Poslovni broj: Usž-463/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Silvija Čovića i Ljiljane Karlovčan -Đurović, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice HO (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupaju opunomoćenici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d. o. o. iz Zagreba, Trg žrtava fašizma 6, protiv tuženika Brodsko-posavske županije, Župana (OIB: 27400987949), Slavonski Brod, Petra Krešimira IV broj 1, radi rasporeda na radno mjesto, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1163/2024-10 od 8. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1163/2024-10 od 8. prosinca 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom, u točki I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/II-112-02/24-03/1, URBROJ: 2178-09/1-24-1 od 6. kolovoza 2024. i Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko-pravne poslove Brodsko- posavske županije KLASA: UP/I-112-02/24-03/5, URBROJ: 2178-02/1-24-2 od 8. srpnja 2024., a, u točki II. izreke, odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

2 . Tužiteljica je pravovremeno podnijela žalbu protiv navedene presude zbog svih zakonskih razloga, bitne povrede postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Smatra da je sud počinio bitnu povredu upravnog spora, kada je odbio izvesti dokaz njezinim saslušanjem i svjedoka ne navevši ijedan razloga za to, da je time povrijeđena odredba članka 6. ZUS -a i njezino osnovno pravo na izjašnjavanje i da je sud time propustio utvrditi od kakvog je utjecaja njezin raspored na izdvojeno radno mjesto više stručne suradnice u Novu Gradišku u odnosu na njezine obiteljske prilike i osobito uzimajući u obzir da je onkološka bolesnica i da bi joj svakodnevno putovanje dodatno narušilo njezino zdravstveno stanje. Smatra i da je bilo nužno ispitati jesu li uistinu popunjena sva radna mjesta u konkretnom upravnom odjelu za koje ona zadovoljava uvjete rasporeda i, ako jesu, po kojim kriterijima su ta mjesta popunjena te jesu li postojala ikakva druga radna mjesta u drugom upravnom odjelu za koje je potreban završen studij prava. Tvrdi i da je sud samo prihvatio iskaz pročelnika od 27. svibnja 2024. o ne postojanju drugog radnog mjesta osim onoga na koji je raspoređena, da je neosnovano ocijenio nebitnim navod o postojanju drugih odgovarajućih slobodnih radnih mjesta te da sud nije uzeo u obzir kao bitnu činjenicu da su u vrijeme njezina rasporeda bili raspisani javni natječaji za prijam u državnu službu na neodređeno vrijeme za radna mjesta za koja je ona ispunjavala uvjete rasporeda. Istaknula je i da sud nije ocijenio pravilnost odluke o rasporedu, da nisu jasno naznačeni kriteriji za donošenje te odluke i njezin raspored na radno mjesto višeg stručnog suradnika, a koje je po složenosti poslova niže od radnog mjesta na koju je radila prije donošenje osporene odluke, da je sud riješio upravni spor mehaničkom primjenom propisa ne uzimajući u obzir osobitosti konkretnog predmeta, da je i člankom 98. stavkom 4. ZSNLPS-a propisano da se službenika ne može premjestiti iz jednog u drugo radno mjesto rada bez njegove pisane suglasnosti ako ima više od 20 godina radnog staža ili ako bi se premještanjem pogoršale njegove obiteljske prilike, da ona ima od 31 godinu radnog staža te da je navedenu odredbu trebalo primijeniti, jer se ona, u biti, premješta u drugo mjesto rada, iz Slavonskog Broda u Novu Gradišku koje je udaljeno više od 50 kilometara od mjesta njezina stanovanja. Istaknula je i da je pročelnik HOH, donositelj rješenja o njezinom rasporedu na radno mjesto trebao biti izuzet, jer postoje drugi razlozi koji dovode u sumnju pristranost službene osobe iz članka 24. stavka 3. ZUP-a i s obzirom na to da je on prijavio ju službeničkom sudu zbog neizvršavanja njegovih naloga i da je sudjelovao kao svjedok u tom disciplinskom postupku. Tvrdi da sud nije razmotrio taj njezin prigovor. Zaključno je navela i da je za raspored bio nužan njezin pristanak u smislu odredbi članka 108. stavka 1. i 2. ZSNLPS-a. Stoga je predložila poništiti osporenu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, a, podredno, poništiti ju i predmet vratiti na ponovni postupak.

3. Tuženik je odgovorio na žalbu, predloživši ju odbiti zbog razloga koje je istaknuo u odgovoru na tužbu i u osporenom drugostupanjskom rješenju.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući ju u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na razloge ništavosti u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26., u daljnjem tekstu: ZUS), Sud ocjenjuje da je osporena presuda zakonita te valjano i dostatno obrazložena.

6. Predmet spora je ocjena zakonitosti rješenja vezano za raspored tužiteljice na radno mjesto uslijed preuzimanja iz Ureda državne uprave Brodsko-posavske županije, koja su donijeta primjenom odredbi članka 5. stavka 2. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine", broj: 86/08., 61/11., 4/18. i 112/19.; u daljnjem tekstu: ZSNLPS), članka 67. stavka 1. do 4. Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“, broj: 66/19. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZSDU), Pravilnika o unutarnjem redu upravnih tijela Brodsko-posavske županije („Službeni vjesnik Brodsko-posavske županije“, broj: 17/23., 6/24. i 15/24., u daljnjem tekstu: Pravilnik) i Sporazuma o preuzimanju, predmeta, pismohrane, ostale dokumentacije, opreme te sredstava za rad od mjesno nadležnog ureda državne uprave u županiji KLASA: 011-02/19-01/342, URBROJ: 515- 02-01-02/4-19-2 i KLASA: 023-01719-01/866, URBROJ: 217871-11-01-19-1 od 6. prosinca 2019., koji je sklopljen između Ministarstva uprave i župana Brodsko- posavske županije.

7. Nije sporno da je tužiteljica od 1. siječnja 2020. preuzeta u Brodsko-posavsku županiju; da je ona u trenutku preuzimanja zatečena na radnom mjestu više upravne savjetnice za imovinsko-pravne poslove u Službi za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove Ureda državne uprave u Brodsko-posavskoj županiji; da tužiteljica, diplomirana pravnica s više od 31 godinu radnog iskustva na odgovarajućim poslovima (u struci) s položenim pravosudnim ispitom, ispunjava propisane uvjete za raspored na radno mjesto višeg stručnog suradnika za imovinsko-pravne poslove i besplatnu pravnu pomoć – izdvojeno mjesto rada u Novoj Gradiški koje je sistematizirano člankom 27. Pravilnika; da je ona ostala neraspoređena, jer je prije preuzimanja, rješenjem KLASA: UP/I-112-07/18-01/3, URBROJ: 2178-01/1-18-1 od 9. ožujka 2018. udaljena iz službe radi pokretanja i vođenja postupka zbog teške povrede službene dužnosti do okončanja postupka te da je disciplinski postupak obustavljen rješenjem Službeničkog suda u Osijeku KLASA: UP/I-114-04/20-01/49, URBROJ: 514-30/01-24- 38 od 12. ožujka 2024. zbog nastupanja apsolutne zastare.

8. Pokazalo se spornim je li zakonito postupilo javnopravno tijelo, kada je tužiteljicu rasporedilo na konkretno radno mjesto.

9. Člankom 67. stavkom 1. ZSDU-a je propisano da uredi državne uprave u županijama ustrojeni na temelju Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“, broj: 150/11., 12/13., 93/16. i 104/16.) nastavljaju s radom do stupanja na snagu posebnih zakona kojima će se pojedini poslovi državne uprave iz nadležnosti ureda državne uprave povjeriti županijama, dok je stavkom 3. toga članka propisano da državni službenici i namještenici iz stavka 2. toga članka nastavljaju obavljati poslove na kojima su zatečeni te imaju pravo na plaću prema dosadašnjim rješenjima odnosno ugovorima o radu do donošenja rješenja o rasporedu na odgovarajuća radna mjesta u upravnim tijelima županija iz stavka 1. toga članka.

9.1. Prema odredbi članka 5. stavka 1. ZSNLPS-a odlučivanje o rasporedu na radno mjesto upravna je stvar o kojoj rješenjem odlučuje pročelnik ili službena osoba kojoj je rješavanje o tome utvrđeno opisom poslova radnog mjesta, sukladno pravilniku o unutarnjem redu, osim kad je tim zakonom izrijekom propisano da rješenje donosi pročelnik upravnog tijela.

10. Tumačeći citirane odredbe ZSDU-a i ZSNLPS-a, Sud smatra da raspored službenika na odgovarajuća radna mjesta u upravnim tijelima županije u situaciji preuzimanja iz ukinutih ureda državne uprave za koja ispunjavaju uvjete podliježe slobodnoj (diskrecijskoj) ocjeni kao obliku slabije vezanosti javnopravnog tijela pravnom normom, u okviru zakonom dane ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana (članak 5. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku /“Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., u daljnjem tekstu: ZUP/). Naime, zakonodavac je u navedenoj situaciji ostavio poslodavcu značajnu slobodu pri raspoređivanju službenika na pojedina radna mjesta očito ocjenjujući da je u konačnici njemu u interesu prilagoditi znanje i stručnost preuzetih službenika pojedinim radnim mjestima. Upravno-sudski nadzor zakonitosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene ograničen je na ispitivanje zakonitost takve odluke, granice ovlasti i svrhu radi koje je ovlast dana prema članku 4. stavku 2. ZUS-a.

10.1. No, unatoč slabijoj vezanosti pravnom normom pri donošenju odluke o rasporedu preuzetog službenika, to ne podrazumijeva da takva odluka ne mora biti obrazložena. Sud smatra da je javnopravno tijelo dužno u obrazloženju te odluke iznijeti valjane, dostatne i obrazložene razloge rješavanje upravne stvari, što je nužno radi obrazlaganja zakonitosti postupanja, granica ovlasti i svrhovitosti primjene danih ovlasti u konkretnom predmetu i radi mogućnosti ocjene je li raspored službenika bio sukladno ciljevima zbog kojih je to ovlaštenje dano (valja razumjeti cilju rasporeda službenika upravo na ono radno mjesto za koje se u najvećoj mogućoj mjeri može očekivati da će stručno, učinkovito i uspješno obavljati poslove konkretnog radnog mjesta i u skladu s potrebama službe), odnosno u svrhu mogućnosti ocjene zakonitosti takve odluke u granicama ispitivanja iz članka 4. stavka 2. ZUS-a.

11. U izloženom Sud ocjenjuje da su osporene odluke zakonite i dostatno obrazložene u skladu s člankom 98. stavkom 5. i člankom 120. stavkom 2. i 3. ZUP-a. Sud smatra i da okolnost da je tužiteljica u trenutku preuzimanja bila raspoređena na radno mjesto više upravne savjetnice za imovinsko-pravne poslove u uredu državne uprave nije njezino stečeno pravo koje obvezuje poslodavca pri donošenju rješenja o rasporedu u upravnim tijelima županije koja ju je preuzela. Tzv. novom poslodavcu je zakonodavac ostavio određenu slobodu kako bi prema svojoj procjeni imajući u vidu potrebe službe, na odgovarajuća radna mjesta rasporedio preuzete službenike, jer to njegovo pravo proizlazi iz interesa za što kvalitetnijim i učinkovitijim obavljanjem službe. No, ta sloboda nije apsolutna, već je vezana zakonskim odredbama koje uređuju raspoređivanje službenika, a kojih se tuženik pridržavao u konkretnoj situaciji.

12. Pravilno je prvostupanjski sud otklonio prigovore tužiteljice vezano za primjenu odredbi članka 98. stavka 4. i 5. ZSNLPS-a, jer u konkretnom predmetu nije riječ o premještaju službenika po potrebi službe.

13. Nije osnovano ni stajalište tužiteljice da je pri donošenju rješenja o rasporedu javnopravno tijelo bilo dužno primijeniti odredbe članka 103. do 105. ZSNLPS -a, budući da nije riječ o stavljanju službenika na raspolaganje/rasporedu službenika na radno mjesto u situaciji donošenja novog pravilnika o unutarnjem redu i nastalih ustrojstvenih promjena.

14. Pravilno je sud obrazložio i da za raspored tužiteljice, preuzete a neraspoređene službenice nije bio potreban njezin pristanak prema odredbama članka 108. stavka 1. i 2. ZSNLPS-a, s obzirom na to da nije riječ o premještaju za vrijeme raspolaganja.

15. Riječ o različitim pravnim institutima koji se razlikuju po svojim pravnim pretpostavkama i učincima s aspekta radno-pravnog statusa službenika.

16. Okolnosti koje spominje žaliteljica ne upućuju da je donositelj rješenja o rasporedu trebao biti izuzet zbog postojanja drugih razloga koji bi upućivali na njegovu nepristranost pri odlučivanju u smislu odredbi članka 24. stavka 3. ZUP-a.

17. Spis predmeta ne daje pouzdanu osnovu ni za zaključak da je tužiteljici povrijeđena odredba članka 6. ZUS-a, jer joj je omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima suprotne stranke te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet spora.

18. Vezano za odbijanje izvođenja predloženih personalnih dokaza i prigovor žaliteljice da to nije to konkretno obrazloženo, valja istaknuti da sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice te on nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi u skladu s odredbama članka 49. stavka 1. i 4. ZUS-a, a zahtjevi načela pravičnog suđenja ne postavljaju pravila o tomu koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom predmetu izvesti i kako bi trebao ocijeniti dokaze. Osim toga, navedeni dokazi su predloženi radi razjašnjenja činjenica, koje nisu bitne za rješavanje konkretne upravne stvari.

19. Stoga je valjalo, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS -a, u točki I. izreke, odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

20. S obzirom na to da tužiteljica nije uspjela žalbom, trebalo je, na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, u točki II. izreke, odbiti njezin zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Zagrebu 17. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Štefan