Poslovni broj: Usž-1747/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Silvija Čovića i Ljiljane Karlovčan -Đurović, članova vijeća te uz sudjelovanje zapisničarke, sudske savjetnice Katarine Skrbinac, u upravnom sporu tužitelja KM (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Martina Pezer, odvjetnica u Zagrebu, Prve Poljanice 15, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove (OIB: 52634238587), Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1, radi prestanka djelatne vojne službe, a odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj Us I-3188/2023-23 od 16. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu poslovni broj Us I-3188/2023-23 od 16. veljače 2026. u osporenom dijelu, kojim je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova delegacije.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem naloženo je Republici Hrvatskoj iz sredstva Državnog proračuna tužitelju nadoknaditi trošak delegacije u iznosu od 475,60 eura, u roku od 60 dana od primitka te pravomoćne odluke, dok je u preostalom dijelu odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova nastalih zbog delegacije predmeta
2. Tužitelj je pravovremeno podnio žalbu protiv odbijajućeg dijela navedenog rješenja zbog svih zakonskih razloga, bitne povrede postupka, pogrešne primijene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Smatra da je sud prekoračio njegov zahtjev, jer nije tražio trošak karte javnog prijevoza, već trošak prijevoza osobnim automobilom i trošak cestarine i jer nije došao na ročište javnim prijevozom, već osobnim automobilom. Smatra i nerazumljivim dio obrazloženja, gd je je sud zaključio da je za priznavanje naknade troškova izbivanja iz pisarnice nužno priložiti kartu javnog prijevoza i vozni red s ciljem utvrđivanja ukupnog vremena putovanja. Tvrdi i da je inicijalnom žalbom povodom koje je donijeta odluka broj Usž - 452/2025-2 od 28. svibnja 2025. osporavao odbijanje dijela troška upravnog spora i troškova delegacije. Tvrdi i da je potraživao trošak delegacije koji se sastoji od troška izbivanja iz pisarnice 9 sati u iznosu od 450,00 eura, trošak puta na relaciji Zagreb - Split-Zagreb za ukupno prijeđenih 816 kilometara u iznosu od 408,00 eura, trošak cestarine na istoj relaciji u iznosu od 52,80 eura (2 x 26,40 eura) te da je uz zahtjev dostavio planer putovanja HAK-a. Istaknuo je i da je sud propustio odlučiti o trošku sastavljanja podneska od 4. studenoga 2024. Stoga je zatražio preinačiti osporenu odluku uz nadoknadu troškova žalbenog postupka.
3. Tuženik je odgovorio na žalbu, osporavajući njezine navode i predloživši ju odbiti.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući ga u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na razloge ništavosti u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26., u daljnjem tekstu: ZUS), koja se na odgovarajući način primjenjuje i pri odlučivanju o žalbi protiv rješenja na temelju odredbe članka 128. stavka 4. ZUS-a, Sud ocjenjuje zakonitim i pravilnim prvostupanjsko rješenje u osporenom dijelu.
6. Nije sporno da je tužitelj na ročištu od 20. rujna 2024. prije zaključenja rasprave priložio troškovnik, zatraživši: a) trošak sastavljanja žalbe u upravnom postupku, b) trošak sastavljanja tužbe, c) trošak zastupanja stranke na ročištu od 20. rujna 2024., d) trošak pristupa na ročište za objavu presude i e) troškove delegacije koji su se sastojali od troškova izbivanja iz pisarnice 9 sati u iznosu od 450,00 eura, troškova putovanja na relaciji Zagreb-Split-Zagreb za prijeđenih 816 kilometara i to 0,50 eura po kilometru, odnosno ukupno 408,00 eura i trošak cestarine na istoj relaciji u iznosu od 52,80 eura (2 x 26,40 eura).
6.1. Nije sporno ni da je prvostupanjski sud, rješenjem broj Us I-3188/2023-9 od 4. studenoga 2024., u točki I. izreke, naložio tuženiku, u roku 60 dana od primitka te pravomoćne odluke, nadoknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura, priznavši trošak sastavljanja tužbe i zastupanja na ročištu od 20. rujna 2024., a da je, točkom II. izreke, odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora za preostali dio iznad dosuđenog iznosa.
6.2. Nije sporno niti da je, po žalbi tužitelja, rješenjem Suda poslovni broj Usž- 452/2025-2 od 28. svibnja 2025. poništena točka II. izreke rješenja broj Us I- 3188/2023-9 od 4. studenoga 2024. te je predmet, u tom dijelu, vraćen na ponovno odlučivanje. Viši sud je zaključio da je zakonito i pravilno odbijen zahtjev za naknadu troškova upravnog spora u dijelu zatraženog troška sastavljanja žalbe u upravnom postupku i pristupanja na objavu presude. No, Sud je ocijenio da činjenično stanje pogrešno utvrđeno i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo u dijelu, kojim su odbijeni troškovi delegacije vezano za izbivanja iz pisarnice i troškove prijevoza.
7. Može se zaključiti da je u ovom stadiju postupka preostalo preispitati zakonitost rješenja o troškovima spora u dijelu zatraženih troškova koji su nastali zbog delegacije spisa predmeta. Žalitelj je istaknuo i da je nije odlučeno o trošku sastavljanja podneska od 4. studenoga 2024.
8. Prema regulaciji članka 11. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj: 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23., 155/23. i 36/24., u daljnjem tekstu: ZoS) predsjednik zajedničkog neposredno višeg suda će odrediti da u pojedinoj vrsti predmeta postupa drugi stvarno i mjesno nadležni sud, ako sud koji je po zakonu stvarno i mjesno nadležan zbog velikog broja predmeta koje ima u radu ne može u razumnom roku raspraviti te predmete i donijeti odluku, zbog postizanja ravnomjerne opterećenosti sudova ili zbog promjena u stvarnoj i mjesnoj nadležnosti sudova (stavak 1.); prijedlog za donošenje rješenja iz stavka 1. ovog članka mogu dati predsjednik suda i ministar nadležan za poslove pravosuđa, s time da će predsjednik zajedničkog neposredno višeg suda odrediti rješenjem koji se predmeti ustupaju na suđenje drugom stvarno i mjesno nadležnom sudu (stavak 2.); u slučaju iz stavka 2. toga članka strankama i njihovim punomoćnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza, s time da odvjetnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza i pravo na naknadu troškova za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja određeni Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ako putovanje do drugog suda i natrag do mjesta ureda traje duže od tri sata (stavak 4.).
8.1. Odredbom članka 11. stavka 5. ZoS-a je propisano da će se naknada troškova iz stavka 4. toga članka isplatiti na teret državnog proračuna, u dijelu u kojem su ti troškovi veći od onih koje bi stranke imale da se postupak vodi pred mjesno nadležnim sudom.
9. Iz osporenog rješenja je razvidno da je sud priznao troškove delegacije s osnova izbivanja iz pisarnice 9 sati u iznosu od 450,00 eura, koliko je tužitelj i zatražio. Priznat mu je i trošak javnog prijevoza na relaciji Zagreb-Split-Zagreb u iznosu od 25,60 eura s osnova povratne autobusne karte, dok mu je odbijen zahtjev za naknadu troškova prijevoza s osnova korištenja automobila i trošak cestarine.
10. Sud ocjenjuje zakonitim i pravilnim prvostupanjsko rješenje u osporenom odbijajućem dijelu, budući da opunomoćenika tužitelja ne pripada naknada troškova prijevoza s osnova korištenja osobnog automobila i cestarina već u visini troškova javnog prijevoza koji prometuje na konkretnoj relaciji od sjedišta odvjetničkog ureda do sjedišta suda i obrnuto.
11. Vezano za žalbeni prigovor koji se odnosi na propuštanje odlučivanja o dijelu zahtjeva za naknadu troškova spora koji se odnosi na sastavljanje podneska od 4. studenoga 2024., riječ je o propustu koji nije utjecao na ocjenu zakonitosti osporenog dijela prvostupanjske odluke. Riječ je sadržajno o prijedlogu za donošenje dopunskog rješenja kojim će prvostupanjski sud u nastavku postupka odlučiti o trošku sastavljanja navedenoga podneska.
12. Stoga je valjalo, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a, odbiti žalbu i potvrditi rješenje u osporenom dijelu, odnosno odlučiti kao u točki I. izreke.
13. S obzirom na to da tužitelj nije uspio žalbom, trebalo je, u smislu članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbiti zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka, odnosno odlučiti kao u točki II. izreke.
U Zagrebu 17. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća
Sanja Štefan
