Poslovni broj: Usž-599/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja KLIS d.o.o., Zagreb, Slavonska avenija 52, OIB: 57938030700, zastupanog po opunomoćenicima odvjetnicima iz odvjetničkog društva Owens, Houška i partneri d.o.o., Zagreb, Dalmatinska 5, protiv tuženika Šibensko-kninske županije, Upravnog odjela za proračun, financije i javnu nabavu, Šibenik, Trg Pavla Šubića I. br. 2, OIB: 99395814920, radi utvrđivanja poreza na kuću za odmor, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-1398/2025-8 od 19. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbacuje se žalba tuženika podnesena protiv točaka I., II. i III. izreke presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-1398/2025-8 od 19. prosinca 2025.
II. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se točka IV. izreke presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-1398/2025-8 od 19. prosinca 2025.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Splitu poništeno je rješenje tuženika, KLASA: UP/II-410-10/23-01/10, URBROJ: 2182-08/1-25-2 od 3. travnja 2025. (točka I. izreke), poništeno je rješenje Općine Murter-Kornati, Jedinstvenog upravnog odjela, KLASA: UP/I-415-03/22-01/1523, URBROJ: 2182/18-04/01-22-1 od 16. studenog 2022. te je predmet vraćen na ponovni postupak (točka II. izreke). Točkom III. izreke naloženo je Općini Murter-Kornati, Jedinstvenom upravnom odjelu, da u roku od 60 dana od dana prijema presude i dostave spisa donese novu odluku po predmetnoj upravnoj stvari, sukladno iznijetom stavu suda. Točkom IV. izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 3.750,00 eura u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti te odluke.
2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu. Iako uvodno navodi da žalbu podnosi isključivo protiv točke IV. pobijane presude, u žalbi najprije ističe da u odnosu na točke I., II., III. izreke presude nisu uzete u obzir sve relevantne činjenice te da je prvostupanjsko tijelo ispravno utvrdilo porez na kuću za odmor za 2022. godinu za nekretninu na adresi [adresa], jer se ista koristi povremeno (3- 4 mjeseca godišnje) i to za djelatnost iznajmljivanja, pozivajući se na Mišljenja Središnjeg ureda Porezne uprave Republike Hrvatske. U konačnici, predlaže i da se točke I., II. i III. izreke presude stave u ponovno razmatranje.
2.1. U odnosu na točku IV. izreke označene presude tuženik je podnio žalbu navodeći da je pobijana odluka o troškovima donesena izvan granica tužbenog zahtjeva. Smatra da je sud neosnovano priznao tužitelju trošak sastavljanja tužbe, trošak dodatnog podneska i trošak zastupanja na raspravi te da je svaku radnju vrednovao s 500 bodova odnosno 1.000,00 eura, uvećano za porez na dodanu vrijednost, a da tužitelj te radnje nije konkretizirao, već je trošak zatražio samo općenitom formulacijom. Posebno osporava opravdanost troška za podnesak kojim se tužitelj očitovao na odgovor tuženika na tužbu, navodeći da taj podnesak nije sadržavao nove odlučne činjenice niti nove pravne navode od značaja za rješavanje spora, pa da njegovo podnošenje nije bilo nužno za vođenje spora. Nadalje, ističe da je vrijednost predmeta spora u konkretnom slučaju procjenjiva i da ona iznosi 896,34 eura, stoga smatra da je sud pogrešno primijenio odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23. – dalje: Tarifa), odnosno da je bio dužan primijeniti tarifni broj 7. točku 1. Tarife koji se odnosi na procjenjive predmete, a ne tarifni broj koji se odnosi na neprocjenjive predmete. U konkretnom slučaju, smatra da pravilna odvjetnička nagrada po radnji iznosi 75 bodova, a ne 500 bodova, kako je pogrešno dosuđeno. U konačnici, smatra da je ukupan iznos dosuđenih troškova spora nerazmjeran stvarnom opsegu postupka, broju poduzetih radnji i njihovoj složenosti, osobito imajući u vidu da se troškovi podmiruju iz javnih sredstava. Predlaže da Sud poništi presudu u pobijanom dijelu i sam riješi stvar na način da se dosuđeni troškovi primjereno i razmjerno smanje, podredno da se pobijani dio presude ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Tužitelj, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Protiv točke I., II. I III. izreke presude žalba nije dopuštena.
5. U odnosu na točku IV. izreke presude žalba nije osnovana.
6. Ovaj Sud, u skladu s člankom 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. i 39/26. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje: ZUS), ispituje prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je pobijana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi.
7. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 410-10/23-01/10, URBROJ: 2182- 08/1-25-2 od 3. travnja 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja
Općine Murter-Kornati, Jedinstveni upravni odjel, KLASA:UP/I415-03/22-01/1523, URBROJ: 2182/18-04/01-22-1 od 16. studenog 2022. kojim je tužitelju utvrđen porez na kuću za odmor za 2022. godinu za nekretninu na adresi [adresa], površine 450,23 m[2] , u iznosu od 896,34 eura.
8. Uzimajući u obzir da iz sadržaja žalbe proizlazi da tuženik žalbom osporava presudu u cijelosti, a imajući na umu članak 134. stavak 1. ZUS-a u vezi s člankom 127. stavkom 1. ZUS-a, treba reći da žalba protiv točaka I., II. i III. izreke navedene presude nije dopuštena.
9. Naime, člankom 127. stavkom 1. ZUS-a propisano je da žalba nije dopuštena protiv presude kojom je pojedinačna odluka javnopravnog tijela poništena ili oglašena ništavom i predmet prvi put vraćen na ponovni postupak kao ni protiv presude kojom je sud naložio donošenje pojedinačne odluke koja nije donesena u propisanom roku.
10. S obzirom da je prvostupanjski sud točkama I.-III. izreke presude poništio osporena rješenja upravnih tijela i predmet prvi put vratio prvostupanjskom upravnom tijelu na ponovni postupak, to, u skladu s naprijed citiranim odredbama ZUS-a, žalba protiv točaka I., II. i III. izreke presude nije dopuštena. Stoga žalbeni navodi koji se odnose na meritum ove upravne stvari, zbog nedopuštenosti žalbe, nisu uzeti u razmatranje.
11. Nadalje, budući da je prvostupanjski sud poništio osporena rješenja upravnih tijela i predmet vratio prvostupanjskom upravnom tijelu na ponovni postupak, tužitelj je u cijelosti uspio u sporu koji je time dovršen odnosno pravomoćno okončan te ima pravo na naknadu svih opravdanih troškova upravnog spora u skladu s člankom 144. stavkom 1. i člankom 147. stavkom 1. ZUS- a.
12. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud smatrao opravdanim, odnosno da je tužitelju, kojeg u sporu zastupa odvjetnik, dosudio trošak za sastav tužbe, sastav podneska od 13. studenoga 2025. i za zastupanje na ročištu 19. studenoga 2025., u zatraženom iznosu od po 500 bodova odnosno po 1.000,00 eura po radnji, sve uvećano za porez na dodanu vrijednost, dakle ukupno 3.750,00 eura, prema Tbr. 27. Tarife.
13. Neosnovani su žalbeni prigovori tuženika kojima ističe da tužitelj nije specificirao zahtijevane troškove upravnog spora.
14. Naime, tužitelj je već u tužbi naveo da za sastav tužbe zahtijeva trošak u iznosu od 1.000,00 eura + PDV 250,00 eura, a na ročištu održanom 19. studenoga 2025. zamjenica opunomoćenika tužitelja izričito je zahtijevala trošak za sastav tužbe, podneska od 13. studenoga 2025. i trošak zastupanja na ročištu, za svaku radnju po 500 bodova uvećano za PDV.
15. Prema odredbi članka 144. stavka 3. ZUS-a, vrijednost predmeta spora smatra se neprocjenjivom.
16. Imajući u vidu navedeno, pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je, polazeći od toga da se vrijednost predmeta spora pri odlučivanju o troškovima smatra neprocjenjivom, primijenio Tbr. 27. točku 1. i 2. Tarife te tužitelju priznao fiksno propisanih 500 bodova za obavljenu radnju, stoga nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da se radi o procjenjivom sporu, kao niti navodi o tome da bi troškovi spora bili neopravdani odnosno nerazmjerni stvarnom opsegu postupka, broju poduzetih radnji i njihovoj složenosti.
17. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 133. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao pod točkom I. izreke ovog rješenja, a na temelju odredaba članka 135. stavka 1. u vezi članka 128. stavka 4. ZUS-a, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
U Zagrebu 17. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća
Sanja Štefan
