Poslovni broj: Usž-718/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda, Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan - Đurović i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŽT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenicima Vinku Gulišiji, odvjetniku u Splitu, Hrvatske mornarice 1G/I i Ognjenu Dabeliću, odvjetniku u Dubrovniku, Vukovarska 22, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela Drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi teže povrede službene dužnosti, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1084/2025-6 od 5. studenoga 2025., na sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1084/2025-6 od 5. studenoga 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, KLASA: UP/II-114-04/25-02/12, URBROJ: 511-01-158-25-5 od 1. travnja 2025. (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio dvije žalbe.

3. U žalbi od 4. prosinca 2025. tužitelj, zastupan po punomoćniku odvjetniku Vinku Gulišiji, pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te neadekvatne primjene diskrecijske ocjene. Smatra da je sud nekritički prihvatio obrazloženje tuženika bez samostalne ocjene činjenica i dokaza, čime je dovedena u pitanje nepristranost postupka. Ističe da disciplinski postupak mora poštovati osnovna procesna jamstva, osobito pravilo o teretu dokazivanja te da odluka o prestanku državne službe ne može biti utemeljena na pretpostavkama, indicijama i dvojbenim zaključcima. Posebno osporava korištenje transkripata i tajnih mjera, tvrdeći da nije ispitana njihova zakonitost niti opravdanost zadiranja u ustavna prava i temeljne slobode.

3.1. U odnosu na prvu disciplinsku povredu, tužitelj uglavnom ponavlja ranije navode iz tužbe i upravnog postupka. Ističe da nije utvrđeno kako je tužitelj uopće mogao saznati informacije o tajnim mjerama koje su se provodile protiv BT, budući da kao pripadnik Jedinice specijalne i interventne policije nije imao pristup kriminalističkim obradama niti je bio među osobama upoznatima s predmetnim izvidima te da nije dokazano ni kada, ni na koji način, niti kome bi eventualno prenio sporne informacije. Ponovno ukazuje da su saslušani svjedoci ČT, BT i DT negirali da su od tužitelja dobili bilo kakve podatke. Smatra da sadržaj transkripata razgovora ne potvrđuje da je tužitelj odavao službene podatke niti da se razgovori mogu nedvojbeno tumačiti na način kako to čine disciplinski sudovi. Ističe da je sud pogrešno njegovu početnu obranu šutnjom tumačio kao okolnost koja upućuje na odgovornost, iako je riječ o zakonskom procesnom pravu koje se ne može koristiti na njegovu štetu. Posebno osporava zaključak da je tužitelj počinio teže povrede službene dužnosti iz članka 96. Zakona o policiji ("Narodne novine", 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16., 66/19. - dalje: ZOP), budući da nije dokazano da je podatke saznao u službi ili povodom službe, što da je bitno obilježje povrede iz članka 35. ZOP-a te ponavlja da su predmetne informacije bile poznate većem broju policijskih službenika uključenih u kriminalističku obradu, a da njihova eventualna odgovornost nije ispitivana. Osporava zakonitost korištenja službenih zabilješki i transkripata kao ključnih dokaza. Ponavlja i da je neosnovana tvrdnja tuženika kako se radi o koruptivnom kaznenom djelu, jer nije dokazano da bi tužitelj bilo kome prenio službene podatke niti da bi ostvario bilo kakvu korist, što je bitno obilježje takvih kaznenih djela. Navodi i da disciplinski sud nije ovlašten utvrđivati postojanje kaznenog djela, pa je tuženik, ako je smatrao da ono postoji, trebao pričekati dovršetak kaznenog postupka.

3.2. U odnosu na drugu disciplinsku povredu, gdje se tužitelju stavlja na teret da je PT dao streljivo koje je ovaj ispalio te da je potom kod IT sakrio automatsku pušku i streljivo koje je navodno nezakonito posjedovao, tužitelj osporava počinjenje djela te ponavlja da ne postoje dokazi da je posjedovao ili dao streljivo i oružje, niti da je upravo njegovo streljivo korišteno u predmetnom događaju. Posebno ističe da navedene automatske puške nema niti postoje dokazi da je tužitelj takvu pušku posjedovao, kao ni da ju je sakrio. Iskaz svjedoka IT smatra nevjerodostojnim i motiviranim pritiskom njegova oca koji je policijski djelatnik. Smatra i da se ne može govoriti da je tužitelj prikrivao dokaze i sprječavao dokazivanje jer se sprječavanje dokazivanja može počiniti samo u slučaju kad je kazneni postupak već pokrenut, a da sam počinitelj takvo kazneno djelo ne može počiniti.

3.3. Tužitelj smatra da nije utvrđeno da je svojim ponašanjem nanio štetu ugledu policije, posebno osporava izrečenu disciplinsku sankciju prestanka državne službe, smatrajući je pretjeranom, nesvrhovitom i nezakonito izrečenom. Ponavlja da je od 2007. godine policijski službenik s odličnim rezultatima rada i bez prethodnih povreda službene dužnosti, da ima troje djece i teško imovno stanje te da bi izrečena sankcija ozbiljno ugrozila egzistenciju njegove obitelji. Smatra da je trebalo primijeniti načelo in dubio pro reo i osloboditi ga odgovornosti. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. U žalbi od 5. prosinca 2025., tužitelj, zastupan po punomoćniku odvjetniku Ognjenu Dabeliću također ističe sve zakonom propisane žalbene razloge. Ističe kako sud nije proveo samostalnu i savjesnu ocjenu dokaza, već je nekritički preuzeo zaključke tuženika bez analize ključnih proturječnosti. Posebno ističe da iz transkripata razgovora od 26. i 30. listopada (2023.) ne proizlazi da je tužitelj odavao službene podatke u smislu članka 35. stavka 1. ZOP-a te da sud nije utvrdio odlučnu činjenicu jesu li navodni podaci saznani tijekom ili povodom obavljanja službe. Osporava zakonitost posebnih dokaznih radnji, tvrdeći da sud nije ispitao jesu li bile ispunjene pretpostavke nužnosti i razmjernosti u smislu članka 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i članka 35. Ustava Republike Hrvatske u vezi čega se poziva i na praksu Europskog suda za ljudska prava. Naglašava da ne postoje dokazi da je tužitelj odavao službene podatke, budući da kao pripadnik jedinice specijalne i interventne policije, nije imao pristup kriminalističkim obradama Policijske granične postaje Vrgorac. Navodi da sud nije utvrdio koji je konkretan podatak navodno prenesen niti na koji je način tužitelj do njega došao, a da transkripti razgovora sadrže nejasne i višeznačne izjave koje ne mogu predstavljati dovoljan temelj za izricanje najstrože disciplinske kazne. Ukazuje i na nejednaku primjenu prava u odnosu na predmet CT, u kojem je drugostupanjsko tijelo MUP-a zaključilo da isti transkript ne dokazuje odgovornost tog policijskog službenika, čime da je povrijeđeno ustavno načelo jednakosti pred zakonom jer dva službenika s istim činjeničnim okolnostima nisu jednako tretirana. Smatra i da je došlo do povrede načela in dubio pro reo jer u predmetu postoje brojne dvojbe, uključujući činjenicu da svjedoci negiraju primitak podataka, da nije utvrđen sadržaj navodno odanih informacija te da vrijeme i način njihova odavanja nisu dokazani, a da je sud te dvojbe zanemario i protumačio na štetu tužitelja. I u ovoj žalbi tužitelj osporava zakonitost izrečene disciplinske sankcije prestanka državne službe, smatrajući da sud nije dao valjano obrazloženje zašto olakotne okolnosti nisu uzete u obzir, iako je riječ o policijskom službeniku sa 17 godina besprijekorne službe, bez prethodnih disciplinskih postupaka i s urednim službenim ocjenama. Smatra da je odluka o kazni arbitrarna i neproporcionalna te da sud nije obrazložio zašto svrha kažnjavanja ne bi mogla biti ostvarena blažom sankcijom. Naglašava da se izrečena sankcija ne može opravdavati diskrecijskom ocjenom bez jasnog i zakonitog obrazloženja, što da u konkretnom slučaju izostaje. Predlaže da se pobijana presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev, odnosno podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje, ako sud ipak smatra da postoji odgovornost, predlaže izricanje blaže disciplinske mjere.

5. U odgovoru na žalbu, tuženik ističe da se tužitelj pogrešno poziva na povredu odredbi upravnog postupka, a da se u upravnom sporu te odredbe ne primjenjuju. Navode o nejednakom postupanju (primjeni prava) prema tužitelju i CT smatra neutemeljenima jer je sud, temeljem dokaza, utvrdio različite relevantne činjenice. Predlaže odbiti žalbu.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći na ništavost po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. i 39/26. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi radi kojih se presuda pobija.

8. Prvostupanjski sud je održao raspravu čime je strankama u smislu članka 6. ZUS-a omogućio da se očituju o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

9. Pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu, prvostupanjski sud je uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja odluke tuženika te na temelju svih podataka spisa predmeta i cjelokupno provedenog postupka te, prema ocjeni ovog Suda, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje bitno za donošenje zakonite odluke.

10. Također, valja istaći da je prvostupanjski sud detaljno i iscrpno odgovorio na sve prigovore tužitelja koje on sad ponavlja i u žalbi. Ovaj Sud, bez potrebe ponavljanja, prihvaća u cijelosti obrazloženje prvostupanjskog suda koje je sukladno odredbi članka 119. stavak 5. ZUS-a.

11. Iz spisa predmeta proizlazi da je rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Split, KLASA: UP/I-114-04/24- 02/490, URBROJ: 511-01-158-24-8 od 12. prosinca 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje), u točki 1. izreke, tužitelj proglašen odgovornim da je počinio težu povredu službene dužnosti tako što je u vremenskom razdoblju od 20. do 26. kolovoza 2023. građaninu ČT odao podatak koji mu je kao policijskom službeniku bio dostupan-poznat, a odnosi se na okolnost da policijski službenici Postaje granične policije Vrgorac poduzimaju izvidne mjere i radnje prema BT, bratu ČT, radi sumnje u počinjenje kaznenog djela krijumčarenja droge i drugih predmeta čiji je promet zabranjen ili ograničen iz Federacije BiH u Republiku Hrvatsku, a koji podatak je ČT prenio BT, čime je počinio težu povredu službene dužnosti opisanu u članku 96. točka 3. i 5. ZOP-a, kao „zlouporaba položaja u službi ili izvan službe ili prekoračenje ovlasti u službi“ i „odavanje podataka iz članka 35. ZOP-a neovlaštenim osobama“, te mu je utvrđena disciplinska kazna prestanak državne službe. Točkom 2. izreke prvostupanjskog rješenja tužitelj je proglašen odgovornim što je dana 15. kolovoza 2024. oko 18,45 sati građaninu PT dao oko 20 komada streljiva kalibra 7,62x39 mm, koje je prijavljeni ŽT nezakonito posjedovao, a koje streljivo je PT istoga dana oko 19,00 sati u mjestu Staševica ispucao iz automatske puške, zbog čega je uhićen i kazneno prijavljen, po kojem saznanju je tužitelj 16. kolovoza 2024., kod građanina IT, u mjestu Veliki Prolog, Veliki Prolog 156, skrio automatsku pušku tzv. „Kalašnjikov“ i oko 30 komada streljiva kalibra 7,62x39 mm, koje automatsko oružje i pripadajuće streljivo je prijavljeni tužitelj nezakonito posjedovao, a koje oružje i streljivo je nakon otprilike dvadesetak dana prijavljeni tužitelj preuzeo natrag od IT te ga je skrio na nepoznatom mjestu, čime je počinio težu povredu službene dužnosti opisanu u članku 96. točka 7. ZOP-a, kao „nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije“, te mu je utvrđena disciplinska kazna prestanak državne službe. U konačnici, tužitelju je na temelju članka 110. stavka 6. ZOP -a izrečena jedinstvena disciplinska kazna prestanak državne službe.

12. Nadalje, iz dokumentacije spisa predmeta, konkretno transkripata razgovora između tužitelja i osoba s kojima je razgovarao mobitelom, a osobito transkripta razgovora između tužitelja i PT od 15. kolovoza 2023., transkripta razgovora tužitelja i FT od 16. kolovoza 2023., transkripata razgovora između tužitelja i CT od 26. listopada 2023. i 30. listopada 2023., razvidan je sadržaj komunikacije između navedenih osoba, iz kojih materijalnih dokaza, koji su zakonito pribavljeni na temelju naloga Županijskog suda u Splitu poslovni broj: Kir-t-US-32/2023 od 24. srpnja 2023. kojim su određene posebne dokazne radnje nadzora i tehničkog snimanja telefonskih razgovora i drugih komunikacija na daljinu i tajnog praćenja i tehničkog snimanja osoba i predmeta, u trajanju od tri mjeseca, te naloga Županijskog suda u Splitu poslovni broj: Kir-t-US- 32/2023 od 24. listopada 2023. o produljenju predmetnih posebnih dokaznih radnji, nedvojbeno, proizlazi pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja upravo na način kako se osporenim odlukama upravnih tijela tužitelju stavlja na teret, a koje činjenično stanje prvostupanjski sud, a tako i ovaj Sud, ocjenjuje pravilno i potpuno utvrđenim.

13. U odnosu na djela iz točke 1. prvostupanjskog rješenja, iz transkripta razgovora između tužitelja i CT od 26. listopada 2023. nedvojbeno proizlazi da je tužitelj rekao ČT da njegovog brata BT nadzire policija i da mu je sad žao zbog toga jer je BT došao na policiju tražiti da mu se objasni zašto ga se prati i da mu se pokažu fotografije. Iz tog razgovora nedvojbeno proizlazi i tužiteljeva svijest o problemima koji mogu proizaći iz nastale situacije, kao i da su tužitel j i CT razgovarali o tome koju će priču izmisliti o tome kako je BT saznao da ga se prati. Nadalje, iz transkripta razgovora između tužitelja i CT od 30. listopada 2023. razvidno je da je tužitelj rekao ČT da kaže bratu da je o mjerama nadzora čuo po kafićima, a CT je rekao da je on rekao da treba reći da mu je majka rekla da je pod nadzorom da bi ga prestrašila , na što tužitelj zaključuje da će, ako dođe do potrebe, on reći da ne zna ništa o tome.

14. U odnosu na djelo iz točke 2. prvostupanjskog rješenja, iz transkripata razgovora tužitelja i PT od 15. kolovoza 2023. započetog u 18:29 sati nedvojbeno proizlazi da je PT pitao tužitelja ima li što municije, na što je tužitelj odgovorio da ima nešto, nakon čega je PT rekao da mu trebaju dva okvira te su se dogovorili o mjestu primopredaje. Iz razgovora koji je uslijedio nakon nekoliko minuta razvidno je da je tužitelj rekao da će on sad „to“ spremit i te su se dogovorili da će se naći za petnaestak minuta, dok je iz narednog razgovora razvidno da se pokušavaju naći „kod Markove kuće“. Da je od tužitelja preuzeo streljivo koje je ispalio iz automatske puške istoga dana oko 19,00 sati u mjestu Staševica, potvrdio je i sam PT u svom iskazu od 13. studenoga 2023. Nadalje, iz transkripta razgovora između tužitelja i FT od 16. kolovoza 2023. proizlazi da je tužitelj tražio FT da kod njega skloni automatsku pušku, nazivajući istu „ribičkim štapom“, na što je ovaj pristao, te kasnije u svom iskazu prilikom obavijesnog razgovora 13. studenoga 2024. te na usmenoj raspravi pred prvostupanjskim vijećem navedeno potvrdio, navodeći da je tužitelj kod njega sakrio automatsku pušku tzv. „Kalašnjikov“ i jednu kutiju u kojoj je moguće bilo streljivo te da je navedeno nakon dvadesetak dana odnio.

15. Prema ocjeni ovog Suda, na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo - odredbe članka 96. stavka 1. točke 3., 5. i 7. ZOP-a i članka 110. stavak 2. točka 6. ZOP-a te pravilno zaključio da je tužitelj počinio težu povredu službene dužnosti kako mu se osporenim odlukama upravnih tijela stavlja na teret.

16. Naime, člankom 96. stavak 1. ZOP-a propisano je da je teža povreda službene dužnosti, između ostalog, zlouporaba položaja u službi ili izvan službe ili prekoračenje ovlasti u službi (točka 3.), odavanje podataka iz članka 35. toga zakona neovlaštenim osobama (točka 5.) te nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije (točka 7.), dok je člankom 110. stavak 2. točka 6. ZOP-a propisano da se za teže povrede službene dužnosti može izreći kazna prestanka državne službe.

17. Odredbom članka 35. stavak 1. ZOP-a propisano je da je policijski službenik dužan čuvati podatke koje je saznao u obavljanju posla ili povodom obavljanja posla, a stavkom 2. istog članka propisano je da se podatkom, u smislu tog Zakona, smatra podatak koji je na temelju posebnih propisa određen kao neklasificirani ili klasificirani podatak.

18. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud se jasno i dostatno očitovao o prigovorima tužitelja da on, s obzirom na svoje radno mjesto i raspored, nije imao pristup kriminalističkim obradama niti je bio među osobama upoznatima s predmetnim izvidima te da nije dokazano ni kada, ni na koji način, niti kome bi eventualno prenio sporne informacije. Iz dokumentacije spisa nesporno je da su tužitelj, kao policijski službenik, imao saznanje da se nad BT provode tajne mjere te da je informacije o tome tužitelj prenio ČT.

19. Također, suprotno žalbenim prigovorima tužitelja, prvostupanjski sud je jasno i dostatno obrazložio iz kojeg razloga je prvostupanjsko tijelo ocijenilo iskaze usmeno saslušanih svjedoka BT, ČT i DT, neuvjerljivim.

20. Po pitanju izrečene disciplinske kazne, pravilno je prvostupanjski sud ukazao da izbor kazne za teže povrede službene dužnosti podliježe slobodnoj (diskrecijskoj) ocjeni nadležnih javnopravnih tijela, a upravno-sudski nadzor zakonitosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene da je ograničen na zakonitost takve odluke, granice ovlasti i svrhu radi koje je ovlast dana (članak 4. stavak 2. ZUS- a).

21. U konkretnom slučaju, izbor kazne obavljen je u okviru zakonom dane ovlasti, a ovaj Sud ne nalazi da bi disciplinska kazna bila protivna svrsi radi koje je ta ovlast dana. Ujedno, obrazloženi su razlozi koji su doveli do izbora vrste izrečene disciplinske kazne, a na temelju članka 110. stavka 7. ZOP-a je tužitelju izrečena jedinstvena kazna, s tim da je za svaku pojedinu povredu kazna istovrsna i obje se odnose na prestanak državne službe. Dakle, i u slučaju da je tužitelj proglašen odgovornim samo za jedno od navedena dva djela, to ne bi imalo utjecaj na izricanje drugačije kazne u konkretnoj upravnoj stvari.

22. Ostali prigovori tužitelja istaknuti u žalbi su neosnovani i bez utjecaja na drukčije rješavanje predmetne upravne stvari, pogotovo zbog toga što se radi o prigovorima koje je tužitelj isticao i u upravnom postupku te u postupku pred prvostupanjskim sudom, o kojima se prvostupanjski sud detaljno i jasno očitovao, a s čijim zaključcima se u potpunosti slaže i ovaj Sud, uključujući i žalbene navode kojima tužitelj ukazuje na povredu ustavnih prava i temeljnih sloboda.

23. Budući da tužitelj nije s uspjehom osporio zakonitost pobijane presude, trebalo je temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci (točka I. izreke presude).

24. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom, to u smislu odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, nije osnovan niti njegov zahtjev za naknadu troškova sastava iste (točka II. izreke presude).

U Zagrebu 17. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Štefan