REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-47/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne-Nade Terlević Sebastijan, predsjednice vijeća, Zorana Šarića, suca izvjestitelja te Miroslava Ružića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Marti Šimrak Lukavski, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Marta Šimrak Lukavski i Sanja Turković u Zagrebu, protiv tuženika VŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Edinu Muminagiću, odvjetniku u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Jastrebarskom, poslovni broj P - 804/2023-23 od 31. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Uvažavanjem žalbe tuženika preinačava se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Jastrebarskom, poslovni broj P-804/2023-23 od 31. listopada 2025., tako da ista, sada preinačena, glasi:

" Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

Proglašava se nedopuštenom ovrha tuženika VŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naplate zakonske zatezne kamate na iznos od 177.658,00 DEM od 29.5.1995. do 7.5.1996. po stopi od 22%, od 8.5.1996. do 10.9.1996. po stopi od 24%, od 11.9.1996. do 28.2.2002. po stopi od 18% godišnje, a na iznos od 90.835,09 EUR-a počev od 1.3.2002. do 30.6.2002. po stopi od 18%. Od 1.7.2002. do 31.12.2007. po stopi 15 % a od 1.1.2008. po stopi od 14%,, a na iznos od 90.835,00 EUR-a počev od 01.03.2002. do 30.06.2002. po stopi od 18% od 01.07.2002. do 31.12.2007. po stopi od 15% a od 01.01.2008. po stopi od 15%, a u slučaju promjene zakonske kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena za razdoblje od dospijeća pojedinih iznosa pa do 31.07.2015., a od 01.08.2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te troška ovršnog postupka u iznosu od 5.000,00 kuna određen rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Jastrebarskom, posl br. Ovr-573/14 od 13.01.2015., a koje rješenje je doneseno temeljem prijedloga za ovrhu tuženika VŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao ovrhovoditelja, protiv tužitelja ZŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao ovršenika. "

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 4.375,69 eura u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, a za iznos od 27.112,92 eura zahtjev tuženika odbija kao neosnovan.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu tuženika.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom proglašena je nedopuštenom ovrha tuženika radi isplate zakonske zatezne kamate na iznos od 177.658,00 DEM od 29. svibnja 1995. do 28. veljače 2002., a na iznos od 90.835,00 eura počev od 1. ožujka 2002. pa do isplate, te troškova ovršnog postupka u iznosu od 5.000,00 kuna određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Jastrebarskom, poslovni broj Ovr-573/2014 od 13. siječnja 2015., protiv ZŽ, kao ovršenice (I), a tuženiku je naloženo da tužiteljici naknadi trošak postupka u iznosu od 25.637,71 eura i pripadajuće zatezne kamate koje na taj iznos teku od 31. listopada 2025. pa do isplate (II).

2. Protiv te presude pravodobnu i dopuštenu žalbu podnosi tuženik, istu pobija u cijelosti i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnome, tuženik navodi da je prvostupanjski sud pristrano prihvatio iskaz tužiteljice u dijelu koji se "tiče" poremećenih bračnih odnosa i činjenice da nije imala saznanja o poslovanju pok. supruga, da je podjela bračne stečevine bila isključivo prividan pravni posao usmjeren na izbjegavanje plateži i da tužiteljica ni u jednom trenutku nije postupala u dobroj vjeri, da tužiteljica namjerno u postupku podjele bračne stečevine nije dostavila izvod iz gruntovnice u kojemu bi bilo vidljivo i sada sporno založno pravo, da to ukazuje da je ona u zloj vjeri, da je i odvjetnik tužiteljice u to vrijeme trebao provjeriti zk.stanje u vrijeme podnošenja te tužbe, da je i sud trebao provjeriti je li presuda provediva, da tužiteljica nije poduzela niti jednu radnju da bi kao savjesna stjecateljica zaštitila svoje vlasništvo, da je time tužiteljica bila nesavjesna i nepoštena prema trećim osobama, da tužiteljica nije pokretala postupke radi brisanja zaloga, da je svoje pravo upisala tek nakon pokretanja ovrhe, a što da ukazuje da je postupak utvrđivanja bračne stečevine bio isključivo usmjeren na izbjegavanje plateži, da brak stranaka nikada nije prestao, da nije ni logično, a ni životno uvjerljivo da bi netko pokretao postupak utvrđenja bračne stečevine, a da ne rješava i pitanje uređenja međusobnih (bračnih) odnosa, roditeljske skrbi i s kime će mlt. djeca stanovati, da to upućuje da bračni odnosi nikada nisu ni bili poremećeni i da bračna zajednica nikada nije prestala, da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda kako (pravni prednik) tuženika nije postupao u dobroj vjeri i da nije poduzeo povećanu dužnost provjere dokumentacije, da je (pravni prednik) tuženika poduzeo sve korake kao profesionalni vjerovnik kako bi provjerio dokumentaciju, a sukladno praksi koja se obavljala u to vrijeme, da tužiteljica nije neuka osoba jer da je imala stručnu pomoć odvjetnice uz sebe, da tužiteljica nikada nije podnosila brisovnu tužbu, da je tužiteljica nakon smrti supruga imovinu i dug prepustila Gradu Jastrebarsko i time se lišila odgovornosti, da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je tužiteljica postupala u dobroj vjeri, da je tuženik postupao u dobroj vjeri i s povjerenjem u zemljišne knjige, da je nekretnina koja je bila predmet ovrhe prodana u ovršnom postupku i da je doneseno rješenje o dovršetku ovrhe, da je tamo utvrđeno da tužiteljica nikada nije pokretala postupke kojima bi osporavala valjanost upisa založnog prava pa tuženik predlaže da se pobijana presuda preinači i odbije tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje, a tuženik potražuje i trošak žalbe.

3. Tužiteljica u svom odgovoru na žalbu tuženika navodi da je prvostupanjski sud donio u svemu valjanu i utemeljenu odluku, da se ista temelji na valjanoj ocjeni provedenih dokaza i da su žalbeni navodi tuženika neosnovani te predlaže da se žalba tuženika odbije i da se pobijana presuda potvrdi, a tužiteljica potražuje i trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5.Pobijanom prvostupanjskom presudom, u njenoj osnovi, proglašena je nedopuštenom ovrha radi naplate zakonske zatezne kamate na iznos od 177.658,00 DEM, odnosno 90.835,09 eura, počev od 29. svibnja 1995. pa do isplate, te radi naplate iznosa od 5.000,00 kuna naime troškova ovršnog postupka određen rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Jastrebarskom, poslovni broj Ovr-573/2014 od 13. siječnja 2015. u odnosu na tužiteljicu kao ovršenicu, a tu svoju odluku prvostupanjski sud temelji na utvrđenju da je nekretnina na kojoj je određena predmetna ovrha bračna stečevina tužiteljice, da tužiteljica nije znala za poslove i postupanja između sada pokojnog supruga i (pravnog prednika) tuženika, da nije mogla spriječiti i ranije zaštititi svoje pravo suvlasništva na predmetnoj nekretnini, da je tužiteljica savjesna, a (pravni prednik) tuženika da je nesavjestan, da je raspolaganje supruga tužiteljice njenim suvlasničkim udjelom ništetno te stoga, a primjenom odredbi čl. 283. st. 1. i 2. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" broj 11/1978, 27/1978, 45/1989, 59/1990, 25/1994, 162/1998 - dalje: ZBPO), čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/23 – dalje ZOO/05) i čl. 306. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015., 94/2017., dalje: ZV) i donosi pobijanu presudu.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći pri tome

- dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 9620/08., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025., dalje: ZPP) i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a sve kako je to propisano čl. 365. st. 2. ZPP, ocjena je ovog suda, kao suda drugog stupnja, da se pobijana presuda temelji na pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

7. Naime, predmetnom tužbom tužiteljica traži da se proglasi nedopuštenom ovrha određena rješenjem istog suda prvog stupnja poslovni broj Ovr-573/2014 od 13. siječnja 2015., a radi naplate zakonske zatezne kamate na iznos od 177.658,00 DEM (kasnije 90.835,00 eura) počev od 29. svibnja 1995. pa sve do isplate kao i iznosa od 5.000,00 kuna, od tužiteljice kao ovršenice, a u korist tuženika kao ovrhovoditelja.

8. Rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-573/2014 od 13. siječnja 2015., a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja (sada tuženika) u iznosu od 177.658,00 DEM, pripadajućih zateznih kamata koje na taj iznos teku od 29. svibnja 1995. pa do isplate, te radi naplate iznosa od 5.000,00 kuna, određena je ovrha na nekretninama ovršenice, a rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž Ovr-504/2015-2 od 8. veljače 2016. odbijena je žalba ovršenice, sada tužiteljice ZŽ kao neosnovana i potvrđeno je rješenje suda prvog stupnja Ovr-573/14-6 od 13. siječnja 2015., u dijelu koji se "tiče" naplate zatezne kamate na iznos od 177.658,00 DEM od 25. svibnja 1995. do isplate (u toč. I. tog rješenja) upravo u onom dijelu u kojemu se sada traži da se ta ovrha proglasi nedopuštenom.

9. Prema tome, navedenim sudskim odlukama, u izreci koja obvezuje sudove, pravomoćno je odlučeno da tuženik kao ovrhovoditelj osnovano od tužiteljice kao ovršenice naplaćuje (i) zakonske zatezne kamate na iznos glavnice od 177.658,00 DEM od 29. svibnja 1995. pa do isplate, te iznos od 5.000,00 kuna na ime troškova ovršnog postupka i ne može sada tužiteljica osnovano, u drugom sudskom postupku, da tako utvrđenu obvezu osporava već je to mogla samo u tom postupku i po pravilima tog postupka.

10. Već iz tog razloga tužbeni zahtjev tužiteljice određen kao u tužbi je trebalo utvrditi neosnovanim jer ta rješenja, u tom dijelu, nisu ni na koji valjani način stavljeni izvan snage.

11. Isto tako, po ocjeni ovog suda, nepravilan je i zaključak prvostupanjskog suda da je tužiteljica kod sklapanja pravnog posla na kojem tuženik kao ovrhovoditelj temelji svoj zahtjev ima "status" savjesne stranke, a da je pravni prednik tuženika nesavjestan i da se onda ne može voditi ovrha radi naplate zatezne kamate na suvlasničkom udjelu nekretnine tužiteljice od ½ dijela.

12. Prije svega prvostupanjski sud u tom dijelu utvrđuje slijedeće pravnorelevantne činjenice i to:

- da su tužiteljica i sada pok. ČŽ brak zaključili 8. studenog 1980.;

- da su tužiteljica i pok. ČŽ na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgradili stambenu kuću u kojoj su živjeli, a koja da je bila upisana na ČŽ;

- da je ČŽ od 1990.-tih imao privatnu tvrtku, da je podizao i kredite i da je davao hipoteke i na kuću u kojoj su živjeli;

- da je ČŽ kao zalogodavatelj dao da se osnuje sudsko založno pravo na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] obje u k. o. [katastarska općina] u korist Županjske banke d.d., a kao osiguranje kredita u iznosu od 177.658,00 DEM, kamata, naknada i troškova;

- da je to osiguranje provedeno kod Općinskog suda u Jastrebarskom pod poslovnim brojem I-229/95 i Z-1040/1995 od 25. svibnja 1995.;

- da je u tom postupku proveden i uviđaj 29. svibnja 1995.;

- da je tuženik ugovorom iz 2008. kupio predmetno potraživanje od Županjske banke d.d. u stečaju;

- da je tužiteljica 21. travnja 1997. podnijela tužbu protiv ČŽ za utvrđenje da k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavlja bračnu stečevinu stranaka u ½ dijela i da je kod Općinskog suda u Jastrebarskom pod poslovnim brojem P-77/97 23. lipnja 1997. donesena presuda na temelju priznanja, koja da je provedena pod brojem

Z-1616/97 od 6. kolovoza 1997.;

- da su bračni odnosi tužiteljice i ČŽ bili poremećeni ali da tužiteljica, a ni ČŽ nisu pokretali brakorazvodnu parnicu;

- da je ČŽ preminuo 2015.;

- da tužiteljica nije znala za pravne poslove pok. supruga, da nije dala suglasnost za upis zaloga za kuću;

- da tuženik nije postupao kao savjesni stjecatelj,

te stoga i prihvaća kao osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice.

13. Prije svega, po ocjeni ovog suda, pogrešno je pravno stajalište prvostupanjskog suda da bi tužiteljica u predmetnom slučaju imala "status" savjesnog stjecatelja.

13.1.Naime, kada je njena bračna zajednica sa sada pok. ČŽ započela 8. studenog 1980. i kada su oni započeli sa stjecanjem zajedničke imovine tužiteljica je već od tada imala mogućnost da štiti svoja prava na način da "traži" da se to njeno pravo na određeni način zaštiti i publicira.

13.2.Kada ona sama to nije učinila to se nije moglo očekivati niti od trećih savjesnih osoba koje su se pouzdale u stanje javne zemljišne knjige pa tako i pravni prednik tuženika.

13.3.Svoje "pretendirano" pravo tužiteljica je pokušala zaštititi tek sredinom 1997., nakon 17 godina braka i nakon što su na predmetnoj nekretnini bila upisana razna založna prava (72-74), a među njima i založno pravo pravnog prednika tuženika (73, kao i list 4 spisa P-77/97).

14. Po ocjeni ovog suda nije logična, a ni životno uvjerljiva, tvrdnja tužiteljice da su bračni odnosi tužiteljice i ČŽ bili poremećeni kada tužiteljica nikada nije pokretala postupak za razvod braka ili postupak pred nadležnim Centrom za socijalnu skrb, a pokretala je postupak za zaštitu imovinskih prava suvlasništva na kući, ali i to tek nakon raspolaganja koje je učinio njen bračni drug.

15. Naprotiv, po ocjeni ovog suda, podnošenje tužbe u predmetu poslovni broj P-77/97, je pokušaj da se zaštiti pretendirano pravo tužiteljice, a na štetu savjesnih trećih osoba te tužiteljica, po ocjeni ovog suda, nema status savjesne osobe.

16. Naprotiv, pravni prednik tuženika se pouzdao u potpunost i ispravnost javne isprave, u provedbi tog pravnog posla je obavio i očevid i pokazao sve pravne radnje koje su se poduzimale u to vrijeme i nije imao nikakva saznanja da bi tužiteljica ili ne treća osoba imala kakova neupisana prava na toj nekretnini pa isti, po ocjeni ovog suda, ima status savjesnog stjecatelja.

17. Tužiteljica od sklapanja braka 1980. odnosno od kupnje nekretnine na kojoj je izgrađena kuća pa sve do 1997., dakle tek nakon što su 1993. i 1995. uknjižena razna založna prava pokreće postupke u zaštiti njenog prava i traži da se to javno obznani, a pravnom predniku tuženika kod zasnivanja založnog prava nije bilo poznato da tužiteljica ili treća osoba pretendira na neka strana prava na predmetnoj nekretnini pa se u danim uvjetima od pravnog prednika tuženika nije moglo tražiti da pretpostavlja i provjerava je li založni dužnik samac, živi li sa roditeljima ili u nekoj bračnoj, izvanbračnoj i/ili istospolnoj zajednici, koja bi to njegovo pravo ograničavala.

18. Stoga je, onda, valjalo u tom dijelu uvažiti žalbu tuženika i utvrditi da je pravni prednik tuženika kod sklapanja predmetnog pravnog posla bio savjestan, a da tužiteljica nije bila savjesna jer nije pravodobno poduzimala pravne radnje u zaštiti svog prava (su) vlasništva i čime je treće savjesne osobe, a onda i pravnog prednika tuženika, dovela u zabludu pa onda nije od značaja činjenica da tužiteljica nije dala svom bračnom drugu suglasnost za predmetno raspolaganje.

19. Kasnije tuženikovo saznanje za tužiteljičino pravo nije od utjecaja na aktualnu odluku jer tuženik stupa u pravnu situaciju svog prednika prema stanju na dan toga stjecanja.

20. Valja napomenuti da predmet aktualnog zahtjeva tužiteljice nije i pitanje glavnice iz predmetnog založnog prava, kao niti dio te tražbine koji se odnosi na suvlasnički dio tužiteljičinog bračnog druga, već "samo" pravo zatezne kamate koje "prate" tu tražbinu sve dok ista ne bude podmirena.

21. Kada je prema navodima tuženika iz aktualne žalbe predmetna ovrha bila dovršena u vrijeme donošenja pobijane presude, rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-4951/2015 od 30. listopada 2025., a što je utvrđeno i uvidom u e- spis, te kada je rješenjem o namirenju iz tog predmeta poslovni broj Ovr-4951/2015- 100 od 24. rujna 2025. tuženiku kao ovrhovoditelju iz kupovnine postignute prodajom predmetne nekretnine u iznosu od 170.500,00 eura, namirena njegova tražbina od (ukupno) 109.784,14 eura, od čega je na dio koji se odnosi na (dio) zateznih kamata za razdoblje za posljednje tri godine od donošenja rješenja o dosudi (od 8. svibnja 2025.) odnosi iznos od 16.036,32 eura (toč. I.f. rješenja o namirenju) razvidno je da tužiteljica u trenutku donošenja pobijane presude nije imala niti pravni interes za podnošenje predmetne tužbe jer je prodajom predmetne nekretnine tuženiku rješenjem o namirenju od 24. rujna 2025. namiren samo dio tražbine zateznih kamata koji nije u zastari, a i tada samo djelomično, a što je utvrđeno uvidom u e-predmet Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-4951/2015, a stranke, aktualna tužiteljica i tuženik su sudjelovali u tom postupku kao stranke postupka te im je poznato stanje toga predmeta.

22. Slijedom navedenog valjalo je onda žalbu tuženika uvažiti, preinačiti pobijanu presudu te odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice i donijeti odluku kao u izreci, a na temelju odredbe čl. 373.a ZPP.

23. Preinačenjem odluke o glavnoj stvari valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka.

23.1.Tuženik temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP ima pravo na one troškove postupka koji su bili potrebni, a za koje su isti pravodobno zatraženi (čl. 154. st. 1., a u vezi sa čl. 155. st. 1. ZPP).

23.2.Tužiteljica u tužbi nije odredila vrijednost predmeta spora niti je tuženik u odgovoru na tu tužbu tražio da se utvrdi vrijednost predmeta spora pa se temeljem odredbe čl. 40. st. 5. ZPP utvrđuje da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kuna.

23.3.Na taj način tuženik ima pravo na troškove postupka koji se odnose na nagradu za zastupanje po punomoćniku odvjetniku i to za sastav odgovora na tužbu, za sastav podneska od 27. veljače 2020. po Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23-dalje: Tarifa) od po 100 bodova, a za sastav podnesaka od 13. siječnja 2020. i 24. ožujka 2021. po Tbr. 8. toč. 4. u iznosu od po 25 bodova.

23.4.Uz to tuženik ima pravo na nagradu za zastupanje na ročištu od 13. prosinca 2019., 6. ožujka 2020., 13. listopada 2020., 26. svibnja 2021., 12. listopada 2022., 21. veljače 2024., 8. svibnja 2024., 12.prosinca 2024., 24. veljače 2025., 22. svibnja 2025.. i 16. rujna 2025., u iznosu od po 100 bodova po Tbr. 9. toč. 1. Tarife, a za zastupanje na ročištu od 19. studenog 2024. u iznosu od 25 bodova po Tbr-. 9. toč. 5. Tarife.

23.5.Uz to tuženik ima pravo na trošak sastava žalbe od 4. siječnja 2023. i aktualne žalbe u iznosu od po 125 bodova po Tbr. 10. toč. 1. Tarife, a što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) i PDV (Tbr. 46. Tarife) daje iznos od 3.437,50 eura.

23.6.Uz troškove zastupanja tuženik osnovano potražuje i trošak plaćenih sudskih pristojbi na žalbu u iznosu od 663,61 euro (195) odnosno 274,58 eura (299-301) tako da ukupni pripadajući trošak tuženika iznosi 4.375,69 eura.

23.7.U preostalom zatraženom dijelu taj zahtjev tuženika je odbijen jer je zatražen iznad utvrđene vrijednosti predmeta spora, jer podnesak od 13. prosinca 2019. nije niti zaprimljen u sudskom spisu, a bio bi i nepotreban (čl. 155. st. 1. ZPP) kada je tuženiku priznat trošak zastupanja na ročištu od 13. prosinca 2019., za sastav podneska od 13. siječnja 2019. i 24. ožujka 2021. te za zastupanje na ročištu jer je trošak zatražen iznad pripadajućeg.

24. Trošak odgovora na žalbu tuženika nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP) pa je o tom trošku tužiteljice odlučeno kao u izreci.

25. Valja napomenuti da se kod odluke o troškovima postupka primjenjuju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP („Narodne novine“ broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 9620/08., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014.), a to temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 70/19).

U Puli-Pola 17. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Mirna-Nada Terlević Sebastijan