sprječava tužitelja da, na temelju prve rečenice članka 420. stavka 2. ZTD, tužbom u parničnom postupku, zahtijeva istupanje iz društva, a da bi njegov tužbeni zahtjev bio osnovan, tužitelj mora dokazati da za njegovo istupanje postoje opravdani razlozi. Okolnosti opisane u drugoj rečenici navedenoga stavka samo su primjeri za koje zakonodavac smatra da predstavljaju razloge za istupanje člana iz društva, no, ti se razlozi mogu ogledati i u drugim okolnostima.

7.3. Kako je već navedeno, nižestupanjski sudovi smatraju da, načelno, okolnosti na koje se tužitelj poziva mogu predstavljati opravdane razloge za istupanje člana iz društva, i to baš one navedene u drugoj rečenici članka 420. stavka 2. ZTD, ali odlučnom smatra činjenicu da je član društva za kojega tužitelj veže okolnosti u kojima nalazi opravdane razloge za istupanje iz društva tijekom ove parnice u kojoj se raspravlja o tužbenom zahtjevu za istupanje prestao biti član društva, a tužitelj da se nije pozvao na to da su mu novi član društva, koji je stekao poslovni udjel od prethodnoga, ili pak nova uprava, prouzročili štetu ili je zbog njihova postupanja spriječen u ostvarenju svojih prava u društvu ili mu je nametnuta nesrazmjerna obveza, niti je navedeno dokazao.

7.4. Za takvo tumačenje članak 420. stavak 2. ZTD, ni bilo koji drugi propis, ne daje uporište. Naime, iz članka 420. stavka 2. ZTD proizlazi da se opravdani razlog za istupanje nekoga člana iz društva mora ogledati u za njega nekoj nepovoljnoj posljedici, onoj koja povrjeđuje njegova članska prava, pa i takvoj koju su prouzročili ostali članovi društva ili neki od organa društva, a ta posljedica može biti, primjerice, i prouzročena mu šteta, sprječavanje u ostvarenju njegovih prava u društvu ili nametanje mu nesrazmjernih obveza. Težište je, dakle, na opravdanosti samoga razloga, a ne na kontinuiranosti svojstva člana odnosno organa u društvu za koji se veže povreda članskih prava za cijelo vrijeme trajanja parnice u kojoj se odlučuje o tužbenom zahtjevu za istupanje sve do zaključenja glavne rasprave i donošenja odluke o tužbenom zahtjevu. Kada bi se uzelo da tužbeni zahtjev u parnici kojom se zahtijeva istupanje iz društva, a koji bi u vrijeme podnošenja tužbe mogao biti osnovan, postaje neosnovan samo zato što član društva uz čije se postupke veže važan razlog za istupanje pravnim poslom svoj udjel prenese na drugu osobu, koja tako postaje novi član društva, a u postupcima toga novog člana se ne ogledaju okolnosti za koje članak 420. ZTD veže opravdanost zahtjeva za istupanje, to bi omogućilo da se prijenosom poslovnoga udjela u svakoj takvoj parnici osujeti tužitelja u ostvarenju njegovih prava. Druga je pak stvar to što bi se tuženik u takvoj parnici mogao braniti tvrdnjom da je nakon promjene o kojoj je ovdje riječ posljedica na koju se tužitelj poziva otklonjena, odnosno, da je razlog na koji se tužitelj poziva otpao, što bi sud mogao uzeti u obzir prilikom odlučivanja. Iz obrazloženja nižestupanjskih presuda ne proizlazi da se u ovom slučaju to dogodilo.

7.5. Prema tome, dođe li tijekom prvostupanjskoga postupka za istupanje člana iz društva do promjene člana i/ili uprave društva u čijim postupcima se ogleda opravdan razlog za istupanje iz društva, time automatizmom ne prestaju biti relevantni za taj postupak svi razlozi za istupanje koji se tiču prethodne uprave odnosno prethodnoga člana, odnosno ti razlozi i dalje mogu predstavljati opravdane razloge za istupanje, osobito ako novi član odnosno nova uprava nisu poduzeli razumne mjere kako bi otklonili posljedice koje je član koji traži istupanje trpio uslijed postupanja ranije uprave odnosno ranijega člana. Pritom, zapravo, ne mora biti uvijek odlučno je li tužitelj u parnici o kojoj je ovdje riječ „manjinski“, a neki od preostalih članova društva „većinski“ član društva, koja činjenica je ugrađena u predmetno revizijsko pitanje. To je odgovor na prvo citirano revizijsko pitanje.

8.1. Shvaćanje da su pretpostavke za primjenu pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP ispunjene tek kada sud izvede i ocjeni dokaze koje je stranka na kojoj je teret dokazivanja predložila radi utvrđivanja pravno odlučnih činjeničnih tvrdnji, s tim da sud može odbiti izvođenje predloženih dokaza ako ocijeni da se njima ne može utvrditi činjenica za koju su ti dokazi predloženi, ovaj je sud već izrazio u brojnim odlukama (na primjer Rev-204/2022-2 od 21. veljače 2024., Rev-318/2023-2 od 4. svibnja 2023., Rev 600/2024-2 od 12. lipnja 2024.). Dakle, sud nije ovlašten primijeniti pravila o teretu dokazivanja iz članka 221. a ZPP ako prethodno nije izveo sve dokaze predložene radi utvrđenja odlučnih činjenica, a nije ni valjano obrazložio zašto predložene dokaze odbija izvesti, te je to odgovor na prvi dio drugoga revizijskog pitanja.

8.2. Što se tiče drugoga dijela toga revizijskog pitanja, kojim tužitelj problematizira to što sud „nije ocijenio od kakvog je značenja držanje tuženika u parnici, koji je prvo priznao dio tužbenog zahtjeva, a zatim to priznanje povukao“, valja reći da iz tuženikova podneska od 18. siječnja 2021. koji je na listu 217. spisa doista proizlazi ono što tužitelj tvrdi, naime, da je tuženik priznao dio tužbenoga zahtjeva. U tom je podnesku izričito navedeno: „Tuženik ovim putem navodi kako je suglasan s odlukom tužitelja da istupi iz društva tuženika AVENUE ULAGANJA d.o.o. - priznaje tužbeni zahtjev pod točkom I.“ U obrazloženju prvostupanjske presude navedeno je pak da je tuženik „podneskom od 18. 01. 2021. godine (list 217. spisa) priznao postojanje razloga za tužiteljevo istupanje iz društva, ali je istaknuo kako je u ovom postupku sporna visina cijene poslovnog udjela“. Potom je navedeno da je tuženik ovu izjavu opozvao. Prema članku 331.a stavku 4. ZPP priznanje tužbenoga zahtjeva, na ročištu ili u pismenom podnesku, tuženik može i bez pristanka tužitelja opozvati do donošenja presude. Priznanje tužbenoga zahtjeva po naravi stvari podrazumijeva i priznanje činjenica na kojima se taj zahtjev temelji. Člankom 221. stavkom 2. ZPP propisano je da će sud, uzimajući u obzir sve okolnosti, prema svom uvjerenju ocijeniti hoće li uzeti za priznatu ili osporenu činjenicu koju je stranka najprije priznala, a onda potpuno ili djelomično porekla ili ograničila priznanje dodavanjem drugih činjenica. Dakle, proizlazi da je sud dužan ocijeniti od kakvoga je značenja držanje tuženika u parnici, koji je prvo priznao dio tužbenog zahtjeva, kao i odlučne činjenice na kojima e taj zahtjev temelji, a zatim to priznanje povukao, da bi na temelju pravila o teretu dokazivanja zaključio da tužitelj nije dokazao odlučne činjenice, što je odgovor na drugi dio drugoga revizijskog pitanja.

9. U konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi postupili su protivno postupovnopravnim odredbama iz kojih proizlazi odgovor na drugo revizijsko pitanje a pogrešno su primijenili i materijalno pravo u vezi s primjenom članka 420. stavka 1. i 2. ZTD koje je ključno za odgovor na prvo revizijsko pitanje, a zbog toga nisu utvrdili odlučne činjenice za primjenu članka 420. stavka 1. i 2. ZTD.

10. Zato je na temelju članka 391. stavka 7. ZPP valjalo ukinuti nižestupansjke presude i predmet vratiti prvostupanjskome sudu na ponovno suđenje (točka I. izreke).

11. Odluka iz točke II. izreke ovoga rješenja utemeljena je na članku 166. stavku 3. ZPP.

Zagreb, 17. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek