REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1007/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja VV, [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sanja Radolović Kuprešak, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske - Ministarstva obrane, OIB 66486182714, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-991/2023-2 od 16. siječnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr - 41/2023-5 od 22. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e :
I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R- 991/2023-2 od 16. siječnja 2024. u točki I. izreke i presuda Općinskog radnog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr-41/2023-5 od 22. svibnja 2023. u točkama I. IV. i VI. izreke i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom u točki I. izreke potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je naloženo tuženiku da tužitelju plati 6.460,00 eura sa zateznim kamatama (točka I. izreke), naknadi parnični trošak od 1.941,90 eura sa zateznim kamatama (točka IV. izreke) te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka (točka VI. izreke).
2. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz članka 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), dopuštenu mu rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd-1415/2024-2 od 27. ožujka 2024. zbog pravnog pitanja: „Je li ispravno rad tužitelja na objektu za elektroničko izviđanje, u kombinaciji redovnog rada i aktivnog dežurstva vrednovati kao 24 sata rada na radnom mjestu, uz odbijanje 8 sati na ime odmora, kada je propisima koji se primjenjuju kao lex specialis, u cijelosti reguliran oblik i način rada na objektima za elektroničko izviđanje kao „dnevna kombinacija radnog vremena i aktivnog dežurstva“ sukladno Odluci o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena DVO, službenika i namještenika („Narodne novine“ 118/09 i 118/12).?“
3. Tužitelj nije odgovorio na reviziju
4. U skladu s člankom 391. stavkom 3. ZPP ovaj je sud drugostupanjsku odluku ispitao u dijelu u kojem je tuženik prema dopuštenju ovoga suda i pobija, a samo zbog pitanja zbog kojega je revizija dopuštena.
5. Revizija je osnovana.
6.1. Predmet spora u revizijskome stadiju postupka zahtjev je tužitelja za isplatom razlike plaće za rad na izdvojenom objektu za razdoblje od veljače 2012. do svibnja 2013.
6.2. U ovom postupku nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika kao djelatna vojna osoba na poslovima elektroničkog izviđanja, te da je po nalogu tuženika radio na izdvojenom objektu u [adresa] dva puta mjesečno sedam dana u kontinuitetu za koje vrijeme kroz 24 sata ni je smio napuštati radno mjesto.
6.3. Na radno pravni status tužitelja kao djelatne vojne osobe u razdoblju od veljače 2012. do svibnja 2013. primjenjuje se Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09 i 124/09 - dalje: ZSOSRH), Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 118/09 i 118/12 - dalje: Odluka) i Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine", broj 50/08, 142/08, 118/09 i 99/12 - dalje: Pravilnik).
6.4. Nižestupanjski sudovi su u pobijanom dijelu prihvatili tužbeni zahtjev na temelju članaka 96. i 97. ZSOSRH te na temelju točaka V., XI. i XIII. Odluke. Tako su polazeći prvenstveno od nalaza i mišljenja vještaka, pored naprijed navedenih nespornih činjenica, u bitnome utvrdili da prema izračunu vještaka iznos potraživanja tužitelja na ime razlike plaće za rad na izdvojenom objektu-aktivno dežurstvo 7 x 24 umanjeno za 8 sati odmora za utuženo razdoblje iznosi 6.430,00 eura. Pri tome iz obrazloženja nižestupanjskih odluka proizlazi da je vještak prvih 12 sati rada obračunao kao 8 sati redovnog rada i 4 sata prekovremenog rada s obzirom na smjenski rad, uz primjenu uvećanja plaće iz točke XIII. Odluke.
7.1. Navedenom Odlukom propisan je raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama, turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo, i stražarska služba.
7.2. Točkom VII. stavak 3. Odluke propisano je da se dežurstvo u funkciji unutarnje službe ne smatra prekovremenim radom, a dodatak za dežurstvo uredit će se posebnim propisima kojim se uređuju dodaci na plaću. Osim što je Odlukom određeno da se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena ne smatra prekovremenim radom, dežurstvo se dijeli na aktivno dežurstvo i dežurstvo unutarnje službe. Pod aktivnim dežurstvom smatra se vrijeme provedeno u službi na radnom mjestu i vrijeme odmora provedeno na radnom mjestu tijekom obaveznog 24-satnog ili višednevnog boravka na radnom mjestu zbog potreba službe. Dežurstvo u funkciji unutarnje službe traje 24 sata i ne smatra se prekovremenim radom.
7.3. U skladu s točkama VI., VII. i VIII. Odluke, za vrijeme aktivnog dežurstva, dežurstva u funkciji unutarnje službe te za vrijeme obavljanja stražarske službe pripadniku oružanih snaga RH, odnosno djelatnoj vojnoj osobi ne pripada uvećan je plaće iz toč. XIII. Odluke, odnosno ne pripada mu uvećanje plaće s osnova prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danom, već mu pripada isključivo pravo na dodatke uređene posebnim propisom.
7.4. Člankom 17.a Pravilnika propisano je da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme provedeno na aktivnom dežurstvu pripada dodatak za aktivno dežurstvo za svaki sat aktivnog dežurstva. Pravo na dodatak za dežurstvo ostvaruje se na temelju mjesečnog izvješća o ostvarenim satima rada u kojem se prikazuje ostvareni broj sati rada na aktivnom dežurstvu odnosno broj dana provedenih na dežurstva unutarnje službe, s time da je člankom 17.b određena visina dodatka za aktivno dežurstvo prema osobnom činu u koeficijentu od osnovice za obračun plaće za svaki sat aktivnog dežurstva i iznosi: za vojnike 0,0019, za dočasnike 0,0023, za niže časnike 0,0026 i za više časnike, generale/admirale 0,0034.
7.5. Točka VI. stavak 1. i 2. i točka XI. Odluke upućuje na to da se pod aktivnim dežurstvom smatra razdoblje koje slijedi nakon najviše 12 sati rada i za to razdoblje za vrijeme važenja Odluke djelatnoj vojnoj osobi pripada dodatak na plaću za svaki sat aktivnog dežurstva sukladno posebnom propisu kojim se uređuju dodaci na plaću i to neovisno je li u to razdoblje ulazi vrijeme odmora od 8 sati ili ne. Ovo stoga, jer razdoblje aktivnog dežurstva i dodatak za to razdoblje rada nisu Odlukom ni na koji način vezani za odmor od 8 sati, niti u smislu te Odluke utječu na visinu dodatka na koji tužitelj ima pravo u smislu točke VI. stavka 2. Odluke. Taj dodatak tužitelju kao djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme provedeno u aktivnom dežurstvu pripada neovisno je li on u tom razdoblju radio ili je odmarao manje ili više od 8 sati, jer se pod aktivnim dežurstvom računa cjelokupno preostalo vrijeme koje djelatne vojne osobe provode na radnom mjestu tijekom 24 sata nakon rada od najviše 12 sati, pri čemu se vrijeme odmora provedeno na radnom mjestu također smatra aktivnim dežurstvom sukladno točki V. stavku 2. Odluke (u tom smislu i Rev-535/23 od 9. travnja 2025.).
8. Dakle, tužitelju kao djelatnoj vojnoj osobi koja je radila na izdvojenom objektu na način da mu je u utuženom razdoblju rad bio organiziran dnevnom kombinacijom radnog vremena i aktivnog dežurstva kroz višednevni boravak na radnom mjestu (sedam dana) sukladno prethodno navedenim mjerodavnim odredbama za rad na izdvojenom objektu u utuženom razdoblju ne pripada pravo na uvećanje plaće iz točke XIII. Odluke (prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, rad nedjeljom, rad blagdanom, neradnim danom i dr.). Sukladno točki VI. stavku 1. i 2. Odluke pripada mu pravo na dodatak za aktivno dežurstvo i to za sve preostale sate provedene na radnom mjestu nakon obavljenog rada od najviše 12 sati, a koji dodatak je propisan člankom 17.a stavak 1. i člankom 17.b Pravilnika. Prema tome u konkretnoj situaciji treba primijeniti te odredbe kao posebne, a ne opće odredbe, te njihova primjena ne ovisi o tome je li tužitelj radio ili je odmarao manje ili više od 8 sati, čime je i odgovoreno na revizijsko pitanje.
9. Iako nižestupanjski sudovi prihvaćaju nalaz i mišljenje vještaka nije jasno što su utvrdili na temelju tog izvedenog dokaza, jer iz tužiteljevih navoda iznesenih tijekom postupka proizlazi da on u tužbenom zahtjevu traži isplatu razlike plaće u skladu s točkom XIII. Odluke obračunato na temelju dnevne evidenc ije i u tom smislu je i određen zadatak vještaku od strane prvostupanjskog suda. Stoga je ostalo nejasno što je tužitelju dosuđeno na ime razlike plaće za rad na izdvojenom objektu budući da sud u pobijanoj odluci navodi da je tužitelju dosuđen dodatak za aktivno dežurstvo 7x 24 umanjen za 8 sati dnevnog odmora.
10. Budući da su sudovi nižeg stupnja odlučujući u ovoj pravnoj stvari pošli od pogrešnog shvaćanja u vezi s primjenom materijalnog prava, činjenično stanje je ostalo za sada nepotpuno utvrđeno. Zato je na temelju članka 391. st. 7. ZPP valjalo prihvatiti reviziju tuženika, ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje (točka I. izreke).
11. Odluka iz točke II. izreke utemeljena je na članku 166. stavka 3. ZPP.
Zagreb, 17. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
