REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž Ob-49/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne-Nade Terlević Sebastijan, predsjednice vijeća, Zorana Šarića, suca izvjestitelja te Miroslava Ružića, člana vijeća, pravnoj stvari tužiteljice EU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Borni Okroši, odvjetniku u Zagrebu protiv tuženika UU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Marini Sršić, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-396/2025-33 od 9. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Djelomičnim uvažavanjem žalbe tužiteljice preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-396/2025-33 od 9. ožujka 2026. tako da ista, sada preinačena, glasi:
" I./ Utvrđuje se da nekretnina označena kao stan broj 104 na I-prvom katu koji se sastoji od dvije i pol sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja, degažmana, 2 lođe u površini od 68.63 čm, a koji se nalazi u Stambena [adresa] sagrađena na čest. br. 2378/2, knjiga PU: Trnje upisana u poduložak Broj poduloška: 10458 zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Knjiga PU: TRNJE predstavlja bračnu stečevinu stečenu u bračnoj zajednici između tužiteljice i tuženika u 3/10 dijela, i to svakog u ½ dijela.
II./ Utvrđuje se da je tužiteljica suvlasnica u 3/20 dijela nekretnine označene kao stan broj 104 na I-prvom katu koji se sastoji od dvije i pol sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja, degažmana, 2 lođe u površini od 68.63 čm, a koji se nalazi u Stambena zgrada [adresa] sagrađena na čest. br. 2378/2, knjiga PU: Trnje upisana u poduložak Broj poduloška: 10458 zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Knjiga PU: TRNJE te je tuženik dužan trpjeti da se temeljem ove presude izvrši prijenos prava suvlasništva na ime tužiteljice u 3/20 dijela u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu u roku od 15 dana."
II. U preostalom odbijajućem dijelu žalba tužiteljice te žalba tuženika odbijaju se kao neosnovane te se u preostalom dijelu potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-396/2025-33 od 9. ožujka 2025.
III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu od 2.854,94 eura, u roku od 15 dana.
IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice koji je glasio: "„1. Utvrđuje se da nekretnina označena kao stan broj 104 na I-prvom katu koji se sastoji od dvije i pol sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja, degažmana, 2 lođe u površini od 68.63 čm, a koji se nalazi u Stambena [adresa] sagrađena na čest. br. 2378/2, knjiga PU: Trnje upisana u poduložak Broj poduloška: 10458 zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Knjiga PU: TRNJE predstavlja bračnu stečevinu stečenu u bračnoj zajednici između tužiteljice i tuženika.
2. Utvrđuje se da je tužiteljica suvlasnica u ½ dijela nekretnine označene kao stan broj 104 na I-prvom katu koji se sastoji od dvije i pol sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja, degažmana, 2 lođe u površini od 68.63 čm, a koji se nalazi u Stambena zgrada [adresa] sagrađena na čest. br. 2378/2, knjiga PU: Trnje upisana u poduložak Broj poduloška: 10458 zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Knjiga PU: TRNJE te je tuženik dužan trpjeti da se temeljem ove presude izvrši prijenos prava suvlasništva na ime tužiteljice u 1/2 dijela u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe. 5. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u roku od 15 dana ", (I), te je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (II).
2. Protiv te presude pravodobne i dopuštene žalbe podnose tužiteljica i tuženik.
2.1.Tužiteljica predmetnu presudu pobija u cijelosti i to zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o trošku. U žalbi, u bitnome, tužiteljica navodi da prvostupanjski sud pobijanom presudom odbija njen zahtjev za utvrđenje da ona nema pravo na stvarnopravni zahtjev spram tuženika, da je tuženik rješenje Grada Zagreba od 28. travnja 1992. dostavio tek u ponovljenom postupku, da je tužiteljica osporila vjerodostojnost istog, da Ugovor o kupoprodaji stana ne sadrži nikakvu naznaku da bi predmetno rješenje bilo od značaja u postupku sklapanja Ugovora o kupnji stana, da je tuženiku invaliditet priznat tek nakon sklapanja predmetnog Ugovora, da je i tužiteljica bila ovlaštena na kupnju toga stana i da je pravo na otkup toga stana zajednička imovina tužiteljice i tuženika, da je isti i kupljen sredstvima koja potječu od bračne zajednice i da predstavlja njihovu bračnu stečevinu, da je u tom dijelu prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, da je popust od 70% odobren zbog statusa žrtve rata, a ne statusa "ratnog vojnog invalida temeljem rješenja od 28. travnja 1992.", da je prvostupanjski sud propustio uzeti u obzir preostalih 30% iznosa kupoprodajne cijene, da su sredstva kojima je plaćen predmetni stan plaćena iz zajedničke imovine
– štednje oba bračna druga, da onda tužiteljica ima pravo barem na 15% predmetne nekretnine pa tužiteljica predlaže da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, a tužiteljica potražuje i trošak žalbe.
2.2. Tuženik predmetnu presudu pobija u odluci o troškovima postupka, a u žalbi, u bitnome, tuženik navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio uspjeh stranaka u sporu, da je tužiteljičin uspjeh po prvoj presudi 6% a u ponovljenom postupku 0%, da je odluku o troškovima postupka trebalo utemeljiti na primjeni odredbe čl. 154. st. 1. ZPP, pa tuženik predlaže da se pobijana presuda, u njenom pobijanom dijelu, preinači i da se naloži tužiteljici da mu naknadi trošak postupka u iznosu od 11.937,50 eura i uz to pripadajuće zatezne kamate, a tuženik potražuje i trošak žalbe.
3. Sa žalbama tužiteljice i tuženika postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 9620/08., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025., dalje: ZPP).
4. Odgovori na žalbe nisu dostavljeni.
5. Žalba tužiteljice djelomično je osnovana, a žalba tuženika nije osnovana.
6. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice, a tu svoju odluku prvostupanjski sud temelji na utvrđenju da je predmetni stan vlastita imovina tuženika, stečena temeljem Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji.
7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći pri tome
- dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a sve kako je to propisano čl. 365. st. 2. ZPP-a, ocjena je ovog suda, kao suda drugog stupnja, da se pobijana presuda, u njenom meritumu, temelji na pogrešnoj primjeni materijalnog prava.
8. Prije svega valja navesti da kod donošenja pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a ni onih na koje "ukazuje" tužiteljica.
9. Iako je tuženik rješenje Grada Zagreba od 28. travnja 1992. dostavio (tek) u ponovljenom postupku i u predstavci (123-125) prvostupanjski je sud isti mogao prihvatiti jer i iz ranije provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tuženik kao branitelj zadobio teške tjelesne ozljede i da mu je priznat status ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata (16-20, 60),tu činjenicu nije sporila niti tužiteljica u svom iskazu (69) i sama činjenica dostave toga rješenja, uz ostale dokaze, potkrijepljuje dokaze koji potvrđuju da je tuženik po osnovu ranjavanja, kao hrvatski branitelj, ostvarivao pravo po toj osnovi kada su se stekli uvjeti za to pravo, pa je žalba tužiteljice neosnovana u dijelu u kojem ona "upire" na valjanost dokaza – rješenja Grada Zagreba od 28. travnja 1992.
10. Nadalje, prvostupanjski sud nakon valjano provedenog dokaznog postupka i valjanom ocjenom provedenih dokaza utvrđuje slijedeće pravnorelevantne činjenice i to:
- da su stranke sklopile brak 19. kolovoza 1988.,
- da je rješenjem Ministarstva obrane od 2. travnja 1992. stan u [adresa], površine 63 m2 dat na privremeno korištenje UU, njegovoj supruzi EU, sinu KU, ŠU, bratu i CU
– sestri i ĐU – majci,
- da je taj stan rješenjem Ministarstva obrane od 2. travnja 1993. dat na privremeno korištenje UU, EU, VU, ŠU, CU i ĐU,
- da je tuženik kao hrvatski branitelj zadobio teške ozljede 1991. i da mu je naknadno priznat status invalida Domovinskog rata,
- da je tuženiku rješenjem Grada Zagreba od 28. travnja 1992. priznato da je tuženik ratni vojni invalid V kategorije sa 70% invaliditeta po osnovu ranjavanja,
- da je temeljem Ugovora o kupoprodaji stana od 2. prosinca 1996. tuženik temeljem odredbe čl. 50.b Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine" broj 43/92, 69/92, 25/93, 48/93, 2/94, 44/94 i 58/95 – dalje: ZPSSP) kupio stan u [adresa], površine 68,63 m2, za ugovorenu kupoprodajnu cijenu od 21.815,13 kuna (odnosno protuvrijednost od 6.124,75 DEM) ,
- da je kod izračuna cijene za taj stan tuženiku priznat popust od 70% na žrtve rata,
- da je tuženik bio ostvario pravo na privremeno korištenje stana u [adresa], zbog njegove površine, kao stanare uz tužiteljicu naveo i sina, brata, sestru i majku,
- da su u vrijeme stjecanja stana stranke bile zaposlene, da su imali zajedničke financije i da su imale zajedničku ušteđevinu,
- da tužiteljica nije žrtva rata i da se popust dobiven kod kupoprodaje stana nije odnosio na tužiteljicu.
11. Na temelju tih utvrđenja onda prvostupanjski sud zaključuje da predmetni stan predstavlja imovinu tuženika, koja da nije stečena radom stranaka za vrijeme trajanja bračne zajednice, pa primjenom odredbe čl. 272. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" broj 11/1978, 27/1978, 45/1989, 59/1990, 25/1994, 162/1998 - dalje: ZBPO), a u svezi sa čl. 26. st. 3. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji ("Narodne novine" broj 108/96, 23/01 i 94/01 – dalje: ZPHB) i donosi pobijanu presudu kojom odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice.
12. Ovaj sud prihvaća utvrđenja prvostupanjskog suda iz pobijane presude u dijelu u kojem prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik hrvatski branitelj iz Domovinskog rata, da je i ranjen u obrani Republike Hrvatske te da je tuženiku i njegovoj obitelji (tužiteljici, sinu, bratu, sestri i majci) dat na privremeno korištenje stan u [adresa], da je taj stan tuženik i kupio temeljem Ugovora o kupoprodaji stana od 2. prosinca 1996., a da je tuženiku kod izračuna cijene toga stana priznat popust od 70% na ime žrtve rata tako da je kupoprodajna cijena stana utvrđena u iznosu od 21.815,13 kuna (6.124,75 DEM) i koja kupoprodajna cijena da je i isplaćena.
13. Međutim, predmetni stan nije dodijeljen na privremeno korištenje (samo) tuženiku, dodijeljen je i tužiteljici i sinu, te dodatno, zbog veće kvadrature, i bratu, sestri i majci (21-26), a nedvojbeno je da su uz tuženika predmetni stan koristili i tužiteljica i zajednički sin KU.
14. Pored toga, kod izračuna cijene za stan tuženiku kao žrtvi rata je priznat popust od 70%, a preostala vrijednost stana je prodavatelju plaćena u novcu.
15. Po ocjeni ovog suda, pogrešan je pravni stav iz pobijane presude da predmetni stan u cjelini predstavlja posebnu imovinu tuženika i da, niti u tom dijelu, ne predstavlja bračnu stečevinu stranaka.
16. Ocjena je ovog suda da dio vrijednosti predmetnog stana za koji je tuženiku priznat popust kod kupnje stana (70%) predstavlja posebnu imovinu tuženika i da nema "status" zajedničke imovine stečene u braku, dok predstavlja dio od 30%, a za što su uplaćena novčana sredstva, predstavlja zajedničku imovinu stranaka.
17. Kako je prvostupanjski sud utvrdio da su stranke u vrijeme tog stjecanja bile zaposlene i da su imale zajedničku ušteđevinu, to, onda, proizlazi da su stranke podjednako doprinijele stjecanju te imovine i da je njihov udio u tom stjecanju od po ½ dijela.
18. Tužiteljica neosnovano smatra da bi imala pravo na taj udio u odnosu na vlasništvo stana u cjelini, a ocjena je ovog suda da se to odnosi (samo) na 3/10 dijela vlasništva predmetnog stana, pa je žalba tužiteljice djelomično osnovana, a djelomično neosnovana.
19. Stoga je u tom dijelu valjalo djelomično uvažiti žalbu tužiteljice i pobijanu presudu preinačiti, a djelomično odbiti kao neosnovanu njenu žalbu, te donijeti odluku kao u izreci, a na temelju odredbe čl. 373. ZPP.
20. Preinačenjem odluke o glavnoj stvari valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka.
21. Tužiteljica je, po ocjeni ovog suda, do donošenja presude poslovni broj P Ob- 1051/2022-17 od 19. lipnja 2024. (uključivo i aktualnu odluku ovog suda) uspjela u postupku sa 65%, a tuženik 35%, pa bi tužiteljica (primjenom čl. 154. st. 2. ZPP) za taj dio postupka imala pravo na 30% (potrebnog) troška. Ti troškovi tužiteljice odnose se na trošak sastava tužbe, sastava podneska od 23. veljače 2023. i 15. ožujka 2023. te za zastupanje na ročištu od 7. ožujka 2023., 5. prosinca 2023., 14. veljače 2024. i 15. svibnja 2024., sve primjenom Tbr. 8. toč. 1. i Tbr. 9. toč. 1., a u svezi sa Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 18/23-dalje: Tarifa), a što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) i PDV (Tbr. 46. Tarife) daje iznos od 2.625,00 eura.
21.1. Uz to tužiteljici pripada pravo na 30% sudske pristojbe na tužbu i presudu koje prvostupanjski sud još ima naplatiti od tužiteljice tj. 230,09 eura (30% od 765,80 eura) tako da ukupni pripadajući trošak tužiteljice u tom dijelu postupka iznosi 2.854,94 eura.
22. Nakon te presude, u ponovljenom postupku, uspjeh stranaka u postupku, obzirom na kvantitativni ali i kvalitativni je podjednak, pa je u tom dijelu postupka valjalo odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
23. Stoga je i u tom dijelu valjalo djelomično uvažiti žalbu tužiteljice i preinačiti pobijanu presudu u tom dijelu te donijeti odluku kao u izreci.
24. Obzirom na sve navedeno, onda, žalba tuženika protiv odluke o troškovima postupka je utvrđena neosnovanom, pa je u tom dijelu odlučeno kao u izreci.
25. Tužiteljica nije postavila određen zahtjev za naknadu troška aktualne žalbe pa, onda, o tom zahtjevu tužiteljice nije ni odlučivano (čl. 164. st. 1. i 2. ZPP).
U Puli-Pola 17. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća
Mirna-Nada Terlević Sebastijan
