Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1390/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Niki Grospić Ivasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. sa sjedištem u Zagrebu, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499, zastupanog po punomoćnici ČO, mag. iur. zaposlenoj kod tužitelja, protiv tuženika RO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vlatku Bukovcu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Penezić i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Povrv-100/2025-7 od 12. siječnja 2026., dana 17. lipnja 2026.,

p r e s u d i o je

Odbija se žalba tuženika RO kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Povrv-100/2025-7 od 12. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika RO kao neosnovana te potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Povrv-100/2025-7 od 12. siječnja 2026. u pobijanom dijelu pod točkom II. i III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika RO za naknadu troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1.1. Prvostupanjskom je presudom platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Maje Škrinjarić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-22039/2024 od 11. prosinca 2024. održan na snazi u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate u iznosu od 1,15 EUR–a u roku od 8 dana.

1.2. Prvostupanjskim je rješenjem odlučeno:

- utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu za iznos glavnice od 20,08 EUR–a te se za taj iznos ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Maje Škrinjarić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-22039/2024 od 11. prosinca 2024. (točka I. izreke),

- nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 38,27 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude (12. siječnja 2026.) pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka II. izreke).

- odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 164,05 EUR–a (točka III. izreke).

2. Protiv navedene presude te protiv navedenog rješenja, pod točkom II. i III. izreke, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se presuda te rješenje u pobijanom dijelu preinače na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti i da se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka prihvati u cijelosti, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 101,54 EUR–a.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja, konačno postavljen podneskom od 16. listopada 2025. (list 55-56 spisa), da mu tuženik na ime zateznih kamata obračunatih na iznos (podmirene) glavnice od 20,08 EUR–a isplati iznos od 1,15 EUR–a, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 38,27 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

5. U odnosu na žalbene navode tuženika da u ovom predmetu nisu bili ispunjeni uvjeti iz čl. 332.a st. 1. ZPP–a za donošenje presude bez održavanja rasprave, valja odgovoriti da (pobijana) presuda ne predstavlja presudu bez održavanja rasprave, tako da nije počinjena, odnosno nije mogla niti biti počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 5. ZPP–a na koju isti upire.

6. U odnosu na žalbene navode tuženika da mu je bilo onemogućeno raspravljanje pred prvostupanjskim sudom, pa da mu je ujedno povrijeđeno i pravo na pošteno suđenje koje je zajamčeno odredbama iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske (''Narodne novine'' broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14) i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (''Narodne novine – Međunarodni ugovori'' broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 i 6/24), valja odgovoriti da se tuženik u odgovoru na tužbu od 14. veljače 2025. i u podnesku od 12. studenog 2025. upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP–a na koju isti upire.

7. Suprotno žalbenim navodima tuženika, ni prvostupanjska presuda, niti prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogli ispitati jer je izreka presude i rješenja u tome dijelu razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima na kojima se presuda i rješenje temelje te jer sadrže razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, s time da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude i rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, tako da nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a na koju isti također upire.

8. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude i prvostupanjskog rješenja u pobijanom dijelu te postupka koji im je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a, u svezi čl. 381. st. 1. ZPP–a.

9.1. Prvostupanjski sud je na temelju svih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka utvrdio u bitnom:

- da je postupak u ovom predmetu pokrenut tužbom (ranije prijedlogom za ovrhu) koja je sadržavala zahtjev tužitelja da mu tuženik na ime pitke vode koju je tužitelj isporučio za stan u tuženikovom vlasništvu u stambenoj zgradi na adresi [adresa], i to u razdoblju od 28. srpnja 2023. pa do 31. ožujka 2024., isplati iznos glavnice od 20,08 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose,

- da je tuženik 28. listopada 2024., dakle nakon pokretanja postupka, uplatio tužitelju iznos od 20,08 EUR–a, čime je podmirio glavnicu,

- da je tužitelj podneskom od 16. listopada 2025. konačno postavio tužbeni zahtjev na način da od tuženika potražuje iznos od 1,15 EUR–a na ime zateznih kamata obračunatih na iznos (podmirene) glavnice od 20,08 EUR–a, kao i naknadu troška parničnog postupka, uz koji je dostavljen i obračun zateznih kamata.

9.2. Ovdje valja napomenuti da tuženik u podnesku od 12. studenog 2025., kojim se isti očitovao na tužiteljev podnesak od 16. listopada 2025., nije osporio pravilnost obračuna zateznih kamata.

10.1. Nadalje, odredbom iz čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i da je odgovoran za njezino ispunjenje, a odredbom iz čl. 65. st. 1. ZOO– a propisano je da je na temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, dok je dužnik dužan ispuniti je u cijelosti.

10.2. Isto tako, odredbom iz čl. 29. st. 1. ZOO–a propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate , a odredbom iz čl. 183. st. 1. ZOO–a propisano je da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje.

11. S obzirom na to da je tuženik podmirio iznos glavnice od 20,08 EUR–a tek nakon pokretanja postupka, dakle sa zakašnjenjem, a da isti nije osporio tužiteljev obračun zateznih kamata u iznosu od 1,15 EUR–a, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je odlučio kao u izreci (pobijane) presude, sve u smislu odredaba iz čl. 9., čl. 29. st. 1. i 2., čl. 65. st. 1. i čl. 183. st. 1. ZOO–a, u svezi čl. 451. st. 3. ZPP–a.

12. Prema tome, neosnovani su daljnji žalbeni navodi tuženika u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate u obračunatom iznosu od 1,15 EUR–a.

13.1. Suprotno preostalim žalbenim navodima tuženika, odluka prvostupanjskog suda o trošku parničnog postupka pod točkom II. i III. izreke (pobijanog) rješenja pravilna je i zakonita jer je donesena u smislu odredaba iz čl. 7. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (''Narodne novine'' broj 9/21, 18/22 i 154/22), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23, 35/24, 152/24, 52/25 i 151/25), čl. 1. Zakona o sudskim pristojbama (''Narodne novine'' broj 118/18 i 51/23), Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (''Narodne novine'' broj 37/23) te čl. 29. st. 2. ZOO–a, u svezi čl. 151. st. 3., čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP–a.

13.2. Pri tome valja dodati da, suprotno mišljenju tuženika, prilikom odlučivanja o zahtjevu stranaka za naknadu troška parničnog postupka nije bilo mjesta primjeni odredaba iz čl. 156., čl. 157. i čl. 158. st. 1. ZPP–a.

14. Na kraju valja reći i da ovaj drugostupanjski sud nije razmatrao žalbene navode tuženika u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio odlučne činjenice u ovom predmetu.

15. Naime, u ovom je predmetu, u smislu odredbe iz čl. 458. st. 1. ZPP–a, riječ o sporu male vrijednosti pa se prvostupanjska presuda, sukladno odredbi iz čl. 467. st. 1. ZPP– a, ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, već samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a (osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP–a) te pogrešne primjene materijalnog prava.

16. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredaba iz čl. 368. st. 1. i 2. ZPP–a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude i pod točkom I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

17. Tuženik nema pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe jer s istom u pogledu odluke o glavnoj stvari u cijelosti nije uspio, slijedom čega je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao i pod točkom II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

U Zagrebu 17. lipnja 2026.

Sudac:

Nika Grospić Ivasović