REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž R-78/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne-Nade Terlević Sebastijan, predsjednice vijeća, Zorana Šarića, suca izvjestitelja te Miroslava Ružića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jasminka Franić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Lavčević-Mehanizacije d.o.o. Split, Stinice 16, OIB: 62641419845, kojeg zastupaju punomoćnici-odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vuković & Lalić d.o.o., Split, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-7409/2021-49 od 13. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba tuženika kao osnovana, preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-7409/2021-49 od 13. ožujka 2026., u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I/ Dužan je tuženik, u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, s osnova manje isplaćene bruto razlike osnovne plaće, za period počev od 31.12.2016. do 31.12.2017. isplatiti tužitelju ukupan iznos od 3.633,79 EUR sve sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća do isplate po stopi koja je određena člankom 29.st.2.Zakona o obveznim odnosima, a koja se do 31. 7. 2015. određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 % poena, od 1. 8. 2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 1.siječnja 2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, a od 1. 1. 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje zatezne kamate teku na svaki dospjeli iznos, kako slijedi:

- na iznos od 157,30 EUR počev od 26.01.2017.do isplate

- na iznos od 223,59 EUR počev od 28.02.2017.do isplate

- na iznos od 255,83 EUR počev od 29.03.2017.do isplate

- na iznos od 279,34 EUR počev od 26.04.2017.do isplate

- na iznos od 250,86 EUR počev od 26.05.2017.do isplate

- na iznos od 265,03 EUR .počev od 28.06.2017.do isplate

- na iznos od 426,27 EUR počev od 27.07.2017.do isplate

- na iznos od 252,11 EUR počev od 29.08.2017.do isplate

- na iznos od 236,33 EUR počev od 28.09.2017.do isplate

- na iznos od 253,64 EUR počev od 30.10.2017.do isplate

- na iznos od 219,16 EUR počev od 30.11.2017.do isplate

- na iznos od 336,77 EUR počev od 19.12.2017.do isplate

- na iznos od 477,74 EUR počev od 31.01.2018.do isplate

dok se za više zatraženo, za iznos od 151,82 eura, kao i za zatražene zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, tužitelj odbija.

II. Dužan je tuženik, u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.094,31 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 13. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu4 od 53,09 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom, u toč. I. izreke, odlučeno je da je tuženik dužan u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju za period od 31. prosinca 2016. do 31. prosinca 2017. s osnova manje isplaćene bruto razlike osnovne plaće iznos od 3.633,79 eura sve sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, a toč. II. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.094,31 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate.

2. Protiv točke I. i II. navedene presude tuženik je izjavio pravovremenu i dopuštenu žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja, podredno da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku kao i troška žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitavši pobijanu presudu na temelju čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a sve kako je to propisano čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud nalazi da je pobijana presuda utemeljena na pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

6. Predmet spora je zahtjev za isplatu razlike plaće i naknade plaće između onog što je tužitelju isplaćeno u vremenskom razdoblju od prosinca 2016. do prosinca 2017. i onoga što mu je trebalo biti isplaćeno da je tuženik plaću, naknadu plaće i dodatke na plaću obračunao na temelju Kolektivnog ugovora za graditeljstvo („Narodne novine“ broj 115/2015., 134/2015. 26/2018., 49/2018., 93/2020., 104/2020.; dalje: KUG).

7. Utvrdivši da je tužitelj kao radnik s tuženikom kao poslodavcem VKV dizaličara i da je čl. 6. Ugovora o radu po pitanju isplate plaće ugovorena primjena Kolektivnog ugovora za graditeljstvo (II izmjene i dopune tog Kolektivnog ugovora), prvostupanjski sud zaključuje da je u predmetnoj pravnoj stvari u pogledu načina obračuna i ispla te plaće tužitelju u utuženom razdoblju potrebno primijeniti odredbe II izmjene i dopune KUG-a. Vezano za primjenu KUG-a i sve izmjene i dopune KUG-a ističe da je 3. prosinca 2015. (list …… spisa) donesena odluka o proširenju primjene Kolektivnog ugovora graditeljstva zaključenog 25. rujna 2015. i objavljenog u ''NN'' 115/2015 od 23. listopada 2015. na sve poslodavce i radnike u RH u djelatnosti građevinarstva, područje F Nacionalne klasifikacije djelatnosti 2007. – NKD 2007 (''NN'' br. 58/2007). Stoga smatra da iako je tuženikova djelatnost nesporno klasificirana kao djelatnost cestovnog prijevoza robe prema obavijesti o razvrstavanju poslovnog subjekta prema NKD u 2007., da iz navedenih ugovora proizlazi da to nije jedina tužiteljeva djelatnost budući da je tužitelj prema navedenim ugovorima o radu obavljao poslove VKV dizaličara koji poslovi spadaju u grupu V B, dakle u građevinske poslove pa je u tom smislu u potpunosti razvidno da je tužitelj pored poslova cestovnog prijevoza registriran i za obavljanje poslova graditeljstva budući kad ne bi bilo tako tužitelj ne bi mogao obavljati navedene poslove.

8. U žalbi i tijekom cijelog postupka tuženik osporava da se na njega primjenjuju odredbe KUG-a. U bitnom ističe da se pretežito bavi prijevozom, da nije član udruge poslodavaca u djelatnosti graditeljstva koja je potpisnik KUG-a i da iako u sudskom registru, između ostalih djelatnosti, ima upisanu djelatnost građenja, navedenu djelatnost ne obavlja niti upis u registar znači da se navedenom djelatnošću bavi. Dalje navodi da je prema Nacionalnoj klasifikacijskoj djelatnosti 2007. (dalje: NKD 2007.) razvrstan u područje H – prijevoz i skladištenje i da je stoga za primjenu granskog kolektivnog ugovora mjerodavno samo obavlja li stvarno određenu djelatnost, a ne registriranje te djelatnosti u sudskom registru.

8.1. Prema čl. 2. st. 1. KUG-a ugovor se primjenjuje na sve fizičke i pravne osobe (dalje:poslodavac) koje obavljaju djelatnosti visokogradnje, niskogradnje i hidrogradnje, montažerskih radova, instalacijskih i završih radova u građevinarstvu, projektiranja i srodnih tehničkih usluga i druge srodne djelatnosti koje su upisane u sudski registar i klasificirane sukladno Odluci o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti ili utvrđene posebnim zakonom.

9. Prema čl. 2. Zakona o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti („Narodne novine“ broj 98/1994.; dalje: ZNKD) prema Nacionalnoj klasifikaciji razvrstavaju se po djelatnostima pravne osobe, fizičke osobe koje obavljaju djelatnost sukladno propisima, tijela državne vlasti, tijela državne uprave i jedinice lokalne samouprave i uprave.

10. Prema čl. 6. st. 1. ZNKD-a subjekti iz članka 2. ovoga Zakona razvrstavaju se u područja, potpodručja, odjeljke, skupine, razrede i podrazrede Nacionalne klasifikacije prema djelatnostima što ih obavljaju. Prema stavku 2. istog članka ako subjekt iz članka 2. ovoga Zakona obavlja više djelatnosti, razvrstava se prema djelatnosti kojom se pretežito bavi.

11. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je na utvrđene činjenice pogrešno primijenio materijalno pravo.

11.1. Među strankama nije sporno da je prema Državnom zavodu za statistiku prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti 2007, a sukladno člancima 2. i 6. ZNKD-a tuženik razvrstan u područje cestovnog prijevoza robe, kao što nije sporno niti da je tuženiku kao jedna od djelatnosti u sudski registar upisana i djelatnost građenja.

11.2. Tuženik je u skladu sa Nacionalnom klasifikacijom djelatnosti klasificiran u razred 4941 kao djelatnost cestovnog prijevoza robe, a ne u građevinarstvo.

11.3. Imajući u vidu navedeno na tuženika se ne može primijeniti Odluka ministra nadležnog za rad od 3. prosinca 2015. kojom je proširena primjena Kolektivnog ugovora za graditeljstvo na sve poslodavce i radnike u Republici Hrvatskoj u djelatnosti građevinarstva, područje F Nacionalne klasifikacije djelatnosti 2007 – NKD 2007, s obzirom da prema toj klasifikaciji tuženik nije razvrstan u područje F Nacionalne klasifikacije djelatnosti.

11.4. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci broj Rev-398/2023-2 od 21. veljače 2024. u istoj pravnoj i sličnoj činjeničnoj situaciji odbio reviziju u tom spisu tužitelja (drugi radnik istog tuženika), a koja je dopuštena rješenjem broj Revd - 417/2023-2 od 8. veljače 2023. i odgovorio na pravno pitanje: „Je li za ocjenu primjene proširenog Kolektivnog ugovora za graditeljstvo na radnike koji poslove obavljaju u graditeljstvu mjerodavna djelatnost u koju je prema službenoj statističkoj klasifikaciji razvrstan poslodavac ili je mjerodavna djelatnost koju radnici za poslodavca, prema Ugovoru o radu, stvarno i obavljaju i koja djelatnost je, uz primarnu djelatnost, upisana u sudski registar kao predmet poslovanja poslodavca?“.

11.5. U navedenoj odluci prihvaćeno je shvaćanje izraženo u odluci istog suda broj Rev-1178/2020-2 od 10. siječnja 2024. u kojoj je odgovoreno na pitanje postavljeno i u Revd-417/2023-2 od 8. veljače 2023. tako da odgovor glasi: „Stoga u situaciji kada je djelatnost građevinarstva upisana u sudski registar da bi se primjena tog KU -a proširila i na poslodavce i na radnike u djelatnosti građevinarstva potrebno je da je ispunjena i druga pretpostavka - da je ta djelatnost sukladno Odluci o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti klasificirana u djelatnost građevinarstva, područje djelatnosti F Nacionalne klasifikacije djelatnosti 2007. - NKD 2007., što je ujedno i odgovor na postavljeno pitanje (tako i u Rev-5067/2019-2 od 21. ožujka 2013.)“. (Tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-326/2025-2 od 7. svibnja 2025.).

12. Ovaj sud je u cijelosti prihvaća pravno shvaćanje koje je izraženo u navedenim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske i koje daje odgovor na sporno pitanje u ovom postupku (primjena KUG na obračun plaće, naknade plaće i dodataka), zbog čega je preinačio pobijanu odluku i odbio tužbeni zahtjev tužitelja u dosuđujućem dijelu u točki I. izreke.

13. Zbog preinačenja odluke o glavnoj stvari valja preinačiti odluku o troškovima postupka primjenom čl. 166. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. i 2., ZPP.

14. S obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, nema pravo na naknadu troškova, već je dužan protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

15. Iako tuženik tijekom cijelog postupka načelno traži naknadu parničnih troškova, do zaključenja glavne rasprave nije u smislu čl. 164. st. 2. ZPP postavio zahtjev u kojem određeno navodi troškove za koje traži naknadu. Kako sud na temelju čl. 164. st. 1 . ZPP o naknadi troškova odlučuje na određen zahtjev stranke, a kojeg zahtjeva nema, ovaj drugostupanjski sud nije odlučivao o naknadi troškova koja su nastala tuženiku vođenjem postupka pred prvostupanjskim sudom.

16. Međutim, tuženik je određeno zahtijevao naknadu troška sudske pristojbe na žalbu, a koji trošak mu pripada pa je tužitelju naloženo da taj trošak naknadi tuženiku.

16.1. Iako još nema dokaza da je taj trošak i nastao (da je dužna pristojba i plaćena) taj trošak tereti tuženika (čl. 4. Zakona o sudskim pristojbama – ("Narodne novine" broj: 118/18 i 51/23 – dalje: ZSP) i može biti naplaćen primjenom čl. 28. ZSP, pa taj trošak pripada tuženiku.

17. Slijedom navedenog na temelju čl. 373. toč. 3. ZPP valjalo je prihvatiti žalbu tuženika, preinačiti pobijanu presudu i odlučiti kao u izreci presude.

U Puli-Pola 17. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Mirna-Nada Terlević Sebastijan